DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 47 <-- 47 --> PDF |
PRILOG POZNAVANJU PROMJENA VEGETACIJE IZAZVANIH POŽAROM V. GAŽI-BASKOVA i N. ŠEGULJA SAŽETAK. Požari šuma i vegetacije uopće ne samo da moguuništiti veliku biomasu, reducirati biljni i životinjski svijet te degradirati tlo i nagrditi krajolik, već i poremetiti biološku ravnotežu, koju je priroda postigla tokom tisućljeća. Uz ove općekonstatacije autorice su iznijele rezultate istraživanja na više lokaliteta (Gornjo-hrvatsko primorje, Hvar i dr.) o promjeni u vegetaciji kao posljedici požara, (op) UVOD Godina 1971. bila je godina velikih požara u našem priobalnom području. Kartirajući u to vrijeme vegetaciju na području Splita, Makarske i Biokova doživjele smo svu strahotu jednog takvog požara. To nas je ponukalo, da na ovom savjetovanju iznesemo neka naša zapažanja o djelovanju požara na vegetaciju na području Istre, Gorskog Kotara, Hrvatskog primorja i Dalmacije. UZROCI POŽARA Požar može nastati u pojedinim područjima slučajno djelovanjem munje i groma (JAJAWEERA, AHLNAS, 1974), zatim uslijed visoke temperature uz nisku apsolutnu vlagu, jakog vjetra i raspoloživog lako zapaljivog materijala (VAJDA 1970, KAMILOVSKI 1965, ODUM 1971 i dr.). Mogu ga izazvati i iskre koje izbacuje željeznička lokomotiva. Tako u predjelu Molačka kraj Splita (iskre izazvane kočenjem točkova) i kod uspona Dubrovnik— Uskoplje iskre od parnih lokomotiva (JEDLOVSKI i dr., 1976). U novije vrijeme posvećuje se pažnja i istraživanju požara nastalih od električnih vodova (FEINTUCH, LENCI, 1974). Iz istraživanja u nas (JEDLOVSKI i dr., 1974), u Francuskoj (GOUIRAN, 1974), u Americi (MOORE, 1975) i drugdje proizlazi, da se često ne može pronaći uzrok požara. Stoga se u mnogim zemljama, a i kod nas u posljednje vrijeme posvećuje posebna pažnja istraživanju uzroka požara. Osnivaju se i posebni instituti koji se bave problematikom požara. Istraživanja su pokazala da većina požara nastaje antropogenim utjecajem (si. 1 i si. 2 — po GUIRANU, 1974) kao što su: poljoprivredni i šumski radovi, paljenje smeća, paljenje vatre, djeca, pušači i druge neopreznosti, a nastaju nehotice. Manji je dio slučajnih požara i onih izazvanih hotimice i zlonamjerno. Interesantna su opažanja istog 477 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 48 <-- 48 --> PDF |
autora, prema kojem najveći broj šumskih požara nastaje u petak i ponedjeljak tj. na početku i kraju »vikenda« i između 14 i 17 sati (si. 2). Istraživanja koja su na području Splita i Dubrovnika proveli JEDLOVSKI i dr. (1974) pokazala su, da je najveći broj požara ovdje nastao od paljenja neurednih smetišta i korova. SI. 1. Uzroci požara — Fig. 1 Reasons of the fire Naročito su česti i opasni požari u sastojinama makije i gariga u eumediteranu, te »čaparelima« u Americi, kao i sličnoj vegetaciji u Australiji. U tim sastojinama je razvijena gusta postojna vegetacija s biljkama bogatim na eteričnim uljima, koje su lako zapaljive. Stoga su isto tako opasni požari borovih šuma, alepskog bora (Pinus halepensis) i crnog bora (Pinusnigra) u našem priobalnom području, kao i bijelog bora(Pinu sylvestris) u našim kontinentalnim krajevima, česti su požari i u drugim borovim šumama: drugdje u mediteranskom području, u Americi (Pinus palustrisi dr.) i Kanadi. Prema JEDLOVSKOM i dr. (1976) mnogo štete izazivaju u našem priobalnom pojasu česti požari u napuštenim maslinicima obraslim visokom travom. