DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 25 <-- 25 --> PDF |
O GOSPODARENJU HRASTOVIM ŠUMAMA U BOSNI I HERCEGOVINI ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE UPRAVE BR. BEGOVIĆ SAŽETAK. U hrastovim šumama Bosne i Hercegovine krajemXIX i početkom XX stoljeća (od 1882—1903) posječeno je oko 3 milijuna hrastovih stabala s oko 6 milijuna m3 tehničkog drva. Autor iznosi posljedice ovih sječa, koje su provođene intenzivno i neracionalno, a nisu provođene ni najnužnije mjere za obnovu i zaštitu iskorišćavanih objekata. To je imalo za posljedicu degradiranje tih šuma. (op) Prilikom okupacije Bosne i Hercegovine (1878) Austro-Ugarska je zatekla u sjevernom dijelu Bosne hrastove šume s pretežnom zastupljenonšću lužnjaka u nizinskim i najvećim učešćem kitnjaka u prigorskim šumama. Te šume su još za vrijeme otomanske uprave intenzivno i neracionalno eksploatirane vađenjem starih kvalitetnih hrastovih stabala, koja su korišćena za manufakturnu proizvodnju francuske duge. Već tada su te hrastove sastojine imale dosta rijedak sklop a pored ostalog starih, većim dijelom nekvalitetnih stabala, sadržavale tu i tamo relativno obilan podmladak, koji je pored oštećenosti od paše stoke a posebno brsta koza, bio znatnim dijelom vegetativnog (izdanačkog) porijekla. U višim zonama rasprostranjenosti hrasta u unutrašnjem dijelu Bosne, koji je bio više udaljen od rijeke Save, nalazile su se većinom mješovite sastojine hrasta kitnjaka s lišćarskim i četinarskim vrstama drveća. Među ovim prvim se isticala bukva a među drugim bijeli bor. Te sastojine su zbog svoje udaljenosti od rijeke Save i kopnenih javnih transportnih komunikacija bile neotvorene i do tada manje korišćene za trgovačke svrhe. Ovo je još u većoj mjeri važilo za široka prostranstva bosanskih četinarskih šuma koje su se nadovezivale na hrastove šume u sredogorju zauzimajući u širim razmjerama velike površine planinskih masiva. Na njihovu eksploataciju u masovnom pogledu nije se moglo ni pomišljati bez prethodnog rješenja pitanja njihovog otvaranja izgradnjom potrebne mreže solidnih šumskih transportnih komunikacija, koje bi bile povezane s javnim saobraćajnicama. Ovo je, međutim, zahtijevalo osiguranje velikih investicionih sredstava, za što nisu postojali izgledi u bliskoj budućnosti. Ta činjenica je i navela austrijske šumare (Guttenberg, Kaltner i Schweiger), koji su u 1879. godini obavili procjenu i dobili opći uvid o stanju bosanskohercegovačkih šuma, da predlože prvenstveno eksploataciju bosanskih hrastovih šuma koju je trebalo organizirati i sprovesti u toku 10—15 godina sječom starih hrastovih stabala koja bi prema svojoj kvaliteti mogla biti korisno upotrebijena za proizvodnju francuske duge i željezničkih pragova. Ovo najviše zbog toga što |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 26 <-- 26 --> PDF |
manufakturni način proizvodnje hrastove duge i željezničkih pragova nije tražio niti uslovljavao velike i dugoročne investicije za izgradnju solidnih šumskih transportnih komunikacija i industrijskih postrojenja za preradu drva, dok je prodaja hrastovog drva u šumi na panju mogla osigurati okupatorskoj upravi znatne prihode za pokriće troškova uprave i najvažnijih investicija za izgradnju javnih objekata. To je i navelo B. Kallay-a koji je već u prvim godinama okupacije preuzeo resor Zajedničkog ministarstva finansija, nadležnog za poslove Bosne i Hercegovine, da preduzme potrebne mjere za početak prodaje i eksploatacije bosanskih hrastovih šuma. Slijedeći zacrtani put i pridržavajući se striktno inaugurirane ekonomske politike kolonijalnog tipa, koja se očitovala u što široj i intenzivnijoj eksploataciji prirodnih bogatstava okupirane Bosne i Hercegovine, Kallay se zapravo odlučio da nastavi još za vrijeme otomanske vladavine započetu eksploataciju bosanskih hrastovih šuma na bazi manufakturne proizvodnje hrastove duge koja je u to vrijeme predstavljala na tržištu drva vrlo traženi i dobro plaćani artikal. Pošto nije imala na raspoloženju nikakvih uređajnih elaborata, niti je preduzimala korake za njihovu izradu makar i u najprimitivnijoj formi, austro-ugarska uprava je bez nekog postavljenog, da ne kažemo utvrđenog, sistema šumskog gospodarenja pristupila prodajama i vađenju starih hrastovih stabala iz raspoloživih sastojina, što je trebalo da predstavlja neku vrstu prebornih sječa i prebornog gospodarenja hrastovim šumama u Bosni i Hercegovini. Pošto je u južnim zemljama prirodno podmlađivanje hrastovih šuma vršeno relativno brzo, austro-ugarska uprava je vjerovala da tim može opravdati svoj postupak. Ovo