DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 120 <-- 120 --> PDF |
STRANA STRUČNA LITERATURAZAŠTITA ŠUMA I 1. MINDER, I. F. »Vlijanie vlažnosti na razvitie riževo sosnovovo pilišćika (Neodiprion sertifer) v kakone«: Zool. žurnal, 56, No. 8,1175-1182, bibl. 31, rez.: engl., 1977. UTJECAJ VLAŽNOSTI NA RAZVOJ SMEĐE BOROVE OSE PILARICE (NEODIPRION SERTIFER) U KOKONU. Eonimfalna dijapauza ličinaka smeđe borove ose pilarice završava se nezavisno od vlažnosti vanjske sredine, a daljnji razvoj potpuno je ovisan o vlagi. Najpovoljnija je visoka vlažnost (100 i 75°/o), kod koje je i mortalitet najniži —1,7 i 5u/o, fekunditet visok 84 ± 1,3 i 77 ± 1,6 jaja u prosjeku po ženki. Kod niske relativne vlage zraka (25—30%>) ugiba do 65w/<» individua (od kojih 92l0/ tim uslovima iznosi samo 54 ± 2,2 jaja po ženki. 2. WEISER, J. »Metodika za dijagnostika na protozojnoto zarazjavane na nasekomite «; »Biol. sredst. za rast zašćita«, (bu- gar.), str. 330—338, Zemizdat, Sofija, 1975. METODIKA I DIJAGNOSTIKE OBOLJENJA INSEKATA UZROKOVANA PRAŽIVIMA Primjena praživa-uzročnika bolesti insekata zahtijeva prije svega točnu identifikaciju i uzgoj čiste kulture, sakupljanje dovoljne količine infekcionog materijala za izazivanje zaraze insekata. Opisani su osnovni principi obrade sakupljenog materijala, koji se primjenjuje za različite grupe insekata, njihovoj količini i stanju u svrhu dobivanja preparata (vlažnih i suhih premaza, rezova na mikrotomu) potrebnih za mikroskopska istraživanja i dijagnostiku. Opisane su metode izolacije i čuvanja infekcionog materijala potrebnog za izazivanje umjetne infekcije insekata, bez čega je nemoguće izvršiti taksonomsku pripadnost proučavanog uzročnika bolesti. Osobita je pažnja posvećena na velikoj varijabilnosti morfoloških karakteristika raznih faza razvoja entomopatogenih praživa (protozoa), varijabilitetu osjetljivosti insekatadomaćina, lokalizacija praživa u tijelu i organima insekata, što ima veliko značenje za dijagnostiku bolesti i identifikaciju uzročnika bolesti. Ističe se, da je serološka metoda dijagnostike bolesti inse IZ ŠUMARSKE ENTOMOLOGIJE, FITOFARMACIJE kata uzrokovane protozoima u principu moguća i perspektivna, no za to su potrebna daljnja temeljita istraživanja. 3. CALLAHAN, PHILIP S.: »Insect attraction research«; Explorers, (engl.), 55, No. 1, 26—30, 1977. ISTRAŽIVANJA FAKTORA ATRAKTIVNOSTI INSEKATA Smatra se, da do povećanja ulova insekata u lovkama (ultravioletnu svijetlo + feromon) (u prosjeku 6—10 puta) dolazi zbog postojanja dva senzorna sistema insekata (insekti na svijetlo reagiraju organima vida, a na feromone pomoću ticala). U svojim pokusima autor je upotrebljavao ultravioletnu lampu (6V) s IK filterom, koji propušta zrake dužine 1—20 mkm. Lampu je postavio u običnu svjetlosnu lovku u praznu sobu veličine loxlo m, u koju je svaki dan puštao po 100 mužjaka leptira sovica. Nakon tjedan dana u lovku se ulovilo samo 70/o leptira. Kada je u lovku postavio dvije ženke, u nju se ulovilo 98°/o leptira. U kontroli, gdje je bila uključena samo UV lampa nije se ulovio niti jedan mužjak-leptir. Predpostavlja se, da u prirodnim uslovima pod utjecajem noćnih zračenja, molekule feromona same ispuštaju sekundarna zračenja, na koje su osjetljivi receptori- antene insekata. U prisustvu jakog izvora svijetla povećava se intenzitet lučenja hormona. Autor navodi niz primjera te na osnovu vlastitih pokusa potvrđuje ispravnost svoje hipoteze. 4. VERATLIJEVA, Z. P.: »Entomopatogenite bakterije Bacillus thuringiensis i biologičnite insekticidi sazdadeni v Rumnija na tjahna baza«; »Biol. sredstva za rast. zaščita«, (bugar.), 465—467, Zemizdat, Sofija 1975. ENTOMOPATOGENE BAKTERIJE BACILLUS THURINGIENSIS I BIOLOŠKI INSEKTICIDI STVORENI U RUMUNJSKOJ NA NJIHOVOJ OSNOVI Od 1960. u Rumunjskoj je proučavan potencijal razmnažanja 12 sojeva Bac. thuringiensis. Ustanovljeno je da je po produkciji biomase kroz 48 sati dubinske kultivacije kod 28°C soj galleriae davao 0,2 mga/o suhe tvari, berliner 0,223 mg´V», infinitimus —0,11 mg);7o, sotto 0,090 mg^/o, dendrolimus i tolworth —0,094 mg3/». So |