DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 75     <-- 75 -->        PDF

Član 11. propisuje ophodnje, a da nisu navedeni neophodno potrebni kriteriji,
jer se propisane ophodnje ne zasnivaju na svjetskim ili našim znanstvenim dostignućima
i iskustvima.


Na početku sam naveo ophodnje po prvom »Zakonu o šumama« donesenim
prije dvjesta godina, a slične je ophodnje predložio Smilaj za našu republiku u
Uputstvima za uređivanje šuma iz godine 1946.


U knjizi »Uređivanje šuma« D. Klepac u poglavlju »Izbor ophodnje u praksi«,
str. 142—146, iznosi detaljne podatke, a među ostalim kaže: »U našoj praksi bi
se ophodnja trebala kretati u intervalu koji je definiran apsolutnom (ut) i ekonomskom
zrelošću (už)« i dalje, u komentaru »Zakona o šumama iz godine 1769«,
kaže: »Poznavajući zakonitost o rastu i prirastu naprijed navedenih vrsta drveća,
možemo reći da su te naše prve ophodnje bile prilično dobro izabrane«.


Konkretno, ophodnja propisana »Pravilnikom« za hrast od 100—140 godina je
preniska. Ophodnja od 140 godina trebala bi biti donja granica propisane ophodnje
za hrast. U vezi s izborom dulje ophodnje za hrast potvrda se može naći u
radovima naših istraživača: Klepca, Plavšića, Golubovića, Smilaja i ostalih, i stranih:
Vineya, Pardea, Knuckela i drugih.


Također je preniska ophodnja za jelu koju ne možemo poistovjetiti sa smrekom
a koja iznosi 60—80 god. Za jelu donja granica treba biti 100 godina.


Hrast i jela zapravo su naše dvije najvrednije vrste drveća, i propisivanje
kratkih ophodnji za te vrste moglo bi imati dalekosežne negativne posljedice za
našu privredu.


Za jasen navedena ophodnja od 60—100 godina je predugačka. Gornja bi granica
mogla biti 80 godina što potvrđuju radovi Plavšića, Benića, Golubovića i
drugih.


U zadnjem stavku člana 25. kaže se da gospodarska jedinica ne može biti manja
od 500 hektara.


U knjizi D. Klepca: »Uređivanje šuma« na str. 215. za jednodobne i na str.


251. za preborne šume piše: »Imajući pred očima te principe, šume uređujemo
tako, da ih dijelimo na gospodarske jedinice kojih se površina kreće od 100 do
nekoliko hiljada hektara. Površina gospodarske jedinice zavisi od nekoliko faktora,
a u prvom redu o intenzitetu gospodarenja.«
Na str. 164. iste knjige autor piše: »U visokim regularnim šumama optimalna
površina gospodarske jedinice iznosi oko 500 ha. Za prebornu i srednju šumu ta
se površina kreće između 250 i 300 ha.«


U francuskom šumarstvu optimalna površina gospodarske jedinice smatra se
oko 300 ha.


Da iz »Pravilnika« iz čl. 25. izbacimo neuobičajenu stilizaciju »... ne može ...«
ne bismo mnogo doprinijeli kvaliteti, jer se međutim nastavlja u istom stilu, pa
u čl. 29. stoji: »Površina odjela ovisi o intenzitetu gospodarenja i u pravilu ne
može biti manja od 20 niti veća od 60 ha ...«


Ovdje su prihvaćene veličine propisane »Uputstvima iz godine 1931.« Međutim,
optimalna površina odjela u modernom intenzivnom gospodarenju, kakvo nastojimo
organizirati u našoj praksi, trebala bi se kretati između 10 i 30 ha, a može
biti i veća i manja od toga u određenim uvjetima. Opća uputstva za uređivanje
šuma iz godine 1948. propisivala su površine odjela od 20 do 40 ha.


Dalje u članu 30. stoji: »Površina odsjeka ne može biti manja od 1 ha a u raznodobnim
šumama manja od 5 ha«. Kad se ima na umu propisani sastojinski oblik
gospodarenja u jednodobnim šumama, onda je jasno da je »Pravilnik iz 1976.«
ekstenzivniji od »Uputstava iz 1931.« ili Naputka iz 1903.« — koji su propisivali
0,5 ha kao minimalnu površinu odsjeka, odnosno 5 ha za ekstenzivno gospodarenje,
a iste veličine su prihvaćene i »Općim uputstvima iz godine 1948«.


Kako su mnoge gospodarske osnove na snazi, a napravljene su na temelju
ranijih »Instrukcija«, kod revizije bi poštovanje te odredbe koja je izričita, izazvalo
dosta poteškoća tehničke prirode. Sastavljačima su zacijelo bili poznati raniji propisi
pa se ovo naglašeno »ne može« stvarno ne može znanstveno obraniti.


»Pravilnik« ne sadrži samo instrukcije za sastav osnove gospodarenja već
donosi i tumačenja određenih pojmova. To je bilo neophodno potrebno jer se


361