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Broj šumskih požara 9 m m BROJ ŠUMSKIH I BROJ DRUGIH POŽARA KAO FUNKCIJA DANA U TJEDNU (1973) Cet Pet. Sub. Ned. Praznici Maurice Gouirant : L´etude statistique des feux de forets l´Operation Promethee srednjak Broj drugih požara % pož. broj pož. 13 T 800 POSTOTAK I BROJ POŽARA 12 KAO FUNKCIJA SATI 11973) II 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1 i i ; i i i XI 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 sata SI. 2. Broj požara po danima u toku tjedna i satima Fig. 2 Number of the fire in the days of week and in hours POSLJEDICE POŽARA Među napadima na šume najveći i najteži je požar. Ne samo da požar uništava biljni i životinjski svijet već degradira i tlo i nagrđuje pejzaž. Za nekoliko sati požar može da uništi veliku biomasu i poremeti biološku ravnotežu koju je priroda tisućljećima stvarala, a pitanje je da li će čovjek stoljećima dočekati njenu obnovu, da li će stoljeća biti dovoljna da se uspostavi poremećena ravnoteža. Osim toga često se zaboravlja, da uništenje biljnog pokrova požarom može imati dugoročne posljedice na klimu određenog područja, prvenstveno na kružni tok vode (MOLINIER i MOLINIER, 1974). Tako je prema istraživanjima provedenim na Zagrebačkoj gori (GRAČANIN i dr., 1969) ustanovljeno da je bukva za 10 sati istranspirirala 9,74 kg vode odnosno 1 ha bukove šume u vegetacijskoj sezoni istranspirirala bi 1,618.750 1 vode ili 162 mm/ha. Iz toga se može zaključiti |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 50 <-- 50 --> PDF |
kakve promjene mogu u klimi nastati kad požar zahvati veću površinu šume. U opticaj dolazi manja količina vode i uz druge faktore klima postaje suša. 0 ovoj pojavi stvaranja suše klime uništavanjem šumskih površina i poremetnji u raščlanjenju vegetacije vršena su i opsežna istraživanja u Francuskoj (MOLINIER i MOLINIER, 1974). Isto je tako povećanje pustinjskih površina i kamenjara posljedica pojačane erozije nakon pretjerane paše i uvelike nakon požara, a često i obih faktora zajedno (HORVAT i dr., 1974, MOLINIER i MOLINIER, 1974). Prema statističkim podacima razmjerno novijeg datuma, za god. 1966— 1971, površina pod šumskim požarima u nekim zemljama Evrope iznosila je (BLAIS, 1974): Država Površina pod šumom Opožarena površina ha ha SR NjemačkaFrancuska 7,200.000 14,000.000 1.430 31420 Italija 6,200.000 38.500 Veličina opožarenih površina mijenja se kroz godine, ali u većini zemalja postoje rejoni, gdje su požari češći. U Francuskoj su bili veliki požari u pokrajini Landes (MERCIER, 1974) nakon svjetske ekonomske krize 1929, a naročito su česti požari bili u razdoblju od 1941—1947, kada je bilo na tisuće požara koji su uništili oko 390.000 ha šume, pri čemu je bilo i mnogo ljudskih žrtava. U Francuskoj su još česti požari na Ažurnoj obali (CHAUTRAND, 1974) i na Korzici (DEGOS, 1974). U Jugoslaviji prema podacima KAMILOVSKOG (1965) i VAJDE (1970) najveće površine pod požarom šuma su na području SR Hrvatske, što se može objasniti i klimatskim prilikama i tipovima vegetacije koji su ovdje rašireni. ZAŠTITA OD POŽARA U općem pokretu zaštite prirode i okoliša u posljednje vrijeme sve se više posvećuje pažnja problemu požara. Šumski požari su jako rašireni, kako je već spomenuto, u području Mediterana i na velikim šumskim površinama u Sjevernoj Americi i Kanadi. U svim takvim sastojinama postoje u novije vrijeme istraživanja o uvođenju planiranog i sistematskog paljenja lako zapaljive podstojne vegetacije u prizemnim slojevima, da se spriječe veliki katastrofalni vršni požari šume (SACKETT, 1975; FALA, 1975; MAX, 