DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-10/1978 str. 86 <-- 86 --> PDF |
stava na uzgajanje šuma postala je ekonomska nužnost u tolikoj mjeri, da se to katkad opravdava postavkom: svaki posječeni kubni metar drveta zahtijeva troškove za njpgovu reprodukciju«. Isto tako u svome radu godine 1957. (Zbornik radova Ekonomskog fakulteta, knj. IV/58.) prof. Potočić piše: »Jedno je ovdje jasno: da su troškovi, koji se ulažu u uzgajanje nužni, društveno korisni, jer se zbog toga povećava proizvodnja po jedinici šumske površine, pa onda i u cjelini«. Čak je u tome radu donio i grafikon koji za ovaj prikaz preslikavamo (grafikon 5.), a iz njega se vidi koliko je veliki trošak uzgajanja šuma, čak je veći od troška eksploatacija šuma, bez osvrta na to iz kojih se sredstava ti troškovi napajali. Dakle, u naučnoj političkoj ekonomiji nepoznata je »proizvodnja« koja ne stvara »vrijednost«, odnosno to bi bio polit-ekonomski apsurd. Prof. Potočić se, pri ovakvim istraživanjima, zalaže za primjenu metode »apstrakcije «, a ne metode »analogije«. Potonja se — po njemu — »često pokazuje opasnom ukoliko se primijeni nedovoljno kritički«. To se isto može reći i za metodu apstrakcije ako ne obuhvati sve relevantne činjenice. No sasvim je sigurno da su svi pisci u svojim razmišljanjima upotrebljavali i tu metodu, neki su dapače objavili i slične grafikone ... ali ih to, samo po sebi, nije uvijek sačuvalo od propusta i grešaka ... Primjer za to je upravo i rad prof. Potočića (Zakon vrijednosti u šumarstvu), koji vrvi od grešaka. Pa ipak ga on samouvjereno hvali kao jedini ispravan rad, »potpun i zaokružen logički sistem« koji »verificira svakodnevna privredna praksa kao ispravna« (str. 6 referata). On kaže da »uspoređivanje između poljoprivrede i šumarstva nije dopustivo, jer se rad u sjetvi i žetvi u poljoprivredi zbiva u istom, dovoljno kratkom i ekonomski obuhvatljivom vremenskom razdoblju, dok se ra d n a pošumljava nju (sjetva) (potcrtao U. G.) i rad na sječi (žetva) odvijaju u vremenski jako razdvojenim i ekonomski neobuhvatljivim razdobljima (100 i više godina)«. Po njemu to znači da se ne stvara vrijednost kada se proizvodi u dugačkim razdobljima, zbog teškoća kalkulacije. A šta bi onda rekao za voćnjake, gradnju brodova, crkava i si.? Upotrijebiti izraz »rad na pošumljavanju«, a poslije negirati taj rad i proglašavati ga rentom — nedopustivo je. Šumar-ekonomist ne bi smio predvidjeti da mi imamo, ako gospodarimo putem sistema šumskih sastojina koje omogućuju trajno šumsko gospodarenje — isto kao i u ratarstvu, godišnju »sjetvu i žetvu«, ali ne na istim površinama, nego u istom sistemu šumskih sastojina. Ako u Jugoslaviji godišnje proizvedemo oko 21 mil. m? prirasta drvne mase na svim površinama, onda a konto toga prirasta godišnje posiječemo 16—18 mil. ms drvne mase na unaprijed određenim površinama. Tu posječenu drvnu masu treba reproducirati, što osiguravaju sredstva izračunata prema normama rada i materijala, te cijenama u momentu kada je sječa izvršena. Reprodukcija se ne može izvršiti na temelju deduktivnog, nego samo na temelju induktivnog računa, iako prof. Potočić kaže »da su opet neki skloni da šumama utrape tzv. reprodukcijsku vrijednost«. Ne radi se o »utrapljivanju« nego o primjeni zakona vrijednosti, koji je, pri dugoročno stvorenim proizvodima — prema Marxu — isključivo reprodukcionog karaktera. Na strani 13. svoga referata on piše: »Svi, dakle, poslovi oko reprodukcije šuma (stručna uprava, sjemenska služba, šumski rasadnici, pošumljivanje, čišćenje kultura, zaštita šuma, uređivanje šuma, šumske komunikacije i si.) financiraju se iz šumske takse ili rente«. Teško je piscu ovoga prikaza slijediti čistu misao prof. Potočića kada nje zapravo i nema. On mnogo toga tvrdi, pa u odsutnosti dokaza säm i pobija. Npr. on kaže da »nije nužno obrazlagati da cjelokupna reprodukcija šuma (potcrtao U. G.) nije tržišno stimulirana ...«, a prije kaže da se reprodukcijska vrijednost šuma »hoće utrapiti«. Nadalje kaže da je »renta od korištenja šume osnovni izvor za (nepovratno) financiranje reprodukcije i unapređenja šuma ...«, a malo dalje kaže »uložena sredstva se ne kontiraju iz godine u godinu kao nedovršena proizvodnja, pa se šume svake godine iznova ispoljavaju kao prirodno |