DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 50 <-- 50 --> PDF |
kakve promjene mogu u klimi nastati kad požar zahvati veću površinu šume. U opticaj dolazi manja količina vode i uz druge faktore klima postaje suša. 0 ovoj pojavi stvaranja suše klime uništavanjem šumskih površina i poremetnji u raščlanjenju vegetacije vršena su i opsežna istraživanja u Francuskoj (MOLINIER i MOLINIER, 1974). Isto je tako povećanje pustinjskih površina i kamenjara posljedica pojačane erozije nakon pretjerane paše i uvelike nakon požara, a često i obih faktora zajedno (HORVAT i dr., 1974, MOLINIER i MOLINIER, 1974). Prema statističkim podacima razmjerno novijeg datuma, za god. 1966— 1971, površina pod šumskim požarima u nekim zemljama Evrope iznosila je (BLAIS, 1974): Država Površina pod šumom Opožarena površina ha ha SR NjemačkaFrancuska 7,200.000 14,000.000 1.430 31420 Italija 6,200.000 38.500 Veličina opožarenih površina mijenja se kroz godine, ali u većini zemalja postoje rejoni, gdje su požari češći. U Francuskoj su bili veliki požari u pokrajini Landes (MERCIER, 1974) nakon svjetske ekonomske krize 1929, a naročito su česti požari bili u razdoblju od 1941—1947, kada je bilo na tisuće požara koji su uništili oko 390.000 ha šume, pri čemu je bilo i mnogo ljudskih žrtava. U Francuskoj su još česti požari na Ažurnoj obali (CHAUTRAND, 1974) i na Korzici (DEGOS, 1974). U Jugoslaviji prema podacima KAMILOVSKOG (1965) i VAJDE (1970) najveće površine pod požarom šuma su na području SR Hrvatske, što se može objasniti i klimatskim prilikama i tipovima vegetacije koji su ovdje rašireni. ZAŠTITA OD POŽARA U općem pokretu zaštite prirode i okoliša u posljednje vrijeme sve se više posvećuje pažnja problemu požara. Šumski požari su jako rašireni, kako je već spomenuto, u području Mediterana i na velikim šumskim površinama u Sjevernoj Americi i Kanadi. U svim takvim sastojinama postoje u novije vrijeme istraživanja o uvođenju planiranog i sistematskog paljenja lako zapaljive podstojne vegetacije u prizemnim slojevima, da se spriječe veliki katastrofalni vršni požari šume (SACKETT, 1975; FALA, 1975; MAX, 1974. i dr.), koji uzrokuju velike štete i vrlo se teško lokaliziraju. Opsežna istraživanja i matematička prognoziranja (DEEMING i BROWN, 1975) vršena su o brzini širenja požara, stupnju zapaljivosti i gorivosti vegetacije. Izrađuju se posebne karte takve vegetacije koje će se primjenjivati i kod osnivanja naselja i gradnje kuća (TRABAUD, 1974). O šumskim požarima postoji veoma bogata strana i domaća literatura (VAJDA, 1970; KAMILOVSKI, 1965; ODUM, 1971; FUKAREK, 1935, 1951, 1975; JAJAWEERA i AHLNAS,, 1974; JEDLOVSKI i dr., 1976. i niz drugih). |