DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1978 str. 70 <-- 70 --> PDF |
način zajednica »Seslerio-Ostryetum« bila priključena mediteranskoj regiji. Naša su najnovija istraživanja pokazala da asocijacija »Seslerio-Ostryetum« kako su je shvatili i ograničili I. HORVAT i S. HORVATIĆ (kod I. HORVAT, 1950), nije jedna jedinstvena asocijacija, već kompleksni degradacijski stadij, nastao dijelom degradacijom bukovih šuma (subas. sorbetosum, subas. fagetosum), a dijelom degradacijom medunčevih šuma (subas. quercetosumpubescentis). Zbog toga smo (I. TRINAJSTIĆ, 1974; I. TRINAJSTIĆ i I. SUGAR, 1975) ime »Seslerio-Ostryetum« ograničili na čiste »ostryetume« bez primjesa medunca, koji nisu ništa drugo do tipični degradacijski stadiji primorskih šuma bukve, što se djelomično poklapa s gledištem koje su pred izvjesno vrijeme iznijeli D. LAUSI i L. POLDINI (1966), a prije njih u nešto modificiranom obliku iznio također i M. ANIĆ (1958). Mi smo kompleks medunčevih šuma s crnim grabom shvatili kao posebnu asocijaciju i označili imenom Ostryo-Quercetum pubescentis (I. TRINAJSTIĆ, 1974), pa smo se time približili onim gledištima M. ANIĆA (1958), prema kojima bi naša zajednica odgovarala »hladnijem području medunca«, dok bi asocijacija Querco-Carpinetum orientalis (S. HORVATIĆ, 1939) predstavljala »toplije područje medunca«. Oba pak područja zajedno tvore vegetacijski pojas medunčevih šuma koji je izrazito klimatski uvjetovan i naročito dobro izražen na primorskoj padini obalnog dijela jadranskog primorja, bez obzira na to što je danas još i antropogeno degradiran. Na taj se način granica mediteranske regije u najširem smislu spušta s donjeg ruba primorskih bukovih šuma na gornji rub medunčevih šuma. Te su se dvije linije, prema našem mišljenju, u prvotnom biljnom pokrovu praktički potpuno poklapale, a danas, pod utjecajem antropogene degradacije, su te granice razmaknute i na prostoru između recentne donje granice bukovih šuma i recentne gornje granice medunčevih šuma nalazimo uže ili šire područje različitih kamenjara, travnjaka i pašnjaka, te u obliku gušćih ili rjeđih šikara razvijene sastojine as. Seslerio-Ostryetum sensu stricto. DISKUSIJA Ako krenemo od najtermofilnijeg vegetacijskog pojasa, zapaziti ćemo da širenje crnike prema unutrašnjosti kopna i na više položaje ograničavaju, odnosno sprečavaju, niske temperature tokom zime, pa se šuma crnike zaustavlja negdje oko siječanjske izoterme od +4°C. Ako, pak, promatramo medunac na njegovoj donjoj granici, tada njegov prodor prema morskoj obali i na niže položaje ograničavaju visoke ljetne temperature i ljetna suša. Ako se kojim slučajem flišna podloga pruža sve do morske obale, tada ona kompenzira djelovanje suše, pa medunac susrećemo na više mjesta i na samoj morskoj obali. U primarnim uvjetima svakako bi se između crnike i medunca uspostavila dinamička ravnoteža, ali pod utjecajem degradacije i otvaranja sklopa, relativno mezofilne sastojine postaju kserotermofilne, pa takva degradacija ima nepovoljniji utjecaj na medunac, negoli na crniku. Kao posljedica toga javlja se povlačenje medunčevih šuma i dio njegova pojasa zkauzimaju različiti degradacijski stadiji, rjeđe garizi, a češće kamenjare i pašnjaci. Povlačenje listopadne vegetacije i izvjesno širenje zimzelene, pod 500 |