DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 5 <-- 5 --> PDF |
EDVARD KARDELJ — VELIKAN NAŠE EPOHE Teško se mirimo činjenicom da nas je zauvijek napustio drug Edvard Kardelj, prvi i neposredni suradnik druga Tita, nenadmašen partijski ideolog, mislilac i državnik. Još ćemo dugo pamtiti 13. veljače 1979, taj tmurni dan, kada se rodna Ljubljana i cijela naša zemlja opraštala od ovog velikana. Svi smo tada osjećali da iz naše sredine odlazi čovjek i drug, nama svima tako blizak, ali smo bili svjesni da s nama ostaje njegovo bogato djelo —- djelo koje je dalo snažan pečat našoj novijoj povijesti. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Član SKJ više od pet decenija i član CK KPJ od 1937. drug Kardelj predstavlja oličenje prekaljenog revolucionara koji je prošao kroz oganj svih bitaka naše Partije od kada se na njenom čelu nalazi drug Tito. Međutim on je jedan od rijetkih revolucionara koji je dočekao oživotvorenje ideala za koji se je tako uporno i dosljedno borio. Ime druga Kardelja neraskidivo je vezano za sve teške predratne bitke Partije za svoju čistotu i osnovna ljudska prava radničke klase, slavnu epopeju narodnooslobodilačke borbe, kao i sve etape i sudbonosne prekretnice naše poslijeratne izgradnje. Vizionar i strateg, ubijeđen u povijesnu ulogu radničke klase, on je dao golemi doprinos pobjedi naše revolucije. Dao je originalni obol svim bitnim odlukama Partije od kada je Tito na njenom čelu. Uložio je svu svoju neiscrpnu energiju u dokumente koji održavaju sva suštinska opredijeljenja naših naroda i narodnosti u njihovoj novijoj povijesti. Počev od prvih organa vlasti u Užičkoj republici, odluka Oslobodilne fronte i Avnoj-a, preko prvog našeg Ustava 1946, pa sve do Ustava 1974. i Zakona o udruženom radu, u sve je to utkano njegovo bogato djelo. Duboka vjera u ispravnost \SVOg životnog opredjeljenja davala mu je stalna nadahnuća i zaprepašćujuću snagu, čak i u danima kada ga je napala opaka bolest i kada je ispisivao posljednje stranice svog djela. U svojim brojnim radovima Kardelj je razradio teoretske osnove svih važnijih problema s kojima se je suočavalo naše društvo, međunarodni radnički pokret i svijet u cjelini. Zbog svoje izuzetne originalnosti mnoga od tih djelaprevedena su na desetak stranih jezika. Drug Kardelj je bio član nekoliko akademija znanosti, počasni doktor više sveučilišta i redovno profesor Ekonomskog fakulteta u Ljubljani. Teoriju nije, međutim, nikada odvajao od prakse. Vjera u radnog čovjeka i stvaralačke snage naših naroda i narodnosti bila je njegovo neiscrpno nadahnuće i osnova ubjeđenja o potrebi razvoja socijalizma na osnovama samoupravljanja. Po njemu to je trajan´proces, suočen´s brojnim preprekama i podložan stalnim kvalitetnim promjenama. O tome on kaže: »Živjeli bismo u iluziji ako bi mislili da je moguće jednom za vazda dati formulu i recept za idealno samoupravno socijalističko društvo ili da je pobjedu samoupravljanja moguće izboriti u samo jednoj bitci. Razvoj samoupravljanja bit će bitka i napor cijele epohe, borba interesa i praksa radnog čovjeka zajedno sa stvaralačkom primjenom najnaprednije ideologije, znanosti i politike. « U središtu svih razmišljanja ovog humaniste uvijek je bio čovjek i njegova sreća. Njegovo poimanje ovog fenomena najljepše se razabire iz slijedećih riječi: »Sreću čovjeku ne može donijeti ni država, ni sistem, ni politička partija. Sreću čovjek može sebi stvoriti samo on sam. Avangardne snage socijalizma i socijalističko društvo, prema tome moguimati samo jedan cilj —da prema mogućnostima datog historijskogtrenutka stvaraju uvjete u kojima će čovjek biti što slobodniji u takvom osobnom izražavanju i stvaranju da može, na osnovi društvene svojine na sredstvima za proizvodnju — slobodno raditi i stvarati za svoju sreću. To je samoupravljanje.