DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 47     <-- 47 -->        PDF

ZADARSKO SAVJETOVANJE


NEKE BIOEKOLOŠKE KARAKTERISTIKE BOROVA ČETNJAKA
(THAUMATOPOEA PITYOCAMPA SCHIFF.)
I MOGUĆNOSTI NJEGOVA SUZBIJANJA


BIOEKOLOŠKA RAZMATRANJA


U našoj zemlji dolaze tri vrste iz porodice Thaumatopoeidae: borov četnjak
(Thaumatopoea pityocampa Schiff.), hrastov četnjak (Thaumatopoea processioned
L.) i smrdljikin četnjak (Thaumatopoea solitaria var. iranica Bang
Hass). Po masovnosti pojave borov četnjak zauzima prvo mjesto na listi borovih
defolijatora a po ekonomskom značenju dolazi odmah iza borova savijača
(Evetria buoliana Schiff.). Razvojem turizma i sve većem poklanjanju
pažnje borovim kulturama i parkovima u obalnom i priobalnom području
Jadranskog mora, pokazuje se sve veći interes za suzbijanje ovoga štetnika,
što dakako, predstavlja i temeljito izučavanje njegove biologije i ekologije.
U Francuskoj i Španiji predstavlja on ekonomskog štetnika u prvom redu
zbog toga što defolijacijom smanjuje volumni prirast na ogromnim kompleksima
borovih sastojina.


Veliki interes za ovoga štetnika pokazali su entomolozi Italije, Grčke,
Portugala, Turske i Izraela. U Izraelu, naime, dolazi veoma slična vrsta Thaumatopoea
wilkinsoni. Pored spomenutih zemalja nalazimo ga u Bugarskoj,
Švicarskoj, Siciliji, Korzici, Maroku, Alžiru, Siriji i Maloj Aziji. Ovako široki
areal obuhvaćen je velikim brojem varieteta. Od 9 dosada poznatih varijeteta
kod nas dolazi najčešće tipična forma. Mi smo pronašli u Sloveniji veoma
mali broj var. convergens, a Nietsche je opisao var. nigrofasciatus po
holotipu iz Orebića na Pelješcu.


Pretpostavljajući da je većini šumarskih stručnjaka poznata morfologija
ove vrste i njenih razvojnih stadija, donašamo samo ukratko njenu bio logiju.


U našim uvjetima, imaga se pojavljuju polovinom 7. do konca 8. mjeseca,
zavisno o biotopu i klimatskim uvjetima pojedinih godina. Nakon kopulacije
ženka odlaže jaja na iglice bora. Obično odloži 70—300 jaja oko
dviju zajedno sljepljenih iglica, u formi uskog valjka dužine 3—4 cm. Eklozija
gusjenica zbiva se otprilike mjesec dana nakon odlaganja. Tek izišle gusjenice
hrane se u blizini legla ovogodišnjim iglicama, pošteđujući centralnu
žilu. Izbojak se osuši i otkriva mjesto legla. No u to vrijeme već se mlade
gusjenice preselile na drugo mjesto. To čine još nekoliko puta do 2. presvlačenja
(3. stadija), kada započnu s izgradnjom zapretka, koji svakim danom
postaje veći i čvršći. Tu sada ostaju stalno i izlaze samo noću na ishranu,
a danju miruju u zaprecima. Sada već žderu cijele iglice. Ukoliko su vremenski
uslovi povoljni aktivnost ne prestaje ni zimi. U 2. mjesecu započinju s




ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 48     <-- 48 -->        PDF

odlaskom u zemlju gdje se zakukulje u kokonima iz kojih izlaze leptiri tek
u 7. odnosno 8. mjesecu. Silazak u zemlju u krajevima gdje su klimatski
uvjeti manje povoljni može se odgoditi i do 5. mjeseca.


Svi su poikilotermi, osjetljivi na klimatske faktore, no ovo je naročito
istaknuto kod borova četnjaka, i zato su ekološka istraživanja ove vrste angažirala
mnoge istraživače od kojih su jugoslavenski istraživači (ANDROIĆ)
dali prvi ozbiljniji prilog na ovom području, a zatim su veliki napredak učinili
Španjolci a naročito Francuzi.


