DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 51 <-- 51 --> PDF |
koju smo mi ustanovili iznosi 24 °C, dok je prema DEMOLINU (1969) to temperatura između 20 i 25 °C. Što su maksimalne temperature niže, gusjenice će više tražiti sunce i zapredak će biti bolje formiran. Kod viših maksimalnih temperatura sunce će igrati manju ulogu a zapredak će biti formiran tek toliko da drži koloniju na okupu. Što se tiče kritičnog stadija, francuski istraživači su mišljenja da je to 1. stadij gusjenice no to se mišljenje razlikuje od našega u tome, što oni smatraju da je za taj stadij odlučna maksimalna temperatura (+25 °C) i da bi populacija izbjegla te temperature eklozija se zbiva kasnije kad su te temperature niže. Mi smo bili mišljenja da su kritične minimalne temperature ispod 12aC), jer smo pokusom utvrdili da kod tih temperatura izostaje embrionalni razvoj a kod gusjenica 1. stadija prestaje aktivitet te nakon slabog pokušaja hranjenja (kod +11 °C) one ugibaju. Blunckova krivulja konstruirana na temelju podataka dobivenih eksperimentalnim putem pokazuje da je nultočka razvoja na 11 °C. Prema tome ostaje otvoreno pitanje kritičnog faktora, iako vrijeme eklozije može biti rasvjetljeno i jednom i drugom teorijom. Ipak činjenicu da se eklozija gusjenica zbiva prije u hladnijim kontinentalnim krajevima kao i onima u sjevernijim predjelima, što je karakteristika ekološke rase, mi smo tumačili time što na taj način gusjenice 1. stadija izbjegnu kritične minimalne temperature koje u tim predjelima nastupaju ranije, ali se ta pojava može tumačiti i izbjegavanjem maksimalnih temperatura letalnih za taj stadij. No može biti da oba temperaturna uslova moraju biti ispunjena da bi se populacija održala. Jedna druga pojava veoma je interesantna za ovu vrstu a to je činjenica da svi razvojni stadiji ukupno traju 1 godinu. Prema DEMOLINU (1969) stadij gusjenice mora trajati najmanje 5 mjeseci i ne može biti kraći. Prema klimatskim prilikama ukupni razvoj može biti brži ili sporiji, a diapauza duža ili kraća. Može nas zadovoljiti tumačenje DEMOLINA (1969) prema kome razvoj počinje kad maksimalne temperature padnu ispod 25 °C. Kad integrirane temperature (Tj) padnu ispod 20l0C aktivnost ne prestaje ali izostaje razvoj. Ispod 10 °C nema niti razvoja već nastupa totalna inaktivnost (anabioza). No mi ne možemo da se složimo s tvrdnjom da larvalni razvoj ne može biti kraći od 5 mjeseci, kad smo u laboratoriju uspjeli s uzgojem za 102 dana tj. 3 mjeseca i 12 dana. PARAZITSKI KOMPLES Iako borov četnjak ima veoma skrovit život, on nije pošteđen od mnogobrojnih parazita koji ga napadaju u svim stadijima njegova razvoja izuzev imaga. Nabrojit ćemo ovdje samo neke najvažnije parazite i hiperparazite prema podacima Androića (1954) BILIOTTI-a (1958) i MERLE-a (1969). U stadiju jaja: Anastatus bifasciatus Fonsc. (Hym. Eupelmidae) Oencyrtus pityocampae Mercet (Hym. Oencystidae) Trichogramma evanescens Westw. (Hym. Trichogrammatidae) Trichogramma semblidis Aur. (Hym. Trichogrammatidae) |