DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 85 <-- 85 --> PDF |
Dakle, neophodni elementi svake proizvodnje su rad, predmet i rad aoruđa za rad. Iz količine toga opredmećenog ili materijaliziranog, a društveno priznatog (potrebnog) rada (živog i minulog) rezultira i vrijednost proizvodnje, odnosno jedinica proizvoda. Već su notorni navodi K. Marxa da svaka stvar vrijedi onoliko koliko traži društveno potrebnog rada za njezinu reprodukciju u momentu ocjene njezine vrijednosti, i to čitave količine potrebne društvu putem tržišta. Osim toga K. Marx navodi da, ako je »makar i jedan atom« društveno potrebnog rada utrošen u proizvodnju neke upotrebne vrijednosti, ona samim tim ima i vrijednost i to upravo onoliko koliko je tog rada utrošeno. Kada je tako, a tako jeste, onda se postavlja pitanje na temelju čega prof. Potočić obezvređuje svjesnu i organiziranu dvjesta-godišnju biološku proizvodnju u šumarstvu i njezin učinak proglašuje rentom eksploatacije šuma (diferencijalna zemljišna renta plodnosti I i II i apsolutnu zemljišnu rentu)? Poanta navedenog savjetovanja je upravo i bila da se identificira stjecanje »dohotka bez rada«. Međutim prof. Potočić tome savjetovanju — koje, u nizu savjetovanja, ima zadatak da pripremi znanstvene osnove za donošenje zakona iz oblasti ekonomske politike u vezi s rentama — tako reći »daruje« vrijednost cjelokupne drvne mase na panju. On time čitavu jednu struku — koja je proizvela tu drvnu masu — proglašava servisom. Ta drvna masa u Jugoslaviji iznosi oko 983,5 milijuna m3, a njezina je vrijednost u društvenom sektoru godine 1965. iznosila (utvrđena prema ondašnjim uslovima) oko 2 milijarde dolara. To proglasiti rentom, u najmanju je ruku neprihvatljivo. Din i, cijena na tržištu Grafikon 5. Iz historije buržoaske šumarske ekonomike su poznate — što i sam autor referata navodi — pristaše teorije »najveće zemljišne rente«, koji su smatrali šumu, odnosno drvnu masu na šumskom zemljištu, kamatama od toga zemljišta kao kapitala. Ne vidimo velike razlike između toga shvaćanja, koje je davno odbačeno, i shvaćanja prof. Potočića, koji rektrifikacijom poznate Barthine formule za izračunavanje šumske takse (Š = C — E, odnosno R = C — E) dolazi zapravo na iste pozicije. Dakle, prema prof. Potočiću treba od cijena sortimana na tržištu »C« odbiti troškove eksploatacije toga sortimenta »E« (sječe i izrade, izvoza i prevoza, amortizaciju, opće troškove izrade i opće troškove uprave i prodaje) s uračunatom dobiti i ono što ostane — to je »njegova renta«. Osim što to nije naučno, to je i kontradiktorno mnogim navodima autora referata kada upotrebljava izraz »proizvodnja «, »rad«, »vrijednost«, »reprodukcijska vrijednost« i si. On naprimjer u svome radu godine 1961. (Šum. list 9—10) navodi: »Danas više ne postoji, čini se, nijedan ozbiljan privrednik, koji ne uviđa da je ljudsko društvo prisiljeno uzgajati šume i pritom uvoditi sve intenzivnije metode. Ulaganje sred |