DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 119     <-- 119 -->        PDF

Za usmjeravanje produktivnosti prirode
u tokove potreba ljudi trebalo je
izorati ogromne površine zemlje, koja je
većini djelom dotada bila pod šumom.
Zbog toga je tri četvrtine listopadnih
šuma umjerene zone, gdje su postojali
povoljni uslovi za život ljudi, uništeno.
Još gora je situacija s tropskim šumama,
jer njihovo tlo poslije krčenja brzo gubi
plodnost i daje slab prinos. Tropske šume
predstavljaju vrlo složene ekosisteme,
kojima je bilo potrebno tisuće godina,
da postignu visoku produktivnost.
Općenito, kulture koje uzgaja čovjek
mogu tek u neznatnoj mjeri po svojoj
produkciji premašiti prirodne formacije
koje su na tom području bile autohtone.
Ne smije se zaboraviti, da biosfera
predstavlja nedjeljivu cjelinu. Zbog snižene
produkcije jednog područja, druga
područja zemaljske kugle lišavaju se elemenata
koji su ranije iz tog područja u
procesu kruženja materije dolazili, a samim
time osiromašuje se sav živi svijet
naše planete.


U stvari, samo manji dio površine zemlie
može se pretvoriti u rentabilne oranice,
kod čega njihovu površinu ne treba
prenaglo povećavati. U svakom slučaju,
to povećanje ide mnogo sporije,
od povećanja broja ljudi. To je izvanredno
lijepo primjetio Ma i thus * još
početkom prošlog stoljeća. Mnogo se očekivalo
od umjetnih kultura algi, koje
moau stvarati šećer i bjelančevine upotrebljive
za ljudsku ishranu. U nekim
zemljama, osobito u Japanu, provedeni
su mnogobrojni pokusi u tom pravcu.
U posudama malog sadržaja i s malim
intenzitetom svijetla urod je bio vrlo
visok, ali kada se prešlo na uzgoj kultura
u većim posudama kod sunčevog
sviietla, urod je naglo opao. Kultura algi
u ljudskoj ishrani može imati samo sekundarni
značaj i to samo za zemlje u
kojima postoji veliki deficit poljoprivrednih
proizvoda. Autor smaitra, da se količina
hrane koja se može proizvesti na
zemlji nikad neće moći povećati više od
10 puta i da je to gornja granica, pa čak
i kod korišćenja svih zaliha mora i kopna.
Ako znamo, da već danas polovica
čovječanstva ili gladuje ili nije dovoljno


* Opaska autora prikaza:
Naučna neosnovanost Malthus-ove teorije već


je davno dokazana. Ustanovljeno je da porast


brojnosti svih vrsta, a u tom slučaju i onih


koji služe kao izvori hrane, samo do izvjesnog


stupnja raste po eksponencijalnom principu.


U XX stoljeću odnosi između količine hrane


i porastom broja ljudi postali su složeniji i na


njih se ne može primijeniti Malthus-ova for


mula.


ishranjena, nije teško doći do zaključka,
da je već danas broj ljudi na zemlji prevelik.


Iako problem prehrane ima primarno
značenje, on nije sam prisutan. Sve prisutniji
i aktuelniji je problem zagađivanja
čovjekove okoline. Prije svega povećanjem
svoje brojnosti a zatim razvitkom
sve više civilizacije čovjek je prenatrpao
svoju sredinu tj. veći dio naše
planete, štetnim a često i trovnim, otpatcima.
Za samo nabrajanje pojedinih
vrsta otpadaka potrebna bi bila cijela
knjiga, stoga ćemo ukazati samo na one
koji u svijetu predstavljaju najveći problem
i izazivaju uznemirenost i nespokojstvo:


— industrijski otpatci raznog porijekla,
koji zagađuju vodotoke; detergenti,
koji se teško razgrađuju, a u rijekama
često stvaraju gusti sloj pjene,
— ogromne količine smeća, osobito one
vrste koje ne mogu rastvarati bakterije,


— insekticidi, kojih su neki postali i
manje efikasni zbog pojave rezistentnih
individua, a neki zbog kumulativnih
svojstava predstavljaju ozbiljnu opasnost,
— produkti nafte, koji vodotocima često
u velikim količinama dospijevaju u
mora i oceane,
— radioaktivni otpatci i taloži atomskih
eksplozija. Osobito su opasni jer se
radioaktivni elementi mogu koncentrirati
u određenim organima živih bića.
Uznemirujuća je spoznaja, da neki lokalni
problemi uskoro mogu poprimiti
globalni karakter. Industrijski razvijene
zemlje počinju istraživati nedostatak čiste
vode, a u nekim dijelovima svijeta
nju ne upotrebljavaju više ni za zalijevanje
poljoprivrednih kultura. Industriji
je potrebno sve više kisika, a proizvodi
sve više ugljičnog dioksida nastalog sagorijevanjem
uglja i ugljikovih spojeva,
koji su dugo vremena bili nagomilani u
zemljinoj kori. Istovremeno se u svijetu
smanjuju površine primarne produkcije
koje imaju ogromnu ulogu u procesima
kruženja materije. Zbog sječa šuma na
velikim površinama, dolazi do stvaranja
goleti i zamočvarenja tala, a rezultat
uništenja biljnog pokrova je osiromašenje
velikih područja. Ogromna morska
prostranstva izložena su trovanju od produkata
nafte.


Nad velikim gradovima mijenja se sastav
atmosfere. Nameće se pitanje, kakav
će utjecaj na klimu imati stupanj
propusnosti atmosfere za sunčanu radi


549