DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 18     <-- 18 -->        PDF
Četinjače


PINUS. U većini slučajeva radilo se o P. halepensis, koji je najrasprostranjenija
vrsta bora na našoj obali. Samo malo puta naveden je P. pinea,
jednom ili dvaput također P. pinaster i P. nigra. Ponekad vrsta bora nije bila
označena.


Najvažniji parasit bora u ovom području je Phellinus pini (Thore ex Fr.)
Pil.
etes pini (Thore ex Fr.) Fr.]. Gljiva raste kao parasit na živom
drveću i izaziva bijelu rupičastu trulež, a plodišta se pojavljuju na deblima
po metar-dva ili više iznad tla. Prema dosadanjim iskustvima u Jugoslaviji
je rasprostranjen uglavnom na obali i otocima na dosta lokaliteta od Medulina
do Dubrovnika, vjerojatno i južnije, većinom na P. halepensis, samo
je dvaput zabilježen s P. pinea. Dublje u unutrašnjosti je čest u okolici Trebinja,
također na P. halepensis. U kontinentalnom dijelu naše zemlje, na drugim
vrstama borova, zasad je nađen na samo jednom ili možda dva mjesta.
Na lokalitetima u Mediteranu obično se može opažati veći broj plodišta na
više stabala. Po svemu sudeći, kod nas je ovoj vrsti glavni domaćin upravo


P. halepensis, pa kako je očito česta, sigurno uzrokuje znatne štete.
Kao parasit na boru (Pinus sp.) nađen je i Phaeolus schweinitzü (Fr.) Pat.,
zasad samo na Lokrumu i vjerojatno u ovim krajevima nije tako čest. Kod
nas je ova gljiva najčešća na peteroigličastim borovima (Pinus peuce, P. strobus);
na ostalima, kao i nekim drugim četinjačama, nalazi se rjeđe.


Plodište gljive Inonotus tamaricis (Pat.) R. Maine na polumrtvom stablu Tamarix


gallica. Lokalitet između Stare Kule i Selina kod Starigrad-Paklenice.