DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 33 <-- 33 --> PDF |
STOTA OBLJETNICA OSNIVANJA I RADA NADZORNIŠTVA ZA POŠUMJENE PRIMORSKOG KRASA Mr. Vice IVANČEVIĆ, dipl. inž. šum. Šumsko gospodarstvo Senj Prošlo je više od jednog stoljeća otkako je u Senju 7. svibnja 1878. god. osnovano NADZORNIŠTVO ZA POŠUMLJENJE PRIMORSKOG KRASA. Da bi se obuhvatili svi događaji vezani za početak rada ove ustanove potrebno je krenuti u prošlost, u vrijeme još mnogo prije osnivanja. Zakonska regulativa o ograničenom iskorištavanju drva na kršu, kako je poznato, nastala je u momentu kada se počela osjećati nestašica drva, naročito za potrebe brodogradnje. Tako senjski Statut iz 1388. god., a kasnije u doba Vojne krajine i poznati Franzonijev šumski red iz 1764. god. reguliraju potrošnju drva. Težak položaj Krajišnika već je uočio i Franzoni, jer je u svom šumskom redu dao prijedlog za poboljšanje njihovog stanja. On predlaže izgradnju puteva, grupiranje sela, stajsko timarenje stoke, omogućavanje rada u šumi i unapređenje voćarstva. U sklopu ovih nastojanja hvale je vrijedan primjer kapetana Zandonatija iz postaje u Jablancu, čijom je zaslugom od 1769. do 1784. godine na potezu od Senja do dalmatinske granice bilo zasađeno oko 1,500.000 trsova. Jedan dio je propao zbog oštre zime, ali je ipak ostalo 800.000 trsova. Uzgoj badema dao je također dobre rezultate, a sadnice maslina su malo sađene, jer je Venecija zabranila njihov izvoz. Drugih napora u pravcu poboljšanja nezavidnog položaja Krajišnika, a u tom sklopu i radova na pošumljavanju krša, nije bilo sve do 1865. god. Šumarski je zakon od 3. prosinca 1852. god. uveden u Vojnu krajinu od 1. srpnja 1860. god., pa je tako stavljen izvan snage stari šumski pravilnik za krajiške pukovnije i titelski bataljun iz 1839. godine. Novim šumskim pravilnikom objavljenim 1860. god. provedena je nova organizacija šumarske službe u Vojnoj krajini, čime započinju vedriji dani za šumarstvo. Formirana su dva šumska ravnateljstva, u Zagrebu za hrvatsku i slavonsku Krajinu, a u Temišvaru za banatsku Krajinu i titelski bataljun. Ovom organizacijom osnovani su šumski uredi u glavnim pukovnijskim mjestima, od kojih spominjemo urede u Ogulinu, Otočcu i Gospiću, jer su se u periodu od daljnjih deset godina bavili i pošumljavanjem krša. To je bilo omogućeno odredbom u trećem paragrafu Šumskog zakona (od 3. prosinca 1852. godine), da se sve starije čistine koje premašuju normalnu kvotu moraju nakon prvih pet godina po stupanju na snagu navedenog Zakona pošumiti i drvljem zasaditi. Vojnička je uprava nastojala poboljšati stanje na primorskom kršu, pa su tadašnji šumski uredi u Ogulinu, Otočcu i Gospiću započeli s radovima na kršu, ograđivanjem branjevina i stavljanjem devastirane vegetacije na panj. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Šumski ured u Ogulinu 1865. godine izdvojio je slijedeće predjele za branjevine: Vrški, Mački, Drinak, Petnju, Kalanjev omar, Micinu glavicu i Medveđak. Šumski ured u Otočcu 1867. godine stavio je pod zabranu: Senjsku dragu I, Paškvanovac — Osornjak, jedan dio branjevine Borovo, Oštro — Sijaset, Borovu dragu, Kozicu, Borovi vrh i Graberje I, dok je ured u Gospiću 1868. godine osnovao branjevinu Grabova strana. Prilikom ovih radova istakao se šumarnik K a d i ć. Sadnja na čistinama unutar takvih branjevina vrlo se rijetko provađala i uspjeh je bio slab. Nedostatak biljevišta, radnika i službenika s praksom na radovima na kršu i napokon velika udaljenost šumskih ureda uvjetovali su slabe rezultate. Iako su ulagali znatne napore, spomenuti šumski uredi su u razdoblju od 1865. do 1870. godine izdvojili svega 3707 kj i 1518 čhv branjevina na području hrvatskog primorskog vojnog krša. Od ove površine više od jedne trećine nije bilo pošumljeno, pa su pošumljene tek za vrijeme djelovanja Nadzorništva. U okolnim kraškim predjelima prilike su bile povoljne, tako da su inicijative na rješavanju problematike krša u tim krajevima pozitivno utjecale na stvaranje boljeg tretmana primorskog dijela vojnog krša. Prvi bezuspješni pokušaji na pošumljavanju sjetvom sjemena listača na kršu obavljeni su u okolici Trsta 1843. godine. Slijedećih godina, 1850, 1857. i 1859. već se u okolici Trsta primjenjuju uspjela pošumljavanja dvogodišnjim sadnicama crnog bora, a odavde se proširuje na Goricu, Istru i Kranjsku. U susjednom Provincijalu (riječkoj županijskoj oblasti) ističe se Josi p Lorenz , profesor prirodnih nauka na riječkoj gimnaziji, koji u svojim radovima zagovara potrebu pošumljavanja krša. Njegova studija o kršu Provincijala, nastala u vremenu istraživanja od 1857. do 1859. god. sadrži opis geoloških, pedoloških, klimatskih i vegetacijskih prilika. Unatoč posjedovanju ove odlične studije koja je mogla poslužiti za početak izvođenja radova, prva su pošumljavanja započela tek 1873. godine. I glavna godišnja skupština austrijskog državnog šumarskog društva, održana u rujnu 1865. godine u Trstu, nakon terenskog obilaska kranjskog primorskog i tršćanskog krša u svojoj rezoluciji zalaže se za potrebu sistematskog rada na kršu. Ova je rezolucija kod austrijske vlade već 1866. godine imala pozitivnog odjeka, jer je ona pošumljavanje krša uzela pod svoju posebnu zaštitu. Druga kraška skupština austrijskog šumarskog društva, održana u rujnu 1869. godine s terenskim obilaskom krša između Otočca i Senja također je prihvatila sličnu rezoluciju kao i 1865. godine, s kojom je bila upoznata austrijska vlada. Prvi pozitivni korak od strane hrvatske vlade na pošumljavanju krša uslijedio je 1871. godine prilikom naredbe o razvojačenju hrvatsko-slavonske Krajine. Tom prilikom je bila formirana Krajiška investiciona zaklada , nastala prodajom prestarjelih debala hrvatsko-slavonskih krajiških državnih šuma. Jedan dio sredstava Zaklade bio je namijenjen za pošumljavanje krša, odvodnju, povodnjivanje i za izgradnju komunikacija. Prilikom sastavljanja prvog izvanrednog krajiškog proračuna za 1871. godinu bili su predviđeni pozamašni radovi na pošumljavanju krša, ali zbog loših poli tičkih prilika i nerazumijevanja tadanje vlasti nije se mnogo ostvarilo od prvotne zamisli. U zapovjednom pismu od 8. lipnja 1871. godine Vojnom zapovjedništvu u Zagrebu stavljeno je u zadatak da se čim prije započne s predradnjama oko pošumljivanja krša. U isto vrijeme izmjenjeni su neki |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 35 <-- 35 --> PDF |