to prije, što se radilo o sječama starih hrastovih stabala koja su prekoračila svoju fizičku i sječnu zrelost (1, 2). Eksploatacija bosanskih hrastovih šuma koja je sprovođena u periodu 1883—1886. godine na bazi prodaja putem javnih licitacija određenog broja prethodno doznačenih i procijenjenih hrastovih stabala pružala je bosanskohercegovačkom zemaljskom eraru, kao vlasniku tih šuma, izvjesnu prednost u pogledu efikasnije zaštite objekata eksploatacije od samovoljnih i štetnih postupaka pojedinih poduzeća i poduzetnika koji su na licitacijama kupovali i sjekli kupljena hrastova stabla. Napuštanje takvog načina unovčavanja hrastovog drveta u bosanskim šumama i prelaz na slobodne prodaje putem direktnih pogodbi i zaključivanja dugoročnih ugovora s kupcima davali su zemaljskom eraru prednost u pogledu osiguranja određenih fiksnih i kontinuiranih finansijskih prihoda. Naprotiv, takav sistem prodaja, i s njim vezan način iskorišćavanja šuma, povukao je za sobom cijeli niz neprilika i poteškoća koji su se nepovoljno odražavali na bosanske hrastove šume i njihovo gospodarenje a time i na cjelokupno bosanskohercegovačko šumarstvo. Predmet prvog i osnovnog dugoročnog ugovora, zaključenog u oktobru 1886. godine sa tršćanskom firmom Morpurgo & Parente, bilo je oko 500.000 starih hrastovih stabala iznad 50 cm promjera u prsnoj visini sposobnih za proizvodnju francuske duge a koja su se nalazila u šumama na području banjalučkog, tuzlanskog, travničkog i sarajevskog okruga. To je zahtijevalo serioznu doznaku i predaju kupcu kvalitetnih hrastovih stabala uz ostavljanje izvjesnog broja starijih kvalitetnijih stabala u cilju osiguranja prirodnog podmlađivanja sječina, što je naročitom odredbom ugovora bilo i predviđeno. Za osiguranje od šteta koje bi mogle nastati nenamjernom doznakom slabije |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 27 <-- 27 --> PDF |
kvalitetnih stabala, čije se griješke nisu mogle primjetiti vanjskim izgledom stabala, kupcu je bilo dozvoljeno da od ukupnog broja doznačenih i posječenih hrastovih stabala može izdvojiti oko 20% stabala za koja smatra da su manje kvalitetna. Ovu ugovornu klauzulu kupci hrastovih stabala su iskorišćavali u punoj mjeri. Ovo to prije što su takva stabla mogli izraditi i platiti izrađeno tehničko drvo zemaljskom eraru po 1 m3 i na bazi posebne sporazumno utvrđene cijene, ili takva stabla plaćati uz nižu cijenu ili ih ostavljati na raspoloženje prodavaocu. Ovakve odredbe su već same po sebi upućivale šumarske organe, koji su vršili realiziranje tih dugoročnih ugovora, da prilikom doznake stabala budu što oprezniji i da za predmet doznake odabiru što kvalitetnija stabla bez obzira što će se njihov postupak odražavati negativno na strukturu sastojina, a posebno na kvalitet poslije sječe preostale drvne mase. Ovo najviše zbog toga što su firme koristeći se spomenutom odredbom ugovora, a uzimajući za povod doznačena i posječena kvalitetno lošija stabla bez obzira na njihov broj i procentualno učešće u odnosu na ukupan broj doznačenih stabala, gotovo redovno podnosile žalbe protiv šumarskih organa i njihove doznake tražeći pri tom regrese (3). Već u početku realiziranja prvog dugoročnog ugovora, zaključenog s firmom Morpurgo & Parente došlo je do ustupaka u korist firme a na štetu zemaljskog erara. Radilo se o smanjivanju donje granice debljine prodanih i doznačivanih hrastovih stabala od 50 na 45 cm prsnog promjera, naravno uz nižu šumsku taksu za stabla odnosnog debljinskog razreda. Ti ustupci su na traženje firme izvršeni i pored otpora šumarskih stručnih organa koji su smatrali da se radi o najkvalitetnijim stablima, čija sječa bi dovela do degradacije hrastovih sastojina koje poslije turnusa od 30—40 godina ne bi mogle doći u obzir za korišćenje i da takav postupak nije u interesu pravilnog vođenja šumskog gospodarenja (4). Nakon zaključivanja prvog i osnovnog dugoročnog ugovora s firmom Morpurgo & Parente slijedio je cio niz naknadnih i dopunskih ugovora sklopljenih s istom firmom kao i s drugim poduzećima i poduzetnicima. Pri tome se uvijek vodilo manje računa o šumama i njihovom gospodarenju a više mislilo na financijsku stranu prodaje hrastovine i osiguranje što većih novčanih prihoda zemaljskoj blagajni, zapostavljajući šumsko gospodarske momente a posebno stručna mišljenja šumarskih organa. Dokle se išlo u trci za postizavanjem financijskih efekata uz zapostavljanje osnovnih principa gospodarenja šumama najbolje ilustrira činjenica, da je u 1892. godini došlo do revizije dugoročnog ugovora iz 1886. godine i zaključivanja novog