DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 26 <-- 26 --> PDF |
manufakturni način proizvodnje hrastove duge i željezničkih pragova nije tražio niti uslovljavao velike i dugoročne investicije za izgradnju solidnih šumskih transportnih komunikacija i industrijskih postrojenja za preradu drva, dok je prodaja hrastovog drva u šumi na panju mogla osigurati okupatorskoj upravi znatne prihode za pokriće troškova uprave i najvažnijih investicija za izgradnju javnih objekata. To je i navelo B. Kallay-a koji je već u prvim godinama okupacije preuzeo resor Zajedničkog ministarstva finansija, nadležnog za poslove Bosne i Hercegovine, da preduzme potrebne mjere za početak prodaje i eksploatacije bosanskih hrastovih šuma. Slijedeći zacrtani put i pridržavajući se striktno inaugurirane ekonomske politike kolonijalnog tipa, koja se očitovala u što široj i intenzivnijoj eksploataciji prirodnih bogatstava okupirane Bosne i Hercegovine, Kallay se zapravo odlučio da nastavi još za vrijeme otomanske vladavine započetu eksploataciju bosanskih hrastovih šuma na bazi manufakturne proizvodnje hrastove duge koja je u to vrijeme predstavljala na tržištu drva vrlo traženi i dobro plaćani artikal. Pošto nije imala na raspoloženju nikakvih uređajnih elaborata, niti je preduzimala korake za njihovu izradu makar i u najprimitivnijoj formi, austro-ugarska uprava je bez nekog postavljenog, da ne kažemo utvrđenog, sistema šumskog gospodarenja pristupila prodajama i vađenju starih hrastovih stabala iz raspoloživih sastojina, što je trebalo da predstavlja neku vrstu prebornih sječa i prebornog gospodarenja hrastovim šumama u Bosni i Hercegovini. Pošto je u južnim zemljama prirodno podmlađivanje hrastovih šuma vršeno relativno brzo, austro-ugarska uprava je vjerovala da tim može opravdati svoj postupak. Ovo to prije, što se radilo o sječama starih hrastovih stabala koja su prekoračila svoju fizičku i sječnu zrelost (1, 2). Eksploatacija bosanskih hrastovih šuma koja je sprovođena u periodu 1883—1886. godine na bazi prodaja putem javnih licitacija određenog broja prethodno doznačenih i procijenjenih hrastovih stabala pružala je bosanskohercegovačkom zemaljskom eraru, kao vlasniku tih šuma, izvjesnu prednost u pogledu efikasnije zaštite objekata eksploatacije od samovoljnih i štetnih postupaka pojedinih poduzeća i poduzetnika koji su na licitacijama kupovali i sjekli kupljena hrastova stabla. Napuštanje takvog načina unovčavanja hrastovog drveta u bosanskim šumama i prelaz na slobodne prodaje putem direktnih pogodbi i zaključivanja dugoročnih ugovora s kupcima davali su zemaljskom eraru prednost u pogledu osiguranja određenih fiksnih i kontinuiranih finansijskih prihoda. Naprotiv, takav sistem prodaja, i s njim vezan način iskorišćavanja šuma, povukao je za sobom cijeli niz neprilika i poteškoća koji su se nepovoljno odražavali na bosanske hrastove šume i njihovo gospodarenje a time i na cjelokupno bosanskohercegovačko šumarstvo. Predmet prvog i osnovnog dugoročnog ugovora, zaključenog u oktobru 1886. godine sa tršćanskom firmom Morpurgo & Parente, bilo je oko 500.000 starih hrastovih stabala iznad 50 cm promjera u prsnoj visini sposobnih za proizvodnju francuske duge a koja su se nalazila u šumama na području banjalučkog, tuzlanskog, travničkog i sarajevskog okruga. To je zahtijevalo serioznu doznaku i predaju kupcu kvalitetnih hrastovih stabala uz ostavljanje izvjesnog broja starijih kvalitetnijih stabala u cilju osiguranja prirodnog podmlađivanja sječina, što je naročitom odredbom ugovora bilo i predviđeno. Za osiguranje od šteta koje bi mogle nastati nenamjernom doznakom slabije |