1974. i dr.), koji uzrokuju velike štete i vrlo se teško lokaliziraju. Opsežna istraživanja i matematička prognoziranja (DEEMING i BROWN, 1975) vršena su o brzini širenja požara, stupnju zapaljivosti i gorivosti vegetacije. Izrađuju se posebne karte takve vegetacije koje će se primjenjivati i kod osnivanja naselja i gradnje kuća (TRABAUD, 1974). O šumskim požarima postoji veoma bogata strana i domaća literatura (VAJDA, 1970; KAMILOVSKI, 1965; ODUM, 1971; FUKAREK, 1935, 1951, 1975; JAJAWEERA i AHLNAS,, 1974; JEDLOVSKI i dr., 1976. i niz drugih). |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Tako je časopis »Revue forestiere francaise« posvetio posebni broj šumskim požarima, kako bi se sudjelovanjem najboljih znanstvenih radnika i specijalista pridonijelo informiranju i aktiviranju javnog mnijenja u borbi protiv požara. U mnongim zemljama organiziraju se znanstvena istraživanja o toj problematici, osnivaju se posebni instituti za istraživanje požara i poduzimaju različite druge mjere, kao i nabava opreme za sprečavanje požara, te je u nekim područjima uspjelo smanjiti površine požara i gubitke. Ipak treba biti stalno na oprezu, organizirati borbu protiv požara i učiniti sve da svaki čovjek, počevši od najmanjeg djeteta bude svjestan svoje odgovornosti. Uvođenjem u nastavu noVog predmeta, ekologija, trebalo bi pomoći odgoju novog naraštaja, koji će biti svjestan katastrofe, koju izaziva požar i doprinjeti, da borba protiv požara bude svedena samo na one uzroke izazvane nepovoljnim klimatskim prilikama (MERCIER, 1974; ORIEUX, 1974). Ima slučajeva kada je i borba protiv požara izazvana nepovoljnim klimatskim prilikama i te kako teška (BLAIS, 1974). Na ovaj način smanjio bi se veliki procent (GOUIRAN, 1974) požara nepoznatog porijekla. UTJECAJ POŽARA NA PROMJENE U VEGETACIJI U NEKIM NAŠIM PODRUČJIMA Proučavanje biljnog pokrova, a naročito njegovog historijskog razvoja, pokazuje da su mnogi tipovi vegetacije na području mediteranske obale pirogenog porijekla (ODUM, 1971; HORVAT i dr., 1974; MOLINIER i MOLINIER, 1974. i dr.), a to se može primijeniti i na neke tipove vegetacije kod nas. Kroz stoljeća u nekim našim područjima primjenjivalo se uz krčenje i paljenje za dobivanje većih pašnjačkih i obradivih površina. U današnje vrijeme smanjen je broj stoke, pa se veliki broj pašnjačkih površina više ne iskorištava za pašu, te su obrasle gustom i često neprohodnom tratinom, vrištinama i bujadarama. Osobito je to često na području Gorskog Kotara i Like. U nekim područjima tih krajeva može se vidjeti uz put i u blizini naselja, osobito u jesen i rano proljeće paljenje da se uništi bujad i druge vrste kako bi se površine mogle koristiti kao pašnjaci ili da se prirede za oranice. Isto je tako poznata praksa cikličkog paljenja, koje se primijenjuje stoljećima na nekim našim otocima kao i u sličnim predjelima eumediterana. Preintenzivnom pašom protežiran je razvoj različitih bodljikavih vrsta koje stoka ne pase. Paljenjem mogu se za neko vrijeme odstraniti te biljne vrste, iako to nije najpogodnija metoda, čini se da se paljenjem uništavaju neke biljne vrste (bogate eteričnim uljima), koje svojim alelopatskim djelovanjem inhibiraju rast drugih vrsta (ODUM, 1971), te same dominiraju na tim površinama. U našim područjima takvo alelopatsko djelovanje moglo bi se pripisati vrstama koje dominiraju na velikim površinama naših kamenjara: Salvia officinalis, Helychrisum italicwn, Inula Candida, Satureja montana, Satureja subspicata i dr., te onemogućuju razvoj drugih vrsta. Tim istraživanjima trebalo bi ubuduće i kod nas posvetiti pažnju. Naša intenzivna istraživanja obuhvatila su područje Hrvatskog primorja i to u pojasu klimazonalne vegetacije mediteransko-montanog pojasa zajed |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 52 <-- 52 --> PDF |