članovi šumskog pravilnika o organizaciji šumarske službe u Krajini, reguliranju financiranja i opsega radova na pošumljavanju krša od 1860. godine. U to vrijeme upravitelj Vojne krajine je general Antu n Mollinary , koji je dobrim dijelom zaslužan za poboljšanje prilika Krajine. Nalog austrijske vlade da se hrvatski vojni krš ima ... »zagajiti i privesti kulturi« ... dobro je iskoristio Mollinary. Najprije je reorganizirao krajišku šumsku upravu i izdao nalog svim šumarskim stručnjacima da prikupe statističke podatke, predlože radove i troškovnike za kraška područja. Prije nego što se započelo s radovima, Mollinary je angažirao i druge stručnjake da mu predlože smjernice za daljnji rad na kršu. U tu svrhu bio je angažiran profesor vodogradnje na bečkoj politehnici Anto n Beyer , državni geolog dr Emi l T i e t z e, čuvar mineraloško-geologijskog odjela zagrebačkog muzeja D. P i1 a r i, napokon, poznati šumarski stručnjak iz Beča Josi p Wessely . Nama su ovom prilikom najvažnija zapažanja Wesselya koji je tijekom 1875. godine proučio primorski vojni krš i u opširnoj knjizi, tiskanoj na njemačkom i hrvatskom jeziku 1876. godine pod naslovom »KRAS HRVATSKE KRAJINE « detaljno opisao prilike na krasu i predložio mjere za poboljšanje situacije. Nakon tiskanja Wesselyjeve knjige, krajem 1876. godine general Mollinary napušta mjesto glavara krajiške uprave. Njegovo zalaganje za kompleksna rješenja egzistencije pučanstva u Vojnoj krajini nailazilo je na potpuno nerazumijevanje u višim državnim krugovima, pa je Mollinary bio primoran da se povuče. Na njegovo mjesto je 1877. godine postavljen Franj o Filipović , koji, prilikom postavljanja, odlučno izjavljuje da če naročito na poslovima pošumljavanja krša nastaviti putem svoga prethodnika. S radovima se zaista nastavilo, ali bez pravog rezultata, jer od 1865. godine kada su započeli radovi od strane Šumskog ureda iz Ogulina, pa do 1878. godine u sva tri kotara Ogulin, Otočac i Gospić stavljeno je pod zabranu svega 3707 kj kraških pustoši. Ovako slabo napredovanje radova bilo je uvjetovano otporom naroda, udaljenošću šumskih uprava od terena gdje su se radovi obavljali, kao i pomanjkanjem dobrog šumarskog osoblja za radove na kršu. Prema spisu sastavljenom od glavara krajiške šumarske uprave, nadšumarnika Dur s ta od 28. travnja 1878. godine bilo je zaključeno da se na kršu priđe izradi katastra krša, uređenju jednog biljevišta, izlučivanju površina izgradnjom suhozida i spremanju za kulture i, napokon, da se riješi pitanje stručnog osoblja. I tako je 7. svibnja 1878. godine prema naredbi krajiškog glavara Filipovića privremeno osnovano u Senju »NADZORNIŠTVO ZA POŠUMLJENJE PRIMORSKOG KRASA«, s njemačkim naslovom u službenoj upotrebi koji glasi: »Karstaufforstung = Inspektorat für das Grenz = Landesgebiet«, za privremenog upravitelja postavljen je otočki nadšumar Eduar d M a 1boha n (1844. godine Goldenstem — 27. I 1931. godine Karlovac), a geometar Nikol a Jasikaz a pomoćnika upravitelja u poslovima kartiranja, mjerništva i u kancelarijskim poslovima. Filipović je također zahtijevao, da se naredba od 8. VI 1871. godine o pošumljavanju krša u krajiškom području provede u život. Nadzorništvo je zauzimalo ukupnu površinu od 79322 kj od koje je 70000 kj pustoši ili krša, a prostiralo se uz obalu od Povila — Ledenica kod Novog do Lisarice kod sadašnje Tribanj Mandaline, gdje je područje Vojne krajine graničilo s Dalmacijom. Na padinama Velebita ovo područje se prostiralo u širinu od 3 do 8 km zračne linije, u dužini od cea 140 km i na nadmorskim visinama od mora do 1850 metara. Na ovom velikom pro |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 36 <-- 36 --> PDF |
stranstvu nalazilo se jedanaest poreznih općina s gradovima Senjom i Karlobagom. Nakon likvidiranja Vojne Krajine područje Nadzorništva je obuhvaćalo dvije županije, od Ledenica do Cupine — županiju riječko-modrušku i od Cupine do dalmatinske međe ličko-krbavsku, s ukupno tri upravna kotara: Crikvenica, Senj i Gospić. Uprava Nadzorništva je bila smještena na Staroj cesti na izlazu iz grada u pravcu Senjske drage. S velikom vjerovatnošću može se utvrditi da je u toj zgradi Nadzorništvo započelo s radom, jer je temeljem ugovora od 26. III 1883. godine zgrada, inače privatna vila »Nina«, vlasništvo braće barona Vranyczanya, prenesena na Kraljevsku investicionalnu zakladu uz naknadu za 6000 forinti. Danas se u zgradi nalaze privatni stanovi iako je pravo vlasništva knjiženo na Šumarsko gospodarstvo »Senj«. Bilo bi potrebno poduzeti napore da se u zgradi smjeste šumarske organizacije. U daljnjem opisu rada Nadzorništva potrebno je u nastavku krenuti kronološkim redom od vremena njegovog osnivanja. Naredbom krajiškog glavara Filipovića od 7. svibnja 1878. godine također se zahtijevalo od upravitelja Nadzorništva da, po uputstvima glavnog zapovjedništva koja