DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 143 <-- 143 --> PDF |
U NEKOLIKO REDAKA . . . — Prošlo je preko 80 godina nakon prvih većih pošumljavanja krša sadnicama crnog bora do pojave prvog prirodnog pomlađivanja, dakle sjetvom sjemena. Prvo prirodno pomlađivanje crnoborovih kultura i proširenje crnog bora izvan njih zapaženo je u Sloveniji (na Slovenskom Krasu) četrdesetih godina, ali brojniji takav podmladak zapažen je tek nakon rata, 1945. godine. Vjerojatno je to bio poticaj lugaru Karlu ANDREJAŠIĆU iz Podgorja, da je na vlastitu ruku 1952. godine posijao sjeme crnog bora, 4 kg/ha, na 2,6 ha u kraju Kojnik pod Slavnikom. Uspjeh nije izostao, a nakon što je analizom uvjeta staništa i uspjeha sjetve 1956. god. utvrđeno, da je sjetva najuspješnija, pod uvjetima: — da je izvršena pravodobno (tokom prosinca do kraja veljače), — da proljeće nije presuho, — da tlo nije jako zatravljeno, — da najbolje odgovaraju sjeverne i sjeverozapadne ekspozicije, te — da se sjeme oboji minijem (zaštita od miševa), pošumljavanje sjetvom sjemena postala je redovna praksa na Slovenskom Krasu. Površina od prvih tridesetak hektara, koliko je bilo posijano od 1952— 1954. godine, do konca 1975. godine narasla je na 2.519 ha. Dodajmo, da indikacije za uspješnu sjetvu crnoborovog sjemena postoje i za cijelo kraško područje, jer se prirodni podmladak crnog bora javlja od Istre do južne Dalmacije. Što više, u Crikveničkom području crni bor se širi u bjelograbove sastojine i na puštene poljoprivredne površine u tolikoj mjeri, da će za tridesetak, četrdesetak godina biti dominantna vrst tamošnjeg krajolika. (G. V., str. 20/1977). — Zaključak F. PERKA u radu ili izvještaju o »utjecaju divljači na prirodnu obnovu jelovih i bukovih šuma na visokom Krasu« (Gozdarski vestnik br. 5/1977), da je nepovoljno stanje snježničkih šuma najbolje upozorenje šumarima u Sloveniji, da se brižno, a prvenstveno pravodobno pobrinu za prirodni omjer između biljne i životinjske komponente u svojim šumama« vrijedi ne samo za Sloveniju, nego općenito. Autor je do ovog zaključka došao na osnovu sedmogodišnjih (od 1969. do 1976. godine) praćenja razvoja podmlatka u sastojinama Snježničko- javorničkog masiva. Indeks ukupnog broja stabalaca podmlatka 1976. godine u odnosu na 1969. iznosio je na lokalitetu 1 u ograđenom prostoru 110, a slobodnom 52; na lokalitetu 2 na zaštićenoj površini 113, a na nezaštićenoj 48. Od četinjača najjače je stradala jela (indeksi 26 odnosno 36), a od listača javor (indeksi 24 odnosno 28). Indeksi visina stabalaca iznosili su na zaštićenom dijelu 190 i 193, a na nezaštićenom (na oba lokaliteta) 79. — LD Podgorje (nedaleko Slovenj Gradeca) naselilo je u planinu Plešivec 12 muflona (4 ovna, 8 ovaca). Kod stanja od 54 komada, 1971. godine, započeo je i odstrel te je do kraja 1976. godine ukupno odstreljeno 100 komada (a 14 komada ih je uginulo). Odstrel je bio manji od prirasta, te ih je 1977. godine bilo 140 komada. Prema ocjeni TOZD gozdarstva Slovenj Gradec životni prostor muflona opterećen je s 10—14 komada na 100 ha uz 5 komada srneće divljači, također na 100 ha. Rezultat takove gustoće je, da je 54% prirodnog podmlatka oštećeno, a posađenog čak 73">/«. Autori prikaza štetnosti muflona JANEZ PIRNAT i VIDA VRHNJAK, iz TOZD-a gozdarstva Slovenj Gradec (u Gozdarskom vestniku br. 3/1977), smatraju nužnim, da se uspostavi normalno stanje muflona na torr. području (50—60 komada), da LD Podgorje i Slovenj Gradec izrade program uzgoja muflona, krmljenja divljači i zaštite šume te da imenovanom Gospodarstvu isplate naknadu štete u iznosu od 237.409,72 din. kao minimalnog iznosa. 429 |