DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 136     <-- 136 -->        PDF

Luci. Međutim ubrzo je opet uhapšen, prilikom
provale u partijsku organizaciju
Tuzle i u zatvoru je proveo od prosinca
1932. do svibnja 1933. godine. Nakon izlaska
iz zatvora neko vrijeme radi kao nadničar
a u 1934. postavljen je za pripravnika
u Direkciji šuma u Vinkovcima. U
1940. postavljen je za upravitelja šumarije
u Rajevom Selu, odakle je premješten
1941. u Tuzlu, gdje je ostao sve do svog
odlaska u partizane.


Za vrijeme svog službovanja u raznim
šumarskim organizacijama Rafo je Mott
i dalje bio povezan s partijskom organizacijom
i djelovao je u okviru smjernica
partije kako među kolegama tako i među
šumskim radnicima. Nakon okupacije
naše zemlje po nalogu Mjesnog komiteta
Tuzla organizira proizvodnju legitimacija
i propusnica kojima su se snabdjevali ugroženi
komunisti na tom području i pomoću
kojih su se prebacivali iz okupiranih
mjesta u NOV. Između mnogih propusnica
i legitimacija koje je Rafo izradio
valja spomenuti dokumente koje je
izradio za Svetozara Vukmanovića —
Tempa pomoću kojih je taj istaknuti revolucionar
i jedan od organizatora ustanka
otišao na slobodni teritorij.


Dokumenti, propusnice i potpisi bili su
izrađeni vrlo uspješno, tako da je na pr.
i šef policije priznao kao svoj originalni
potpis na propusnici nađenoj kod jednog
ubijenog partijskog funkcionera na Majevici.


Nakon prvog oslobođenja u 1943. godini
Rafo Mott izabran je i za člana Narodno-
oslobodilačkog odbora za grad Tuzlu.
Kasnije, iste godine, u jesen zajedno
sa svojom drugaricom napušta Tuzlu i
odlazi na oslobođeni teritorij, gdje je obavljao
razne dužnosti.


Po konačnom oslobođenju Tuzle 1945.
postaje referent za šumarstvo Okružnog
Narodno-oslobodilačkog odbora za Tuzlanski
okrug, a na izborima 23. 09. 1945.
izabran je i za člana tog istog odbora. U
veljači 1947. postavljen je za direktora
Šumskog gazdinstva Tuzla, a nakon par
mjeseci premješten je za nastavnika srednje
šumarske škole u Tuzli. 15. 08. 1948.
postavljen je za direktora škole, kojoj je
rukovodio do njenog pretvaranja u Nižu
šumarsku školu kojoj je također bio upravitelj.
U listopadu 1951. je postavljen
za direktora Šumskog gazdinstva »Drinjača
« u Tuzli, gdje je radio do premještaja
u Sekretarijat za šumarstvo B i H


1. 10. 1956. Nakon kraćeg vremena premješten
je u Sekretarijat za šumarstvo
SRH u kome se bavio ekonomikom šumarstva
i analizama investicionih ulaganja
sve do svog umirovljenja 30. 11. 1965.
Nakon odlaska u penziju sve do svoje
smrti živi u Zagrebu. Za vrijeme svog boravka
u Zagrebu Rafo Mott bio je aktivni
društveno-politički radnik. Djelovao je
u organizaciji Saveza Komunista, sindikata
udruženja boraca Narodno-oslobodilačkog
rata sve do pred samo smrt. Isto tako
sudjelovao je i u radu Saveza Šumarskih
društva, te je u jednom izbornom periodu
obavljao i dužnost tajnika Saveza.
Za svoje djelovanje kao komunista i borac
Rafo Mott je ukazima predsjednika
Tita odlikovan Ordenom zasluga za narod
sa srebrnim zracima i Ordenom republike
sa brončanim vijencem, a Savez inženjera
i tehničara šumarstva i drvne industrije
Hrvatske na svojoj svečanoj sjednici
od 11. 06. 1976. odlikovao je Rafu Motta
zlatnom plaketom i poveljom za dugogodišnji
uspješan stručan i društveni rad.


U svim sredinama gdje je živio i radio
drug Rafo Mott sticao je brojne drugove
i prijatelje. Svojom skromnošću i djelovanjem
bio je primjer mlađima i njegovom
smrću izgubili smo dobrog i iskrenog
druga i prijatelja, a struka vrsnog stručnjaka.
Njegov lik će ostati u trajnom sjećanju
svih koji su s njim bili u zajedničkom
stručnom ili političkom radu i biti
će poticaj da nastavimo njegovim stazama
za dobrobit čitave zemlje i same struke.


U ovom prikazu rada i djelovanja druga
Rafaela Mott-a, dipl. ing. šumarstva,
namjerno nisam prikazao njegovo stručno
djelovanje u širim crtama. Želja mi
je bila da prikazem dragog Rafu kao aktivnog
društvenog i političkog radnika,
kao komunistu s vrlo dugim partijskim
stažem, kao nepokolebivog borca i odanog
vojnika revolucije. To u toliko više,
što nema mnogo šumara njegove generacije
koji su se toliko založili za borbu
radničke klase kao Rafo, koji je bio i
ostao jednostavan i skroman drug i prijatelj.


Neka je vječna slava dobrom drugu i
komunisti Rafaelu Mott-u, dipl. ing. šumarstva,
čijom smrću smo izgubili jednog
od doajena struke i prekaljenog borca
za ideale marksizma.


Oto Žunko,
dipl. ing. šum.