Od 1954. godine, kada se kod nas pojavila prva biološko-ekološka studija
ove vrste, pa do danas razjašnjene su mnoge pojave koje dosada nisu bile
rasvjeti jene.


Pokušat ćemo da Vas uvedemo u područje rada pojedinih istraživača,
iako to nije lako s ograničenjem prostora. Na koncu želimo da dademo i neke
elemente važne za njegovo suzbijanje.


SI. 1 Golobrst prouzrokovan po borovom četnjaku (Thaumatopoea pityocampa
Schiff.) u području Vodica na Ćićariji (na granici Hrvatske i Slovenije)


Foto: Ing. M. Savelj


U našoj studiji tvrdili smo od početka da je borov četnjak vrsta mediterana
i utvrdili areal rasprostranjenja u našoj zemlji (ANDROlC, 1957.).
Kod toga smo primijetili da mu je sjeverna granica određena udaljenošću od
obale ili nadmorskom visinom. Ta visina katkada prelazi 1000 m. Negdje
zalazi duboko u kopno (Konjic, Prozor) kamo je stigao dolinom rijeka (Neretva,
Zrmanja), koje utječu u more što je omogućilo prodor toplih zračnih
struja i ublažilo klimatske ekstreme.




ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 49     <-- 49 -->        PDF

Francuzi su ovu vrstu smatrali tipično mediteranskom ali smatraju, da
je veliku različnost biološkog ciklusa s obzirom na geografsku visinu i širinu
teško rastumačiti jednostavnom analizom izotermnih i insolacijskih krivulja,
koje odgovaraju tim zonama. Ipak oni priznaju, iako kao izuzetnu,
koincidenciju areala četnjaka s izotermom 22° u VII mjesecu za Jugoslaviju,
i podudarnost areala četnjaka s vrijednošću insolacije od 2000 sati godišnje
za Francusku (DEMOLIN 1969).


Na temelju naših opažanja i egzaktnih mjerenja temperature u zaprecima
JL raznim reljefnim i klimatskim uslovima utvrđeno je, da ova vrsta bogato
koristi sunčevu toplinu pomoću specijalno istkanih zapredaka. Mi smo utvrdili
relativno znatne razlike u temperaturi vanjske sredine i unutrašnjosti
zapredaka. Razlike se kreću ovisno o ekspoziciji, insolaciji i dobi dana od
1,5—18 °C (ANDROlC 1957).


SI. 2. Zapretci borovog četnjaka (Thaumatopoea pityocampa Schiff.) na stablima
crnog bora


Foto: Ing. M. Savel]


DEMOLIN (1969) je dalje utvrdio, da za vedrih dana raste maksimalna
temperatura na sat insolacije za 1,5 °C. Integrirana maksimalna temperatura
(Ti) u zapretku


Ti = Tmax + i X 1,5
gdje je
-Milax apsolutni maksimum u sjeni


i — trajanje dnevne insolacije u satima


DEMOLIN (1969) smatra da je insolacija najvažniji faktor koji igra ulogu
u rasprostranjenju četnjaka. Zapredak je solarni radiator koji je u stanju
da zagrijava masu gusjenica u zapretku već od izlaska sunca. On smanjuje


335




ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 50     <-- 50 -->        PDF

efekte niskih temperatura. S druge strane, grupa gusjenica koje se nalaze
na visokim temperaturama za vrijeme dana postaju pravi termički zamašnjak,
koji inercijom djeluje na retardaciju pada temperature. Što su, dakle, minimalne
temperature niže, insolacija mora imati veću vrijednost, a to je slučaj
u mediteranskim brdima, da bi se osigurala egzistencija vrste.


