DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 136 <-- 136 --> PDF |
Luci. Međutim ubrzo je opet uhapšen, prilikom provale u partijsku organizaciju Tuzle i u zatvoru je proveo od prosinca 1932. do svibnja 1933. godine. Nakon izlaska iz zatvora neko vrijeme radi kao nadničar a u 1934. postavljen je za pripravnika u Direkciji šuma u Vinkovcima. U 1940. postavljen je za upravitelja šumarije u Rajevom Selu, odakle je premješten 1941. u Tuzlu, gdje je ostao sve do svog odlaska u partizane. Za vrijeme svog službovanja u raznim šumarskim organizacijama Rafo je Mott i dalje bio povezan s partijskom organizacijom i djelovao je u okviru smjernica partije kako među kolegama tako i među šumskim radnicima. Nakon okupacije naše zemlje po nalogu Mjesnog komiteta Tuzla organizira proizvodnju legitimacija i propusnica kojima su se snabdjevali ugroženi komunisti na tom području i pomoću kojih su se prebacivali iz okupiranih mjesta u NOV. Između mnogih propusnica i legitimacija koje je Rafo izradio valja spomenuti dokumente koje je izradio za Svetozara Vukmanovića — Tempa pomoću kojih je taj istaknuti revolucionar i jedan od organizatora ustanka otišao na slobodni teritorij. Dokumenti, propusnice i potpisi bili su izrađeni vrlo uspješno, tako da je na pr. i šef policije priznao kao svoj originalni potpis na propusnici nađenoj kod jednog ubijenog partijskog funkcionera na Majevici. Nakon prvog oslobođenja u 1943. godini Rafo Mott izabran je i za člana Narodno- oslobodilačkog odbora za grad Tuzlu. Kasnije, iste godine, u jesen zajedno sa svojom drugaricom napušta Tuzlu i odlazi na oslobođeni teritorij, gdje je obavljao razne dužnosti. Po konačnom oslobođenju Tuzle 1945. postaje referent za šumarstvo Okružnog Narodno-oslobodilačkog odbora za Tuzlanski okrug, a na izborima 23. 09. 1945. izabran je i za člana tog istog odbora. U veljači 1947. postavljen je za direktora Šumskog gazdinstva Tuzla, a nakon par mjeseci premješten je za nastavnika srednje šumarske škole u Tuzli. 15. 08. 1948. postavljen je za direktora škole, kojoj je rukovodio do njenog pretvaranja u Nižu šumarsku školu kojoj je također bio upravitelj. U listopadu 1951. je postavljen za direktora Šumskog gazdinstva »Drinjača « u Tuzli, gdje je radio do premještaja u Sekretarijat za šumarstvo B i H 1. 10. 1956. Nakon kraćeg vremena premješten je u Sekretarijat za šumarstvo SRH u kome se bavio ekonomikom šumarstva i analizama investicionih ulaganja sve do svog umirovljenja 30. 11. 1965. Nakon odlaska u penziju sve do svoje smrti živi u Zagrebu. Za vrijeme svog boravka u Zagrebu Rafo Mott bio je aktivni društveno-politički radnik. Djelovao je u organizaciji Saveza Komunista, sindikata udruženja boraca Narodno-oslobodilačkog rata sve do pred samo smrt. Isto tako sudjelovao je i u radu Saveza Šumarskih društva, te je u jednom izbornom periodu obavljao i dužnost tajnika Saveza. Za svoje djelovanje kao komunista i borac Rafo Mott je ukazima predsjednika Tita odlikovan Ordenom zasluga za narod sa srebrnim zracima i Ordenom republike sa brončanim vijencem, a Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske na svojoj svečanoj sjednici od 11. 06. 1976. odlikovao je Rafu Motta zlatnom plaketom i poveljom za dugogodišnji uspješan stručan i društveni rad. U svim sredinama gdje je živio i radio drug Rafo Mott sticao je brojne drugove i prijatelje. Svojom skromnošću i djelovanjem bio je primjer mlađima i njegovom smrću izgubili smo dobrog i iskrenog druga i prijatelja, a struka vrsnog stručnjaka. Njegov lik će ostati u trajnom sjećanju svih koji su s njim bili u zajedničkom stručnom ili političkom radu i biti će poticaj da nastavimo njegovim stazama za dobrobit čitave zemlje i same struke. U ovom prikazu rada i djelovanja druga Rafaela Mott-a, dipl. ing. šumarstva, namjerno nisam prikazao njegovo stručno djelovanje u širim crtama. Želja mi je bila da prikazem dragog Rafu kao aktivnog društvenog i političkog radnika, kao komunistu s vrlo dugim partijskim stažem, kao nepokolebivog borca i odanog vojnika revolucije. To u toliko više, što nema mnogo šumara njegove generacije koji su se toliko založili za borbu radničke klase kao Rafo, koji je bio i ostao jednostavan i skroman drug i prijatelj. Neka je vječna slava dobrom drugu i komunisti Rafaelu Mott-u, dipl. ing. šumarstva, čijom smrću smo izgubili jednog od doajena struke i prekaljenog borca za ideale marksizma. Oto Žunko, dipl. ing. šum. |