« |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Drug Kardelj je dao ogromni doprinos političkoj izgradnji našeg komunalnog i delegatskog sistema. Rješenje međunacionalnih odnosa u našoj višenacionalnoj zajednici vidi u samoopredjeljenju i punoj ravnopravnosti svih naroda. Ekonomska ravnopravnost preduvjet je ostvarivanju ovih principa. Počev od Mirovne konferencije 1946, pa preko aktivnosti kao ministar vanjskih poslova i kasnije kroz brojne susrete s najvećim svjetskim liderima on je dao krupan doprinos izgradnji naše vanjske politike i prestižu Jugoslavije u svijetu. U svojim teorijskim raspravama pokazuje, da je naša nesvrstanost logičan odraz, samoupravljanja. Ogroman doprinos dao je drug Kardelj formuliranju odnosa u međunarodnom radničkom pokretu. Po njemu se ti odnosi moraju zasnivati na nezavisnosti, dobrovoljnoj i ravnopravnoj suradnji, nemiješanju i odgovornosti partija i pokreta pred svojom radničkom klasom i svojim narodom. Nama šumarima drug Kardelj je bio posebno blizak jer je od svog djetinjstva pa sve do kraja života ostao čvrsto vezan uz prirodu. U rijetkimpredasima odlazio je u šume i planine i divio se njenim ljepotama. Sabiranjegljiva i aromatičnih biljaka bio mu je poseban hobi. Tu u prirodi on je nalazio neiscrpnu snagu i nova nadahnuća, za svoje stvaralaštvo. Otuda i njegova stalna briga za očuvanje i unapređenje čovjekova okoliša i nastojanje da se ova problematika utka u naše zakonodavstvo i cjelokupne tokove samoupravnogdruštva. Zato on na osnivačkoj skupštini Jugoslavenskog savjeta za zaštitu i unapređenje čovjekove sredine kaže da aktivnost ove organizacije treba cijeniti po tome »koliko će ona doprinijeti jačanju saznanja našeg radnog čovjeka, kao samoupravljača, da je njegov odnos prema prirodi sastavni dio njegove samoupravne funkcije koja se sastoji u »upravljanju stvarima« u najširem smislu te riječi, naime ne samo u upravljanju stvarima što ih on stvara svojim radom nego cjelokupnom »sredinom« u kojoj on živi — kako ovom koju on stvara, tako i onom koju mu pruža priroda — da bi mu ta cjelovitasredina u uzajamnoj zavisnosti bila izvor trajne koristi i da bi u njoj mogaosebi osigurati sadržajniji i kulturniji život«. Kada sve ovo sagledamo tek onda vidimo da je iz naše sredine otišao čovjek, svima nama tako blizak, revolucionar koji je snagom svog djela stalno razgarao stvaralačke snage naše revolucije stvarajući bolje dane čovjekove. Iz naše sredine otišao je velikan epohe čije se bogato i originalno djelo može tek onda sagledati kada se potpuno izuči. To je, međutim, neiscrpno vrelo koje nije svojina samo naše generacije, već će ono nadahnjivati i generacije koje dolaze. Dr N. KOMLENOVIČ |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 8 <-- 8 --> PDF |
»Sa pravom se zato suvremeni čovek pita: dokle će čovečanstvo moći da se u punojmeri koristi blagodatima sadašnjeg i budućeg napretka nauke i tehnologije, ako se bude mirilo sa činjenicom da određene popratne pojave tog istog napretka nanose štetne posledice za čovekovu prirodnu okolinu da bi dalji stihijski razvoj u tom pravcu počeo ne samo da koči sam taj napredak, već i da sve više ugrožava čovekovo zdravlje.« ~k it it »Savremeni čovek ne može živeti u uverenju da su bogatstva prirode neiscrpna i da on u toj prirodi može da radi sve što hoće, bez obzira na posledice koje moraju da proističu iz takvog ponašanja. Ponašajući se bezobzirno i neodgovorno prema prirodi, čiji je sastavni deo od koje zavisi, čovek postaje sam sebi neprijatelj.« izitit » ... zaštita čovekove prirodne okoline jeste sastavni deo čovekovog opšteg materijalnog napretka i razvoja njegovih proizvodnih snaga.« (E. Kardelj u pozdravnoj riječi na osnivačkoj skupštini Savjeta za zaštitu i unapređenje čovjekove sredine Jugoslavije, 1. II 1973. godine). |