DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 31 <-- 31 --> PDF |
odnosu velikom broju vrsta. Tako je npr. u jednoj bukovoj šumi centralne Evrope nađeno 5120 vrsta ali i taj broj nije konačan. U jednoj ariševoj šumi u Francuskoj koja se smatra kao siromašni ekosistem nađeno je više od 30 vrsti Tenthredinida. U šumama Gorskog Kotara za vrijeme kratkotrajnih istraživanja našli smo preko 25 vrsta Lepidoptera, a u hrastovim slavonskim šumama više od 50 vrsta. Dakako da je to daleko ispod broja koji stvarno tu obitava, ali koji zbog svoje malobrojnosti ili iz drugih razloga nisu mogli biti evidentiram u kratkom vremenu istraživanja. ULOGA ENTOMOFAUNE U PROMETU ENERGIJE Suvremena istraživanja ekosistema imaju, pored ostalog, i taj cilj da se utvrdi bilanca prometa energije radi upoređivanja različitih ekosistema u prvome redu u pogledu iskorišćenja energije odnosno trofičke ili kako je neki nazivaju ekološke efikasnosti, što je od velikog značenja za čovjeka. Poznato je da producenti iskorišćuju tek neznatni dio od Sunca prispjele energije (1—3%). Budući se proces fotosinteze odvija u lišču to je i netto primarna proizvodnja ekosistema direktno ovisna o površini lišća. Korjenov sistem sudjeluje u toj proizvodnji sa svega približno 10%. A upravo lisna površina izvrgnuta je djelovanju hcrbivornih organizama od kojih fitofagna entomofauna zauzima prvo mjesto. U stabilnim šumskim ekosistemima koji su do sada proučavani, utjecaj fitofagne entomofaune na netoprimarnu proizvodnju je beznačajan, jer smanjenje te proizvodnje uslijed njihove aktivnosti iznosi 1—2%. Međutim u labilnim ekosistemima ili onima u kojima dolazi do poremetnje ravnoteže iz bilo kojih razloga, prenanmažanje štetne entomofaune može dovesti do posljedica katastrofalnih razmjera. Najvažnije defolijatorske vrste pripadaju redovima Lepidoptera, Hymenoptera i Coleoptera. Vrste iz reda Orthoptera, Diptera i naročito Hemiptera mogu također prouzrokovati smanjenje NPP, a u nekim slučajevima dovesti do sukcesije ekosistema u regresionom smislu, katastrofalnih razmjera. To je slučaj sa Matsucoccus feytaudi Due, u destrukciji lijepih sastojina na velikoj površini (100—120.000 ha), koje sačinjava bor (Pinusmaritima mesogensis, Gaussen et Fieschi) na jugu Francuske. Još nisu dovoljno poznati faktori koji su doveli do hiperpopulacije M. feytaudi i do uništenja šumskih zajednica s nesaglednim posljedicama za ovaj turistički predjel Francuske. U našoj zemlji postoji nekoliko teških problema, u kojima štetna entomofauna u lancu uzroka ima značajno mjesto u zasada smanjenju NPP ali i uništenju cijelih zajednica ili njenih dijelova. Primjer nalazimo u Gorskom Kotaru, gdje je Argyresthia fundella F. Pv., srećom na malim površinama, dovela do sukcesije ekosistema u regresionom smislu. Još jedna sretna okolnost da jela u Gorskom Kotaru stvara biogrupe srašćivanjem korjenja, pridonijela je tome da je u dvije uzastopne gradacije došlo samo do smanjenja NPP, ali ne i do značajnijih destrukcija ovih šumskih ekosistema. Poseban problem predstavljaju šumski ekosistemi Slavonije, u kojima dolazi unazad više od 50 godina do velikih promjena, koje su izražene propadanjem brijesta, sušenjem hrasta i u posljednje vrijeme jasena. Vrijeme nam ne dopušta da o ovom interesantnom problemu značajnom za šumar |