DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 121 <-- 121 --> PDF |
jevi morisson, subtoxicus i entomocidus su dobro sporulirali, ali je produkcija biomase bila manja. Na gusjenicama dudovca ispitano je djelovanje 11 čistih kultura bakterija Bac. thuringiensis, uzgojenih na kosom agaru kroz 5 dana na temperaturi od 28*C. Kultura je suspendirana steriliziranom vodom na titar od 25 milijardi stanica u 1 gramu i primjenjivala se u 0,2%> koncentraciji. Bolji rezultati (lOOVo mortalitet kroz 96 sati) postignuti su sa sojevima: dendrolimus, kenyae, entomocidus, subtoxicus, tolworth, 92—99Vo mortalitet postignut je sa sojevima: morisson, aizawai, alesti, berliner. Najmanji efekat postignut je sa sojevima infinitimus (57%.) i sotto (68V0). Insekticidnost preparata ovisi o količini termostabilnog egzotoksina, kojeg proizvode bakterije. Utvrđeno je da su po tom pokazatelju bolji sojevi berliner i galleriae. Proučavanjem lizogene raznolikosti utvrđeno je, da kod dubinske kultivacije do najveće lizije dolazi kod sojeva: entomocidus, kenyae, dendrolimus, morrison i berliner. Prema fagima su otporni sojevi alesti i cereus. Opisana je i razrađena metodika tvorničke proizvodnje preparata na bazi Bac. thuringiensis (preparat turingin), metodom dubinske kultivacije u fermentorima zapremine 500—600 litara. Preparat se primjenjuje u obliku vodene suzpenzije u 0,2—-0,3V» koncentraciji. Perzistentnost turingina na biljkama u prirodi iznosi do 10 dana. U mnogobrojnim pokusima provedenim u prirodi, preparat je ispitan u borbi protiv mnogih štetnika, kao na pr. protiv gubara, suznika i drugih, a kroz 7 dana nakon aplikacije izazvao je kod tih štetnika 91—lOOVo mortalitet. Iz nadocijepljene kulturelne tekućine dobiven je preparat turintoks, kod kojeg je aktivna tvar egzotoksin, kojeg izlučuju bakterije Bac. thuringiensis. Preparat je efikasan kod primjene doze od 3—5 grama/ha i koncentraciji od 0,1— 0,2V». S ovim su preparatom postignuti pozitivni rezultati u borbi protiv grinja i uši. 5. KOWALSKI R.: »Further elaboration of the winter moth population models«, J. animal ecology, 1974., 46, No. 2, 471— 482., (engl.). DALJI RAZVITAK POPULACIONIH MODELA MALOG MRAZOVCA — OPEROPTHERA BRUMATA L. Poboljšana je metoda određivanja dinamike gustoće populacije malog mrazovca, koju su predložili Borly-Grandell. Metoda se temelji na utjecaju djelovanja različitih faktora smrtnosti izraženu pomoću razlike logaritama brojnosti (gustoće populacije malog mrazovca), te postavljanjem submodela za djelovanje predatora, koje treba uključiti u populacioni model zajedno sa submodelom djelovanja parazita. Proučen je utjecaj predatora na dinamiku gustoće populacije mrazovca. Od predatora je uzet u obzir uglavnom kusokrilac Phylonthus decorus , čiji imago uništava kukuljice mrazovaca. Ustanovljeno je da ovaj kusokrilac ima dvije generacije na godinu. Za izražavanje broja uništenih kukuljica mrazovca (n) ovisno o gustoći populacije mrazovca (x) i gustoći populacije kusokrilca (y), upotrebljena je jednadžba n = c(xb)y. Koristimo ovu jednadžbu i po autoru predloženi izraz »reproduktivno količinski odnos« kusokrilca y = 2,34 (x°.32), gdje je Y = gustoća populacije kusokrilca u proljeće tj. u T/+ 1 generaciji, a x = gustoća populacije kusokrilca u jesen tj. u T + 2 generaciji. Osim submodela predatorstva u populacioni model mrazovca uključe je model parazitizma, modificiran po Borly-Hassel-u Za jednadžbu smrtnosti kukuljica mrazovca izraženu pomoću submodela predatorstva i paratizma, upotrebljeni su podaci o gustoći populacije mrazovca, te njegovih predatora i parazita, sakupljeni kroz 11 godina. Unatoč poboljšanja svojstava populacionog modela mrazovca i u nj eg uključenih submodela parazitizma i predatorstva, submodel ima niz nedostataka. Oni nastaju uglavnom zbog toga, što kusokrilci uzrokuju samo 5ÖVo mortaliteta kukuljica mrazovca, a nisu u submodel uključeni i drugi predatori kao što su na pr. trčkovi. Nedostatak submodela predatorstva kusokrilca očituje se također u teškoćama pravilne interpretacije u submodel uključenih empirijskih jednadžbi. 6. MAMAEV, B. M.: »Biologija nasekomih razrušitelej drvesini«; Itogi nauki i tehniki, VINITI AN SSSR, Moskva, 1977, 215 str. BIOLOGIJA INSEKATA — RAZARAČA DRVA Na temelju analize domaće i strane literature, te vlastitih istraživanja autora, opisan je sastav po vrstama, regionalnog kompleksa insekata- razarača drva u šumama SSSR-a i susjednih zemalja i njihovih entomofaga, zakonitosti formiranja asocijacija vrsta-razarača i njihovih promjena do kojih dolazi u procesu razara 407 |