DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 48 <-- 48 --> PDF |
U ŠUMARSTVU AFIRMIRATI DRUŠTVENO VLASNIŠTVO I NUŽNOST JEDINSTVENOG STRUČNOG STAVA Mr MIRKO ANDRAŠEK, dipl. inž. šum., SOUR SPP »Slavonska šuma« Drugarice i drugovi! Ja ću ovdje nastupiti ne kao predstavnik »SLAVONSKE ŠUME«, nego kao predsjednik Komisije za provođenje Zakona o udruženom radu i Zakona o šumama pri našoj poslovnoj zajednici. Naime, mislim da bi trebalo odgovoriti na nekoliko pitanja a očigledno da danas se na sva pitanja odgovoriti ne može i bilo bi nerealno očekivati da mi možemo danas iscrpiti tu tako vrlo složenu ozbiljnu temu, čak vrlo promjenjivu što se tiče uvjeta iz sredine u sredinu iz godine u godinu. Stoga mislim, da bi bilo preambiciozno da mi neke kategorične zaključke danas možemo donijeti, osim o budućim zadacima. 1. Ja bih pokušao postaviti jedno pitanje i na njega odgovoriti, a za mene je to ustvari najvažnije u ovom trenutku. Zbog čega smo donijeli Zakon o šumama i šta smo postigli s njim a šta bi trebali dalje. Vi dobro znate zbog čega {je Zakon o šumama bio forsiran u zadnjih par godina, ovaj novi. Isto tako znate, da je postojao i stari Zakon o šumama, republički, a i stari Osnovni zakon. I u starim Zakonima, kao i u ovom Zakonu, ustvari mi ništa novoga napravili nismo. Ja to tvrdim kategorički s onog osnovnog stanovišta i cilja zbog čega se donosi Zakon o šumama. Zakon o šumama se donosi zbog osiguranja reprodukcije sredstava koja se zove šuma u društvenom vlasništvu. Svi ostali elementi, koje regulira Zakon o udruženom radu i Ustav regulirani su za sav udruženi rad pa tako i šumarstvo. Zato ponavljam ovu kategoričku tvrdnju da s novim Zakonom o šumama ništa novoga nismo donijeli u odnosu na stari Zakon o šumama, hrvatski ili Savezni, tvrdim to i sada jer je i tada bilo propisano da su šume društveno vlasništvo i sredstva za reprodukciju šuma da osiguravaju sve organizacione jedinice bez obzira kako se one zvale u okviru jednog šumskog privrednog područja. To je tako bilo po starom Zakonu, to je tako po novom Zakonu. I ja tvrdim da je to tako, da tu stvarno ništa novoga nema. Ali novo je jedino to što smo pokušali da razvijemo pravno- političku neku atmosferu gdje se cijelo vrijeme tvrdilo da nema šumsko- privrednih područja u Hrvatskoj. Vi svi dobro znate da ih je bilo ,razlika je samo za Viševicu koja je podijeljena na dvije radne organizacije (Delnice i Senj) a jedno je šumsko-privredno područje, da Gospodarstvo BJELOVAR ima tri šumsko-privredna područja (što je samo pozitivno) i da je Šumsko gospodarstvo SLATINA bilo podvojeno 1969/70. na dva privredna područja ili bolje reći na dva dijela. Prema tome tvrdim kao što sam rekao s početka: šumsko- privredna područja su postojala u Jugoslaviji odnosno u Hrvatskoj, sredstva za reprodukciju šuma su bila obavezna da se osiguravaju u okviru šumsko- privrednih područja po principu, da onaj tko siječe treba da plati cijenu |