DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 138     <-- 138 -->        PDF

1963. godine vidimo ga kao nastavnika
u Srednjoj šumarskoj školi za krš u Splitu,
da iste godine u rujnu ureuzme dužnost
direktora. Ova je škola od školske
godine 1948/49. izobražavala stručni kadar
šumarskih tehničara, toliko potreban
Dalmaciji za reforestaciju vjekovima ogo-
Ijavanog krša. Na tom položaju odlazi
1966. godine u invalidsku mirovinu, osjećajući
tegobe koje se najvećim dijelom
mogu pripisati patnjama proživljenim u
zarobljeničkim logorima za vrijeme rata.


No njegov nemirni duh ne miruje ni
tada. On se i dalje zanima za šumarsku
problematiku, a ujedno se neko vrijeme
brine za održavanje šumarskog arboretuma
u Špinutu, koji je ostao iza ukidanja
Šumarske škole. Kao vanjski suradnik
Privredne komore u Splitu sudjeluje u
akcijama i pokušajima da se pokrene zamrli
rad na pošumljavanju u doba krize
dalmatinskog šumarstva, koja počinje već
1954. godine ukidanjem Šumskog gospodarstva
»Dalmacije« i postepenim gašenjem
republičkog Fonda za unapređivanje
šumarstva. Izgradnjom jadranske
magistrale postaje aktuelno njeno ozelenjavanje,
a porastom turističkog prometa
šumski požari sve više ugrožavaju
šume uz obalu, pa naš Zere nastoji propagandnim
radom doprinijeti zaštiti šuma
i povećanju njihovog areala uz magistralu
i uz turističke objekte.


Njegovoj živoj naravi odgovara vanjski
rad, rad u prirodi, na terenu, pa uz nastavničku
dužnost, koju je obavljao u šumarskim
školama, uvijek nalazi vremena
da đake povede na praktične radove pošumljavanja,
u rasadnicima, na uređenju
okoliša škola, podizanja nasada i si. Tako
se radom đaka Lugarske škole u Sinju
1948. godine sade prve stablašice kanadske
topole u Sinjskom polju kao početno
jezgro kasnijeg impozantnog poljozaštit


nog burobrana, a stara sinj ska tvrđava
Grad, s koje svake godine gruvaju alkarski
mužari, zaodjeva se zelenilom borove
kulture.


Radom đaka Srednje šumarske škole
za krš u doba njegovog rukovođenja pošumljavaju
se goleti Marjana i Mosora.


Naš Zere će ostati u trajnom, dragom
sjećanju svim svojim kolegama, đaoima
i radnicima sa kojima je u svom relativno
kratkom vijeku surađivao, ne samo kao
izvrstan organizator stručnih radova na
terenu, već i kao čovjek i drug prožet
dubokim humanizmom i osjećajem za nevoljne
i potištene, za malodušne i potrebne,
kojima je uvijek spremno pomagao
i nastojao pomoći koliko je mogao.


Njegov lik ne bi bio ocrtan u potpunosti,
ako ne bih spomenuo njegov neuništivi
smisao za drugarstvo i veselo društvo
u kojemu je svojom pjesmom, pošalicama
i humorom uvijek bio u centru
pažnje. Za sobom je ostavio nekoliko anegdota
koje svojom smionošću i originalnošću
uvijek iznova zasmijavaju.


Eto takav je bio naš dragi pokojnik!
Dragi naš Zere, počivaj mirno u sjeni
velebnih čempresa ove zadnje postaje našeg
životnog puta. Hvala Ti za sve ono što
si dao našoj šumarskoj struci kao njen
zaljubljenik, a posebna Ti hvala za ono
prisno i ljudsko kojim si se odlikovao.
Tvojoj ucviljenoj supruzi Mirandi, koja
Te je vjerno pratila u lijepim, teškim
i preteškim časovima Vašeg života, sinu
Jošku, unučicu Miru, braći i svim ostalim


rastuženim članovima Tvoje obitelji neka
je iskrena duboka sućut od sviju nas.
Tebe ćemo, mili druže, sačuvati u traj


noj uspomeni! Slava Ti!


Heliodor Prelesnik,
dipl. ing. šum.