DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 29 <-- 29 --> PDF |
pogodbi, na temelju više dugoročnih ugovora preko 1.000.000 hrastovih stabala. Predmet tih ugovora bila su velikim dijelom mlađa hrastova stabla, čiji su prsni promjeri sezali sve do 33 cm a koja su po svojoj kvaliteti bila sposobna za tehničke svrhe. Snižavanje granice debljine prodavanih hrastovih stabala neminovno je vodilo do povraćanja na stare sječine, gdje su opetovano i po nekoliko puta uzastopce vršene sječe mlađih a uz njih još preostalih kvalitetnih starijih stabala. Ovo je pridonosilo ne samo degradaciji strukture hrastovih stabala nego i onemogućavalo podmlađivanje sječina. To je dovelo do toga da su se šumarski stručni organi počeli otvoreno i energično odupirati i istupati protiv službene šumarske politike austro-ugarske uprave u odnosu na bosanske hrastove šume i njihovu masovnu eksploataciju. U vezi s tim karakterističan je jedan dopis Zemaljske vlade za BiH iz marta 1902. godine, upućen Zajedničkom ministarstvu financija u Beču. Povod za ovo dala je ponuda firme L. Kern za daljnju kupovinu oko 60.000 hrastovih stabala iznad 33 cm prsnog promjera koja su se, prema mišljenju firme, nalazila i mogla posjeći na sječinama realiziranog naknadnog ugovora iz 1901. godine. U tome dopisu, pisanom u šum, deparhementu Zemaljske vlade u Sarajevu, ističe se da se hrastova stabla na koja reflektira firma Kern nalaze u stadiju najboljeg prirasta i da će ona u svoje vrijeme dati najmanje trostruku financijsku korist te da bi zbog toga trebalo ta stabla poštediti od iskorišćavanja do njihove sječne zrelosti. U tom dopisu se posebno skreće pažnja Zajedničkom ministarstvu financija u Beču na činjenicu da se u mnogim bosanskim šumama već punu deceniju vrše povratne sječe i da bi te sastojine trebalo već jednom ostaviti na miru, jer usljed neprestanog ponavljanja sječa na jednid te istim površinama u velikoj mjeri trpi podrast a uz to se onemogućava prirodno podmlađivanje sječina. Tu se, pored ostalog, naročito ističe da firma L. Kern uporno i dosljedno vodi brigu o svojim ličnim interesima tražeći nove sječe hrastovine u bosanskim šumama i zaključujući nove ugovore o eksploataciji tih šuma. U tom dopisu se otvoreno izjavljuje da šumarski departement Zemaljske vlade za BiH smatra za svoju dužnost i obavezu da skrene pažnju Zajedničkom ministarstvu financija u Beču, da masovne prodaje hrastovine u bosanskim šumama daju, doduše, izvjesne financijske efekte ali da to u krajnjem slučaju i u osnovi nije u interesu bosanskohercegovačkog šumarstva kao i zemaljskog erara (12). I pored toga Zajedničko ministarstvo financija u Beču je donijelo odluku da prihvaća ponudu firme L. Kern i naredilo Zemaljskoj vladi za BiH da sa njom zaključi kupoprodajni ugovor. Svoj postupak je obrazložilo tvrdnjom da nitko ne može predvidjeti kakvu cijenu će moći osigurati ta hrastova stabla kad budu dozrela za sječu, pa je pravilnije iskoristiti povoljne cijene hrastovog drva i ne odbijati ponude na osnovu nesigurne nade da će se u budućnosti moći za to drvo postići bolje cijene (13). U ugovoru zaključenim 1902. godine sa zagrebačkom firmom A. Berger o sječi oko 30.000 hrastovih stabala od 33 cm prsnog promjera pa na više u šumskom području Gostović postojala je klauzula prema kojoj se moglo dozvoliti kupcu da u istom području posiječe i više stabala u koliko to budu dozvoljavali šumsko gospodarski obziri. U vezi tvrdnje firme da u tom području ima još za sječu raspoloživih hrastovih stabala Zajedničko ministarstvo financija u Beču bilo je sklono da izađe u susret zahtjevu firme. Nakon toga uslijedio od šumarskog departementa Zemaljske vlade u Sarajevu izvještaj u kome se, pored ostalog, naglašava da bi prilikom rješavanja ovog |