proširenog ugovora s firmom Morpurgo & Parente koji je obuhvaćao neoznačeni broj stabala, konkretno sva kvalitetna hrastova stabla iznad 45 cm prsnog promjera, u velikom broju šumskih područja na području Bosne, uz određene cijene prema 1 stablu u pojedinim šumskim područjima, kao i neodređeni broj stabala, konkretno sva kvalitetna stabla hrasta iznad 45 cm prsnog promjera, u određenim šumskim područjima, uz jednu paušalnu svotu koja je u ovom slučaju iznosila 1.000.000 for. U tom ugovoru se, pored ostalog, nalazila i klauzula da će se umjesto starijih kvalitetnih stabala prilikom realiziranja ugovora ostavljati na sječinama jako granata — nekvalitetna hrastova stabla koja će vršiti funkciju sjemenjaka i osiguravati prirodno podmlađivanje eksploatiranih sastojina. Karakteristično je, da je firma u vezi realiziranja toga ugovora postavila zahtjev da se ne vrši doznaka onih stabala u ugovor |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 28 <-- 28 --> PDF |
nom području koja su kupljena za paušalnu svotu, jer da u tom slučaju doznaka nema svrhe, i da je zajednički ministar financija u Beču B. Kallay naredio da se zahtjevu firme udovolji. Prema tom naređenju je i postupljeno. Takav način prodaje i realiziranja ugovora onemogućavao je šumarskim organima vođenje evidencije o izvršenim sječama hrastovih stabala u pojedinim šumskim područjima. To je ubrzo dovelo do toga da Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu nije bila u mogućnosti da dostavlja Zajedničkom ministarstvu financija u Beču tražene podatke o sječama hrastovine u bosanskim šumama (5, 6, 7). Ovo je i dalo povoda direktoru austrijskih centralnih dobara L. Hufnagel-u, inače poznatom stručnjaku za uređivanje šuma, da pišući o eksploataciji bosanskih šuma naglasi, kada u jednom ugovoru o eksploataciji šuma nije pobliže utvrđeno mjesto gdje će se drvo sjeći niti količina drveta koja će biti posječena, onda se ne može govoriti o bilo kakvom uređivanju šuma a time i o nekom razumnom gospodarenju šumom uopće (8). Ostavljanje u sječinama starih hrastovih nekvalitetnih stabala, koja će vršiti funkciju sjemenjaka i osigurati prirodno podmlađivanje sastojina, opravdavano je od strane Zajedničkog ministarstva financija u Beču tvrdnjom, da će stara kvalitetna hrastova stabla svojim zadržavanjem u sastojinama vremenom izgubiti na kvalitetu, jer će ih poslije isteka postojećih ugovora o eksploataciji bosanskih hrastovih šuma biti vrlo teško iskoristiti obzirom na činjenicu da će njihova sječa, izrada i doprema do javnih saobraćajnica biti otežana i nerentabilna. Očito je, dakle, da se pri tome nije ni malo vodilo računa o činjenici da se tim postupkom miniraju osnovni principi racionalnog gospodarenja šumama i da će to dovesti do degradacije bosanskih hrastovih šuma uopće (9). Podmlađivanje hrastovih sastojina u kojima su vršene sječe kvalitetno boljih uz ostavljanje lošijih stabala istog dobnog razreda nije se moglo opravdati niti sa genetskog aspekta, jer se od preostalih nekvalitetnih stabala nije mogao očekivati dobar i kvalitetan prirodni podmladak. Pored toga, u sastojinama ostavljana stara, granata, kvrgava, natrula i šuplja hrastova stabla ugrožavala su zdravstveno stanje sastojina a time i stabilnost i proizvodnu sposobnost tih šuma. Ona su kočila prirodno podmlađivanje sastojina, jer su ometala pojavu i rast prirodnog podmlatka i sprečavala normalan razvitak ranije nastalog podmlatka u obliku mladika i guštika. U vezi sklapanja novog proširenog dugoročnog ugovora o eksploataciji bosanskih hrastovih šuma u novembru 1892. godine zajednički ministar financija u Beču B. Kallay obavijestio je Zemaljsku vladu za BiH da prije svega želi da realiziranje ovog ugovora bude vršeno s jedne strane u interesu bosanskohercegovačkog zemaljskog erara, naročito u odnosu na financijsku stranu poslovanja, a s druge strane i sa svim razumljivim obzirima lojalnosti prema ugovornom kontrahentu. Za pravilno izvršavanje ugovora Kallay je učinio lično odgovornim šefa bosanskohercegovačkog šumarstva K. Hoffmann-a. Ova poruka je bila indirektno upućena i svom šumarskom stručnom osoblju u BiH koje je trebalo da disciplinirano prihvati i slijepo sprovodi inauguriranu šumarsku politiku sa sistemom neracionalne eksploatacije hrastovih šuma, zapostavljajući u interesu te politike sve stručne obzire (10, 11). Poslije likvidacije poslovanja firme Morpurgo & Parente eksploataciju bosanskih hrastovih šuma preuzelo je najvećim dijelom bečko preduzeće L. Kern. Njemu je u vremenu od 1896—1902. godine prodato putem direktnih |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 29 <-- 29 --> PDF |
