DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Francuzi su ovu vrstu smatrali tipično mediteranskom ali smatraju, da je veliku različnost biološkog ciklusa s obzirom na geografsku visinu i širinu teško rastumačiti jednostavnom analizom izotermnih i insolacijskih krivulja, koje odgovaraju tim zonama. Ipak oni priznaju, iako kao izuzetnu, koincidenciju areala četnjaka s izotermom 22° u VII mjesecu za Jugoslaviju, i podudarnost areala četnjaka s vrijednošću insolacije od 2000 sati godišnje za Francusku (DEMOLIN 1969). Na temelju naših opažanja i egzaktnih mjerenja temperature u zaprecima JL raznim reljefnim i klimatskim uslovima utvrđeno je, da ova vrsta bogato koristi sunčevu toplinu pomoću specijalno istkanih zapredaka. Mi smo utvrdili relativno znatne razlike u temperaturi vanjske sredine i unutrašnjosti zapredaka. Razlike se kreću ovisno o ekspoziciji, insolaciji i dobi dana od 1,5—18 °C (ANDROlC 1957). SI. 2. Zapretci borovog četnjaka (Thaumatopoea pityocampa Schiff.) na stablima crnog bora Foto: Ing. M. Savel] DEMOLIN (1969) je dalje utvrdio, da za vedrih dana raste maksimalna temperatura na sat insolacije za 1,5 °C. Integrirana maksimalna temperatura (Ti) u zapretku Ti = Tmax + i X 1,5 gdje je -Milax apsolutni maksimum u sjeni i — trajanje dnevne insolacije u satima DEMOLIN (1969) smatra da je insolacija najvažniji faktor koji igra ulogu u rasprostranjenju četnjaka. Zapredak je solarni radiator koji je u stanju da zagrijava masu gusjenica u zapretku već od izlaska sunca. On smanjuje 335 |