DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 107 <-- 107 --> PDF |
DOMAĆA STRUČNA LITERATURA PREGLED JUGOSLAVENSKIH ŠUMARSKIH ČASOPISA ZA 1977. GODINU* GOZDARSKI VESTNIK — strokovna revija, letnik XXXV, Ljubljana, 1977. »Gozđarski vestnifc« datira iz 1938. godine, kada je pod uredništvom S. SOTOŠEKA, tada profesora Šumarske škole u Mariboru, počeo izlaziti u Mariboru. Međutim u 1978. godini bilježi tridesetpetgodišnjicu, jer je prestao izlaziti nakon drugog broja 1941. godine, a nastavio s izlaženjem tek 1946. godine. »... naša je revija bila jedna od prvih koja je prestala s izlaženjem tragične 1941. godine, izražavajući tako odlučnu pripadnost svome narodu i naprednim revolucionarnim usmjerenjima« piše današnji odgovorni urednik G. v. ing. M. KMECL (u prvom broju u okviru svoga »Pisma«). U ovom godištu Gozdarskog vestnika najveći je broj priloga s područja uzgajanja šuma. F. JURHAR: Uspješno pošumljavanje krasa sa sjetvom sjemena točnije sa sjemenom ornog bora (u br. 1). Prvu sjetvu samoinicijativno izvršio je 1952. god. lugar Karlo Andrejašič, a od 1956. g. takvo pošumljavanje prihvaćeno je općenito i do 1975. godine podignuto sjetvom 2.519 ha ornoborovih kultura. O značaju »šumskog ruba« raspravlja M. ZUPANČIĆ (u br. 2). Ne samo kao završnog dijela sastojine nego posebno i u prosjekama, ne onih šumsko-gospodarsikih nego za ceste, vodove i si. Rad je ilustriran i jednom fotografijom elektrovodne prosjeke u Norveškoj, koja je obrasla sa šumskim drvećem »sve do žice«. Dodajemo, da nam je svojedobno jedan elektroinžinjer rekao, da ne vidi opravdanost naših propisa, da prosjeke za dalekovode moraju biti bez dendroflore. F. MRVA (iz Šumarskog instituta Jastrebarsko) saopćuje »kvantitativne karakteristike cvatnje i nrinosa češera u klonalnoj sjemenskoj plantaži evropskog ariša« (u br. 6) i to one osnovane 1957. godine na lokalitetu Klokoeevac kraj Bjelovara, a M. ZUPANČIĆ o »gnoiidbenom pokusu pri Podbrezjah na Gorenjskem i ekonomičnosti gnojenja od* Autor: Oskar Piškorić raslih sastojina« (u br. 7—8). U ovom slučaju konačni rezultat bio je posve mali učinak gnojenja (a gnojena su pojedinačna stabla u krugu od 5 metara polumjera i s 1200 do 2100 kg/ha gnojiva NPK 10:10:10). Zaključak je autora, da »posebnu pažnju zaslužuje prirodno obnavljanje plodnosti tla« i stoga neka ne bude ničim ometano »prirodno k r u ž e n ji e materi je u šumskom ekosistemu .. . te stelja sitno drvo, eranjevina, kora i si. neka ostaju u šumi.« Kako se u Sloveniji nakon rata smanjivao broj orahovih stabala (npr. od 308.000 stabala 1955. godine na 244.000 u 1975. godini) i to zbog potražnje orahovog drva, to ie pokrenuta i akcija za sađenje novih stabala. Među ostalim je i u okviru šumarstva 1967. godine posađena pokusna površina od *0,70 ha (na sjevernoj strani ribniške Male gore nad selom Rapljevo odnosno na prelaznom području iz visokog Krasa u Suhu Krajinu). Nasad je osnovan kao intenzivni te je za sadnju i njegu tokom prvih godina utrošeno 3091 radnih sati s preko 10 tona stajskog gnoja i 700 kg NPK gnonjiva. Indikacije kulture pitomog oraha za »proizvodnju drva s ekonomskog gledišta je problematično« zaključuje M. KOTAR u svom referatu »Analiza pokusa uzgoja oraha za proizvodnju drva« (u br. 9). Međutim za seljaka orah predstavila interesantnu vrst, jer on računa i s plodom, mišljenje je autora. Veličinu šteta prekobroine divljači u šumama prikazuju: J. PIRNAT i VIDA VRHNJAK: (Analiza narušene ekološke ravnoteže kao posljedice unošenja strane životinjske vrste u šumsko-gospodarskoi jedinici Plešivec — u br. 3), J. FILEJ (Usklađivanje interesa šumarstva i lovstva u izmjeni smrekovih monokultura u prirodne mješovite sastojine zapadnog i jugozapadnog Pohorja — u br. 4) i F. PERKO (Upliv divljači na prirodnu obnovu jelovih i bukovih šuma na visokom Krasu — u br. 5). O autohtonosti pitomog kestena u Sloveniji s fitocenološkog gledišta piše M. 537 |