pogodbi, na temelju više dugoročnih ugovora preko 1.000.000 hrastovih stabala. Predmet tih ugovora bila su velikim dijelom mlađa hrastova stabla, čiji su prsni promjeri sezali sve do 33 cm a koja su po svojoj kvaliteti bila sposobna za tehničke svrhe. Snižavanje granice debljine prodavanih hrastovih stabala neminovno je vodilo do povraćanja na stare sječine, gdje su opetovano i po nekoliko puta uzastopce vršene sječe mlađih a uz njih još preostalih kvalitetnih starijih stabala. Ovo je pridonosilo ne samo degradaciji strukture hrastovih stabala nego i onemogućavalo podmlađivanje sječina. To je dovelo do toga da su se šumarski stručni organi počeli otvoreno i energično odupirati i istupati protiv službene šumarske politike austro-ugarske uprave u odnosu na bosanske hrastove šume i njihovu masovnu eksploataciju. U vezi s tim karakterističan je jedan dopis Zemaljske vlade za BiH iz marta 1902. godine, upućen Zajedničkom ministarstvu financija u Beču. Povod za ovo dala je ponuda firme L. Kern za daljnju kupovinu oko 60.000 hrastovih stabala iznad 33 cm prsnog promjera koja su se, prema mišljenju firme, nalazila i mogla posjeći na sječinama realiziranog naknadnog ugovora iz 1901. godine. U tome dopisu, pisanom u šum, deparhementu Zemaljske vlade u Sarajevu, ističe se da se hrastova stabla na koja reflektira firma Kern nalaze u stadiju najboljeg prirasta i da će ona u svoje vrijeme dati najmanje trostruku financijsku korist te da bi zbog toga trebalo ta stabla poštediti od iskorišćavanja do njihove sječne zrelosti. U tom dopisu se posebno skreće pažnja Zajedničkom ministarstvu financija u Beču na činjenicu da se u mnogim bosanskim šumama već punu deceniju vrše povratne sječe i da bi te sastojine trebalo već jednom ostaviti na miru, jer usljed neprestanog ponavljanja sječa na jednid te istim površinama u velikoj mjeri trpi podrast a uz to se onemogućava prirodno podmlađivanje sječina. Tu se, pored ostalog, naročito ističe da firma L. Kern uporno i dosljedno vodi brigu o svojim ličnim interesima tražeći nove sječe hrastovine u bosanskim šumama i zaključujući nove ugovore o eksploataciji tih šuma. U tom dopisu se otvoreno izjavljuje da šumarski departement Zemaljske vlade za BiH smatra za svoju dužnost i obavezu da skrene pažnju Zajedničkom ministarstvu financija u Beču, da masovne prodaje hrastovine u bosanskim šumama daju, doduše, izvjesne financijske efekte ali da to u krajnjem slučaju i u osnovi nije u interesu bosanskohercegovačkog šumarstva kao i zemaljskog erara (12). I pored toga Zajedničko ministarstvo financija u Beču je donijelo odluku da prihvaća ponudu firme L. Kern i naredilo Zemaljskoj vladi za BiH da sa njom zaključi kupoprodajni ugovor. Svoj postupak je obrazložilo tvrdnjom da nitko ne može predvidjeti kakvu cijenu će moći osigurati ta hrastova stabla kad budu dozrela za sječu, pa je pravilnije iskoristiti povoljne cijene hrastovog drva i ne odbijati ponude na osnovu nesigurne nade da će se u budućnosti moći za to drvo postići bolje cijene (13). U ugovoru zaključenim 1902. godine sa zagrebačkom firmom A. Berger o sječi oko 30.000 hrastovih stabala od 33 cm prsnog promjera pa na više u šumskom području Gostović postojala je klauzula prema kojoj se moglo dozvoliti kupcu da u istom području posiječe i više stabala u koliko to budu dozvoljavali šumsko gospodarski obziri. U vezi tvrdnje firme da u tom području ima još za sječu raspoloživih hrastovih stabala Zajedničko ministarstvo financija u Beču bilo je sklono da izađe u susret zahtjevu firme. Nakon toga uslijedio od šumarskog departementa Zemaljske vlade u Sarajevu izvještaj u kome se, pored ostalog, naglašava da bi prilikom rješavanja ovog |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 30 <-- 30 --> PDF |
pitanja trebalo imati u vidu činjenicu da su hrastove sastojine u šumskom području Gostović intenzivnim sječama u tolikoj mjeri iskorišćene da bi o zadržavanju još preostalih hrastovih stabala, koja najvećim dijelom pripadaju mlađim dobnim razredima, trebalo radi osiguranja normalne strukture sastojina i potrajnosti šumskog gospodarenja voditi isto toliko računa i obzira koliko se vodi o osiguranju i podmirivanju financijskih sredstava za potrebe zemaljske uprave. I pored toga je Zajedničko ministarstvo financija donijelo odluku o zaključivanju naknadnog ugovora s firmom A. Berger o daljnjoj sječi hrastovine u Gostovićskom šumskom području (14, 15). Intenzivna eksploatacija bosanskih hrastovih šuma s neracionalnim sistemom sječa i odsustvom pravilnog gospodarenja tim šumama