DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Površine na dubljim tlima obrasle su zajednicom Danthonio-Scorzoneretum villosae. One su se nakon požara jačeg intenziteta pretvorile u gotovo čiste sastojine vrste Scorzonera villosa. U jesen god. 1969. praćene su daljnje promjene, koje su nastale u florističkom sastavu asocijacije Carici-Centauretum rupestris. U sastojinama, koje su bile zahvaćene požarom slabijeg intenziteta broj vrsta naglo se povećao. Uz Carex humilis bile su zastupane još vrste: Inula hirta, Filipendulavulgaris, Dactylis glomerata a mjestimično je dominirala Centaurea rupestris. Na staništu zajednice Carici-Centauretum rupestris, kojeg je zahvatio požar jačeg intenziteta, i danas gotovo deset godina nakon požara još uvijek dominira u florističkom sastavu vrsta Brachypodium pinnatum (SI. 3). U godini 1973. i 1974., a naročito u proljeće 1975. moglo se primjetiti da se na te površine vraćaju elementi uništene vegetacije zajednice Carici-Centauretum rupestris. Masovno se pojavljuju vrste: Centaurea rupestris, Carex humilis, Stachys serotina, Satureja subspicata, Satureja montana te Dorycnium germanicum. U ovim sastojinama, naročito zadnjih godina, veoma se razmnožila vrsta Rosa pimpinellifolia (JOVANOVIĆ 1954). Ranije je ta vrsta na ovom području bila primjećena samo uz stazu u vegetaciji živice. Na površinama zajednice Danthonio-Scorzoneretum villosae, koje su bile zahvaćene požarom više ne dominira u sastavu samo vrsta Scorzonera villosa, već su se velikim dijelom vratile i ostale biljne vrste, koje karakteriziraju ovu zajednicu. Iz istraživanja proizlazi, da se na ovom požarištu još i osam godina nakon požara nije obnovila degradirana travnjačka vegetacija i tek njezini pojedini elementi osvajaju površinu. Nismo mogli primjetiti da se obnavlja šumska vegetacija, čak nema ni začetaka mladih grmova. Još uvijek dominira vrsta Brachypodium pinnatum. Na ovom području primjećeno je da vegetacija na dubljim tlima na mjestima koja su povremeno izložena navlaživanju pripadaju zajednici Molinio-Gladioletum. Prema podacima iz literature (CARLE, 1974) Molinia coerulea obilno se razvija na staništima koja su zahvaćena požarom. Kako na ovom području ima niz tragova paljenja čini se da je i ovdje požar pomogao velikom širenju vrste Molinia arundinacea. Osim toga utvrđeno je da ovdje obilno prodiru biljke: Nardus stricta, Calluna vulgaris, Potentilla erecta i Agrostis tenuis u zajednicu Molinio-Gladioletum. Ovakav sastav asocijacije Molinio-Gladioletum je zapravo prelazni stadij prema zajednici Arnico-Nardetum, posljednjem stadiju degradacije kiselih staništa (HORVAT, 1972). Slična pojava zakiseljavanja tla u području gdje se vrši paljenje zapažena je i u Gorskom Kotaru (ILIJANIĆ i dr., 1972). Tu smo primjetili također mjestimično širenje vrsta Molinia arundinacea, Nardus stricta i Calluna vulgaris. Iz izloženog se vidi da požar dovodi ne samo do degradacije vegetacije nego i do degradacije tla, a s tim u vezi do razvoja krajnjih degradacijskih stadija vegetacije kiselih staništa. Osim u submediteranskom području promatrali smo djelovanje požara i na vegetaciju u eumediteranskoj zoni i to na otoku Hvaru, uz obalu od Splita do Makarske, kao i na istočnom dijelu Dugog otoka i na Kornatima. 483 |