su sadržana u knjizi J. Wesselyja: »Kras hravtske Krajine i kako da se spase«, obiđe teren i predloži detaljne mjere za poboljšanje stanja na kršu. Već je 13. svibnja 1878. godine u Zagrebu zakazana posebna sjednica kod Glavnog zapovjedništva pod predsjedavanjem podmaršala Pürckera , uz prisustvo vijećnika stola sedmorice Beyera, nadšumarnika Dursta i nadšumara Malbohana. Tom prilikom je detaljnim dogovorom zaključeno da se uvede dva biljevišta u predjelu Senjske drage, a sa suhozidom treba u 1878. godini ograditi neosporno državne površine između Vratnika i Senja. O svim zaključcima Malbohan je trebao da pošalje izvještaj iz Senja, pa su 2. lipnja 1878. godine dostavljeni šumarskom odjeljenju krajiške uprave prijedlozi radova na pošumljavanju krasa za 1879. godinu. U svom prijedlogu Malbohan obrazlaže svoja zapažanja o neuspjelim radovima na kršu u pet točaka, potrebu stručnog i lugarskog osoblja, njihove dužnosti i novu podjelu na kraške kotare radi boljeg upravljanja, što se može ostvariti s ukupnim troškovima od 56.545 forinti. Nije poznato da li su prijedlozi i prihvaćeni, a naročito stavka o troškovima, ali se iz izvještaja o poslovanju od 1879. do 1890. godine može zaključiti da se godišnje odobravalo manje sredstava nego što je bilo planirano. To je, očito imalo reperkusija na smanjenju obujma poslova i broja čuvarskog osoblja. Slijedeće se 1879. godine, početkom rujna održavala treća kraška skupština u bivšem austrijskom primorju i na primorskom krajiško m krasu , u organizaciji bečkog, hrvatsko-slavonskog i kranjsko- primorskog šumarskog društva. Skupština je imala zadaću da prouči rad na pošumljavanju krša na lokalitetima oko Divače, Rijeke i Senja. I tako su članovi kraške skupštine posjetili 8. i 9. rujna Senj, gdje su se na terenu upoznali s prilikama na kršu, kao i s poduzetim radovima. Učesnike ekskurzije u Senjsku dragu prema Francikovcu vodio je Malbohan. U rezoluciji treće kraške skupštine konstatira se daljnje povećanje kraških površina, pa se traži donošenje potrebnih zakona. Ovaj je apel imao naročito dobar odaziv u bivšim austrijskim zemljama, dok je u Hrvatskoj prošao gotovo nezapa 34 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 37 <-- 37 --> PDF |
wfiu. iv -podvucju hx,. naSaotniitva «a poS-Htnfjcwje piimöwnog htaza u Ssnju i&vcSznib ttartieiHua UtttaLettit ziuxkova. ™----=™*—-----=™-" " — — — y y E^üiSiS=3 flSiaiijiuin* Stiatjn«. IlIIH s„„j„™ «t.;;„,«.. . .Stijic«.. 9>ILj ^r^ ^L \ 0 -. 1 -?< xw\ ^\ L D s -iv\ "^ \ V^ \. v ,f 0\i . \ r, \ V^ v\ N v\ > -0 f"\ ´"´-x StDKoflSaft 1 V-, ^L_ r rV^M, v x n ~V SI. 1. Područje i branjevine Nadzorništva za pošumljenje primorskog krasa u Senju do 1919. godine. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 38 <-- 38 --> PDF |
ženo. Tako je već 1881. godine donesen zakon za pošumljavanjc krša u Trstu, ubrzo zatim za Goricu 1883. godine, za Kranjsku 1885. godine i, napokon, za Istru 1886. godine. Ovim zakonima definirana je organizacija šumarske službe, njezino financiranje, izbor površina koje će se pošumljivati, karakter površina, kao i uređivanje vlasništva izdvojenih površina. Ovako dobar pristup u rješavanju kraškog problema i kod naroda je primljen sa simpatijama, jer je u tim nastojanjima pučansvo vidjelo i svoju korist. U Hrvatskoj su osamdesetih godina prošlog stoljeća, naročito nakon pripajanja Vojne krajine Hrvatskoj 1881. godine nastale nemirne političke prilike, pa se u tom sklopu ni rad Nadzorništva nije mogao obavljati bez poteškoća. Umjesto da Nadzorništvo bude pod ingerencijom hrvatske autonomne vlade, izigravanjem od strane Mađara pripalo je pod ugarsko ministarstvo za poljodjelstvo, koje je u Zagrebu osnovalo posebno Šumarsko ravnateljstvo za državne šume. Tako je Nadzorništvo bilo pod Šumarskim ravnateljstvom, a da apsurd bude veći, i nadalje su se sredstva za njegov rad osiguravala iz Krajiške investicione zaklade, s kojom je upravljala Hrvatska. Kakva je bila dinamika radova na području Nadzorništva po godinama nije poznato, jer je tek u »Šumarskom listu« od 1892. godine objavljen izvještaj upravitelja Malbohana o radu Nadzorništva za period od ukupno 12 godina od 1878. do 1890. godine. Ovaj njegov izvještaj pod nazivom »Hrvatsko- primorski kras i pošumljenje istoga u području bivše Vojne krajine« bio je napisan povodom održavanja jubilarne šumarske izložbe Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva u Zagrebu 1891. godine. Društvo je namjeravalo u spomen-knjizi obraditi povijest i prilike šumarstva u Hrvatskoj, ali, na žalost, zbog odustajanja većine šumarskih stručnjaka zaduženih za suradnju, knjiga nije tiskana. Tako smo, eto, iz pera Malbohana, koji je prihvatio suradnju na pisanju spomen-knjige doznali kakve su bile prilike na kršu i koje radove je Nadzorništvo izvađalo. Zbog vrlo interesantnih podataka, zapažanja i prijedloga za poboljšanje rada na pošumljavanju krša, vrijedno je da se duže zadržimo na ovom Malbohanovom radu. Podatak o pošumljenim površinama u periodu od 12 godina iskazan je s ukupno 14.234 kj, a ukoliko od ove površine odbijemo 3707 kj pošumljenih još prije osnivan ja Nadzorništva od strane šumskih ureda iz Ogulina, Otočca i Gospića, preostaje impozantna brojka od 10.527 kj. Ukupno je potrošeno 168.213 forinti, ali u ovu svotu nisu obračunata osobna primanja Nadzorništva. Specifikacija pojedinih radova je slijedeća: a) gradnja suhozida oko pustoši 67.563 for., b) popravak suhozida oko branjevina 2.993 for., c) sjetva u branjevinama 1.687 for., d) obrezivanje obgriženog grmlja u branjevinama 7.934 for., e) nasadi u branjevinama 51.186 for., f) gorsko sjemenje 10.726 for., g) rasadnički radovi 13.312 for., h) radovi u biljevištima (uređenje) 7.441 for., i) popravak zgrada i lugarnice 1.909 for., j) različite stvari (oruđe, paušali i drugo) 3.462 forinte. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 39 <-- 39 --> PDF |
