DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 48     <-- 48 -->        PDF

U ŠUMARSTVU AFIRMIRATI DRUŠTVENO VLASNIŠTVO
I NUŽNOST JEDINSTVENOG STRUČNOG STAVA


Mr MIRKO ANDRAŠEK, dipl. inž. šum.,
SOUR SPP »Slavonska šuma«


Drugarice i drugovi!
Ja ću ovdje nastupiti ne kao predstavnik »SLAVONSKE ŠUME«, nego


kao predsjednik Komisije za provođenje Zakona o udruženom radu i Zakona


o šumama pri našoj poslovnoj zajednici. Naime, mislim da bi trebalo odgovoriti
na nekoliko pitanja a očigledno da danas se na sva pitanja odgovoriti
ne može i bilo bi nerealno očekivati da mi možemo danas iscrpiti tu tako vrlo
složenu ozbiljnu temu, čak vrlo promjenjivu što se tiče uvjeta iz sredine u
sredinu iz godine u godinu. Stoga mislim, da bi bilo preambiciozno da mi neke
kategorične zaključke danas možemo donijeti, osim o budućim zadacima.
1. Ja bih pokušao postaviti jedno pitanje i na njega odgovoriti, a za mene
je to ustvari najvažnije u ovom trenutku. Zbog čega smo donijeli Zakon o
šumama i šta smo postigli s njim a šta bi trebali dalje. Vi dobro znate zbog
čega {je Zakon o šumama bio forsiran u zadnjih par godina, ovaj novi. Isto
tako znate, da je postojao i stari Zakon o šumama, republički, a i stari Osnovni
zakon. I u starim Zakonima, kao i u ovom Zakonu, ustvari mi ništa novoga
napravili nismo. Ja to tvrdim kategorički s onog osnovnog stanovišta i cilja
zbog čega se donosi Zakon o šumama. Zakon o šumama se donosi zbog osiguranja
reprodukcije sredstava koja se zove šuma u društvenom vlasništvu. Svi
ostali elementi, koje regulira Zakon o udruženom radu i Ustav regulirani su
za sav udruženi rad pa tako i šumarstvo. Zato ponavljam ovu kategoričku
tvrdnju da s novim Zakonom o šumama ništa novoga nismo donijeli u odnosu
na stari Zakon o šumama, hrvatski ili Savezni, tvrdim to i sada jer je i tada
bilo propisano da su šume društveno vlasništvo i sredstva za reprodukciju šuma
da osiguravaju sve organizacione jedinice bez obzira kako se one zvale
u okviru jednog šumskog privrednog područja. To je tako bilo po starom Zakonu,
to je tako po novom Zakonu. I ja tvrdim da je to tako, da tu stvarno
ništa novoga nema. Ali novo je jedino to što smo pokušali da razvijemo pravno-
političku neku atmosferu gdje se cijelo vrijeme tvrdilo da nema šumsko-
privrednih područja u Hrvatskoj. Vi svi dobro znate da ih je bilo ,razlika je
samo za Viševicu koja je podijeljena na dvije radne organizacije (Delnice i
Senj) a jedno je šumsko-privredno područje, da Gospodarstvo BJELOVAR
ima tri šumsko-privredna područja (što je samo pozitivno) i da je Šumsko gospodarstvo
SLATINA bilo podvojeno 1969/70. na dva privredna područja ili
bolje reći na dva dijela. Prema tome tvrdim kao što sam rekao s početka: šumsko-
privredna područja su postojala u Jugoslaviji odnosno u Hrvatskoj, sredstva
za reprodukciju šuma su bila obavezna da se osiguravaju u okviru šumsko-
privrednih područja po principu, da onaj tko siječe treba da plati cijenu