DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 45 <-- 45 --> PDF |
površinu, opis stojbinskih prilika, godine izvršenja određenih radova, utrošeni materijal i novčane izdatke. Osim toga, evidencija je raspolagala rješenjima o nosiocima financiranja pojedinih poslova, izdacima za nabavku stručnih knjiga, terenskih obilazaka, osnivanja i radnji na pokusnim plohama. Katastar pošumljavanja registrira evidenciju samo do 1936/1937. godine, a u njemu, na žalost, nisu prikazani ukupni radovi po godinama za cijelo područje Nadzorništva — Inspektorata. Ukoliko bismo sada pokušali sumirati ukupne godišnje i sveukupne radove od 1878. do 1936/1937. godine iz ove evidencije, -naišli bismo na nepremostive poteškoće. Evidencija je, naime, vođena ručnim zapisivanjem s vrlo sitnim bilješkama, tako da je razumljiva samo evidentičarima koji su upisivali podatke. Čini e da je ipak Josip u Šafar u (1962) uspjelo dobiti podatke o obavljenim radovima od 1919. do 1936. godine, ali sumnjam da se autor mogao koristiti podacima iz ovog katastra površina. Prema tim podacima, na teritoriju Inspektorata je od 1918. do 1936. godine izdvojeno pod zabranu 687,19 ha površina panjača, a pošumljeno 651,60 ha površine, tako da je ukupno tretirano 1.338,79 ha površine. U tom razdoblju je podignuto 44 km suhozida. Prema podacima gornjeg autora od 1878. do 1936. godine stavljeno je pod zabranu ukupno 8.274,60 ha i pošumljeno 1.607,51 ha, što ukupno iznosi 9.882,11 ha, dok je u istom razdoblju podignuto 244 km suhozida. Sve primjedbe u knjizi evidencije o katastru pošumljavanja Nadzorništva — Inspektorata datiraju od 21. listopada 1925. godine, pa zaključujemo da je tada ova knjiga i sastavljena. Na izradi evidencije radio je šef Inspektorata dr Josip Balen i kraljevski šumarski akcesista u kancelariji Vale Škrgatić. Neposredno nakon sastavljanja katastra pošumljavanja dr Balen je napustio Senj, a na čelo Inspektorata dolazi jedna markantna ličnost, neobično poznata u šumarskim, ali i u širim krugovima. Riječ je o kasnijem prvom počasnom doktoru šumarskih nauka Alfons u Kauders u (1878. godine Zagreb — 11. X 1966. godine Zagreb), koji ostaje u Senju do 1934. godine. Kauders je izuzetna ličnost vrlo široke opće kulture, a u stručnom pogledu je postigao naročite uspjehe na podizanju i uzgoju šuma na degradiranom kršu. Za vrijeme službovanja u Crikvenici na području bivšeg kotara Crikvenica osniva i uzgaja mnoge kulture, da bi u Senju nastavio uspješnim radom na kršu. Istakao se i na ostalim radovima na kršu, kao što je: podizanje šumskih rasadnika, izgradnja šumskih puteva, parkova, vodovoda i cisterni, a naročito se bavio radovima tehnike pošumljavanja kraških terena. Ovom prilikom želio bih istaknuti jedan Kaudersov izvanredni neobjavljeni rad s naslovom: »Prilozi za povijest pošumljen ja Krasa u Hrvatskoj« , koji je sačuvan zaslugom našeg šumarskog povjesničara dr Stjepana Frančiškovića. Zahvaljujući susretljivoti dr Frančiškovića, koji mi je jedini sačuvani Kaudersov rad stavio na raspolaganje, kod pisanja povijesti Nadzorništva koristio sam najvećim dijelom podatke iz ovog rada. U radu je iscrpno opisana povijest pošumljavanja krša u civilnoj Hrvatskoj od 1856. do 1914. godine i u bivšoj Vojnoj krajini od 1860. do 1919. godine. Bez sumnje, trebalo bi podržati ideju dr Frančiškovića da ovaj vrijedni Kaudersov rad bude što prije tiskan i tako dostupan širem krugu nastojanjem Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske. |