nice Seslerio-Ostryetum, kao i u donjoj granici šume Fagetum illyricumseslerietosum (Fagetum croaticurn seslerietosum). Osim toga opažanja su vršena i u eumediteranskom području klimazonalne zajednice Orno-Quercetum ilicis kao i njenim degradacijskim stadijima, prvenstveno u garigu Erico-Rosmarinetum, Cisto-Ericetum arboreae i Cisto-Ericetum cretici. Proučavanja na području Hrvatskog primorja vršena su sjeverno od Novog Vinodolskog, a obuhvaćaju površine šume crnog graba i šašike (Seslerio-Ostryetum) i travnjaka zajednice žute zečine i šaša crljenike (Carici-Centauretum rupestris), koje su bile zahvaćene požarom 1967. godine. Posljedice ovog požara praćene su niz godina. Tako je godine 1968. na mjestima, na kojima je harao požar jačeg intenziteta, primijećeno, da je potpuno uništena prvotna vegetacija a nastupio nagli i bujni razvoj i dominiranje vrste Brachypodium pinnatum. Na mjestima gdje je požar bio slabijeg intenziteta u zajednici Carici-Centauretum rupestris preostale su vrste: Carex humilis, Satureja subspicata, Dorycnium herbaceum i Achillea viridis. Na niz mjesta dominirala je u sastavu vegetacije na području Breze, Batera i Krmpota vrsta Dorycnium herbaceum — medonosna biljka, te Anthyllis jacquini. Prema iskustvima ljudi na tom području paljenje pogoduje razvoju spomenutih vrsta, te se čini da se paljenje na ovom području jednim dijelom vrši radi dobivanja bolje pčelinje paše. SI. 3. Dominantnost vrste Brachypodium pinnatum u zajednici Carici- Centauretum rupestris — deset godina nakon požara Fig. 3 Dominant species Brachypodium pinnatum in the association Carici-Centauretum rupestris — ten years after fire |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Površine na dubljim tlima obrasle su zajednicom Danthonio-Scorzoneretum villosae. One su se nakon požara jačeg intenziteta pretvorile u gotovo čiste sastojine vrste Scorzonera villosa. U jesen god. 1969. praćene su daljnje promjene, koje su nastale u florističkom sastavu asocijacije Carici-Centauretum rupestris. U sastojinama, koje su bile zahvaćene požarom slabijeg intenziteta broj vrsta naglo se povećao. Uz Carex humilis bile su zastupane još vrste: Inula hirta, Filipendulavulgaris, Dactylis glomerata a mjestimično je dominirala Centaurea rupestris. Na staništu zajednice Carici-Centauretum rupestris, kojeg je zahvatio požar jačeg intenziteta, i danas gotovo deset godina nakon požara još uvijek dominira u florističkom sastavu vrsta Brachypodium pinnatum (SI. 3). U godini 1973. i 1974., a naročito u proljeće 1975. moglo se primjetiti da se na te površine vraćaju elementi uništene vegetacije zajednice Carici-Centauretum rupestris. Masovno se pojavljuju vrste: Centaurea rupestris, Carex humilis, Stachys serotina, Satureja subspicata, Satureja montana te Dorycnium germanicum. U ovim sastojinama, naročito zadnjih godina, veoma se razmnožila vrsta Rosa pimpinellifolia (JOVANOVIĆ 1954). Ranije je ta vrsta na ovom području bila primjećena samo uz stazu u vegetaciji živice. Na površinama zajednice Danthonio-Scorzoneretum villosae, koje su bile zahvaćene požarom više ne dominira u sastavu samo vrsta Scorzonera villosa, već su se velikim dijelom vratile i ostale biljne vrste, koje karakteriziraju ovu