DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 47 <-- 47 --> PDF |
ZADARSKO SAVJETOVANJE NEKE BIOEKOLOŠKE KARAKTERISTIKE BOROVA ČETNJAKA (THAUMATOPOEA PITYOCAMPA SCHIFF.) I MOGUĆNOSTI NJEGOVA SUZBIJANJA BIOEKOLOŠKA RAZMATRANJA U našoj zemlji dolaze tri vrste iz porodice Thaumatopoeidae: borov četnjak (Thaumatopoea pityocampa Schiff.), hrastov četnjak (Thaumatopoea processioned L.) i smrdljikin četnjak (Thaumatopoea solitaria var. iranica Bang Hass). Po masovnosti pojave borov četnjak zauzima prvo mjesto na listi borovih defolijatora a po ekonomskom značenju dolazi odmah iza borova savijača (Evetria buoliana Schiff.). Razvojem turizma i sve većem poklanjanju pažnje borovim kulturama i parkovima u obalnom i priobalnom području Jadranskog mora, pokazuje se sve veći interes za suzbijanje ovoga štetnika, što dakako, predstavlja i temeljito izučavanje njegove biologije i ekologije. U Francuskoj i Španiji predstavlja on ekonomskog štetnika u prvom redu zbog toga što defolijacijom smanjuje volumni prirast na ogromnim kompleksima borovih sastojina. Veliki interes za ovoga štetnika pokazali su entomolozi Italije, Grčke, Portugala, Turske i Izraela. U Izraelu, naime, dolazi veoma slična vrsta Thaumatopoea wilkinsoni. Pored spomenutih zemalja nalazimo ga u Bugarskoj, Švicarskoj, Siciliji, Korzici, Maroku, Alžiru, Siriji i Maloj Aziji. Ovako široki areal obuhvaćen je velikim brojem varieteta. Od 9 dosada poznatih varijeteta kod nas dolazi najčešće tipična forma. Mi smo pronašli u Sloveniji veoma mali broj var. convergens, a Nietsche je opisao var. nigrofasciatus po holotipu iz Orebića na Pelješcu. Pretpostavljajući da je većini šumarskih stručnjaka poznata morfologija ove vrste i njenih razvojnih stadija, donašamo samo ukratko njenu bio logiju. U našim uvjetima, imaga se pojavljuju polovinom 7. do konca 8. mjeseca, zavisno o biotopu i klimatskim uvjetima pojedinih godina. Nakon kopulacije ženka odlaže jaja na iglice bora. Obično odloži 70—300 jaja oko dviju zajedno sljepljenih iglica, u formi uskog valjka dužine 3—4 cm. Eklozija gusjenica zbiva se otprilike mjesec dana nakon odlaganja. Tek izišle gusjenice hrane se u blizini legla ovogodišnjim iglicama, pošteđujući centralnu žilu. Izbojak se osuši i otkriva mjesto legla. No u to vrijeme već se mlade gusjenice preselile na drugo mjesto. To čine još nekoliko puta do 2. presvlačenja (3. stadija), kada započnu s izgradnjom zapretka, koji svakim danom postaje veći i čvršći. Tu sada ostaju stalno i izlaze samo noću na ishranu, a danju miruju u zaprecima. Sada već žderu cijele iglice. Ukoliko su vremenski uslovi povoljni aktivnost ne prestaje ni zimi. U 2. mjesecu započinju s |