za vrijeme austro-ugarske uprave, za koje vrijeme je posječeno preko 3,000.000 hrastovih stabala sposobnih za tehničke svrhe s drvnom masom od preko 6,000.000 m3 korisnog drva nije mogla ostati pošteđena od oštre kritike ne samo unutar nego i izvan šumarskih krugova, dolazeći do izražaja posebno za vrijeme Kallay-evog režima, kada su u Delegacijama austrijskog i ugarskog parlamenta vođene diskusije o konkurenciji bosanske hrastovine hrvatskoj i slavonskoj trgovini drvom i neracionalnoj eksploataciji bosanskih hrastovih šuma. Braneći austro-ugarsku šumarsku politiku u pogledu masovne eksploatacije bosanskih hrastovih šuma ministar B. Kallay je opetovano opravdavao prodaje i sječe hrastovine u Bosni potrebom osiguranja financijskih prihoda za pokrivanje troškova administracije i investicija u okupiranom području, pozivajući se pri tome na mišljenje nekih šumarskih stručnjaka, da bi bosanske stare hrastove šume trebalo što prije i što jače progaljivati da bi se osiguralo njihovo prirodno podmlađivanje. Kallay-evu šumarsku politiku u BiH pokušavao je da opravda i njegov nasljednik I. Burian, ali u tome nije uspio. Burian je mogao jedino da prezentira javnosti činjenicu da su bosanske hrastove šume intenzivnom eksploatacijom već toliko iscrpljene da se u njima ne mogu više vršiti sječe hrastovog tehničkog drveta (16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24 i 25). Dvorski šumarski savjetnik L. Dimitz, braneći šumarsku politiku austrougarske uprave u BiH, nastojao je da razvodni rasprave i otupi oštricu kritike u šumarskim stručnim krugovima kao i u široj javnosti. U svojoj knjizi o šumarskim prilikama u Bosni i Hercegovini iz 1905. godine on je priznao da su u toku dvije decenije (1882—1902) izvršene prilično obimne sječe hrastovog drveta u bosanskim šumama ali je svjesno i namjerno izbjegavao da dade bar približnije, ako ne i točnije, podatke o veličini tih sječa i količinama posječenog hrastovog drveta. On je tendenciozno naglašavao da se tu radilo o sječi starih hrastovih stabala u čistim i mješovitim sastojinama, koja su bila raspoređena pojedinačno ili grupimično na velikim površinama tako da je sječiva masa hrastovine po 1 ha površine bila relativno niska. Iz toga je izvođen zaključak da se kod takve forme iskorišćavanja, a naročito zbog prisutnosti podmlatka, može sačuvati integritet korišćenih hrastovih sastojina. Dimitz je ipak morao pri tome priznati da je cijela gospodarska klasa visokih hrastovih šuma koju su sačinjavala starija hrastova stabla bila tim sječama isključena za izvjesno vrijeme kao faktor redovnog prinosa i da je iskorišćavanje sječivih drvnih masa u tim šumama zamijenjeno uzgojnim sječama. Zbog toga se poslije izvršenih sječa hrastovih stabala u bosanskim šumama i nije moglo računati na iskorišćavanje tih šuma u bliskoj budućnosti, bar u nekom značajnijem obimu. Mnogo veći značaj za budućnost bosanskih hra316 |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 31 <-- 31 --> PDF |
stovih šuma predstavljali su, po mišljenju Dimitz-a, njihovo čuvanje i njegovanje, kako bi one poslije isteka narednog turnusa mogle biti ponovno uzete u obzir za iskorišćavanje. Dimitz je tada posebno isticao da će dugoročni ugovori, zaključeni u cilju iskorišćavanja starih stabala u visokim šumama sa čistim i mješovitim sastojinama hrasta, uskoro biti realizirani. Iskorišćene sastojine hrastovih šuma sadržavale su pretežno drvo mlađih i srednjodobnih razreda tako da je u njima trebalo provoditi u prvom redu radove oko njege tih sastojina. Propozicija uprave šumarstva u BiH bila je, prema navodu Dimitz-a, i usmjerena na podizanje kultura, odgajanje drveća za zaštitu zemljišta, unošenje u iskorišćene hrastove sastojine crnog i bijelog bora, vršenje umjerenih proreda u mlađim a jačih proreda u sastojinama u dobi letvenjaka, poduzimanja mjera predostrožnosti protiv stvaranja i forsiranja hrastovih izdanačkih šuma itd. Za podizanje novih i popunjavanje postojećih hrastovih kultura došlo bi, prema Dimitz-u, u obzir prvenstveno sadnja žira kao i za tadašnje prilike i uslove praktična i sigurna metoda. Pri svemu tome Dimitz je dosljedno naglašavao, da je intenzivnim sječama hrastovine u bosanskim šumama omogućeno zemaljskoj upravi da, pored podmirivanja troškova administracije, izvede mnoge investicione radove u cilju podizanja na viši nivo materijalne i duhovne kulture u BiH, ali da će se poslije završetka realiziranja dugoročnih ugovora o eksploataciji bosanskih hrastovih šuma otvoriti zahvalno polje rada bosanskim šumarima koji će voditi gospodarenje tim šumama i koji će