DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 137 <-- 137 --> PDF |
DAVORIN dipl. ing. Dana 4. listopada 1977. god. iznenada je u 58. godini života preminuo u Splitu, a 6. X 1977. god. je na vječno počivalište, splitsko groblje Lovrinac, ispraćen ING. DAVORIN ŽERAVICA. Pogrebu su uz članove obitelji prisustvovali mnogobrojni prijatelji i poznanici pokojnika, kolege i bivši đaci, predstavnici sportskog društva »ŠPINUT« i društva »MARJAN« iz Splita čiji je bio dugogodišnji član, te predstavnici ratnih interniraca-logoraša. Nakon oproštajnih riječi predstavnika Saveza boraca NOR-a, od pokojnika se nad otvorenim grobom oprostio direktor Šumskog gospodarstva Split ing Heliodor P r e 1 e s n i k ovim govorom: Tužni skupe, Zapala me je preteška dužnost da se u ime šumarskih inženjera, tehničara, lugara i ostalog osoblja šumarskih i srodnih radnih organizacija Dalmacije oprostim od kolege, prijatelja i druga Davora, diplomiranog inženjera šumarstva u mirovini. Iznenadan njegov nestanak iz naše sredine, bez pozdrava i stiska ruke, svih nas je iznenadio i porazio. Neda nam se povjerovati da je zauvijek nestao čovjek koga smo do jučer susretali uvijek vedra raspoloženja, punog optimizma, koji ga nije napuštao ni u najtežim časovima života. Znali smo, da je već niz godina imao zdravstvenih poteškoća, ali ni iz daleka ŽERAVICA šumarstva nitko nije pomišljao da bi tako rano i naglo moglo doći do kobnog kraja. Ojađene duše, prisjećamo se proteklih dana, tamo iz prvih poratnih godina, prohujalih u tren, kada su se tada mladi i malobrojni šumari Dalmacije dali na mukotrpan i uporan rad ozelenjavanja gologa dalmatinskog krša. Trebalo je tada, nakon ratnih pustošenja iznova organizirati šumarsku službu, a to je značilo osposobljavati u prvom redu nove kadrove radnika, lugara i šumarskih tehničara, podizati u teškim uvjetima šumarske zgrade i rasadnike, nabavljati šumsko sjeme i ostala sredstva rada da bi se mogli izvršiti zamašni planovi pošumljavanja goleti krša i melioracije degradiranih šuma kontroliranim izdavanjem seljačkim domaćinstvima, koja su sječom, pašom i brstom vršila jak i stalan pritisak na njih. Poletni i snalazijivi »ZERE«, kako smo ga drugarski nazivali, dao je svemu tome svoj dragocjeni doprinos. Maturiravši gimnaziju u Splitu, upisuje se na Šumarski fakultet u Zagrebu gdje se neposredno prije rata ističe u radu napredne studentske omladine. Zbog rata mora prekinuti studij i dopada zarobljeništva u Njemačkoj. Studij nastavlja 1945. godine i odmah učestvuje u radnim akcijama profesora i starijih godišta studenata Šumarskog fakulteta na obnovi zemlje u šumama Slavonije. Diplomira 1947. godine. Kao mladi šumarski inženjer kratko vrijeme radi u Upravi za pošumljavanje i bujičarstvo u Splitu, koja je imala svoje sekcije za pošumljavanje u Zadru, Kninu, Splitu, Muću, Sinju, Imotskom i Korčuli. 1948. godine dobija zadatak da organizira Lugarsku školu u Sinju, pa slijedeće godine u Splitu, kamo je škola bila premještena. Ta škola daje prvi poratni i uopće prvi školovani kadar lugara Dalmacije. 1951. godine postaje direktorom Srednje šumarske škole za krš u Splitu gdje ostaje vrlo kratko, jer mora na novu dužnost u Donji Lapac gdje vodi tu ličku šumariju u svojstvu upravitelja. Položivši stručni ispit dolazi već slijedeće godine u Korčulu za upravitelja šumarije u sklopu Šumskog gospodarstva »Dalmacija«. Tu ostaje do 1956. godine kada prelazi u Dubrovnik, najprije kao upravitelj šumarije, a potom kao kotarski šumarski inspektor. 423 |