DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 69     <-- 69 -->        PDF

fitogeografskih granica, koje su već davno uočili fitogeografi 19. i 20. stoljeća,
a mi bismo se ovom prilikom osvrnuli samo na dvije. To su:


1. Granica između zimzelene i listopadne vegetacije, i
2. Granica između mediteranske i eurazijsko-sjevernoameričke regije.
Dakako, detaljnom analizom biljnoga pokrova mi možemo diferencirati
još i niz finih, neupućenom promatraču praktični nevidljivih fitogeografskih
granica. Isto tako moramo naglasiti da je današnja fitogeografska situacija
mnogo kompliciranija, negoli je bila u prašumskom obliku, ali je to, po
mom mišljenju, odraz i posljedica vrlo jake antropogene degradacije.


Granica izfneđu zimzelene i listopadne vegetacije


Promotrimo li, s ekološkog gledišta, profil vertikalnog raščlanjenja klimazonalne
vegetacije, možemo uočiti da je to slojanje kod nas uvjetovano
u prvom redu općim klimatskim prilikama i to naročito karakterističnim
intenzitetom i rasporedom temperatura i oborina.


Kod toga najviše temperature i najmanja količina oborina uvjetuju
razvoj kserotermne zimzelene vegetacije koju izgrađuje hrast crnika ili česvina
— Quercus ilex. Padom temperatura i već neznatnim povećanjem vlažnosti
razvijaju se termofilne listopadne šume koje izgrađuje hrast medunac,
dub — Quercus pubescens, a granica između šuma tih dvaju hrastova u
stvari je granica između zimzelene i listopadne vegetacije. Ta granica u
realnom biljnom pokrovu nije oštra, jer se između navedenih edifikatorskih
vrsta, pod utjecajem antropogene degradacije umeću različiti oblici
zimzelenih i listopadnih degradacijskih stadija, kao što su npr. »ericetumi«,
»cistetumi«, »juniperetumi«, »paliuretumi« i »carpinetumi«. Ekstremno degradirani
oblici — kamenjarski pašnjaci zauzeli su samu fitogeografsku granicu,
a na središjim dijelovima otoka Cresa, velikom dijelu otoka Paga, na
Rtini u Ravnim Kotarima zauzimaju velike površine.


U primarnom vegetacijskom pokrovu granica bi između zimzelene i listopadne
šumske vegetacije bila znatno oštrija i bila bi bliže današnjem
zimzelenom, negoli listopadnom pojasu. Bez obzira na to, granica između
zimzelene i listopadne vegetacije i danas je više manje jasna.


Granica između mediteranske i eurazijsko-sjevernoameričke regije


Granica između sredozemne i srednjoevropske vegetacije nalazi se između
medunčevog i bukovog područja i nije dovoljno jasno uočljiva, pa
do danas, u tom pogledu, nema jedinstvenog gledišta.


U najnovijem pregledu vertikalnog raščlanjenja vegetacije jadranskog
primorja Jugoslavije iznio je I. TRINAJSTIĆ (1974) jedan, u fitocenološkoj
znanosti, novi pristup, blizak gledištu koje je svojevremeno iznio M. ANIĆ
(1958). To su gledište zatim kartografski razradili I. TRINAJSTIĆ i I. SUGAR
(1975) u pregledu potencijalne šumske vegetacije jadranskog primorja Hrvatske.


Naime, prema dosadašnjim shvaćanjima mnogih fitogeografa i fitocenologa
granica mediteranske regije u najširem smislu, poklapala bi se s
donjom granicom primorskih šuma bukve (Seslerio-Fagetum). Na taj je