DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Ostale vrste na boru (njih 16) uglavnom su saprofiti. Na panjevima je čini se najčešći Hirschioporus fuscoviolaceus (Ehrenb. ex Fr.) Donk (Trametes abietina (Dicks, ex Fr.) Pil. var. fusco-violacea (Ehrenb. ex Fr.) Pil.), koji dakle ima u prirodi važnu ulogu čistača šuma. Od rjeđih saprofita na mrtvom drvu bora spominjem Tyromyces balsameus (Peck) Murr., nađen u Ližnjanu kod Pule (TORTIĆ i KOTLABA, 1976), pa Dichomitus squalens (P. Karst.) Reid za koji se drži da bi mogao biti raširen u obalnom području kao termofilna vrsta, iako su ovdje zasad poznata samo dva nalazišta, a u ostalom dijelu Jugoslavije još tri (TORTIĆ, 1975a). Posebno treba istaknuti Auriporia aurulenta David et al., s Lokruma, koja je do nedavno smatrana identičnom s američkom vrstom Auriporia aurea (Peck) Ryv. Ta je gljiva na ostalim nalazištima u Evropi, kojih je vrlo malo, pa i kod nas, nađena najčešće u šumama bukve i jele u planinama, i ovo je jedini dosad poznati lokalitet s morske obale (DAVID et al., 1975). Druga vrlo rijetka vrsta, Parmastomyces kravtzevianus (Bond, et Parm. ap. Parm.) Koti. et Pouz. rasla je također na mrtvom drvu bora na Lokrumu. Taj lokalitet, kao i jedan u Makedoniji, jedini su za ovu vrstu u jugoistočnoj Evropi (TORTIC i KOTLABA, 1976). CUPRESSUS SEMPERVIRENS. Dosad su na čempresu nađena samo tri obična i česta saprofita mrtvog drveta, ali je interesantno da su dva, Stereum hirsutum (Willd.) Pers. i Schizophyllum commune Fr. na četinjačama vrlo rijetki, nego su vrlo česte vrste na drvu listača. U ovim su krajevima međutim rasli i na boru. Sve su to bili pojedinačni nalazi pa je dolaženje ovih gljiva na četinjačama vjerojatno i ovdje izuzetak. Treći saprofit na čempresu, Gloeophyllum sepkirium (Wulf, ex Fr.) P. Karst. [Lenzites sepiaria (Wulf, ex Fr.) Fr.] napada redovito drvo četinjača, naročito obrađeno. O eventualnim parasitima čempresa kod nas nema dosad nikakovih podataka. Listače QUERCUS. Najveći broj gljiva, 27 vrsta, ustanovljen je na hrastovima, većinom na Q. pubescens; kadgod domaćin nije bio određen do vrste. Od tih je osam parasita, koji doduše, osim onog koji se prvi navodi, mogu živjeti i saprofitski. Iako je svaki od njih nađen na hrastu samo na 1—3 lokaliteta i to najčešće na mrtvom drvetu, vjerojatno je da su neki češći i potrebno je upozoriti na njih kao na moguće uzročnike bolesti hrastova. Inonotus dryadeus (Pers.) Murr, je izraziti parasit starih stabala hrasta, koje zarazi kroz korijenje, a plodišta se razvijaju pri bazi debla. Izaziva bijelu trulež. Ustanovljen je na tri mjesta u Istri. Iz cijele Jugoslavije je poznato vrlo malo nalazišta gdje je rasao na hrastu, pa se čini da nije čest. Moguće je međutim i da ne proizvodi plodišta svake godine pa je zbog toga teško primijetiti njegovo prisustvo. Interesantno je da je kod nas nađen na više lokaliteta kao parasit na živim stablima jele (TORTIĆ i LISIEWSKA 1972). Xylobolus frustulatus (Pers. ex Fr.) P. Karst. (Stereum frustulosum Fr.) je specifičan za hrast i uzrokuje karakterističnu rupičastu trulež. Sabran je na Lokrumu sa hrasta sladunca (Quercus Frainetto Ten.), a citiran je s hrasta u Senjskoj Dragi (ŠKORIĆ 1928). I u kontinentalnom dijelu Jugoslavije poznato je malo konkretnih lokaliteta, iako se o njemu govori kao o opasnom razaraču |