DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 25 <-- 25 --> PDF |
O GOSPODARENJU HRASTOVIM ŠUMAMA U BOSNI I HERCEGOVINI ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE UPRAVE BR. BEGOVIĆ SAŽETAK. U hrastovim šumama Bosne i Hercegovine krajemXIX i početkom XX stoljeća (od 1882—1903) posječeno je oko 3 milijuna hrastovih stabala s oko 6 milijuna m3 tehničkog drva. Autor iznosi posljedice ovih sječa, koje su provođene intenzivno i neracionalno, a nisu provođene ni najnužnije mjere za obnovu i zaštitu iskorišćavanih objekata. To je imalo za posljedicu degradiranje tih šuma. (op) Prilikom okupacije Bosne i Hercegovine (1878) Austro-Ugarska je zatekla u sjevernom dijelu Bosne hrastove šume s pretežnom zastupljenonšću lužnjaka u nizinskim i najvećim učešćem kitnjaka u prigorskim šumama. Te šume su još za vrijeme otomanske uprave intenzivno i neracionalno eksploatirane vađenjem starih kvalitetnih hrastovih stabala, koja su korišćena za manufakturnu proizvodnju francuske duge. Već tada su te hrastove sastojine imale dosta rijedak sklop a pored ostalog starih, većim dijelom nekvalitetnih stabala, sadržavale tu i tamo relativno obilan podmladak, koji je pored oštećenosti od paše stoke a posebno brsta koza, bio znatnim dijelom vegetativnog (izdanačkog) porijekla. U višim zonama rasprostranjenosti hrasta u unutrašnjem dijelu Bosne, koji je bio više udaljen od rijeke Save, nalazile su se većinom mješovite sastojine hrasta kitnjaka s lišćarskim i četinarskim vrstama drveća. Među ovim prvim se isticala bukva a među drugim bijeli bor. Te sastojine su zbog svoje udaljenosti od rijeke Save i kopnenih javnih transportnih komunikacija bile neotvorene i do tada manje korišćene za trgovačke svrhe. Ovo je još u većoj mjeri važilo za široka prostranstva bosanskih četinarskih šuma koje su se nadovezivale na hrastove šume u sredogorju zauzimajući u širim razmjerama velike površine planinskih masiva. Na njihovu eksploataciju u masovnom pogledu nije se moglo ni pomišljati bez prethodnog rješenja pitanja njihovog otvaranja izgradnjom potrebne mreže solidnih šumskih transportnih komunikacija, koje bi bile povezane s javnim saobraćajnicama. Ovo je, međutim, zahtijevalo osiguranje velikih investicionih sredstava, za što nisu postojali izgledi u bliskoj budućnosti. Ta činjenica je i navela austrijske šumare (Guttenberg, Kaltner i Schweiger), koji su u 1879. godini obavili procjenu i dobili opći uvid o stanju bosanskohercegovačkih šuma, da predlože prvenstveno eksploataciju bosanskih hrastovih šuma koju je trebalo organizirati i sprovesti u toku 10—15 godina sječom starih hrastovih stabala koja bi prema svojoj kvaliteti mogla biti korisno upotrebijena za proizvodnju francuske duge i željezničkih pragova. Ovo najviše zbog toga što |