intenzivnom njegom i pravilnim tretmanom iskorišćenih sastojina izvesti korekturu dotadašnjeg gospodarenja bosanskim hrastovim šumama. To gospodarenje je, po priznanju samog Dimitz-a, vođeno u znaku velikih preduhvata sječa, što je za sobom povlačilo i negativne posljedice i zahtijevalo određene akcije u cilju saniranja i eliminiranja tih posljedica (26). Šumarskim stručnjacima u BiH nije bilo otvoreno zahvalno polje rada niti su oni bili u mogućnosti da razviju svoju stručnu djelatnost u cilju ostvarivanja zadataka koje je svojevremeno predviđao i preporučivao L. Di mitz. Privatna poduzeća, koja su vršila eksploataciju bosanskih hrastovih šuma, su sa znanjem i toleriranjem austro-ugarske uprave koristile pri sječama najkvalitetnija hrastova stabla ne osvrćući se ni najmanje na sve one mjere koje je trebalo provoditi i poštivati u interesu obnove i stabilizacije korišćenih objekata. Šumarskim stručnjacima je pri takvim prilikama i uslovima rada preostajalo samo da bespomoćno gledaju kako se vrši rapidna devastacija eksploatiranih hrastovih sastojina i smanjuje fond bosanskih hrastovih šuma. Odsustvo svakog stručnog tretmana eksploatiranih hrastovih šuma u pogledu njihove zaštite i obnove dovodilo je do toga da je degradacija tih šuma postajala sve kroničnija. Prva i osnovna mjera za zaštitu podmlađivanja eksploatiranih objekata trebalo je biti izražena u potpunoj zabrani paše stoke u tim objektima sve dok se ne izvrši njihovo prirodno podmlađivanje uz dopunu vještačkog pošumljavanja. Ta mjera je izostala radi ekstenzivnog stočarstva bosanskog seoskog stanovništva, koje je uz ostalu stoku posjedovalo i jako veliki broj koza. Bespravne sječe hrastovog drva u iskorišćenim objektima obuhvaćale su gotovo isključivo mlađa i kvalitetnija hrastova stabla. Velike površine uzurpiranog zemljišta od strane seoskog stanovništva odnosile su se baš na iskorišćene hrastove šume. Ovome je dobrim dijelom pridonijela i organizacija šumarske službe u BiH, uvedena 1882. godine, koja je svojom formom i ustrojstvom prepustila sve šume na upravljanje i nadzor |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 32 <-- 32 --> PDF |
političkim vlastima, kojima je bilo dodijeljeno šumarsko stručno i lugarsko osoblje. I onaj mali broj šumarskih stručnjaka pri okružnim d sreskim političko upravnim nadleštvima bio je novom organizacijom šumarske službe onemogućavan i nije mogao doći do izražaja u pogledu racionalnijeg gospodarenja a posebno zaštite šuma. Političko upravne vlasti su često iz taktičkih razloga, u cilju pridobijanja stanovništva za politiku okupatorske uprave, tolerirale štete vršene od seoskog stanovništva u iskorišćenim hrastovim šumama, izbjegavajući kažnjavanje bespravnih sječa, pašarenja, uzurpiranja, krčenja šuma itd., čime je na indirektan način podstrekavano domaće stanovništvo na pojačavanje svog negativnog odnosa prema šumi i šumarstvu. Ne bi trebalo pri ovome ispuštati iz vida činjenicu da su bespravne sječe i pašarenje u bosanskim šumama kao i uzurpiranje i krčenje tih šuma bili znatnim dijelom logična posljedica teškog ekonomskog stanja, velikog siromaštva i niskog životnog standarda seoskog stanovništva u BiH, iz čega je znatnim dijelom proizilazio i njegov odnos prema šumi. U normalnim prilikama podmlađivanje i obnova eksploatiranih šuma sastojali bi se, pored zaštite podmlatka od paše stoke i bespravnih sječa preostalih stabala, u popunjavanju mjesta na kojima je izostalo ili nije uspjelo prirodno podmlađivanje. Ovamo je spadalo i naknadno vađenje starih nekvalitetnih stabala koja su svojim prisustvom predstavljala opasnost za zdravstveno stanje tih sastojina a istovremeno svojim granatim krošnjama onemogućavala prirodno podmlađivanje i razvoj postojećeg podrasta u sastojinama. Važno mjesto predstavljali su čišćenje mladika i prorede kao uzgojne mjere kojim se usmjerava prirodna selekcija u odnosu na proizvodnju i reprodukciju sastojina a ujedno osiguravaju potpunije iskorišćavanje njihovih drvnih masa. Sve te mjere i radovi šumsko zaštitnog i šumsko uzgojnog karaktera gotovo u cijelosti su izostali. Izostavljanje tih radova, a naročito čišćenje mladika, čime bi se mogli isključiti iz sastojina nepoželjni elementi izdanačkog porijekla i favorizirati stabalca sjemenske proveniencije, uticalo je negativno na kvalitet eksploatiranih hrastovih šuma. Neracionalan način eksploatacije bosanskih hrastovih šuma u odsustvu najpotrebnijih mjera za njihovu zaštitu od bespravnih sječa, a posebno paše stoke, kao i bilo kakvog uzgojno tehničkog tretiranja iskorišćenih sastojina u cilju njihovog