Mi smo predpostavljali, da je seoba gusjenica iz donjih dijelova stabla
prema vrhu krošnje motivirana potrebom za boljim iskorišćavanjem svjetla.
Francuski istraživači su to svojim istraživanjima potvrdili. Oni su utvrdili
da su kolonije koje se nalaze na dobro izabranom mjestu na stablu normalno
aktivne. Nađu li se u sjeni, aktivnost se smanjuje i čim grupa dostigne temperaturu
od +10 °C ona putuje prema dijelovima stabla koja su bolje osvijetljena.
Ovo svojstvo prividno fotokinetičkog karaktera može se produžiti na
nekoliko dana. Ako kolonija naiđe na mjesto gdje je temperatura veća od
+20 °C ona se tu zadrži i navečer započne odmah s izgradnjom zapretka.
Sekrecija svilenih niti postaje kod te temperature obilata. Ako se zapredak
sutradan ne nađe na svjetlu, kolonija putuje dalje u potrazi za boljim smještajem.
Nije rijedak slučaj da formiraju zapredak upravo ispod vršnog izbojka.


najkasniji datum završetka suzbijanja


Stadiji razvoja gusjenica borovog četnjaka (Thaumatopoea pityocampa Schiff.)


Što je termički deficit veći, veći postotak zapredaka imati će ovaj položaj.
Iako je temperatura jedan od bitnih faktora za razvoj borova četnjaka ipak
je letalni gornji prag relativno nizak i nalazi se kod 32 °C; donji letalni prag
je kod —10 °C. Razumljivo je da su ove vrijednosti ovisne o dužini vremena
kome su one izložene. Tako i —7 °C može biti letalno za izolirane gusjenice
ili ako su toj temperaturi izložene više sati. Ove temperature odnose se na
centar unutrašnjosti zapretka, jer vanjske temperature mogu iznositi i —29 °C,
a da gusjenice 5. stadija ne pretrpe štetne posljedice. Inače letalne granične
temperature ovisne su kao i kod drugih vrsta o razvojnom stadiju, a kod
četnjaka još i o veličini grupe. Optimalna temperatura za razvoj četnjaka




ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 51     <-- 51 -->        PDF

koju smo mi ustanovili iznosi 24 °C, dok je prema DEMOLINU (1969) to temperatura
između 20 i 25 °C. Što su maksimalne temperature niže, gusjenice
će više tražiti sunce i zapredak će biti bolje formiran. Kod viših maksimalnih
temperatura sunce će igrati manju ulogu a zapredak će biti formiran tek
toliko da drži koloniju na okupu.


Što se tiče kritičnog stadija, francuski istraživači su mišljenja da je to


1. stadij gusjenice no to se mišljenje razlikuje od našega u tome, što oni
smatraju da je za taj stadij odlučna maksimalna temperatura (+25 °C) i da
bi populacija izbjegla te temperature eklozija se zbiva kasnije kad su te temperature
niže. Mi smo bili mišljenja da su kritične minimalne temperature
ispod 12aC), jer smo pokusom utvrdili da kod tih temperatura izostaje embrionalni
razvoj a kod gusjenica 1. stadija prestaje aktivitet te nakon slabog
pokušaja hranjenja (kod +11 °C) one ugibaju. Blunckova krivulja
konstruirana na temelju podataka dobivenih eksperimentalnim putem pokazuje
da je nultočka razvoja na 11 °C. Prema tome ostaje otvoreno
pitanje kritičnog faktora, iako vrijeme eklozije može biti rasvjetljeno i jednom
i drugom teorijom. Ipak činjenicu da se eklozija gusjenica zbiva prije u
hladnijim kontinentalnim krajevima kao i onima u sjevernijim predjelima,
što je karakteristika ekološke rase, mi smo tumačili time što na taj način
gusjenice 1. stadija izbjegnu kritične minimalne temperature koje u tim predjelima
nastupaju ranije, ali se ta pojava može tumačiti i izbjegavanjem
maksimalnih temperatura letalnih za taj stadij. No može biti da oba temperaturna
uslova moraju biti ispunjena da bi se populacija održala.
Jedna druga pojava veoma je interesantna za ovu vrstu a to je činjenica
da svi razvojni stadiji ukupno traju 1 godinu. Prema DEMOLINU (1969)
stadij gusjenice mora trajati najmanje 5 mjeseci i ne može biti kraći. Prema
klimatskim prilikama ukupni razvoj može biti brži ili sporiji, a diapauza duža
ili kraća. Može nas zadovoljiti tumačenje DEMOLINA (1969) prema kome
razvoj počinje kad maksimalne temperature padnu ispod 25 °C. Kad integrirane
temperature (Tj) padnu ispod 20l0C aktivnost ne prestaje ali izostaje
razvoj. Ispod 10 °C nema niti razvoja već nastupa totalna inaktivnost (anabioza).
No mi ne možemo da se složimo s tvrdnjom da larvalni razvoj ne
može biti kraći od 5 mjeseci, kad smo u laboratoriju uspjeli s uzgojem za
102 dana tj. 3 mjeseca i 12 dana.


