DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 29     <-- 29 -->        PDF

dica hvatanja i kemijske borbe štetnika. Neki primjeri uništavanja su
upravo zapanjujući. Golub selac (Ectopistes migratorius) koji je živio u
Sjevernoj Americi u prošlom stoljeću brojio je nekoliko milijardi primjeraka.
Godine 1879. bilo ih je samo u državi Michigan još 1 milijarda. 20 godina
kasnije tj. 1899. opažen je jedan primjerak u prirodi a 1914. nestao je
i posljednji primjerak u jednom američkom zoološkom vrtu. Odnos između
demografske ekspanzije odnosno civilizacije i broja izumrlih životinjskih
vrsta je signifikantan. Poremetnja ekološke ravnonteže odrazila se i u drugom
pravcu: u prekomjernom razmnožavanju za čovjeka biljnih i životinjskih
štetnih organizama, među kojima entomofauna zauzima važno mjesto.
Više od 20% žetve prehrambenih artikala i milijuni kubnih metara drva
postaju plijenom raznih bolesti i insekata.


Kad govorimo o štetnoj entomofauni odmah moramo reći da je ovakva
distinkcija entomofaune samo izraz egocentričnosti čovjeka, jer u ekološkom
smislu razdioba na štetnu i korisnu entomofaunu nema svoje opravdanje.


ENTOMOFAUNA KAO KOMPONENTA ŠUMSKIH EKOSISTEMA


Iako je ekologija kao znanost stara gotovo jedno stoljeće, proučavanje
šumskih ekosistema započelo je intenzivnije tek u posljednje dvije dekade.
Značenje entomofaune u tim ekosistemima još uvijek nije dovoljno
proučeno. Istina mnogo je toga poznato. Raspolažemo s mnogobrojnim podacima
o zastupljenosti vrsta, o njihovoj biologiji i ekologiji, o dinamici
populacije, o gradacijama i fluktuacijama, o ulozi u razgradnji organske
materije, stvaranju humusnog kompleksa itd. Mi znamo također mnoge
važnije trofičke lance i regulacione mehanizme. Ono što nije dovoljno poznato
jest udio pojedinih sistematičkih ili trofičkih jedinica ili grupa u
funkcioniranju ekosistema ili određenije u »prometu« energije u jednom
ekosistemu, veličine koje su izražene u K cal/ha za godinu,
koju heterotrofna entomofauna potroši koristeći asimilacijsku energiju
autotrofnih organizama ekosistema za svoje životne procese. Mjesto
neke entomopopulacije u ekosistemu određeno je još i njenim udjelom u
procesu primarne proizvodnje, tj. proizvodnje biomase, i kruženju materije.
Šumarski stručnjaci, koji su svoju djelatnost bazirali oduvjek na ekološkim
principima, a naročito oni koji su se bavili zaštitom šuma, postavljali
su kao centralno pitanje koliko neka vrsta utječe na smanjenje prirasta,
računajući pri tome samo na onaj dio biomase koji se odnosi na
drvo. U drugi plan je dolazilo oštećenje plodova ili sjemenja ili izostanak
uroda uslijed djelovanja entomofaune, a o korisnom udjelu entomofaune tla
u razgradnji organske materije, koji je veoma značajan, gotovo da se i nije
vodilo računa.


Proučavanju parazitske faune također se malo poklanjalo pažnje sve
do posljednjeg vremena kada se vidjelo od kolikog su značenja te vrste
ne samo za gradacije štetnih vrsta već i zbog njihovog mjesta u trofičkom
lancu ekosistema. Dovoljno o tome govori primjer vrste Diprion pini, za
koga je do sada utvrđena široka lista više od 100 vrsta parazita u raznim
stadijima njegova razvoja (GRISON, GERI). Uz ovakvi razvoj šumske ekologije
nije čudo da uopće nije istražen odnos između entomofaune i tipa
gospodarenja (čiste, regularne, preborne sječe itd.), što može bitno utjecati