pravilnog podmlađivanja, njege i brže obnove, zadržan je sve do kraja austro-ugarske uprave u BiH. Konjunktura na drvnom tržištu, a naročito velika potražnja željezničkih pragova poslije prvog svjetskog rata, izazvali su intenzivne i bezobzirne sječe hrastovine kako u državnim tako i u privatnim šumama. Što je najkarakterističnije i ovog puta su bila predmet sječa isključivo mlađa i kvalitetna hrastova stabla. To sve je dovodilo do daljnje devastacije i degradacije i onako već u velikoj mjeri degradiranih bosanskih hrastovih šuma, naročito u pogledu njihove kvalitetne strukture. Ovo to prije što u tim šumama nisu sprovođene nikakve šumske uzgojne i zaštitne mjere. Te sastojine su praktično bile prepuštene same sebi, bolje rečeno na milost i nemilost okolnog seoskog stanovništva. U njima su vršene bespravne sječe, prvenstveno mlađih kvalitetnijih stabala. U njima je vršena slobodna i neograničena paša stoke, pri čemu su se svojim štetočinskim djelovanjem posebno isticala mnogobrojna krda koza. Te sastojine su velikim dijelom postepeno pretvarane u šikare a znatnim dijelom i uzurpirane i pre 318 |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 33 <-- 33 --> PDF |
tvarane u ziratno zemljište. Na taj način je i ukupna površina hrastovih šuma na području BiH sukcesivno opadala a degradacija preostalih hrastovih šuma u pojačanoj mjeri nastavljena. Stanje bosanskih hrastovih šuma, naslijeđeno od kapitalističke Jugoslavije, nije se promijenilo ni u socijalističkoj Jugoslaviji sve do danas. Prema najnovijim podacima izvršene inventure šuma, površina visokih hrastovih šuma u društvenoj svojini na području BiH iznosi svega oko 76.000 ha. One participiraju u ukupnoj površini visokih ekonomskih šuma u društvenoj svojini sa oko 7,4%. Drvne zalihe postojećih visokih hrastovih šuma, uglavnom hrasta kitnjaka, nisu u pogledu prosječnih količina njihove drvne mase po 1 ha površine tako niske (175 m3) koliko su debljinska raspodjela njihovih stabala i udio kvalitetnih klasa nepovoljni. Od stvarne i normalne drvne zalihe tih šuma otpada na pojedine debljinske razrede: Debljinski razred 10—15 15—20 20—30 30—50 50—80 preko 80 cm % % «Vo Vo Vo ,;i/o Normalna drvna zaliha 11,5 15,5 28,8 35.3 9,2 Stvarna drvna zaliha 2,4 4,8 19,7 57,7 14,3 1,1 Ovi podaci pokazuju koliko se današnja stvarna zaliha drveta u bosanskim hrastovim šumama prema njihovim debljinskim razredima udaljila od normalnog stanja i koliko će trebati vremena i truda da se to nenormalno stanje normalizira. Prema podacima iste inventure sadašnji udio kvalitetnih klasa u zalihama drvnih masa visokih hrastovih šuma u BiH iznosi: Kvalitetna klasa I II III % 15,8 34,3 49,9 (lit. 27, 28). Prezentirani podaci očevidno ukazuju na činjenicu da je kvalitet drvne mase u bosanskim hrastovim šumama nepovoljan. Ova konstatacija ispada još teža, kada se uzme u obzir da su u I klasu svrstana stvarno srednje kvalitetna stabla, da su u III klasu ubačena sva bolesna, jako natrula, šuplja, suhovrha, jako ozlijeđena, kao i zdrava stabla koja sadrže samo ogrjevno drvo te da su u II kvalitetnoj klasi ostala stabla koja čine prijelaz od I do III klase, a koja po svom kvalitetu spadaju više među nekvalitetna stabla III klase. Pošto u kvalitetnoj klasifikaciji visokih hrastovih šuma među stablima I kvalitetne klase gotovo i nema stabala iz kojih bi se mogli dobiti furnirski trupci, pa čak ni pilanski trupci prve klase, to je u stvari današnji kvalitet hrastovih stabala u bosanskim šumama lošija nego što je to u prikazanoj klasifikaciji inventure šuma predstavljeno. Degradirane bosanske hrastove šume i njihova sanacija predstavljaju danas jedan od važnih šumsko privrednih problema. Paralelno sa degradacijom tih šuma u prošlosti odvijali su se u nepovoljnom smislu i pedogenetski procesi koji su se odrazili u degradaciji zemljišta na kome se nalaze te šume. U tim šumama je, istina, i sada zastupan u izvjesnoj mjeri hrastov podmladak i podrast ali su oni, pored oštećenosti i zastarčenonsti, u znatnom pro |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 34 <-- 34 --> PDF |