zajednicu. Iz istraživanja proizlazi, da se na ovom požarištu još i osam godina nakon požara nije obnovila degradirana travnjačka vegetacija i tek njezini pojedini elementi osvajaju površinu. Nismo mogli primjetiti da se obnavlja šumska vegetacija, čak nema ni začetaka mladih grmova. Još uvijek dominira vrsta Brachypodium pinnatum. Na ovom području primjećeno je da vegetacija na dubljim tlima na mjestima koja su povremeno izložena navlaživanju pripadaju zajednici Molinio-Gladioletum. Prema podacima iz literature (CARLE, 1974) Molinia coerulea obilno se razvija na staništima koja su zahvaćena požarom. Kako na ovom području ima niz tragova paljenja čini se da je i ovdje požar pomogao velikom širenju vrste Molinia arundinacea. Osim toga utvrđeno je da ovdje obilno prodiru biljke: Nardus stricta, Calluna vulgaris, Potentilla erecta i Agrostis tenuis u zajednicu Molinio-Gladioletum. Ovakav sastav asocijacije Molinio-Gladioletum je zapravo prelazni stadij prema zajednici Arnico-Nardetum, posljednjem stadiju degradacije kiselih staništa (HORVAT, 1972). Slična pojava zakiseljavanja tla u području gdje se vrši paljenje zapažena je i u Gorskom Kotaru (ILIJANIĆ i dr., 1972). Tu smo primjetili također mjestimično širenje vrsta Molinia arundinacea, Nardus stricta i Calluna vulgaris. Iz izloženog se vidi da požar dovodi ne samo do degradacije vegetacije nego i do degradacije tla, a s tim u vezi do razvoja krajnjih degradacijskih stadija vegetacije kiselih staništa. Osim u submediteranskom području promatrali smo djelovanje požara i na vegetaciju u eumediteranskoj zoni i to na otoku Hvaru, uz obalu od Splita do Makarske, kao i na istočnom dijelu Dugog otoka i na Kornatima. 483 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 54 <-- 54 --> PDF |
Na otoku Hvaru bila su zahvaćena požarom područja Galićeve Pećine, Vrisnika, između Gvozda i Vrata, te u predjelu Vrh i Staza. Opaženja su vršena u kolovozu 1969., osam do deset godina nakon požara. Na paljevini su još mjestimično sablasno stršila opaljena borova stabla, na čijoj podlozi je u sastavu vegetacije dominirala vrsta Brachypodium ramosum. Uz Brachypodium ramosum česte su biljke Koeleria splendens, Erica verticillata i Satureja montana. Na nekim mjestima gdje je požar bio slabijeg intenziteta razvila se eumediteranska zajednica Thero-Brachypodietum adriaticum. Na jednom dijelu paljevine obilno je samonikao bor (Pinus halepensis i P. dalmatica). Nedaleko paljevina nalazi se borova šuma na podlozi gariga Erico-Rosmarinetum. Ovakve sastojine bora na podlozi zajednice Erico-Rosmarinetum lako su zapaljive i u njima je požar vrlo teško lokalizirati. Nije čudo da je tada na Hvaru bila zahvaćena požarom velika površina i istodobno na nekoliko lokaliteta. Ova opasnost od požara vrijedi za čitavo područje eumediterana, gdje maritimni pluviometrički režim uz izlučivanje eteričnih ulja u velikoj količini za ljetnjih žega pomaže da požar bukne i da se rasplamsa u svoj svojoj žestini. Isto tako je poznata praksa s Dugog otoka (PEVALEK, 1930; PLAVŠIC, 1971) i Kornatskog otočja (GAŽI- BASKOVA i BEDALOV, 1976), gdje se nakon cikličkih paljenja gariga Cisto- Ericetum arboreae razvija zajednica Stipo-Salvietum officinalis brachypodietosum ramosae, koja je dominantna na cijelom Kornatskom arhipelagu. Osim toga mjestimično obrašćuju otoke guste sastojine vrste Cistus salviilofius — elemenat sastojina koje su bile podvrgnute paljenju (MOLINIER i MOLINIER, 1974). Trava Brachypodium ramosum preživljuje požar zahvaljujući svojim podzemnim