DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 53 <-- 53 --> PDF |
u šumarstvu, ni u nauci ni u praksi. U tom slučaju trebalo bi pronaći neki zaštitni mehanizam u duhu onoga što je jedan drug ovdje već govorio, a taj bi bio u utvrđivanju granica, recimo 8—12´%, time, da iznosi u tim granicama terete materijalne troškove, a ne dohodak koji se oporezuje, jer bi tada bilo oporezovano ono, što ulažemo u reprodukciju šuma. Osnovica bi trebala biti realna, zavisna o potrebama i mogućnostima, ali ni premala ni prevelika. S druge strane taj procenat bi omogućio da bude zaštićen zapravo da bude zaštićena osnovna organizacija udruženog rada od škara troškova odnosno prodajnih i troškovnih cijena, a koje su vrlo promjenljive tokom godine. Dobro znate da nekad troškovi proizvodnje rastu po 20, 30% a cijene naše prodaje rastu po 5, 6 ili 12%. I dođeš u škare, normalno slijedi gubitak, likvidacija. Prema tome mi bi stvarno morali pronaći teoretski jedinstvene postavke da bude što je moguće praktičnija metodologija, ali i zaštitni mehanizam sa stanovišta udruženoga rada da ne padnu u škare cijena a s druge strane da zaštitni mehanizam i sa stanovišta društvenog interesa osigura reprodukciju šuma. Opet bi to morao biti u tim minimalnim procentima. Ovo nije konačan stav nego samo prijedlog za razmišljanje, da se u narednom radu tih naših grupa pokuša naći neko rješenje koje bi obuhvatilo sve dobre strane tih razmišljanja koje su ovdje iznjete i danas i još prije. Evo to oko sredstava za reprodukciju šuma, oko rente. Mislim da bi se morali organizirati i zauzeti stav, da nas ne zateče Zakon o renti, da oni ne definiraju nešto na što mi nismo utjecali a da nam se to osveti. Jedna je činjenica, ovdje je to netko i rekao, da u svim republikama Jugoslavije društvene zajednice ulažu u reprodukciju šuma. Jedino u Hrvatskoj se postavlja pitanje, kako iz šumarstva izvući pare, ne znam kud van šumarstva u društveno- političke zajednice. A tvrdim da u ukupnom bilansu na nivou Republike nema novaca ni za kvalitetnu prostu reprodukciju a kamoli za proširenu reprodukciju. Tako su renta i sredstva za reprodukciju šuma dvije povezane kakategorije, gdje se iz jedne u drug prelijevaju sredstva zavisi od toga koliko su jedna, a koliko su druga. Što se tiče rent e stvarno bi morali dogovorno zauzeti naš stav i prijedloge a jedna radna grupa da napiše sasvim konkretne amandmane na nacrt Zakona o renti. Trebalo bi što prije reagirati da ne budemo zatečeni. Inače, koliko se prema jednoj informaciji sjećam, prošle godine u Opatiji rečeno je, da je svuda problem utvrditi rentu, a u šumarstvu, izgleda, da nije. Jer u šumarstvu se očigledno ne radi ništa drugo nego samo siječe djedovina ne podiže unukovina. Mislim, da je opasna situacija ako dozvolimo da se rješava bez nas, jer je u pitanju desetak, petnaest milijardi od ukupnih 30 milijardi, koliko mi godišnje ulažemo u uzgoj šuma u Hrvatskoj. Ako pak renta treba biti uvedena, onda neka bude uvedena u svim djelatnostima, pa će normalno ući u kalkulaciju prodajne cijene, prikupljati će se u šumarstvu i trošiti, zna se gdje. Najprije u osnovnim organizacijama udruženog rada, pa u radnim organizacijama a tek onda u društveno^političkim zajednicama. Sada bi trebalo vidjeti, kakav je interes društveno-političkih zajednica u ovoj reorganizaciji šumarstva. Mislim, da je jako krupno pitanje i ja bih molio, da se u narednom radu u radnim grupama jedno malo poglavlje posveti toj problematici, makar u obliku par misli, smjernica, makar, i u obrazloženju, jer je činjenica, da svatko na svoj način razmišlja o tome, kakav je interes komune u šumarstvu. |