centu izdanačkog porijekla. To sve upućuje na potrebu energičnih zahvata u hrastove sastojine i zahtijeva bezuslovno i što hitnije odstranjivanje iz njih svih starih, granatih, trulih i drugih nekvalitetnih stabala, skupa sa čišćenjem i proredama tih sastojina u cilju uklanjanja mlađih stabala i podrasta vegetativnog porijekla uz introdukciju četinarskih vrsta, u prvom redu bora. Nesumnjivo je da će za ostvarivanje toga značajnog i prioritetnog zadatka, koji bi imao za krajnji cilj definitivno saniranje degradiranih bosanskohercegovačkih hrastovih šuma i uvođenje u njih racionalnog gospodarenja, trebati uložiti mnogo napora i utrošiti dosta vremena i materijalnih troškova. Ovo to prije, što će put do ostvarenja tog cilja biti skopčan s izuzetno velikim poteškoćama i što će izvođenje te krupne i značajne akcije zahtijevati mnogo smišljenog stručnog rada i zalaganja od strane šumarskih stručnjaka i mnogo žrtava i razumijevanja od strane našeg socijalističkog samoupravnog društva. LITERATURA I IZVORI 1. Dimitz , L.: Die forstlichen Verhältnisse und Einrichtungen Bosniens und der Hercegovina. Wien 1905. Str. 195—200. 2. Seh mid, F.: Bosnien und Hercegovina unter der Verwaltung Oesterreich- Ungarns. Leipzig 1914. Str. 424—485. 3. ABH —ZMB br. 8.298, 8.470, 8.555/BH ex 1886. 4. ABH — ZMF br. 6.866/BH ex 1887. 5. ABH —ZMF br. 12.062/BH ex 1886. 6. ABH —ZMF br. 58, 104, 804 BH ex 1887. 7. ABH — ZMF br. 6.904/BH ex 1902. 8. Die bosnische Holzkonkurrenz in der österreichischen Delegation. Oesterr. Forst- und Jagdzeitung Nr. 6. Wien 1904. Str. 45. 9. Kao pod 5. 10. Kao pod 5. 11. Kao pod 6. 12. ABH —ZMF br. 4.082/BH ex 1902. 13. ABH —ZMF br. 4.106*BH ex 1902. 14. ABH —ZMF br. 9.739, 9.849, 9.959, 11.636, 12.013, 12.109 i 12.421/BH ex 1902. 15. ABH —ZMF br. 419, 866, 2.454, 3.942, 5.169 i 9.890/BH ex 1903. 16. B e g o v i ć, B.: Razvojni put šumske privrede u BiH u periodu austro-ugarske uprave (1878—1918) sa posebnim osvrtom na eksploataciju šuma i industrijsku preradu drveta. Rukopis pripremljen za štampu u nakladi Akad. nauka i umjetnosti BiH, 1977. Str. 17. Fassdaubenmarkt. Oesterr. F. u. J. Z. Nr. 22. Wien 1890. Str. 146. 18. Finanzminister Kalay über die Forste und die Holzverwertung in Bosnien. Oesterr. F. u. J. Z. Nr. 30. Wien 1890. Str. 193. 19. Die Holzverwertung in Bosnien. Oesterr. F. u. J. Z. Nr. 23. Wien 1898. Str. 181. 20. Die bosnische Holzkonkurenz. Oesterr. F. u. J. Z. Nr. 1. Wien 1904. Str. 1—3. 21. Die bosnische Holzkonkurenz im Klub der Land- und Forstwirte in Wien. Oesterr. F. u. J. Z. Nr. 3. Wien 1904. Str. 20—22. 22. Die bosnische Holzkonkurrenz in der österreichischen Delegation. Oesterr. F. u. J. Z. Nr. 5. Wien 1904. Str. 36. 23. Oesterreichische Zentralstelle zur Wahrung der land- und forstwirtschaftlichen Interessen beim Abschlüsse von Handelsvertragen. Oesterr. F. u. J. Z. Nr. 5. Wien 1904. Str. 36—37. 24. Kao pod 8. |
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 35 <-- 35 --> PDF |
25. Die bosnische Holzkonkurrenz neuerlich in den Delegationen. Oesterr. F. u. J. Z. Nr. 22. Wien 1904. Str. 122. 26. Kao pod 1. 27. M a t i ć, M.-Drinić, P.-Ćirić, M.: Stanje šuma u SR BiH prema inventuri šuma na velikim površinama u 1964—1968. Šum. fakultet i Institut za šumarstvo. Sarajevo 1970. Str. 1. i dalje. 28. Matić , V.: Informacije o dovršenju inventure šuma u Bosni i Hercegovini sa prikazom stanja šuma. Nar. šumar br. 1—3. Sarajevo 1970. Str. 70—78. Z U S A MM ENFASSUNG über die Bewirtschaftung der Eichenwälder in Bosnien und Herzegowina während der österreich-unagrischen Verwaltung Der Autor schildert die Folgen einer massiven Exploitation der Eichenwälder in Bosnien und Herzegowina. Diese Exploitation ist besonders während des Regierungssystem von Kallay (1882—1903) zum Ausdruck gekommen. Es wurden insgesamt ca. 3,000.000 Eichenstämme mit ca. 6,000.000 m3 Langholz eingeschlagen, welches für eine manuftakturmässige Produktion von Fassdauben und Eisenbahnschwellen verwendet wurde. Die intensiven und unrationellen Einschläge der Eichenwälder neben dem Ausbleiben der notdürftigsten Massnahmen für die Wiederverjüngung und den Schutz der exploitierten Flächen haben zur Degradation dieser Wälder geführt. Diese Degradation wurde im verstärkten Masse im Zeitabschnitt zwischen dem ersten und zweiten Weltkrieg fortgesetzt. Der Zustand der Eichenwälder in Bosnien und Herzegowina, vererbt von dem kapitalistischen Jugoslawien, hat sich nicht einmal in der sozialistischen Jugoslawien verändert. Die degradierten bosnischen Eichenwälder und ihre Sanierung stellen heutzutage ein der wichtigsten forstwirtschaftlichen Probleme. Der Weg zur Verwirklichung des erwünschten Zieles wird mit ausserordentlich grossen Schwierigkeiten verbunden sein. Die Ausführung dieser wichtigen und bedeutsamen Aktion wird sehr viel wohlüberlegte Arbeit und Einsetzung seitens der Forstfachleute sowie viele Aufopferungen und Verständnis unserer sozialistischen Selbstverwaltungsgesellschaft erfordern. Primljeno 20. IX 1977. Branislav BEGOVlC, dipl. inž. šum., profesor Šumarskog fakulteta u p., Sarajevo |