izdancima. Ta vrsta u ranom stadiju razvoja daje dobru pašu. Može se napomenuti da ovdje vrsta Brachypodium ramosum obrasta cijelo otočje i prisutna je u vegetaciji travnjaka, gariga i šumskih sastojina. Za područje eumediterana vrsta Brachypodium ramosum je jedna od glavnih karakterističnih vrsta degradacijskih stadija vegetacije. Dominantnost vrste Brachypodium ramosum prema MOLINIER i MOLINIER (1974) trebalo bi smatrati znakom pustinje, jer on kaže: »Le deser t n´es t pas que de sable«. To međutim ne važi za faunu područja izvrgnutog paljenju, koja je često veoma bogata. Provedena istraživanja su samo mali prilog djelovanju požara na razvoj progresivnih i regresivnih sukcesija u biljnom pokrovu. U budućnosti trebalo bi više pažnje posvetiti istraživanju požara njegovom djelovanju na promjene u vegetacijskom pokrovu, tlu i klimi u nas. Osim toga trebalo bi detaljnije proučiti i statistički obraditi uzroke požara u nas, koji su, nažalost, veoma česti. Znamo da su posljedice požara strašne, a materijalne štete često neprocjenjive vrijednosti. Obrana od požara je veoma skupa, a više puta je šteta nenadoknadiva. Jedna od metoda za obranu od požara prema PLAISANCE (1974) je ograđivanje šumskog kompleksa vatrobranim pojasima, slično kako je kod nas provedeno u Istri na području Labinštine (ŠEGULJA, 1970); samo se ovdje mjesto prosjeka (si. 4), šumski kompleksi četinjača ograđuju kulturama bajama, maslina, kestena, višanja, trešanja, dudova, sve lišćarama, koje su teže zapaljive. Kod osnivanja takovih vatrobranih pojasa i spomenutih plantaža može se pored zaštite šuma zaposliti veliki broj po |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 55 <-- 55 --> PDF |
Ijoprivrednog stanovništva. Tu se kod obrane protiv požara misli i na rješavanje ekonomskih i socijalnih problema ruralnog stanovništva dotičnog kraja. SI. 4. Prosjeke u šumi — jedan od načina obrane protiv požara Fig. 4 Straight clearing in forest, one mode of protection of the fire ZAKLJUČAK Požar je najveće šumsko zlo. On uništava biljni i životinjski svijet, mijenja lokalnu klimu, tlo, pospješuje eroziju, a može i indirektno, a često i direktno ugroziti život čovjeka. Stoga je potrebno proučavanju požara, njegovim uzrocima i posljedicama, posvetiti posebnu pažnju. — Potrebno je aktivirati sve za borbu protiv požara šume uključivši i djecu i omladinu. — Zaštitu bi trebalo tako organizirati da nam preostane samo borba protiv požara izazvanih nepovoljnim klimatskim prilikama. Iz istraživanja utjecaja požara na promjene vegetacije u našem području proizlazi: — U submediteranskom području i mediteransko-montanom pojasu poslije intenzivnog požara šuma i kamenjara dominira u vegetaciji dulji niz godina trava Brachypodium pinnatum. — U eumediteranu, te u nekim graničnim područjima između zimzelene i listopadne vegetacije, nakon požara u vegetaciji dominira vrsta Brachypodium ramosum. — Utvrđeno je zatim, da iza požara dolazi do širenja nekih zajednica i vrsta koje predstavljaju krajnji stadij degradacije. 485 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 56 <-- 56 --> PDF |
