DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 21 <-- 21 --> PDF |
stablu, a nađen je kod Starigrada-Paklenice (TORTlC i KOTLABA, 1976), Lenzites reichardtii Schulz, koji navodi PICBAUER (1928) iz Crikvenice pod nazivom Trametes quercina f. lenzitoidea (TORTIC 1972), Trametes extenuata Dur. et Mont., nađena na mrtvoj grani na stablu Quercus petraea kod Starigrada- Paklenice, a rasla je također na Lokrumu na suhoj grani Morus sp., zatim Poria romellii Donk u Ližnjanu (TORTIC i KOTLABA, 1976), Gloeoporus dichrous (Fr.) Bres. nađen na Lokrumu na grančici vjerojatno hrasta, a također na Visu na vrlo truloj gredi — vrst drva se nije mogla odrediti. Sigurno je da ovo nisu sve vrste koje rastu na hrastu u obalnom području i da će se daljim istraživanjima ustanoviti još više. OLEA EUROPAEA. Već spomenuti Omphalotus olearius (DC ex Fr.) Sing. [Clitocybe olearia (DC ex Fr.) Maire] je termofilna vrsta, raširena u tropima i suptropima, koja dopire tek do srednje Evrope i tamo je već rijetkost. Kod nas se može naći i u kontinentalnim krajevima gdje raste većinom na hrastu, rjeđe na drugim listačama, a u Mediteranu, iako dolazi i na hrastovima, najviše je vezana za maslinu. Plodišta se razvijaju u jesen u busenima pri bazi živog drveća, što znači da parasitiraju na korijenju, no mogu dolaziti i na panjevima. Iako je poznato malo konkretnih lokaliteta na našoj obali odakle je sabrana i određena, oni su raspoređeni od Kopra do Lokruma, a na nekima je od njih gljiva rasla u velikim busenima tako reći pod svakom maslinom, pa je sigurno kod nas vrlo rasprostranjena. Otrovna je ali ne jako opasna i poznati su slučajevi trovanja njome u Istri (MARETIČ i VRTAR 1968). Iako je kao parasit sigurno štetna za maslinu, nisam o tom djelovanju našla ništa u literaturi. Čest je parasit na maslini također Phellinus robustus (P. Karst.) Bourd. et Galz., koji se smatra doduše kao naročito vezan za hrast iako dolazi i na drugim listačama. Međutim, njegov resupinatni i poluresupinatni oblik u kojem se ovdje obično pojavljivao, čini se da se tek po katkad javlja na hrastu, a najčešći je ovdje bio upravo na maslini. Nađen je od Ankarana do Dubrovnika na nekoliko mjesta, na živim i poluživim deblima, najviše na Olea, a po jednom ili dvaput također na Ostrya, Robinia, Morus, Laurus, Quercus i dr. Ovaj resupinatni oblik, čiji sistematski položaj još nije sigurno razjašnjen, mogao bi predstavljati priličnu opasnost za navedeno drveće. Na maslini je nađeno još pet vrsta viših gljiva koje žive kao saprofiti na mrtvom drvu različitih listača. POPULUS. Na topoli je ukupno ustanovljeno dosad samo pet vrsta, svaka s jednog ili dva lokaliteta. Zanimljivo je da su sve bile parasiti na živom drveću. Za topole je naročito vezana Agrocybe aegerita (Brig.) Sing., termofilna vrsta, rasprostranjena u Mediteranu, a nađena u Baškoj na otoku Krku i u Jurjevu kod Senja, pri bazi živih stabala. Kod nas raste i u kontinentalnom dijelu zemlje, a već u srednjoj Evropi nađu se tek slabi i rijetki primjerci. Izuzetno dolazi i na drugom drveću. Vrlo je dobra za jelo pa je ponegdje uzgajaju. Ostale gljive nađene na topolama većinom su češće na drugim rodovima drveća. Haploporus cytisinus (Berk.) Domari. (Fomes cytisinus (Berk.) Gill.) je rasao u Trstenom na bazi živog stabla Populus alba, a na svojim ostalim lokalitetima kod nas, u unutrašnjosti, kojih ima više, pojavljuje se na bagremu i jasenu. U Baškoj je u rani žive topole nađen i Polyporus squamosus (Huds.) ex Fr., inače čest parasit bukve i javora. Može dolaziti i na drugim vrstama a također se razvija na svježe obo |