DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 60 <-- 60 --> PDF |
Prema geološkim podacima (MARINČIĆ, 1974) Mosor je građen od vapnenaca, dolomita i flišnih lapora. Uz geografski položaj i geološku podlogu, klima je jedan od vrlo važnih i značajnih faktora za razvoj biljnog svijeta i čitave vegetacije nekog područja. Prema podacima meteorološke stanice na Mosoru (Klimatski podaci SR Hrvatske 1971), koja se nalazi na nadmorskoj visini od 853 m, vidi se da na Mosoru padne godišnje 1665 mm oborina (tabela 1, si. 1). Najveća količina oborina padne u studenom (253 mm) i prosincu (217 mm). Izrazito mala količina oborina padne u ljetnjim mjesecima srpnju (40 mm) i kolovozu (51 mm). Srednja godišnja temperatura zraka je 10,8 °C. Najtopliji su mjeseci srpanj (20,1 °C) i kolovoz (20,2 °C), dok je najhladniji mjesec siječanj (2,4 *>Ć). Srednja temperatura zraka u doba vegetacijskog perioda na Mosoru (od travnja do rujna) je između 12 i 14 °C, a srednja količina oborina u tom periodu iznosi 600 mm. I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God srednjaoborine temp.DC (mm) 24 164 28 133 4,9 III 8,5 133 134 107 17 2 112 201 40 20,2 51 167 104 11,8 172 7,4 253 47 217 10,8 1565 Split srednja temp, °C oborine (mm) 8,0 79 8,2 67 10,4 47 14,3 57 18,9 58 228 51 25,7 33 255 28 217 72 170 77 12,4 H0 1Q0 123 16.2 802 srednja temp. °C oborine (mm) 3,9 105 45 90 7,3 64 11,5 8! ´60 97 196 94 224 56 22,0 48 180 108 129 127 80 154 58 179 1271203 ! Tab. 1. Klimatski podaci za Mosor—Ljuvač, Split i Sinj. Climatic data of Mosor—Ljuvač, Split i Sinj. Iako podaci navedene stanice, s obzirom na nadmorsku visinu (853 m/nm), ne mogu dati pravu sliku klimatskih prilika na Mosoru, jer najviši djelovi ovog masiva, kao što je navedeno su znatno viši, ipak mogu nam poslužiti da dobijemo barem donekle sliku klimatskih prilika ovog područja, pogotovo ako se usporede s podacima Splita i Sinja (tabela 1). Geografski položaj, nadmorska visina, geološka podloga kao i klimatske prilike uvjetovali su razvoj mediteranskog tipa šumske vegetacije i njenih degradacijskih stadija. PRIKAZ VEGETACIJE A. Eumediteranska zona. Vegetacijski klimaks ove zone je šuma crnike (Omo-Quercetum ilicis, HORVATIĆ 1963, 1967 i 1971). Prilikom kartiranja vegetacije na Mosoru utvrđeno je da zajednica Orno-Quercetum ilicis na južnim padinama Mosora dopire do visine 350—400 m/nm. Ona nije na padinama Mosora razvijena u svom tipičnom obliku, već kao garig Erico- Cistetum cretici. Samo neznatne površine na zapadnim padinama Mosora pripadaju garigu drače — Paliuretum adriaticum osyretosum. Zajednica Cisto-Ericetum cretici razvijena je kod mjesta Kučine, Jerkovac i Amižić, kao i na padinama brda Sredivič i Perun, koje se spuštaju prema Žrnovici. Zajednica je razvijena na strmim i kamenitim površinama s plitkim tlom, kao i na zaravnima s debljim naslagama zemlje. Visina i sklop vegetacije je u skladu s prilikama na staništu, pojavljuje se u vidu |