1881. i 1882. godini pod zabranu je izdvojeno 6182 kj što je najveće ostvarenje u opisanom izvještaju. U proteklom razdoblju od 12 godina od 1878. do 1890. godine zabilježen je najveći obim poslova. Usporedbe radi, od 1890. do 1919. godine, dakle, u periodu od 29 godina, izdvojeno je samo 1034 kj branjevina, jer se za 1919. godinu iskazuje sveukupna površina branjevina od 15.268 kj (15268 — 14234 = 1034 kj). Osim spomenutih podataka Malbohan opisuje svoja zapažanja o načinu i tehnici rada na pošumljavanju krša. Tako opisuje redoslijed radova na površini od stavljanja pod zabranu pa do konačnog uređivanja. Prezentira i podatke o biljevištima (rasadnicima) u Senjskoj dragi. Ova biijevišta nalaze se na mjestima gdje cijele godine ima dovoljno vode iz obližnjih prirodnih izvora. Biljevište u Sv. Mihovilu je osnovano 1879. godine na 1879. stopa nad morem s površinom od 2 kj i 1320 čhv a »Kesten« je osnovan 1886. godine na nadmorskoj visini od 1260 stopa s površinom od 1 kj i 940 čhv. Godišnje se proizvodilo 1,8 do 2,0 miliona sadnica crnogorice, u najvećem broju sadnica crnog bora i 400.000 do 500.000 listopadnih vrsta sadnica. U 1890. godini proširuje se biljevište »Kesten« kako bi se ubuduće moglo proizvesti od 800.000 do 1,000.000 sadnica crnog bora. Kao kuriozitet spominje se proizvodnja 100.000 sadnica bijelih dudova za potrebe Ugarskog nadzorništva za svilarstvo u Szegszardu. U biljevištima je bio zaposlen jedan kraljevski nadlugar, a za čuvanje branjevina bilo je zaposleno 16 lugara. Čuvarski rejon jednog lugara zauzimao je površinu od 700 do 1200 kj, što obično čini dvije do tri branjevine (si. 2). |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Vrijedno je istaknuti mišljenje Malbohana o daljnjim radovima na kršu. Žiteljstvo živi vrlo skromno na oskudnoj zemlji i većinom se bavi stočarstvom, pa Malbohan predlaže da se ne pošumljavaju sve površine, već bi od ukupno 35000 kj sposobnih za pošumljavanje trebalo zagajiti samo polovicu. Za provedbu radova bilo bi potrebno donijeti kraški zakon i osigurati nesmetane radove na kršu pomoću mjera koje su već bile provedene u ostalim kraškim zemljama na Jadranu. Malbohanova opažanja, kao plod petnaestgodišnjeg rada na kršu bila su neobično dragocjena. U 1893. godini Malbohan je bio premješten na novu dužnost, ali možemo ustvrditi da je njegov rad u Senju bio vrlo uspješan. Od 1893. do 1898. godine upraviteljem Nadzorništva bio je nadšumar Alber t Rosaminth . Nakon što je Rosaminth postao upraviteljem, za 1891, 1892. i 1893. godinu nema o radu Nadzorništva nikakvih bilješki. Prvi njegov izvještaj datira iz 1895. godine, tiskan u Šumarskom listu od 1896. godine, a odnosi se na rad Nadzorništva za 1894. godinu. Autor navodi da se u protekle četiri godine nije povećao broj, kao ni površina branjevina. Štoviše zbog obavljene rektifikacije površina, ukupna površina od 14234 kj umanjena je na 14122 kj i 1261 čhv. Ovaj izvještaj također sadržava sve stavke s opisom poslova i rashoda kao i prethodni rad Malbohana. U dijelu izvještaja o škodljivim gusjenicama navodi se, između ostalih štetnika, i nama dobro poznati borov četnjak, koji se uništavao sabiranjem. Za radove tamanjenja škodljivih gusjenica utrošeno je 159 forinti. Napomenuo sam ovaj detalj samo usputno da se podsjetimo kako je tada, kao i danas bilo teškoća u suzbijanju četnjaka. Proizvodnja sadnica u biljevištima je osjetno porasla, jer je, između ostalog, osnovano još jedno biljevište u Sv. Vidu u Senju. Posijano je ukupno 228 kg raznog sjemena, a svi radovi u biljevištima obavljeni su s troškom od 1279 forinti. Krajem izvještajne 1894. godine u biljevištima je bilo više od 5 miliona sadnica raznih vrsta od čega oko 4,9 miliona crnog bora, dok je privatnicima i raznim oblastima besplatno otpremljeno oko 0,5 miliona raznih vrsta sadnica. Ukupni izdatak Nadzorništva bio je 8166 forinti, bez osobnih primanja stalnih službenika, koja u izvještaju nisu navedena. Broj osoblja Nadzorništva ostao je uglavnom kao i u prethodnom izvještaju do 1890. godine. Posebna napoihena u Rosaminthovom izvještaju odnosi se na poteškoće oko radova na kršu. Zbog malih nadnica domaće žiteljstvo neće da radi na kršu, nego na drugim, bolje plaćenim poslovima. Izvještaj Rosamintha za 1895. godinu sadrži gotovo jednake stavke s opisom poslova i utrošenih sredstava kao i prethodni. Iz opisanog dijela doznajemo kakve su bile društveno-ekonomske prilike na kršu, koje su, bez sumnje, ozbiljno onemogućavale normalan rad na pošumljavanju krša. U 1895. godini Nadzorništvu je priključena branjevina »Jasinje«, pa je površina svih branjevina iznosila 14554 kj i 741 čhv, od čega je državi pripadalo 8102 kj i 1556 čhv, a općinama 6451 kj i 785 čhv. Izdaci za biljevišta iznosili su 1524 forinta, posijano je 287 kg sjemena, a izdato oko 1,5 miliona sadnica. Ukupni izdaci Nadzorništva za 1895. godinu iznosili su 7612 forinti. Odustalo se od izgradnje suhozida oko branjevina zbog velikih troškova podizanja, jer se smatralo da se one mogu čuvati postavljanjem znakova i dobro organiziranom lugarskom službom. