DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 20 <-- 20 --> PDF |
drveta, koji osim na živom drveću raste kod nas naročito na drvenoj građi na stovarištima. Možda je prema tome kod nas češći nego bi se po dosadašnjim zabilježenim nalazištima moglo zaključiti. Fistulina hepatica (Huds.) Fr. je također karakteristična za hrast, a uz to dolazi i na pitomom kestenu (Castanea vesca). Navodi se u literaturi da se izuzetno nađe i na nekim drugim rodovima drveća. Plodišta se razvijaju na starim stablima pri bazi ili koji metar iznad tla, ali mogu rasti i saprofitski na panjevima. U kontinentalnim dijelovima nije rijetka na pojedinim nalazištima, pa iako je u obalnom pojasu zabilježena samo kod Izole (JANEŽIČ 1966) a dobila sam i (neprovjeren) podatak za okolicu Sežane, vjerojatno je i tamo češća. Izaziva smeđu trulež, a promjena boje drveta u početnom stadiju čak mu i povećava vrijednost. Phellinus robustus (P. Karst.) Bourd. et Galz. i Omphalotus olearius (DC ex Fr.) Sing, nađeni su na hrastu samo jednom ili dvaput, a najčešće su rasli na maslini , pa će o njima biti detaljnije govora malo dalje. Ostali parasiti ustanovljeni na hrastu napadaju u većoj mjeri različito drugo drveće, a hrast mnogo rjeđe. To su Fomes fomentarius (L.) Kickx kojemu je glavni domaćin bukva u planinskim krajevima a na uginulom hrastu je rasao na jednom mjestu u Istri, zatim Ganoderma adspersum (S. Schulz.) Donk koja parasitira na većem broju različitih rodova drveća u parkovima, alejama i si. ali može rasti i na mrtvom drvu. Na našoj obali je nađena na hrastu (Q. pubescens i Q. petraea), Prunus communis, Cedrus sp. i Laurus nobilis na nekoliko mjesta od Istre do Dubrovnika na panjevima, rjeđe na živom drveću, a kako je poznato dosta nalazišta iz kontinentalnih dijelova zemlje, čini se da je kod nas prilično česta vrsta (TORTIČ 1971). Phellinus torulosus (Pers.) Bourd. et Galz. je naročito rasprostranjen u obalnom području ne samo kod nas, nego, kako se čini, u cijelom Mediteranu, a dolazi i u kontinentalnom dijelu naše zemlje. Kako napada živa stabla različitog drveća vjerojatno je opasan parasit, koji može rasti također i kao saprofit. Osim na hrastu (panjevi Q. pubescens i Q. ilex) sabran je, većinom na deblima živog drveća gdje raste pri bazi i uzrokuje intenzivnu bijelu trulež, s Cedrus sp., Pinus sp., Arbutus unedo, Ceratonia siliqua, Morus sp., prema JAAPU (1916) također s Punica granatum i Erica arborea, na više mjesta od Opatije do Hercegnovog. Većina ostalih vrsta na hrastu rasprostranjena je i u kontinentalnom dijelu zemlje i uglavnom su saprofiti koji razvijaju plodišta na panjevima i opalim granama i tako čiste šume od otpadaka drveta. Poneka može rasti i na živim .stablima. Nekoliko tih vrsta je karakteristično za hrast, kao Aleurodiscus disciformis (DC ex Fr.) Pat., Hymenochaete rubiginosa (Dicks, ex Fr.) Lev., Stereum gausapatum (Fr.) Fr. i još koja, dok su druge, ovdje kao i u drugim krajevima, isto tako česte i na različitim ostalim vrstama listopadnog drveća, npr. Lenzites betulina (L. ex Fr.) Fr., Stereum hirsutum (Willd.) Pers., Trametes hirsuta (Wulf.) Pil., Trametes versicolor (L. ex Fr.) Pil. i dr. Pojedine od njih mogu biti problem na stovarištima drveta. Mnoge su od ovih vrsta vjerojatno dosta rasprostranjene u ovim krajevima, iako su neke od njih ovdje zabilježene zasad samo jednom ili dvaput. Od rjeđih nađenih na hrastu mogu se spomenuti Dichomitus campestris(Quel.) Doma", et Orlicz, koji karakteristično raste na mrtvim granama na 306 |