DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1978 str. 57 <-- 57 --> PDF |
ono što je nama kao radnim organizacijama osigurano, da mi po svojoj volji prema svojim potrebama raspolažemo s tim. Ono što je ostalo iznad toga, ono mi možemo shvatiti kao onaj višak koji je proizašao iz povoljnih prirodnih uvjeta produkcije, a to je ostavljeno i to je zapravo jedini izvor sredstava za uzgajanje šuma. Iako to netko naziva rentom koju bi trebalo oduzeti, onda smo oduzeli sredstva za reprodukciju šuma i to nije stvar naša kao radnih kolektiva, nego to je stvar društva. Ja bih vas molio da malo razmišljate o tim odnosima jer to su defacto odnosi između radnih kolektiva i društva. Mi taj ekonomski odnos nismo razriješili. Društvo daje zadatke, nije nam reklo šta je rezultat rada, a budući da je ovdje višak vrijednosti koji se postiže zajedno s brojem i rezultat rada i rezultat prirodnih uvjeta, to znači da mi to moramo najprije odijeliti. Ako mi to nismo raspodjelili prije toga tu nismo napravili nikakvu granicu onda ne možemo nikako niti govoriti o tome što pripada radničkom kolektivu, što pripada osnovnoj organizaciji udruženoga rada, s čim ona imade pravo da raspolaže po svome vlastitom nahođenju, da sama sebe reproducira i svoju radnu snagu i svoja sredstva i konačno onda i ne znamo koliko nam je ostalo onih sredstava koja su jedina za reprodukciju šume. Ja mislim da se mi ni dosada nismo razumjeli u tim nekim osnovnim fundamentalnim kategorijama političke ekonomije. Kad se govori o raspodjeli o dohotku onda u prvom redu nama svima mora biti jasno kako se stvara taj višak vrijednosti u šumskoj proizvodnji, od čega je on sastavljen, i kome što od toga pripada. Što pripada društvu a društvo je reklo šumsko-gospodarska područja trebaju da se formiraju tako da mogu sama vršiti bar jednostavnu reprodukciju, to, ako se zamislimo, to su jedina sredstva iz toga viška kojega nazivamo renta, iz onoga što je ostalo nakon što smo odvojili od rezultata rada radničkih kolektiva i to vraćamo šumi. Zakon nije rekao na kome nivou mi treba da vršimo reprodukciju šume. Ako bismo se zadržali na ovom nivou na kojemu to danas obavljamo, mogao bih reći da je prilično još primitivan nivo. Nisu kriva šumska gospodarstva, nisu krivi naši kolektivi što mogu u razvoj cjelokupnog šumarstva i šumske proizvodnje samo ona sredstva ulagati koja praktički ostaju nakon eksploatacije šuma i njihovih fondova. Samo to mogu ulagati a ta sredstva nisu dovoljna da bi ubrzanije razvijala i materijalnu osnovu s kojom raspolažu radni kolektivi, to znači i mehanizaciju i svoj vlastiti društveni standard da digne na nivou prosječnog člana našega društva, i istodobno da gradi šumske ceste, prometnice, da otvara šume i još da ostane neznani koliko sredstava za reprodukciju šume na nekakovom višem nivou. Reprodukcija šume kod nas se obavlja, i to mene lično jako mnogo smeta, na prilično primitivnom nivou, društvo zasad nema sredstava da doda barem u ovoj ekonomskoj epohi, iako smo, čini mi se, mi u našoj Republici možda jedini u Evropi i s obzirom na Istok i s obzirom na Zapad, koji ne dobijemo iz nacionalnog dohotka drugih privrednih grana niti jedan dinar za reprodukcij u šuma. Mi trebamo biti svjesni da ako tako ne može biti, da ćemo onda još dulje vremena vršiti reprodukciju šume na prilično primitivnim osnovama, jer ćemo morati u prvom redu izrađivati šumske ceste, nabavljati mehanizaciju i podizati društveni standard radnika ako ih želimo zadržati u šumskoj proizvodnji. Međutim kako jedno istraživanje, koje je razmjerno kratko, pokazuje akumulativnost u šumskoj proizvodnji zakonomjerno opada. Društveni standard ljudi koji su zaposleni u šumarstvu raste brže nego |