— Obnova vegetacije ide vrlo sporo i teško, tako da i nakon deset godina poslije požara nema još potpune obnove kamenjarske vegetacije, a nema ni traga širenju elemenata klimazonalne šumske vegetacije. Stoga u borbi za zaštitu čovjeka i njegovog okoliša treba posebnu pažnju posvetiti obrani protiv požara, a naročito u primorskom području naše zemlje. Ovdje klimatske prilike i biljni pokrov stvaraju pogodne uvjete za širenje požara, te je šumska vegetacija osobito ugrožena. LITERATURA B 1 a i s, R., 1974: Les incendies de forets en France. Revue forestiere francaise. Numero special »Les incendies de forets, 1. 19—20. 3erau , D. V., 1975: Acoustic echo sounding systems their potential in forest fire control and research. Journal of forestry 73, 10, 633—639. Bun t ig, S. C, Wright , H. A., 1974: Ignition capabilities of non-flaming firebrands. Journal of forestry, 72, 10, 646—649. Carle , P., 1974: Sante des peuplements et equilibres biölogique dans les forets apres passage du feu. Revue forestiere francaise. Numero special »Les incendies de forets, 1, 198—206. Chaitrand , L., 1974: La provenee — Cote d´Azur, Ibidem, 30—36. Degos , G., 1974: La Corse (libre opinion sur les feux de forets et de maquis), Ibidem, 54—59. Deeming , J. E., Brown , J. K., 1975: Fuel models in national fire danger rating system. Journal of forestry, 73, 6, 347—350. Fala, R. A., 1975: Effects of prescribed burning on small mammal population in mixed-oak clearcut. Ibidem 73, 9, 586—587. Fedntuch , P., Lenci , C, 1974: Lignes electriques et incendies de forets. Revue forestiere francaise. Numero special »Les incendies de forets, 1, 99—104. Fukarek , P., 1935: Picea omorika, njezina vrijednost u šumarstvu i pitanje njenog areala. Šumarski list, god. 59, 493—506. Fukarek , P., 1951: Stanište Pančićeve omorike nakon šumskih požara 1946— 1947. Šumarski list, god. 75, 61—75. Fukarek , P., 1975: Stota godišnjica otkrića omorike, Simpozij prirodnih znanosti i njihovo značenje u suvremenom društvu, Zagreb, 51—54. G až i-Basko va, V., 1969: Die Pflanzensoziologie als Hilfmittel zur Steigerung der Wiesen und Weideleistung im Gebiet von Hrvatsko Primorje und Lika. Mitt. ostaLdin. pflanzensoz. Arbeitisgem., Camerino, 9, 333—340. Gazi-Baskova, V., Šegu 1 ja, N., 1975: Prilog proučavanju promjena vegetacije u brdsko-planinskom području Hrvatskoga primorja. Ekologija, 1977, Vol. XII, No 1, str. 39—44. G aži-Bas kov a, V., Be da lov, M., 1976: Obrana flory i rastiteljnosti Kornat. Poljoprivredna znan. smotra, 1976, 36 (46), str. 73—80. G raca ni n, M., Ilijanić, Lj., Gazi, V., Huli na, N, 1969: Veličina i hod transpiracije nekih fanerofita šumskih zajednica Zagrebačke gore i Zelengaja. Acta Bot. Croatica 28, 93—138. Gouiran , M., 1974: L´fitude statistique des feux de forets: L´Operation Promethee. Revue forestiere francaise. Numero special »Les incendies de forets«, 1, 82—92. II or vat, I., 1962: Vegetacija planina zapadne Hrvatske. Prir. istraž. 30, Acta Biol. II Izd. JAZU. Horvat, I., G1 a v a č, V., Ellenberg, H., 1974: Vegetation Südosteuropas. Gustav Fischer Verlag, Stuttgart. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Ilijanić, Lj., Gaž i-B as ko v a, V., Topic, J., 1972: Grassland containing Chrysopogon gryllus in continental regions of west Croatia. Acta Bot. Croat. 31, 155—164. Ja j awe er a, K. 0. L. F., Ahlnas, K., 1974: Detection of thunderstroms from satellite imager for forest fire control. Journal of forestry 72. 