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Osnivanju novih branjevina i pošumljavanju općinskih pašnjaka, prema navodima iz izvještaja od 1895. godine ne protivi se većina naroda, pogotovo kada je Nadzorništvo potvrdilo da pošumljene površine neće biti prepisane na državni erar, nego da i dalje ostaju općinsko vlasništvo. Najveći protivnici su bolje stojeći ljudi, obično općinski odbornici, jer strahuju da će se pašnjačke površine smanjiti, a posjeduju od 20 do 30 komada stoke, dok velika većina siromašnog žiteljstva nije u mogućnosti da uzgaja više od 3 do 4 ovce. Poseban problem je stanovništvo u poreznim općinama Cesarica i Lukovo Šugarje, koje živi isključivo od krađe drva i timarenja stoke. Krade se sve što se može prodati kao drvo, korijenje, zaostalo grmlje i ostali drvni materijal. Za ono što nije u stanju uništiti čovjek pobrine se koza. Bez zadovoljavajućeg rješenja ekonomskih problema poboljšanjem životnih uvjeta stanovništva, nije se mogao očekivati bolji odnos pučanstva prema pošumljavanju krša. S obzirom na opisano stanje stočarstva, ne čudi nas bilješka da su općine odbile svako daljnje pošumljavanje i molile su kotarsku oblast da ih podrži u tim nastojanjima dok se ostale državne branjevine ponovno ne otvore. U 1898. godini, nakon pet godina službovanja, Albert Rosaminth svoje mjesto prepušta nadžumaru Ot u Nyitrayu , koji će ostati u Senju sve do završetka prvog svjetskog rata do 1918/1919. godine. Ne uvažavajući Malbohanovo iskustvo o djelomičnom pošumljavanju krša, Nyitrayi ne želi shvatiti prilike stanovništva, nego tvrdoglavo nastoji što više površina staviti pod zabranu. Upravitelj Nyitrayi je svake godine u prvom kvartalu redovito izvještavao Šumarsko ravnateljstvo u Zagrebu o radovima u prethodnoj godini, na način kako je to radio Rosaminth. U tim izvještajima revno iskaljuje srdžbu na domaćem žiteljstvu, koje ga priječi u »korektnom obavljanju dužnosti«. U tako dugom periodu pošumljeno je vrlo malo. Dolaskom Nyitraya 1898. godine površina branjevina je iznosila 15048 kj i 1535 čhv, a 1918/1919. godine prilikom njegova odlaska 15268 kj i 440 čhv. U vremenu od punih 20 godina stavljeno je, dakle pod zabranu svega 200 kj i 1095 čhv, ali to nisu bile nove površine, već se radilo o gruntovnim rektifikacijama. U izvještaju koji je sastavljen 1902. godine sadržan je opis radova za period od 6 godina od 1896. do 1901. godine. Tako doznajemo da se popuzine više ne učvršćuju pleterom koji brzo trune, pa se prišlo izgradnji suhozida. Podignuto je 5096 m3 suhozida i potrošeno 4715 kruna. U biljevištima je proizvedeno 8,9 miliona sadnica, a od toga najviše crnog bora. Od raspoloživih sadnica najveći dio razaslan je raznim strankama, 7,2 miliona, a 1,7 miliona je posađeno u branjevinama Nadzorništva. Ukupan trošak u biljevištima iznosio je 19785 kruna. Gusjenice također nemilice haraju i može se pretpostaviti da borovom četnjaku zasigurno pripada istaknuto mjesto. Izvještaj ne registrira ukupne godišnje troškove, a ukoliko su i naznačeni ,ne slažu se s kasnijim sveukupnim iskazima. Ovaj izvještaj također sadrži odluku Nadzorništva o odustajanju od pošumljavanja na općinskom terenu, jer se time protive općinska zastupstva. Od 1897. do 1906. godine, osim nekih senjskih gradskih nasada, ništa se nije stavilo pod zabranu već su 1906. godine stavljene posljednje površine pod zabranu (pašnjaci »Pijavica« i »Francikovac«). Tako je krajem 1906. go |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 42 <-- 42 --> PDF |
dine ukupna površina branjevina iznosila 15272 kj i 280 čhv, a u posljednjem izvješću od 1918/1919. godine, površina je manja za četiri jutra (15268 kj i 440 čhv). Odbijemo li od toga 3707 kj i 1518 čhv površine koje su stavljene pod zabranu prije osnivanja Nadzorništva, dobit ćemo podatak da je Nadzorništvo do 1919. godine osnovalo ukupno 11564 kj i 362 čhv branjevina. Od ukupne površine branjevina 8393 kj vlasništvo su šumskog erara, a 6879 kj i 280 čhv pojedinih mjesnih zajednica. U izvješću od 1902. godine opravdavajući neuspjeh, Nadzorništvo okrivljuje: općinska zastupstva, općinske poglavare, lugare, neuređenost zemljišnih zajednica i nepostojanje posebnog zakona o pošumljenju krasa. Glavni razlog neuspjeha je u tome što Nadzorništvo nije pokazalo razumijevanja za težak život naroda, što je narod i te kako dobro osjetio. Javno mnjenje je također prigovaralo ovakvom radu Nadzorništva, pa se pretpostavljeno Šumarsko ravnateljstvo u Zagrebu osjetilo dužnim da opravda rad Nadzorništva. Tako je ravnatelj iz Zagreba 1906. godine doputovao u Senj da se o situaciji osobno uvjeri na terenu, pa je koncem 1907. godine u svom izvještaju nastojao prikriti i opravdati neuspješan rad Nadzorništva. Iz tog izvještaja doznajemo da ukupni troškovi Nadzorništva do 1905. godine iznose 1,308.608 kruna, a kao interesantan podatak navodi se da ova ustanova u Senju i Sv. Mihovilu obavlja meteorološka opažanja, jer šestorica lugara i nadlugar bilježe podatke kišomjera. Ovim se izvještajem namjeravala umanjiti akcija hrvatske autonomne vlade u pitanju poslovanja Krajiške investicionalne zaklade, a time i pošumljenja primorskog krajiškog krasa. Nepovoljna situacija na kršu ponukala je hrvatsku vladu da pošalje dvojicu vrsnih šumarskih stručnjaka, Bogoslava Kosovića i Stevana Petrovića, u susjedne bivše austrijske zemlje (Trst, Istru i Kranjsku) kako bi se izravno upoznali s načinom rada na pošumljavanju i zakonskim regulativama problematike krša i kako bi se u Hrvatskoj čim prije donio zakon o pošumljenju krasa. Nakon obilaska oni su opširno izvjestili vladu o rezultatima putovanja, kao i o prijedlozima mjera (stručnih i zakonskih) za poboljšavanje situacije na našem kršu. Uz ovu akciju odlučeno je također da se povedu pregovori s ugarskom vladom o daljnjoj sudbini Krajiškog investicionog fonda iz kojega su, između ostaloga, financirani radovi na pošumljavanju krša. S obzirom na to da je