DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 49 <-- 49 --> PDF |
sirovine, a onaj koji ulaže svoj koristan društveni rad u uzgoj ima pravo da naplati punu cijenu usluge za taj društveno koristan rad. To je tako bilo, tako je to i sada po novom Zakonu. A zašto to nismo poštivali to zapitajmo, drugovi, svoju savjest. I mi u udruženom radu i Sekretarijat i inspekcije i svi kolikogod nas ima imamo jednu kolektivnu odgovornost zašto nismo provodili Zakon o šumama i šumsko-privredna područja na principu, kako je to po postojećim propisima bilo utvrđeno. Prema tome tvrdim, ako je to stvarni razlog za donošenje Zakona o šumama bio da se spriječi raspadanje šumsko- privrednih organizacija odnosno gospodarstava, mislim da je taj cilj privremeno postignut, jer nismo definirali područja. Privremeno i zato, što nismo definirali sredstva za reprodukciju, iako smo u Zakonu unijeli da se šumskoprivredna područja formiraju i da sredstva za reprodukciju šuma osiguravaju sve organizacijske jedinice ili osnovne organizacije koje gospodare šumama jednog šumsko-privrednog područja. To i u novom Zakonu piše. Prema tome, sada je samo pitanje da odgovorimo na ovo: Da li je to stvarno sada Zakonom o šumama osigurano, da ta šumsko-privredna područja imamo ili ne. Trenutno nažalost ne zato što šumsko-privredna područja nismo potvrdili. A da smo ih bili potvrdili u jednom članu, kako je to u jednom od nacrta bivšeg Zakona odnosno sadašnjeg Zakona o šumama postojalo tvrdim da bismo sad manje problema imali. Ja, međutim, govorim o prošlosti ne zbog toga da bi sad osuđivao sebe ili vas, jer na koncu svi imamo određenu svoju odgovornost o tome, nego da konstatiram jednu stvarno kolektivnu odgovornost zašto smo uopće dozvolili da ispadne da ne postoje šumsko-privredna područja u Hrvatskoj i da ne postoji obaveza između osnovnih organizacija da reproduciraju šumu, zajednički po onom principu kako je propisano na jednom području. Prema tome za mene je jako veliki cilj postignut donošenjem Zakona o šumama bez obzira na to, što smo sami sebe varali da ne postoje područja, da smo ipak sada sebi rekli: novim Zakonom propisano je da se društvenim dogovorima moraju područja donijeti, prema tome nema više razbijanja šumsko-privredni h područja . Privremeni cilj i sada bi bio red da ga pretvorimo u jedan kvalitetan trajan cilj, a to znači minimum kojeg bi postigli. A nije mala stvar, da se potvrde sadašnja šumsko-privredna područja s obavezom da se sred stva za reprodukciju zajednički izdvajaju po određenim metodologijama i principima i da se reproduciraju u društveno vlasništvo, ali ne u lokalno-šumarijskom ili komunalnom. To je jedan veliki cilj koji bi mogli postići. Da li treba ići na optimalizaciju šumsko-privrednih područja ? Ja sam uvijek odgovarao da, ali po prilici onim putem kako je to drug SIMO TOMANIČ danas ovdje iznio; jednim studiozno pripremljenim dugoročnim ispitivanjima svih determinanti optimalnosti šumsko-privrednog područja. Međutim mi smo krenuli drugim putem i mogu reći, po onom što sam ja pratio, da je ova radna grupa, koja je radila na šumsko-privrednim područjima i stvarno imala mukotrpan posao, mnogo napravila i ja im stvarno skidam kapu na tom velikom trudu. No, međutim, zbog načina kako su oni bili usmjereni, nisu mogli postići taj cilj. Jednostavno, ekipa od par ljudi to ne može na jedan način kako su oni radili, uz svoja radna mjesta, tj povremenim radom i na tom elaboratu; jednostavno nisu mogli cjelovito konsultirajući sve zainteresirane faktore prije svega udruženi rad, društveno-političke zajednice |