DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 30 <-- 30 --> PDF |
pitanja trebalo imati u vidu činjenicu da su hrastove sastojine u šumskom području Gostović intenzivnim sječama u tolikoj mjeri iskorišćene da bi o zadržavanju još preostalih hrastovih stabala, koja najvećim dijelom pripadaju mlađim dobnim razredima, trebalo radi osiguranja normalne strukture sastojina i potrajnosti šumskog gospodarenja voditi isto toliko računa i obzira koliko se vodi o osiguranju i podmirivanju financijskih sredstava za potrebe zemaljske uprave. I pored toga je Zajedničko ministarstvo financija donijelo odluku o zaključivanju naknadnog ugovora s firmom A. Berger o daljnjoj sječi hrastovine u Gostovićskom šumskom području (14, 15). Intenzivna eksploatacija bosanskih hrastovih šuma s neracionalnim sistemom sječa i odsustvom pravilnog gospodarenja tim šumama za vrijeme austro-ugarske uprave, za koje vrijeme je posječeno preko 3,000.000 hrastovih stabala sposobnih za tehničke svrhe s drvnom masom od preko 6,000.000 m3 korisnog drva nije mogla ostati pošteđena od oštre kritike ne samo unutar nego i izvan šumarskih krugova, dolazeći do izražaja posebno za vrijeme Kallay-evog režima, kada su u Delegacijama austrijskog i ugarskog parlamenta vođene diskusije o konkurenciji bosanske hrastovine hrvatskoj i slavonskoj trgovini drvom i neracionalnoj eksploataciji bosanskih hrastovih šuma. Braneći austro-ugarsku šumarsku politiku u pogledu masovne eksploatacije bosanskih hrastovih šuma ministar B. Kallay je opetovano opravdavao prodaje i sječe hrastovine u Bosni potrebom osiguranja financijskih prihoda za pokrivanje troškova administracije i investicija u okupiranom području, pozivajući se pri tome na mišljenje nekih šumarskih stručnjaka, da bi bosanske stare hrastove šume trebalo što prije i što jače progaljivati da bi se osiguralo njihovo prirodno podmlađivanje. Kallay-evu šumarsku politiku u BiH pokušavao je da opravda i njegov nasljednik I. Burian, ali u tome nije uspio. Burian je mogao jedino da prezentira javnosti činjenicu da su bosanske hrastove šume intenzivnom eksploatacijom već toliko iscrpljene da se u njima ne mogu više vršiti sječe hrastovog tehničkog drveta (16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24 i 25). Dvorski šumarski savjetnik L. Dimitz, braneći šumarsku politiku austrougarske uprave u BiH, nastojao je da razvodni rasprave i otupi oštricu kritike u šumarskim stručnim krugovima kao i u široj javnosti. U svojoj knjizi o šumarskim prilikama u Bosni i Hercegovini iz 1905. godine on je priznao da su u toku dvije decenije (1882—1902) izvršene prilično obimne sječe hrastovog drveta u bosanskim šumama ali je svjesno i namjerno izbjegavao da dade bar približnije, ako ne i točnije, podatke o veličini tih sječa i količinama posječenog hrastovog drveta. On je tendenciozno naglašavao da se tu radilo o sječi starih hrastovih stabala u čistim i mješovitim sastojinama, koja su bila raspoređena pojedinačno ili grupimično na velikim površinama tako da je sječiva masa hrastovine po 1 ha površine bila relativno niska. Iz toga je izvođen zaključak da se kod takve forme iskorišćavanja, a naročito zbog prisutnosti podmlatka, može sačuvati integritet korišćenih hrastovih sastojina. Dimitz je ipak morao pri tome priznati da je cijela gospodarska klasa visokih hrastovih šuma koju su sačinjavala starija hrastova stabla bila tim sječama isključena za izvjesno vrijeme kao faktor redovnog prinosa i da je iskorišćavanje sječivih drvnih masa u tim šumama zamijenjeno uzgojnim sječama. Zbog toga se poslije izvršenih sječa hrastovih stabala u bosanskim šumama i nije moglo računati na iskorišćavanje tih šuma u bliskoj budućnosti, bar u nekom značajnijem obimu. Mnogo veći značaj za budućnost bosanskih hra316 |