ovim rondom nakon priključenja Krajine Hrvatskoj upravljao ban, predlaže se ugarskoj vladi da se stvori stalni fond, gdje bi se kamati upotrebljavali za pokriće troškova pošumljavanja krajiškog krasa. Tijekom 1909. godine bila je sastavljena i predata predstavka ugarskoj vladi. Iz predstavke je vidljivo da je od 1872. do 1908. godine u Krajišku investicionu zakladu ostvaren dohodak od 106,426.149 kruna. Najveći dio dohotka je utrošen za razne investicije u visini od 88,234.133 kruna, a od toga je utrošeno 1,574.348 kruna za pošumljenje krasa. Godišnje je za pošumljenje krasa od 1899. do 1908. godine utrošeno 53.848 kruna. Dalje se zahtijeva da se Investicionalni fond likvidira, osnuju krajiški fondovi i saniraju imovine općine. Nakon podmirenja obveza u Investicionom fondu i njegove likvidacije ostaje za godišnje dotacije i pošumljenje krasa 1,132.000 kruna, a upravljanje ovih fondova prešlo bi na Zemaljsku vladu. Mađarska vlada nije pokazala zanimanje za ovu predstavku i o tome uopće nije nikada službeno raspravljala. Slijedeći Nyitrayevi izvještaji u periodu od 1906. do 1918/1919. godine, vrlo |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 43 <-- 43 --> PDF |
su slični, osim iskaza različitih troškova, jer se nabrajaju vrste poslova, a redovito su puni pritužbi na račun autonomnih oblasti općina i gotovo neprijateljskog stava pučanstva prema pošumljenju krša. Nyitray misli da bi se sve nedaće mogle riješiti donošenjem kraškog zakona, ali su problemi bili sasvim druge naravi. Usporedo s oduzimanjem pašnjačkih površina bilo je najnužnije pravičnom odštetom u novčanoj ili naturalnoj formi nadoknaditi pučanstvu zauzete površine. Općenito, trebalo je daleko više napora tadašnje vlasti da se poboljša ekonomsko stanje stanovništva. Naprotiv, prisila nije mogla urazumiti žiteljstvo, nego je, dapače, izazvala ogorčenje i neprijateljsko držanje. U jednom dijelu izvještaja za 1902. godinu govorilo se o odustajanju od pošumljavanja krša od strane Nadzorništva zbog protivljenja općinskih zastupstva. Ovo se stanje nije mijenjalo od 1902. pa do 1919. godine. Naime u izvještaju od 1919. godine iznosi se tvrdnja da od svih površina, koje je Nadzorništvo predložilo u posljednjih desetak godina za pošumljavanje, općinska zastupstva nisu riješila pozitivno nijedan slučaj. Od 1914. godine do kraja rata radovi na pošumljavanju su neznatni. U izvještaju od 1918/1919. godine ukupni izdaci su 116.004 kruna, a od toga osobna primanja 100.357 kruna i radovi na pošumljavanju 15.647 kruna. Izvještaji posljednjih desetak godina, osim već gore spomenutog uhodanog redosljeda, spominju naročito porast šteta u branjevinama, koje osciliraju u ovisnosti o mogućnosti zarade domaćeg žiteljstva u bližim ili udaljenijim krajevima. Ovisno o tome Nadzorništvo jedne godine ima dovoljno radnika, a druge godine oskudijeva na radnoj snazi, pa se ponekad za najnužnije poslove angažiraju i djeca. Nyitayevi izvještaji od 1917. i 1918. godine naročito su puni žalopojki u kojima se osjeća potpuna rezignacija i nemoć. Nyitray i dalje uporno zagovara dopunu Zakona o zemljišnim zajednicama i donošenje Zakona o pošumljenju krasa, pa iskazuje površine pašnjaka od 78567 kj, koje još čekaju da se kultiviraju, predlaže uređivanje bujica i radikalno rješenje problema držanja koza. Naredbom od 25. VI 1907. godine bilo je, naime, dozvoljeno timarenje koza, ali samo za vlastite potrebe, u staji ili na vlastitom posjedu, odnosno na površinama u šumama koje odredi šumarski stručnjak. Prošlo je deset godina, a vlasti još nisu bile ustanovile površine za timarenje koza, naredbe se nitko ne drži, a koze se uglavnom timare za prodaju. Nadzorništvo s pravom traži potpunu zabranu držanja koza. I najzad, u zadnjem izvješću za godinu 1918/1919. od 15. srpnja 1919. godine nalazimo priznanje Nadzorništva da dosadašnjim načinom kod pošumljavanja nije moguće postići uspjeh. Uz zakon treba još i različitim poboljšanjima i potporom uvjeriti siromašno žiteljstvo da pošumljivanje i njemu služi na korist. Glavnu ulogu u tim nastojanjima treba da odigra škola i inteligencija. Da je Nadzorništvo prije zastupalo ovako shvaćenje sigurno bi uspjeh pošumljavanja krša mogao biti daleko veći nego što je stvarno postignut. U kolovozu 1919. godine u službenom izvještaju prezentiran je utrošak sredstava Nadzorništva za pošumljenje krajiškog primorskog krasa na računu Stalne krajiške zaklade za pošumljenje Krasa i uređenje bujica. Ukupna imovina Zaklade iznosila je 5,278.403 kruna, a od toga u kamatonosnim vrijednosnim papirima 4,088.603 kruna i temeljnim dionicama raznih krajiških vicinalnih željeznica 1,189.500 kruna. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Šumarsko ravnateljstvo u Zagrebu je na temelju godišnjih izvještaja Nadzorništva sastavljalo svoje izvještaje o ukupnim troškovima Nadzorništva. U ukupne troškove uključena su primanja osoblja i naknade žiteljstvu za radove na pošumljavanju krasa, a u pojedinim vremenskim intervalima je utrošeno: 1878. do 1905. godine 1,308.608,74 kruna 1906. do 1908. godine 120.849,99 kruna 1909. do 1913. godine 283.681,47 kruna 1914. do 1919. godine 425.954,79 kruna Ukupno : 2,139.094,99 kruna U izvještaju za 1919. godinu nalazi se poimeničan popis branjevina Nadzorništva po poreznim općinama u ukupnoj površini od 15.268 kj i 444 čhv. Branjevine su pripadale poreznim općinama: Ledenice i Sv. Jakov, Krmpote, Krivi put Sveti Juraj, Klada i Starigrad, Stinica, Jablanac i Prizna, Cesarica i gradu Senju. Od 1878. do 1918. godine izgrađeno je oko 200 km suhozida. Neposredno prije konačne pobjede savezničkih snaga i konačnog sloma Austro- Ugarske