DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Za tu metodu Klepac u knjizi »Uređivanje šuma« piše na str. 225: »Metoda dobnih razreda najraširenija je metoda za uređivanje visokih regularnih šuma. Bila je propisana također i našom instrukcijom za uređivanje državnih šuma od godine 1931. Premda se neke postavke te metode mogu kritizirati, prosuđivanje dinamike dobnih razreda u visokim regularnim šumama ostat će i dalje na snazi, jer je razmjer dobnih razreda najvažniji element za uređivanje visokih regularnih šuma. On nam kaže kakvo je iskorišćivanje šuma bilo u prošlosti i kakvi su izgledi za budućnost.« Za preborne šume propisana je kontrolna metoda, pa u paragrafu 31. stoji: »Pri određivanju prihoda u prebornoj šumi osnovicom je konkretna drvna masa — inventar«. UPUTSTVA ZA DOZNAKU STABALA I ODREĐIVANJE PRIHODA U PREBORNIM SUMAMA IZ GODINE 1937. Iako je kontrolna metoda za ono vrijeme bila više nego napredna u SR Hrvatskoj nije primijenjena za vrijeme trajanja Uputstava koja su je propisivala (u praksi je bilo pokušaja — M. Markić). Kao reakcija na propisana »Uputstva iz 1931. godine«, izlaze godine 1937. »Uputstva za doznaku stabala i određivanje prihoda u prebornim šumama«. Ta su uputstva dopunila paragraf 31—34. »Uputstava za uređivanje državnih šuma iz 1931. godine« još ovim navodom: »Kod svakog šumskog gospodarstva cilj je, da se poluči što veći prirast i da taj prirast bude što boljeg kvaliteta. Kod prebornih šuma taj cilj postizavamo prebornom sečom, koja nije samo žetva gotovih proizvoda nego ujedno glavno uzgojno sretstvo za unapređenje gospodarstva. Prebornom sečom odstranjujemo sva ona stabla, koja gore pomenutom cilju ne mogu odgovarati, a za sva ona stabla, koja tom cilju mogu odgovarati nastojimo stvoriti takav položaj u sastojim, da mogu u punoj meri iskorišćavati sve prirodne sile, koje uslovljuju rast stabala: tlo i svetio.« U »Uputstvu« se dalje pledira za »smjesu debljinskih razreda u grupama« jer taj način najbolje omogućuje: »dizanje pomladka te čišćenje stabla od grana« uz uputstvo da: »Sastojinu nesmemo nikada toliko otvoriti, da na i jednom deblu tla sunce može dopirati preko celog dana«. »Princip, po kojemu se određuje etat, jednostavan je: ima se šeći prirast, više od prirasta ili manje, već prema tome, da li je konkretna drvna zaliha jednaka, veća ili manja od normalne drvne zalihe. Ima se dakle ustanoviti konkretna drvna zaliha i prirast, te odrediti kolika je normalna drvna zaliha za dotičnu sastojinu. Od ovih triju veličina možemo ustanoviti sa zadovoljavajućom tačnosti samo konkretnu drvnu zalihu. Prirast se ne da ustanoviti sa dovoljnom tačnosti ni u uređenim šumama a sa metodama, koje zahtevaju mnogo truda i vremena, a pogotovo je nepouzdano u neuređenim šumama i šumama oblika prašume. Kolika ima biti normalna drvna zaliha nije teorija još do danas resila.« U to vrijeme još nisu bile poznate mnoge metode mjerenja prirasta pa je, kao što se vidi, taj podatak smatran nepouzdanim. Također nije još postojalo ni teoretsko rješenje normalne drvne zalihe. Iz tih razloga za najvažnije vrste drveća uputstva propisuju minimalne mase po 1 ha, koje bi morale ostati poslije sječe. Minimalne su mase određene na osnovi iskustva. »Uputstva iz godine 1937« su nastala u vremenu velikih sječa između dva rata pa su i odraz ondašnjeg stanja. Može se reći da su ona odigrala značajnu ulogu u gospodarenju našim prebornim šumama i očuvanju produktivnih sposobnosti naših najboljih šuma jele, smreke i bukve. Osim toga pospješila daljnji razvitak primjene šumarske znanosti u praksi. »Uputstva iz 1937.« primjenjivala su se u našoj praksi sve do pojave novih, suvremenijih instrukcija, koje su prihvaćene godine 1962. pod nazivom »Novi sistem uređivanja prebornih šuma« od D. Klepca. |