DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 40     <-- 40 -->        PDF

čestica sitnog pijeska i gline. Za ostala je tla karakteristično jače ili slabije
povećanje postotka gline po dubini tla i jako smanjenje humusa od površinskog
prema nižim horizontima.


METODIKA RADA


a) Terenski rad


Na svim primjernim plohama provedeno je mjerenje infiltracije vode u
tlu. Primjenjen je postupak po Burgeru (BURLICA, 1971). U cilindar površine
1 dm2 i visine 30 cm (od kojih je 10 cm zabijeno u tlo) nalijevalo se
jednu litru vode. Svakih pet minuta očitavana je količina u tlo infiltrirane
vode, odnosno mjerena je u milimetrima promjena visine vodenog stupca
u cilindru. Jedno mjerenje čini 10 očitavanja (u razmacima od po 5 minuta)
u svakom cilindru. U slučajevima dobro izražene infiltracijske sposobnosti
tla za vodu mjereno je vrijeme (u sekundama) koje je potrebno da tlo primi
cijelu litru vode, ponavljajući nalijevanje vode (jednu litru za drugom) sve
dok ukupno vrijeme infiltracije ne pređe 50 minuta. To je bilo potrebno
da se obračunom dobije jedna serija mjerenja koja odgovara seriji mjerenja
s deset intervala po 5 minuta. Na svakoj primjernoj plohi mjerenja su
vršena sa 3—5 ponavljanja. Vlažnost tla u trenutku mjerenja bila je bliska
ili ravna poljskom vodnom kapacitetu.


Na jednom dijelu primjernih ploha (tabela br. 3) uzimani su iz humusno-
akumulativnog horizonta (Am0) uzorci za određivanje strukturnog sastava
i stabilnosti strukturnih agregata. Uzorci su uzimani u kartonske kutije
u tri ponavljanja uz odstranjivanje skeleta.


b) Laboratorijski rad


U pedološkom laboratoriju Zavoda za ekologiju šuma šumarskog fakulteta
u Sarajevu obavljena su ova istraživanja:



Strukturni sastav je određen prosijavanjem zrakosuhog uzorka tla
kroz garnituru sita (0 10, 5, 3, 1 i 1/2 mm). Sadržaj pojedinih frakcija
strukturnih agregata izražen je u postotku na temelju njihovih
težina u odnosu na kupnu težinu uzorka (VUČIĆ, 1971).

Stabilnost strukturnih agregata je određena mokrim prosijavanjem
na principu promjene srednjeg težinskog promjera po metodi De
Leenheer-a i De Boodt-a. Postupak je detaljnije opisan u radu RESULOVIĆ
et al (1971). Indeks stabilnosti strukturnih agregata je određen
na temelju vrijednosti 0,5 kao najidealnije (najminimalnije)
promjene srednjeg težinskog promjera i klasifikacije indeksa stabilnosti
koju daju DE LEENHEER i DE BOOTD (1959).
c) Obrada podataka


Na osnovu prikupljenih podataka za svaki način korištenja i za svaki
lokalitet odnosno tip tla obračunata je:


— prosječna infiltracijska sposobnost za vodu u svakom od deset intervala
mjerenja s točnosti 0,1 milimetra;
470