12, 767—770. S imuno vie, N., Topic, V., Vr dol jak, Ž., 1976: Utjecaj požara na vegetaciju, biotop, pejsaž priobalnog područja SR Hrvatske. Split mscr. Johansen , R. W., 1975: rPescribed burning may enhance growth of young slash pine. Journal of forestry 73, 3, 148—149. Jovanović , B., 1954: Siblja´k Artemisieto-Amygdaletuim nanae na planini Rtanj, Šumarstvo 6, 337—347. Kamilovski , M., 1965: Uslovi koji povećavaju mogućnost nastanka šumskih požara, Šumarski list, 1—2, 64—70. Max, A., 1974: Une creation originale: les commissions communales des forets. Revue forestiere francaise, Numero special »Les incendies de forets«, 1, 261—262. Mol in i er, R., Moli ni er, R., 1974: La foret face aux ineendies. Ibidem 1, 215—224. Mercier , C, 1974: Le massif landais. Ibidem, 1, 21—25. Moore , H. E., 1975: Incediarism it can be successfully investigated and prosecuted. Journal of forestry, 73, 6, 351—352. Odum , E., 1975: Osnovy ekologu, prijevod s engleskoga: »Fundamentals of ecology «, 1971, izd. »Mir«, Moskva. O r i e u x, A., 1974: Conditions meteorologiques et incendies en region mediterraneenne. Revue forestiere francaise, Numero special »Les incendies de forets, 1, 122—130. P e v a 1 e k, I., 1930: Vaskularna flora u Prirodoslovna istraživanja sjeverno- dalmatinskog otočja. I Dugi i Kornati. Prir. istraž. JAZU, 16, 119—158. Plaisance , G., 1974: Consequences des incendies. Ibidem, 1, 194—198. Pia v-šić-Go j´ko vic, N., 1971: Über die Pflanzendecke der Insel Dugi. Polj. znanstvena smotra 27/8, 99—106. Sackett , S. J., 1975: Sheduling prescribed burns for hazard reduction in the southeast. Journal of forestry, 73, 3, 143—147. Šegulja , N., 1970: Vegetacija sjevernoistočnog dijela Labinštine u Istr. Acta Bot. Croat. 29, 167—172. Trabaud , L., 1974: Apport des etudes ecologiques dans la lutte contre le feu. Revue forestiere francaise, Numero special »Les incendies de forets«, 1, 140—154. Vajda , Z., 1970: Problem zaštite šuma od požara u SR Hrvatskoj, Šumarski list, 3-4, 32—105. SUMMARY CONTRIBUTION TO THE KNOWLEDGE OF VEGETATION CHANGES CAUSED BY FIRE Fire, the .most dangerous enemy of woods, destroys the plants and animals, changes the local dlimate and soil, hastens the erosion, and can directly or indirectly imperil the human life. Therefore it is necessary to pay particular attention to reasons and consequences of the fire. — It is necessary to activate all for the protection of fire, including children and youth — The protection should be organized in such a manner, that only fire conditioned by unfavourable climatic conditions persists. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 58 <-- 58 --> PDF |
The investigation on the influence of fire on vegetation changes give the following results: — In Submediterranean region and Mediterranean-mountain belt the grass Brachypodium pinnatum is dominant in vegetation during a number of years after intense fire of woods and rocky places — The species Brachypodium ramosum is dominant after fire in vegetation of Bumediterranean and boundary area between evergreen and deciduous vegetation — Some communities and species, which represent the last stage of degradation, spread after the fire — Renewal of the vegetation is very difficult and slow, so that even ten years after fire the rooky vegetation has not well developed and there is not a trace of elements of climax wood ´vegetation. This is the reason to pay particular attention to the protection of fire, especially in coastal region of our country, where the climate and plant cover are favourable to fire expansion. Ovaj rad je referat sa savjetova-Dr VALENTINA GAŽI-BASKOVA, nja »Uloga šume i šumske vege-Fakultet poljoprivrednih znanosti, tacije u zaštiti čovjekove okoline OUR Institut za zaštitu bilja, u odnosu na Jadransko područ-Odjel za poljoprivrednu botaniku, je« održanog 4—6. III u Zadru. Zagreb, Šimunska c. 25. Dr NEDELJKA SEGULJA, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zavod za botaniku, Zagreb, Marulićev trg 20 |