monarhije Otto Nyitray bježi iz Senja. Prema usmenom kazivanju penzioniranog lugara Mile L o p c a , Nyitray je glavom bez obzira morao napustiti Senj, tako da nije uspio ponijeti ni najnužnije kućne potrepštine. Od 1922. godine osigurani su u budžetu krediti pa su obavljeni znatni radovi na pošumljavanju krša. Tom su prilikom izdvojene veće površine neproduktivnnih pašnjaka pristankom općinskog zastupništva i ovlaštenika zemljišnih zajednica. Od 1925. godine Nadzorništvo mijenja naziv u Inspektorat za pošumljavanje krševa, goleti i uređenja bujica. Može se s velikom sigurnošću tvrditi da ovu ustanovu od 1919. do 1925. godine vodi dr Josip Balen, jedan od najistaknutijih stručnjaka za krš. U vrijeme tiskanja svoje uspjele knjige »Naš goli krš« 1931. godine dr Balen se nalazi u Beogradu kao profesor na univerzitetu. Možda se rješenje pretpostavke o njegovom službovanju u Senju nalazi u predgovoru spomenute knjige, jer pisac navodi da je od 1919. do 1925. godine radio na kršu. Može se zaključiti da je to ipak bilo u Senju, jer je u Senju sačuvana knjiga Evidencije o katastru pošumljavanja Nadzorništv a — Inspektorata, sastavljena 21. listopada 1925. godine s potpisom tadašnjeg šefa dr Josipa Balen a. Ako se 1925. godine Balen nalazio u Senju vjerojatno je ovdje službovao od 1919. do 1925. godine. Dužina ovog intervala poklapa se s navodima u predgovoru njegove knjige. Vrijedno je spomenuti primjedbe iz sačuvane evidencije o katastru pošumljavanja u kojima se konstatira da Nadzorništvo od 1878. do 1918. godine nije vodilo nikakve sistemske bilješke, pa je katastar sastavljen na temelju podataka nekompletne arhive Nadzorništva — Inspektorata. Za mnoge površine, konstatira J. Balen, nije se uspjelo ustanoviti rješenje vlasti o odobrenju pošumljavanja, novčani izdaci za radove, kao ni broj zasađenih sadnica. Ukoliko bude moguće, ovi podaci će se utvrditi, kao i površine branjevina. Katastar je sadržavao popis svih branjevina po poreznim općinama, vlasništvo, |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 45 <-- 45 --> PDF |
površinu, opis stojbinskih prilika, godine izvršenja određenih radova, utrošeni materijal i novčane izdatke. Osim toga, evidencija je raspolagala rješenjima o nosiocima financiranja pojedinih poslova, izdacima za nabavku stručnih knjiga, terenskih obilazaka, osnivanja i radnji na pokusnim plohama. Katastar pošumljavanja registrira evidenciju samo do 1936/1937. godine, a u njemu, na žalost, nisu prikazani ukupni radovi po godinama za cijelo područje Nadzorništva — Inspektorata. Ukoliko bismo sada pokušali sumirati ukupne godišnje i sveukupne radove od 1878. do 1936/1937. godine iz ove evidencije, -naišli bismo na nepremostive poteškoće. Evidencija je, naime, vođena ručnim zapisivanjem s vrlo sitnim bilješkama, tako da je razumljiva samo evidentičarima koji su upisivali podatke. Čini e da je ipak Josip u Šafar u (1962) uspjelo dobiti podatke o obavljenim radovima od 1919. do 1936. godine, ali sumnjam da se autor mogao koristiti podacima iz ovog katastra površina. Prema tim podacima, na teritoriju Inspektorata je od 1918. do 1936. godine izdvojeno pod zabranu 687,19 ha površina panjača, a pošumljeno 651,60 ha površine, tako da je ukupno tretirano 1.338,79 ha površine. U tom razdoblju je podignuto 44 km suhozida. Prema podacima gornjeg autora od 1878. do 1936. godine stavljeno je pod zabranu ukupno 8.274,60 ha i pošumljeno 1.607,51 ha, što ukupno iznosi 9.882,11 ha, dok je u istom razdoblju podignuto 244 km suhozida. Sve primjedbe u knjizi evidencije o katastru pošumljavanja Nadzorništva — Inspektorata datiraju od 21. listopada 1925. godine, pa zaključujemo da je tada ova knjiga i sastavljena. Na izradi evidencije radio je šef Inspektorata dr Josip Balen i kraljevski šumarski akcesista u kancelariji Vale Škrgatić. Neposredno nakon sastavljanja katastra pošumljavanja dr Balen je napustio Senj, a na čelo Inspektorata dolazi jedna markantna ličnost, neobično poznata u šumarskim, ali i u širim krugovima. Riječ je o kasnijem prvom počasnom doktoru šumarskih nauka Alfons u Kauders u (1878. godine Zagreb — 11. X 1966. godine Zagreb), koji ostaje u Senju do 1934. godine. Kauders je izuzetna ličnost vrlo široke opće kulture, a u stručnom pogledu je postigao naročite uspjehe na podizanju i uzgoju šuma na degradiranom kršu. Za vrijeme službovanja u Crikvenici na području bivšeg kotara Crikvenica osniva i uzgaja mnoge kulture, da bi u Senju nastavio uspješnim radom na kršu. Istakao se i na ostalim radovima na kršu, kao što je: podizanje šumskih rasadnika, izgradnja šumskih puteva, parkova, vodovoda i cisterni, a naročito se bavio radovima tehnike pošumljavanja kraških terena. Ovom prilikom želio bih istaknuti jedan Kaudersov izvanredni neobjavljeni rad s naslovom: »Prilozi za povijest pošumljen ja Krasa u Hrvatskoj« , koji je sačuvan zaslugom našeg šumarskog povjesničara dr Stjepana Frančiškovića. Zahvaljujući susretljivoti dr Frančiškovića, koji mi je jedini sačuvani Kaudersov rad stavio na raspolaganje, kod pisanja povijesti Nadzorništva koristio sam najvećim dijelom podatke iz ovog rada. U radu je iscrpno opisana povijest pošumljavanja krša u civilnoj Hrvatskoj od 1856. do 1914. godine i u bivšoj Vojnoj krajini od 1860. do 1919. godine. Bez sumnje, trebalo bi podržati ideju dr Frančiškovića da ovaj vrijedni Kaudersov rad bude što prije tiskan i tako dostupan širem krugu nastojanjem Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Za vrijeme Kaudersovog službovanja u Senju bio je 21. prosinca 1929. godine donesen Zakon o šumama, koji je, između ostalog, regulirao i pošumljavanje krasa. Ukoliko