PARAZITSKI KOMPLES


Iako borov četnjak ima veoma skrovit život, on nije pošteđen od mnogobrojnih
parazita koji ga napadaju u svim stadijima njegova razvoja izuzev
imaga.


Nabrojit ćemo ovdje samo neke najvažnije parazite i hiperparazite prema


podacima Androića (1954) BILIOTTI-a (1958) i MERLE-a (1969).


U stadiju jaja:


Anastatus bifasciatus Fonsc. (Hym. Eupelmidae)


Oencyrtus pityocampae Mercet (Hym. Oencystidae)


Trichogramma evanescens Westw. (Hym. Trichogrammatidae)


Trichogramma semblidis Aur. (Hym. Trichogrammatidae)




ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 52     <-- 52 -->        PDF

Trichogramma embryophagum Htg. (Hym. Trichogrammatidae)
Tetrastichus servadei Dom. (Hym. Eulophidae)
Tetrastichus virulae Thorns. (Hym. Eulophidae)


U stadiju gusjenice i kukuljice:


Phryxe caudata Rond. (Dipt. Tachinidae)
Phryxe vulgaris Fall. (Dipt. Tachinidae)
Compsilura concinnata Meig. (Dipt. Tachinidae)
Lydella lepida Meig. (Dipt. Tachinidae)
Trycholiga sorbillans Wd. (Dipt. Tachinidae)
Tricholiga grandis Zett. (Dipt. Tachinidae)
Pelatachina tibialis Faff. (Dipt. Tachinidae)
Ctenophorocera pavida Meig. (Dipt. Tachinidae)
Exorista segregata Rond. (Dipt. Tachinidae) u Tunisu
Erigorgus femorator Aub. (Hym. Ichneumonidae)
Villa brunnea Beck. (Dipt. Bomhyliidae)
Ichneumon rudis Fonsc. (Dipt. Bombyliiidae)
Conomorium eremita Foerst. (Hym. Pteromalidae)
Psychophagus omnivorus Walk. (Hym. Pteromalidae)
Determinacya Boučak, London


Postoje još i neke neizvjesne vrste ali radi nesigurne determinacije
ih ovdje ne spominjemo.


SUZBIJANJE BOROVA ČETNJAKA


Intenzivno reagiranje ove vrste na klimatske faktore: temperaturu, svjetlo
i vlagu odrazuje se ne samo na gustoću populacije već i na´1 prostornu
disperziju. To ujedno predstavlja i faktor koji je pridonio teškoćama u suzbijanju
ovog štetnika. On se dosada intenzivno suzbija u Španiji, gdje tretirane
površine iznose godišnje i nekoliko tisuća hektara. Akcije suzbijanja
poduzimaju i ostale zemlje, a mi smo u Jugoslaviji primjenili u borbi protiv
četnjaka kemijske i biološke metode. Moramo priznati da kemijske metode
nisu uvijek imale uspjeha. Pripisivalo se to jednom insekticidu, drugi put
tehnici i konačno se tražio uzrok u tome da akcija nije provedena pravovremeno.
U posebnom radu (ANDROlC 1968) dali smo rezultate naših istraživanja
o uspjesima odnosno neuspjesima dosadašnjih akcija suzbijanja.


Ta su istraživanja potvrdila da je osnovno u akciji suzbijanja
četnjaka utvrditi optimalno vrijeme početka akcije. U
laboratorijskim pokusima je utvrđeno, da je četnjak veoma rezistentna vrsta
na kemijske insekticide a ta se rezistentnost bitno povećava poslije drugog
razvojnog stadija gusjenica. Zato je veoma važno da se suzbijanje provededok su gusjenice u 1. odnosno 2. stadiju. To je već i s ekološkog stanovišta
potrebno izvesti tada, jer u trećem stadiju gusjenice bivaju parazitirane, pa
uništavanjem gusjenica uništavamo njihove parazite*. Svako suzbijanje mora
biti efikasno s obzirom na postotak uništenja ali ono mora biti i ekonomično.
Stoga se pri izboru metode suzbijanja faktor ekonomičnosti mora imati u vidu.


