DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Četinjače PINUS. U većini slučajeva radilo se o P. halepensis, koji je najrasprostranjenija vrsta bora na našoj obali. Samo malo puta naveden je P. pinea, jednom ili dvaput također P. pinaster i P. nigra. Ponekad vrsta bora nije bila označena. Najvažniji parasit bora u ovom području je Phellinus pini (Thore ex Fr.) Pil. etes pini (Thore ex Fr.) Fr.]. Gljiva raste kao parasit na živom drveću i izaziva bijelu rupičastu trulež, a plodišta se pojavljuju na deblima po metar-dva ili više iznad tla. Prema dosadanjim iskustvima u Jugoslaviji je rasprostranjen uglavnom na obali i otocima na dosta lokaliteta od Medulina do Dubrovnika, vjerojatno i južnije, većinom na P. halepensis, samo je dvaput zabilježen s P. pinea. Dublje u unutrašnjosti je čest u okolici Trebinja, također na P. halepensis. U kontinentalnom dijelu naše zemlje, na drugim vrstama borova, zasad je nađen na samo jednom ili možda dva mjesta. Na lokalitetima u Mediteranu obično se može opažati veći broj plodišta na više stabala. Po svemu sudeći, kod nas je ovoj vrsti glavni domaćin upravo P. halepensis, pa kako je očito česta, sigurno uzrokuje znatne štete. Kao parasit na boru (Pinus sp.) nađen je i Phaeolus schweinitzü (Fr.) Pat., zasad samo na Lokrumu i vjerojatno u ovim krajevima nije tako čest. Kod nas je ova gljiva najčešća na peteroigličastim borovima (Pinus peuce, P. strobus); na ostalima, kao i nekim drugim četinjačama, nalazi se rjeđe. Plodište gljive Inonotus tamaricis (Pat.) R. Maine na polumrtvom stablu Tamarix gallica. Lokalitet između Stare Kule i Selina kod Starigrad-Paklenice. |