je to zahtijevao javni interes, prema tom Zakonu, sva nepošumljena šumska zemljišta treba da se, bez obzira na svojinu, izdvoje, popisu, premjere, kartiraju i opišu u roku od deset godina, a pošume u roku od 50 godina. U ove površine uvrštene su i znatne površine za pošumljavanje na kršu, a na primorskom kršu je do 1939. godine udovoljeno prvoj zakonskoj odredbi, jer su izdvojena zemljišta za pošumljavanje putem izrade generalne osnove. Od 1929. godine u službi u Inspektoratu nalazi se jedan vrijedni šumarski stručnjak, Ladisla v Kohut , po narodnosti Čeh (2. IV 1898. godine Stara Moravica — 23. II 1953. godine Senj). Iako stranac, vrlo brzo je srastao s ovim krajem i zavolio surovi krš, tako da je do kraja svojega života ostao u Senju. Kaudersovo službovanje u Senju bilo je okončano SI. 3. Prvi borovi u predjelu Orlovac (Senj). |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 47 <-- 47 --> PDF |
1934. godine kada je bio imenovan šefom Šumarskog odsjeka Savske banovine u Zagrebu. Na vodstvo Inspektorata dolazi poznati stručnjak Vink o Pleš a (2. IV 1893. godine Sinac kraj Otočca — 1968. godine Rijeka), koji će ostati u Senju do 1945. godine. Nakon 1945. godine obavlja razne dužnosti izvan Senja, ali je ljubav prema primorskom kršu bila najjača, tako da su mu posmrtni ostaci 1968. godine, po vlatitoj želji, prenijeti u Senj, da bi počivali u zemlji senjskih uskoka. Za vrijeme njegovog službovanja u Senju, pošumljena je Senjska draga gotovo u cijelosti i obavljeno je pošumljavanje krša na više lokaliteta oko Senja. Plesa pravilno zaključuje da Senjska draga nije samo erozivno područje nego je njezinom sanacijom uspostavljen i pravilan hidrološki režim voda. Već se pojavljuju pojačani izvori prirodne vode u ljetnim mjesecima, koji nastaju kao posljedica uspješno obavljenih radova na pošumljavanju u doba rada Nadzorništva. Uoči nove svjetske kataklizme 1940. godine Inspektorat ponovno mijenja naziv u Nadzorništvo za pošumljivanje krševa i goleti i takav naziv ostaje do svršetka rata. Zakon o šumama iz 1929. godine sadržavao je i potrebne odredbe o »unapređivanju šumarstva i kulture zemljišta« i na kršu. Prema tim odredbama trebalo je izvršiti izdvajanje i obilježavanje »nepošumljenih apsolutnih šumkih zemljišta« i u roku od 50 godina (dakle do 1980.) pošumiti. O izradi generalne osnove koja je sadržavala izdvajanje zemljišta kao i smjernice za pošumljavanje raspolažemo samo s izjavom ing. Franje Pres e čkog, koji je na tom poslu u Inspektoratu radio od 1935. do 1937. godine (takođe su, uz ing. V. Pleše i ing. L. Kohouta, radili i dr Roko Benić , 1934, ing. Zrinko Grohovac , 1934. te ing. Vladimir Korica , 1934—1935.), jer drugih dokumenata nema, Inspektorat je 1935. godine taj posao i dovršio. Kolika je bila ukupna površina izdvojenih terena ing. Presečki nema podataka, a izdvajale se suvile površine od oko 400 ha, jer je trebalo voditi računa o potrebama stanovništva za pašnjačke površine, na kojima je također bila predviđena melioracija. Izdvojene površine bile su na terenu vidno i ograničene (humkama ili na kamenu stancu). Izdvojene površine su snimljene i kartirane u katastarskom mjerilu tj. 1:2880. ŠAFAR. (1962. godine) navodi podatak da je 1925. godine djelovanje Inspektorata bilo prošireno na otoke Rab, Pag i Krk. U vremenu između dva rata na području Inspektorata obavljeni su znatni radovi na uređivanju bujica kod Ledenica, Krmpota, Senja, Sv. Jurja i Jablanca i na drugim lokalitetima. Financiranje ovih i svih ostalih radova u tom periodu ostvarivalo se na teret državnog i banovinkog budžeta, te Fonda za pošumljavanje krša. Okupacija od 1941. do 1945. godine značila je prekid svakog rada na kršu. Štoviše, okupator je mnoge pošumljene površine uništio, pa je tako i jedna manja kultura crnog bora kraj kule u Nehaju, inače ponos Senja, posječena od talijanskih okupatora. Nadzorništvo je ukinuto 1945. godine, neposredno nakon završetka drugog svjetskog rata. U periodu šezdeset sedmogodišnjeg djelovanja Nadzorništva — Inspektorata (1878. do 1945. godine) postignuti su bez sumnje, zapaženi rezultati na pošumljavanju, obnovi šuma i smirivanju bujica u dijelu Hrvatskog primorja. Bez obzira na doba stagnacije u radu ove ustanove, dugotrajna tradicija na sistematskom podizanju i očuvanju zelenih površina uvjetovala je i krupni zamah u radu neporedno nakon završetka drugog svjetskog rata. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Međutim, radovi na kršu Hrvatskog primorja u periodu od oslobođenja do danas novijeg su datuma i odvijaju se u vremenu kada je Nadzorništvo već prestalo s radom. To razdoblje je karakterizirano vrlo intenzivnim radovima na kršu, koji zahtijevaju detaljni opis i prelaze okvire sadržaja povijesti Nadzorništva — Inspektorata, ali o tome jednom drugom prilikom.*) LITERATURA: Kauders , A.: Prilozi za povijest pošumljenja Krasa u Hrvatskoj, Ogulin 1921. god. (rukopis); Kauders , A.: Historijat radova na pošumljavanju, Šumarska enciklopedija II, 29; Šaf ar J. — Pel cer, Z.: Borove kulture na kontinentalnom području Šumskog gospodarstva Senj, Zagreb, 1962. god; Severinski , V.: Senjske šume i njihova eksploatacija, Senjski zbornik I, 1965. god.; xx x :Katastar umjetnih pošumljavanja krševa izvršenih na teritoriju Nadzorništva — Inspektorata, Senj, listopada 1925. godine. *) Kako su troškovi za radove pošumljavanja iskazivani i u forintama i u krunama to dodajemo, da je jedna forinta vrijedila 2 krune. Nadalje nakon stvaranja tadanje Kraljevine Srba, Hrvata ,i Slovenaca (SHS) dvadesetih godina zamijenjena je kruna za dinare u omjeru 4:1 tj. za 1 dinar trebalo je dati 4 krune, (op) |