* Iznimno, kod upotrebe bioloških preparata (Bactospeine, Dipel i dr.) suzbijanje
se može provoditi i u 3. stadiju.


ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 53     <-- 53 -->        PDF

Kod borova četnjaka izbor metode (mehanička, kemijska ili aviokemijska)
ovisi o intenzitetu zaraze (abundaciji) i o veličini površine koju smo odredili
za tretiranje. Za utvrđivanje gustoće populacije i kritičnog broja izradili smo
metodiku zasada orijentacionog karaktera (ANDROlC 1968). Dakako, da ekonomičnost
pojedinih metoda suzbijanja ovisi o više faktora. Pored abundance,
to su još i veličina površine, obrast, visina stabala, reljef tla, tip aparata,
sposobnost radnika itd.


U svakom slučaju vrijeme u kome se suzbijanje treba provesti je ograničeno.
U tome vremenu treba fiksirati početak sprovođenja akcije. Taj datum
pokušali smo odrediti koristeći graf. br. 1. Iz njega se vidi da se zbog
razvučenog i otegnutog toka eklozije gusjenica suzbijanje ne smije provesti
niti prerano niti prekasno. Čekamo li sa započinjanjem akcije s eklozijom
posljednjih gusjenica, dogoditi će se da ćemo u tom momentu imati već dobar
dio populacije u 3. stadiju, a upravo to ne smije se dogoditi iz razloga
koje smo već spomenuli. Započnemo li akciju u vrijeme prvih eklozija može
se dogoditi da uslijed prestanka djelovanja insekticida (za DDT to je 18 dana,
za druge insekticide vrijeme je kraće) budu pošteđene gusjenice, koje su
naknadno izašle. Iz grafikona izlazi da je najbolje započeti suzbijanje 20 dana
nakon što primjetimo prve gusjenice, a prema određenoj površini i gustoći
populacije izaberemo metodu i broj aparata koji će osigurati dovršenje suzbijanja
u roku.


Postoji i mogućnost u predjelima za veoma raznolikim uvjetima terena
i klime da je vrijeme ekolozije gusjenica toliko produljeno da može doći u
obzir i ponovljeno suzbijanje. I kod nas to neće biti rijedak slučaj. U tom
slučaju mogu se kombinirati različite metode suzbijanja.


Dakako da i o tehnici suzbijanja ovisi uspjeh, pa se ono treba provoditi
prema svima pravilima koji vrijede za pojedine metode i pojedine aparate
(bilo sa zemlje ili iz zraka).


U svakom slučaju suzbijanje četnjaka nije jednostavan posao pa odluku


o metodi, vremenu početka i završetka akcije treba u svakoj godini da donese
stručnjak, na temelju podataka na terenu (u svakoj sastojini) o toku
eklozije i razvoju gusjenica imajući uvijek u vidu diferentnost ekoloških
faktora, gustoću populacije i veličinu površine određenu za suzbijanje.
LITERATURA


1.
A g e n j o, B.: Monografia dela famiglia »Thaumatopoediae«, EOŠ, Tom XVII,
1941.
2.
Android , M.: Borov prelac-gnjezdar (Cnethocampa pityo campa Schiff.) i
njegovo suzbijanje, God. Biol. Instituta, god. III, sv. 1—2, Sarajevo, 1950.
3.
A n d r o i ć, M.: Contribution a Fetude de Cnethocampa pityocampa Schiff., Revue
de Pathologie vegetale et d´Entomologie agricole de France, Tom XXXV,
No 4, Paris, 1956.
4.
A n d r o i ć, M., Serafimovski, A.: Smrdljikin četnjak (Thaumatopoea solitaria
var. iranica Bang Hars) dosad nepoznati štetnik u našoj zemlji. Zaštita
bilja br. 29, Bgd 1955.
5.
Androić , M.: Borov četnjak gnjezdar (Cnethocampa pityocampa Schiff.)
Glasnik za šumske pokuse, Vol. XIII, Zagreb, 1957.
6.
Androić , M.: Pokusno suzbijanje borova četnjaka (Thaumatopoea pityocampa
Schiff.) bakterijama (Bacillus thuringiensis Šum. list, br. 3—4, Zagreb, 1961.
339




ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 54     <-- 54 -->        PDF

7.
Androić , M. i O p a 1 i č k i, S.: Mogućnosti suzbijanja borova četnjaka biološkim
i kombiniranim metodama, Šum. list 1/2 Zagreb, 1965.
8.
Androić , M.: Aviokemijska metoda zaštite šuma, Poslovno udruženje šumsko-
privrednrh organizacija, Zagreb, 1965.
9.
Androić , M.: Die Möglichkeit der Bekämpfung des Kiefernprozessionsspinners
durch biologische und kombinierte Methoden, Tagungsberichte, Nr. 75,
Berlin, 1965.
10.
Androić , M.: Los mas importantes problemas de entomologia forestal en
Yugoslavia, Bol. del servicio de Piagas forestales, Anno IX, No 17, Madrid, 1966.
11.
Androić , M.: Izbor metode i određivanje optimalnog vremena suzbijanja borovog
četnjaka (Thaumatopoea pityocampa Schiff.), Poslovno udruženje šum.
privr. organizacija, Zagreb, 1968.
12.
Androić , M.: Densite critique des populationis et sa determination chez Pro-
cessionaire du Pin (Thaumatopoea pytiocampa Schiff.). Boletin de Servicio de
Piagas forestales 4n. XII. No. 23, Madrid 1969.
13.
B i 1 i o t i, E.: Les parasites et predateurs du Thaumatopoea pityocampa Schiff.,
Entomophaga, Tom III, Num. 1.
14.
Burger , H.: Holz, Blattmenge und Zuwachs. Mittelungen dr. Schweiz. Ansah
f. d. forstlichen Versuchswesen, Bd. XXIV, Zürich, 1948.
15.
Cadahia, D., Cue vas, P. y U b e d a, J.: Tratamentos masivos dela »processionaria
del pino« Thaumatopoea pityocampa Schiff., Bol. Servicio de Piagas
fores ales, Anno V. No 10, Madrid, 1962.
16.
Cadahia, D., I n s u a, A. y M a 11 e n, J. A.: Distribucioni e intensidad de la
plaga de »processionaria del pino. Thaumatopoea pitvocampa Schiff., Bol. Servicio
de Piagas forestales, Anno VI, No 12, Madrid, 1963.
17.
Cadahia , D. y C u e v a s, P.: Tratamentos de la »processionaria del pino«.
Thaumatopoea pitvocampa Schiff, en la campana 1963—64., Bol. Servicio de
Piagas forestales, Anno VII, No 13, Madrid, 1964.
18.
Cadahia , D.: Campanas de erradication de la »processionaria del pino« (Thaumatopoea
pityocampa Schiff.), Bol. del Servicio de Piagas forestales, Anno IX,
Num. 18, Madrid, 1966.
19.
Demolin , G.: Bioecologie de la Processionaire du Pin (Thaumatopoea pitvocampa
Schiff.) Incidence des facteurs climatiques (1969). Referat na kolokviju
u Pont a Mossan-u (1969).
20.
Demolin , G.: Incidences de Quelques facteurs agissent sur le comportement
social des chenilles de Thaumatopoea pityocampa Schiff. (Lepidoptera) pendant
la periode des processus de nymphose. Reperscussion sur l´efficacite des parasites.
Referat na kolokviju u Pont a Mossan-u (1969).
21.
G r i s o n, P., Vago, C, Maury. R.: La lutte contre la processionaire du pin
»Thaumatopoea pityocampa Schiff.« dans le massif du Ventoux, Essai d´utilization
pratique d´un virus specifique, Rev. forest francaise, 5, p. 353—370, Paris,
1959.
22.
Halperin , J.: Principales Piagas de insectos de los montes de Israel, Bol.
del Servicio de Piagas forestales, Anno IX, No 17, Madrid, 1966.
23.
Kalidis , S.: Las piagas forestales mas importantes de Grecia, Bol. del Servicio
de Piagas forestales, Anno IX, No 17, Madrid, 1966.
24.
K o v a č e v i ć, Ž.: Einfluss subletale Konzentrazionen der Insektizide auf das
Erscheinen von Krankheiten bez einigen Insekten, Trans., I. Int. Conf. Pathology
and Biol, control, Praha, 1963.
25.
O p a 1 i č k i, K.: Otpornost gusjenica borova četnjaka (Thaumatopoea pityocampa
Schiff.) prema Endrinu i Pantakanu Šum. list br. 1—2, Zagreb, 1965.
26.
O p a 1 i č k i, S.: Pokušaj suzbijanja borova četnjaka (Thaumatopoea pityocampa
Syhiff.) direktnim unošenjem insekticida u zapredak, Šum. list, br. 1—2,
Zagreb, 1965.
27.
Du Merle : Sur quelques facteurs qui regissent l´efficacite de Villa brunnea
Beck dans la regulation des populations de Thaumatopoea pityocampa Schiff.
(Les Thaumatopoeidae). Referat na kolokviju u Pont a Mossantu (1969).


ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 55     <-- 55 -->        PDF

28.
Pavan , M.: I trapianti di Formica lugubris sugli Appennini della province de
Pavie, Atti Riun. Int. F. rufa, Min. Agr. For. Colana Verde 7, Roma, 1960.
29.
R o b r e d o, F.: Las processiones de cristalidacion de Thaumatopoea pityocampa
Schiff., Bol. del Servicio de Piagas forestales, Anno VI, No 12, Madrid, 1963.
30.
Ro m an y k, N.: Piagas forestales mas impotantes de Espana, Bol. del Servicio
de Piagas forestales, Anno 1966, No 17, Madrid, 1966.
31.
Rupe rez, A.: Epizootias bacterianas provocados artificialmente sobre Thaumatopoea
pityocampa Schiff., Bol. del Servicio de Piagas forestales, Anno IX,
Madrid 1966.
32.
S i d o r, C: Uporedna ispitivanja osetljivosti gusenica Thaumatopoea pityocampa
Schiff., na specifično virozno oboljenje i viroze nekih insekatskih vrsta, Šum.
list, br. 9—10, Zagreb, 1965.
33.
Torrent , J. A.: Tratementos de la »processionaria del pino Thaumatopoea
pityocampa Schiff., Bol. del Servicio de Piagas forestales, Anno 1, No 2, Madrid,
1958.
34.
G. D e 11 a B e f f a : Gli insetti danosi all´agricoltura, Milano, 1961.
RESUME


La Processionnaire du Pin (Thaumatopoea pityocampa Schiff.) est un insect
nuisible ä toutes especes de Pin avant tout dans la region mediterraneenne. On
explique l´apparition de deux races ecologiques d´une part par Taction de la
temperature haute sur les oeufs et sur les chenilles de la premiere stade de developpement,
et par la temperature basse qui presente le seuil de developpement
(zero de developpement). II est possible que tout les deux facteurs jouent un
role equivalent dans le phenomene que les dates biologiques dans les regions
chaudes sont en retard par rapport ä celles dans les regions plus froides (Teclosion
des papillons, Teclosion des chenilles etc.).


Vis ä vis Taffirmation que la duree de la stade larvaire ne peut pas etre
la plus courte de 5 mois, est le fait que dans les conditions de laboratiore la
duree de cette stade etait 3 mois et 12 jours.


Parmis les parasites des oeufs non mentionnes se trouve le Trichogramma
embryophagum Htg (Hym. Trichogrammidae det. Bouček, London).


En cas de besoin pour la lutte de ce ravageur est le plus importent determiner
le temps de commencement ainsi que le temps de la fin de Taction de
lutte ce que depend des conditions climatiques, de Tinsecticide applique, de la
situation de developpement des chemilles etc. Une surveillence continue de cet
insect est tres necessaire.


Prof. Dr Milan ANDROIĆ,
dipl. šum. inž.
predstojnik Katedre za zaštitu šuma
Šumarski fakultet
Zagreb, Simunska c. 25.