DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 27 <-- 27 --> PDF |
kvalitetnih stabala, čije se griješke nisu mogle primjetiti vanjskim izgledom stabala, kupcu je bilo dozvoljeno da od ukupnog broja doznačenih i posječenih hrastovih stabala može izdvojiti oko 20% stabala za koja smatra da su manje kvalitetna. Ovu ugovornu klauzulu kupci hrastovih stabala su iskorišćavali u punoj mjeri. Ovo to prije što su takva stabla mogli izraditi i platiti izrađeno tehničko drvo zemaljskom eraru po 1 m3 i na bazi posebne sporazumno utvrđene cijene, ili takva stabla plaćati uz nižu cijenu ili ih ostavljati na raspoloženje prodavaocu. Ovakve odredbe su već same po sebi upućivale šumarske organe, koji su vršili realiziranje tih dugoročnih ugovora, da prilikom doznake stabala budu što oprezniji i da za predmet doznake odabiru što kvalitetnija stabla bez obzira što će se njihov postupak odražavati negativno na strukturu sastojina, a posebno na kvalitet poslije sječe preostale drvne mase. Ovo najviše zbog toga što su firme koristeći se spomenutom odredbom ugovora, a uzimajući za povod doznačena i posječena kvalitetno lošija stabla bez obzira na njihov broj i procentualno učešće u odnosu na ukupan broj doznačenih stabala, gotovo redovno podnosile žalbe protiv šumarskih organa i njihove doznake tražeći pri tom regrese (3). Već u početku realiziranja prvog dugoročnog ugovora, zaključenog s firmom Morpurgo & Parente došlo je do ustupaka u korist firme a na štetu zemaljskog erara. Radilo se o smanjivanju donje granice debljine prodanih i doznačivanih hrastovih stabala od 50 na 45 cm prsnog promjera, naravno uz nižu šumsku taksu za stabla odnosnog debljinskog razreda. Ti ustupci su na traženje firme izvršeni i pored otpora šumarskih stručnih organa koji su smatrali da se radi o najkvalitetnijim stablima, čija sječa bi dovela do degradacije hrastovih sastojina koje poslije turnusa od 30—40 godina ne bi mogle doći u obzir za korišćenje i da takav postupak nije u interesu pravilnog vođenja šumskog gospodarenja (4). Nakon zaključivanja prvog i osnovnog dugoročnog ugovora s firmom Morpurgo & Parente slijedio je cio niz naknadnih i dopunskih ugovora sklopljenih s istom firmom kao i s drugim poduzećima i poduzetnicima. Pri tome se uvijek vodilo manje računa o šumama i njihovom gospodarenju a više mislilo na financijsku stranu prodaje hrastovine i osiguranje što većih novčanih prihoda zemaljskoj blagajni, zapostavljajući šumsko gospodarske momente a posebno stručna mišljenja šumarskih organa. Dokle se išlo u trci za postizavanjem financijskih efekata uz zapostavljanje osnovnih principa gospodarenja šumama najbolje ilustrira činjenica, da je u 1892. godini došlo do revizije dugoročnog ugovora iz 1886. godine i zaključivanja novog proširenog ugovora s firmom Morpurgo & Parente koji je obuhvaćao neoznačeni broj stabala, konkretno sva kvalitetna hrastova stabla iznad 45 cm prsnog promjera, u velikom broju šumskih područja na području Bosne, uz određene cijene prema 1 stablu u pojedinim šumskim područjima, kao i neodređeni broj stabala, konkretno sva kvalitetna stabla hrasta iznad 45 cm prsnog promjera, u određenim šumskim područjima, uz jednu paušalnu svotu koja je u ovom slučaju iznosila 1.000.000 for. U tom ugovoru se, pored ostalog, nalazila i klauzula da će se umjesto starijih kvalitetnih stabala prilikom realiziranja ugovora ostavljati na sječinama jako granata — nekvalitetna hrastova stabla koja će vršiti funkciju sjemenjaka i osiguravati prirodno podmlađivanje eksploatiranih sastojina. Karakteristično je, da je firma u vezi realiziranja toga ugovora postavila zahtjev da se ne vrši doznaka onih stabala u ugovor |