DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 74 <-- 74 --> PDF |
Članom 5. definiran je ekološko-gospodarski tip: »Pod ekološko-gospodarskim tipom smatra se određena površina šume i šumskog zemljišta koja ima slične ekološko-biološke i gospodarske značajke o kojima ovisi normalan način gospodarenja. Ekološko-gospodarski tip šume i šumskog zemljišta utvrđuje se na temelju geološke podloge, šumske zajednice, vrste tla, klime, uzgojnih značajki, proizvodnih mogućnosti i vrijednosti sastojina. Za svaki ekološko- gospodarski tip šume i šumskog zemljišta utvrđuju se najpovoljniji sastojinski oblik, ophodnja, promjer sječive zrelosti, normalna proizvodnja i njezina vrijednost «. Predložena metoda za visoke regularne šume je: »Kombinirana metoda sastojinskog gospodarenja s razmjerom dobnih razreda«. Obračun etata vrši se po ekološko-gospodarskim tipovima ili uređajnim razredima i usklađivanje s etatom šumsko-privredne osnove područja. Ta metoda nalazi svoja opravdanja u teoretskim postavkama razrađenim u radu D. Klepca »Uređivanje šuma s oplodnom sječom«, Zagreb, 1952, gdje je opisana kao »metoda uređivanja visokih regularnih šuma jednog šumskogospodarstvenog područja«. Ovdje se po prvi put uvodi pojam »računske gospodarske jedinice«, koje su u čistim sastojinama definirane bonitetom, a u mješovitim sastojinama karakterističnim tipovima šuma i bonitetom. U knjizi »Uređivanje šuma«, strana 240, Klepac piše: »Radi boljeg pregleda obojit ćemo na gospodarskom nacrtu područja, koja se uređuju, jednakom bojom sve odjele (odsjeke) iste računske jedinice. Tako ćemo kartirati prirodne gospodarske tipove šuma, koji neće doduše, biti suvisli kompleksi nego će to najčešće biti povezani ili nepovezani pojasi, lanci, krpe, krpice i si., no oni će uvijek predstavljati prirodnu šumu, prirodnu zajednicu čistih ili mješovitih šuma. Tako utvrđene zajednice šuma poslužiti će nam kao baza za planiranje, kao baza za obračun etata i konačno kao baza za kontrolu gospodarenja. Jednom rječju, računske gospodarske jedinice služit će nam u kalkulativne svrhe«; i dalje: »Budući da svaka računska gospodarska jedinica obuhvata drugi gospodarski tip šume, odredit ćemo zrelost za svaku gospodarsku jedinicu posebno «. Metoda uređivanja visokih regularnih šuma jednog šumskogospodarskog područja (Klepčeva metoda) našla je u našoj praksi široku primjenu u uređivanju regularnih visokih šuma. Također je našla primjenu i u uređivanju hrastovih šuma Tunisa (područje od 50.000 ha uređeno je na toj osnovi) i projektu uređivanja za područje Bir-Ayyad u Libiji, uređivanju šuma u Alžiru i drugdje. Za preborne šume predložena je metoda »razmjer debljinskih razreda i normalne zalihe« unutar ekološko-gospodarskog tipa ili uređajnog razreda. Ta metoda nalazi znanstveno opravdanje u metodi »Novi sistem uređivanja prebornih šuma«, Klepac 1961. Principi propisani »Pravilnikom« bazirani su na znanstvenim osnovama, a našli su oslonac u dosadašnjem iskustvenom i razvojnom putu. Uz navedene osnovne principe »Pravilnikom« se propisuju i mnogi detalji, daju uputstva i predlažu rješenja. U tom dijelu »Pravilnik» nije na nivou koji se očekuje. Evo i nekoliko primjedbi redom na članove »Pravilnika« bez obzira na to da li su suštinske ili samo tehničke naravi. U članu 7. za neobraslo šumsko tlo stoji: — proizvodno (čistine, poljoprivredna tla namijenjena za šumsku proizvodnju, krš, kamenjari i garig); — neproizvodno (uređajne, požarne, lovne i elektrovodne prosjeke, svijetle pruge uz prometnice, stovarišta i planinske rudine). Općenito tlo ne može biti neproizvodno, a da ne govorimo o tome kako se na prosjekama za vodove može naći i ekonomska računica u proizvodnji pruća za košare, borovnica, novogodišnjih jelki itd. Među neplodna tla svrstava goleti, a kamenjare su svrstane u proizvodna tla. Ovdje bi trebalo učiniti obratno, što znači da kamenjare valja ubrojiti među n&plodna tla. |