DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 76 <-- 76 --> PDF |
neki pojmovi tumače drugačije nego što je to uobičajeno u šumarskoj znanosti i praksi. Sve to dovodi do znatne pomutnje. Karakterističan primjer za to je član 35. koji glasi: »Prema načinu postanka šume se dijele na: 1. jednodobne sjemenjače — sastojine s preko 80% stabala iz sjemena, kod kojih razlika u starosti stabala unutar sastojine ne premašuje ± 20 godina; 2. raznodobne sjemenjače — sastojine s preko 80% stabala iz sjemena, kod kojih razlika u starosti stabala unutar sastojine premašuje ± 20 godina; 3. panjače i makije — sastojine s preko 80% stabala iz panja; 4. kulture i plantaže — umjetno podignute sastojine do dobi kad se u njima obavlja popunjavanje; 5. šikare — sastojine u kojima je zastupljeno 50 do 70% grmolikih ostataka šumskog drveća i grmlja; 6. šibljake — sastojine u kojima prevladavaju grmovi«. Kod opisa sastojine navode se i mješovite sjemenjače sa stablima iz panja ili panjača sa stablima iz sjemena. U »Pravilniku« se miješa pojam »postanak« s pojmom »oblik gospodarenja«. Šume po postanku su visoke ili sjemenjače, i niske ili panjače, a po gospodarskom obliku visoke se dijele na regularne i preborne; niske ili panjače se također dijele po gospodarskom obliku na regularne i preborne. Definicije su nejasne i nedorečene. Npr. kamo spadaju sastojine s 20 do 80% stabala iz sjemena? Panjače i makije ni po postanku ni po tretmanu ne možemo svrstati zajedno itd. Osim toga, ako razlika u starosti unutar sastojine može biti ± 20 godina, znači da se starost stabala u sastojini može razlikovati za 40 godina, a to su dva dobna razreda od po 20 godina. Zacijelo ni sastavljači nisu imali takve intencije. Na strani 78. u knjizi »Uređivanje šuma« D. Klepac kaže: »S gospodarskog gledišta razlikujemo tri oblika gospodarenja. To je gospodarenje sastojinama ili sastojinski oblik gospodarenja, stablimično ili preborno gospodarenje i kombinirano ili mješovito gospodarenje ...« navodi dalje prednosti i mane pojedinog oblika gospodarenja. Preborna šuma i preborni oblik gospodarenja u »Pravilniku« se uopće ne spominju, već se svrstavaju u raznodobne sjemenjače. Treba pozdraviti svaku inovaciju koja ima smisla, ali izostavljanjem starih i udomaćenih termina, koji su k tome u duhu našeg jezika, ovaj »Pravilnik« zaista nije dobio na vrijednosti. Šumarskim stručnjacima dobro je poznat pojam »preborna šuma« i »preborna sastojina«, kao sastojina u kojoj na istoj površini rastu stabla različitih debljina (debljinskih razreda), s time da najtanjih stabala ima najviše, manje srednje debelih, a najmanje debelih. Opadanje broja stabala izražava se tzv. Liocourtovom geometrijskom progresijom. Osnovni princip koji se provlači kroz sve zakonske uredbe i pravilnike za uređivanje šuma, jest potrajnost prihoda, a on je u modernom uređivanju šuma poprimio dinamičan i progresivan smisao. Potrajnost prihoda osigurava kompozicija normalne šume koja je i kod visokih regularnih i kod prebornih šuma teoretski razrađena. Kod visokih regularnih šuma to je niz dobnih razreda. Kod prebornih šuma to je šuma u kojoj su zastupljeni svi debljinski razredi. U praksi se rijetko susrećemo s normalnom visokom regularnom šumom, tj. šumom u kojoj su zastupljeni svi dobni razredi s jednakim površinama. Isto se tako rijetko susrećemo s normalnom prebornom šumom, kod koje broj stabala odgovara teoretskom broju prema Liocourtovoj geometrijskoj progresiji. Normalna šuma, kako visoka regularna, tako i preborna, mora nam biti cilj, i zato je nikako ne bi trebalo zanemariti kao mogućnost ostvarenja i cilj kome težimo. Iz člana 39. primijenjenog na naše jelove preborne šume, proizlazi da je: — stablimični raspored ili stablimična struktura ako na kružnoj plohi površine manje od 0,07 ha ima stabala različitog promjera i visine; |