DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 82 <-- 82 --> PDF |
Prof. Vrančić ističe da je teorija zemljišne rente danas kod nas relativno zapostavljena iako je njezino proučavanje neobično važno u ekonomskoj politici i praksi. Zemljišna renta u socijalizmu je dio dohotka bez obzira na njegovu strukturu i posjednika zemljišta. Taj dohodak nema »pokrića« u vlastitom radu (osim na nultom zemljištu), a rezultira iz društvenih i posebnih prirodnih okolnosti. Zemljišna je renta, prema tome, povezana s procesom robne proizvodnjo, a samim tim i s vrijednošću, odnosno cijenama u visoko razvijenim društvima kao što je kapitalizam i socijalizam. S teoretskog gledišta to znači da je zemljišna renta povezana s teorijom vrijednosti i teorijom raspodjele u kapitalizmu i socijalizmu. Ali pored naučnog interesa teorija zemljišne rente ima i posve konkretno i praktično značenje. To stoga jer je ona, kao dio dohotka, uključena u problem cijena, nagrađivanja, potrošnje, akumulacije, oporezivanja itd. Prof. Vrančić posebno ističe gradilišnu rentu koja je u neposrednoj vezi s lokacijom industrijskih i poslovnih objekata, zatim sa stambenom izgradnjom, cijenom stanova i kuća, visinom stanarine, prometom gradilišnog zemljišta, visinom zakupa, cijenom zemljišta, odnosno s komunalnom privredom uopće. Pri tome je »cijena zemljišta« iracionalna kategorija; to stoga što oblik ne odgovara sadržaju, budući da zemljište u pravilu, nema vrijednosti, a cijena može biti samo novčani oblik ili izraz vrijednosti. Pravom zemljišnom rentom — kako Vrančić ističe — Marx naziva poljoprivrednu rentu, a sve ostale (rudničku, gradilišnu, šumarsku, turističku itd.) izvedenim rentama, jer im je svima teoretska i regulativna osnova poljoprivredna ili prava renta. To je važno istaći kako bi se u praksi izbjegla šablonska prenošenja, kalemljenja i — bez pomne analize konkretnih slučajeva — poistovjećivanja. Pored toga autor referata ističe da i u modernom društvu, kao što je socijalističko, a prema naučnoj sistematizaciji, mogu biti apsolutna, diferencijalna (I i II) i monopolska zemljišna renta. Doduše, postavljalo se, ne baš tako davno, pitanje egzistencije zemljišne rente, odnosno svih oblika zemljišnih renti, kao uostalom i robne proizvodnje i zakona vrijednosti u socijalizmu, ali je danas to shvaćanje, kako potvrđuje socijalistička praksa i teorija, prevladano. Dileme još postoje u nekim socijalističkim zemljama oko pitanja apsolutne rente, dok je pitanje diferencijalnih renta nesporno. Teorija zemljišne rente je sastavni dio teorije vrijednosti, a teorija vrijednosti je konzekvenca robne proizvodnje tamo gdje je zemlja osnovno sredstvo za proizvodnju, a ona je »element svake proizvodnje i sve čovjekove djelatnosti«. Ona je to i u socijalizmu. Osim toga prirodno je ograničena i ne može se po volji proizvesti. Iz te ograničenosti proizlazi monopol zemljišta kao objekta privređivanja, a on se izražava kao monopol vlasništva, bez obzira na to kakvog (privatnog, državnog, društvenog), koji igra bitnu ulogu u prisvajanju, jer je pitanje vlasništva teoretsko-pravno, a ne ekonomsko pitanje. Dakle renta je ekonomska kategorija koja rezultira iz realnih razlika plodnosti i položaja pojedinih površina (parcela), a one se efektiraju materijalno i vrijednosno, kao supstrat zemljišne rente. Razvojem tehnike i tehnologije, odnosno povećanjem organskog sastava kapitala — sredstava, smanjenjem razlika u plodnosti zemlje, smanjenjem rastojanja (udaljenosti) i si. dolazi se do tehničkog nivoa izjednačenja poljoprivrede s društvenim prosjekom (industrijom) i time se likvidira supstrat zemljišnih renta, što prvo dovodi do njihova smanjenja, a onda i likvidacije bez obzira na vlasništvo. Međutim, u praksi ima tendencija i stalnog povećanja zemljišnih renta, naročito u gradovima (»gradska renta«) gdje je, uslijed brze urbanizacije i industrijalizacije, velika potražnja za gradskim zemljištem. Ekonomski se to odražava u sve većim cijenama gradskog zemljišta, a cijena gradskog (i drugog) zemljišta je kapitalizirana sveukupna zemljišna renta. Dakle, prof. Vrančić, kao marksistički teoretičar i praktični ekonomist, naglašeno ističe da je jedina, prava i originalna zemljišna renta u poljoprivrednoj proizvodnji, a da su sve druge rente neoriginalne, izvedene i regulirane poljoprivrednom zemljišnom rentom. Takve neoriginalne rente su od rudnih, naftnih i plinskih polja, kamenoloma, solana, vapnara, plinokopa, cementara itd. Nadalje od zemljišta koja služe kao tereni za industrijska postrojenja, zgrade, skladišta, trgovačke kuće, banke, osiguravajuće zavode, stambene i poslovne objekte, kulturne, naučne i prosvjetne, 368 |