DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 85 <-- 85 --> PDF |
PROBLEMATIKA OBNOVE ŠUMA NA KRŠU NA SAVJETOVANJU ODRŽANOM 1879. GODINE U RIJECI I U SENJU Oskar PIŠKORIĆ, dipl. inž. šum. — ZAGREB 1. U »Povijesti šumarstva Hrvatske 1846 — 1976...« ´) (str. 122) saznajemo, da je 1879. godine na našem području održana XII skupština »ondašnjeg Austrijskog šumarskog društva, u savezu s Hrvatsko-slavonskim i Kranjsko-primorskim šumarskim društvom« te da »Šumarski list 1879. godine donosi opširan izvještaj i tiskane stručne referate s te Skupštine«. Kako se održavanje ove skupštine gotovo poklapa i s početkom djelovanja »Kr. nadzorništva za pošumljenje primorskog krasa« vrijedno se bar u osnovnim crtama upoznati s tadašnjim gledištima na kompleksnost problematike devastacije i obnove šumskog pokrova na Kraškom području kao i s mišljenjima, pa i smjernicama, o tehnici obnove šuma. Skupština po današnjoj terminologiji i savjetovanje, trajala je 4 dana, od 7. do 10. rujna 1879. god., s polaskom iz Divače, a glavnim radom u Rijeci i u Senju. Ovo nije bilo prvo savjetovanje o, ukratko, kršu na hrvatskom području, jer je deset godina prije, tj. 1869. god., isto Austrijsko šumarsko društvo održalo skupštinu na području Otočca i Senja. Na skupštini 1879. godine bilo je ukupno 95 učesnika, od kojih su 33 bila izvan Hrvatske. Među 95 učesnika 22 nisu imale posebne veze sa šumarstvom kao npr. N. Mandette, profesor u Osijeku, N. Hoffman, c. i kr. major u Rijeci, N. Ouaraldi, pomorski poručnik i drugi. Več ovi podaci pokazuju široko zanimanje javnosti za obnovu šuma na kršu, a još više činjenica, da su oba grada, i Rijeka i Senj, prihvatili ovu skupštinu kao značajan događaj za svoje mjesto. Održavanje skupštine u Rijeci i u Senju bio je, kako rekosmo, značajan događaj za ta mjesta. U Rijeci več na željezničkoj stanici dočekuje i pozdravlja učesnike skupštine zamjenik gradskog načelnika Antun Frankovič , a samoj skupštini prisustvuje i načelnik Ivan Ciotta. Skupštini su prisustvovali i brojni građani, jer je »grad dijelio za ulaz na galerije karte«, kako bilježi D. Hlava u svom službenom izvještaju o skupštini. Za doček u Senju obrazovan je poseban doček s gradskim načelnikom losipom Jovanoviče m kao predsjednikom (»poslovođa« je bio Virgil D e v č i ć, »sveučilišni slušatelj iz Senja«). I »na senjskom morskom gatu budu iskrcavši se šumari i šumoznanci pozdravljeni rek bi od cieloga stanovničtva svetčano nakićenog Senja, na čelu štovano obćinsko vieće sa gradskim načelnikom pl. Jovanovičem . .. « U Rijeci je prvu vevečer »pred upravo velegradskim hotelom ´Europa´ ... do kasne noći« učesnicima skupštine svirala gradska glazba, a u Senju je »u velikoj dvorani družtva ´Posiela´ održan koncert nakon kojeg »je sliedio vienčić, radi kojega su mnogi mlađi članovi od gostova ostali ondje skupa do jutra, dapače i do polaska na ekskurziju« (jer je bio prisutan i »odlični krasni sviet grada«). Učesnici Savjetovanja krenuli su 7. rujna iz Divače u Rodik pregledavajući usputne kulture te rasadnik u Rodiku. Iz Rodika su preko Škocjanske jame doš 2) li u, današnju, Pivku, a odatle »posebnim vlakom južne željeznice« u Rijeku. Sljedeći dan, 8. rujna, prije podne održano je prvo zasjedanje, a poslije podne su učesnici Savjetovanja, također posebnim, brodom otputovali u Senju, »na ko 1 POVIJEST ŠUMARSTVA HRVATSKE 1846—1976. kroz stranice Šumarskog lista, Zagreb, 1976. 2 U prošlom stoljeću u Austro-ugarskoj monarhiji željeznice su građene i uz pomoć privatnog kapitala. Tako je sagrađena i pruga Beć—Graz—Ljubljana—Trst—Rijeka s odvojkom iz Zidanog mosta u Zagreb i Sisak, koja je bila poznata pod nazivom »južna željeznica«. 8.? |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 86 <-- 86 --> PDF |
jem putu se liepo moglo gledati zloglasne kamenite pustare krajiško-hrvatskoga Krasa«. 9. rujna prije podne bila je ekskurzija, s polaskom iz Senja u 5,30. Poslije podne bio je odlazak u Rijeku, gdje je 10. održano drugo zasjedanje i završeno ovo Savjetovanje. U rasadniku Rodik, o proizvodnji sadnica govorio šumarski povjerenik Antun Rossipal . Rasadnik je imao površinu od 0,736 ha s ukupno 2451000 biljaka borova (crni i bijeli), ariša, jele i smreke, koje se nisu koristile samo na Krasu nego u Češkoj, Moravskoj, Galiciji i dr. Govorio je i J. W e s s e 1 y i to o metodama uzgojna biljka, od kojih je jedna i »uzgajanje bilina u malim zemljanih posudah«. Na taj način, navodi Wessely, proizvodi sadnice alepskog bora i »za kulturu svoje zemlje toli zaslužni grof Fanfogn a u Trogiru«. 3) Svrha dolaska skupštinara u Senj bila je upoznavanje tamošnjeg krša kao i uspjehe već poduzetnih melioracionih mjera za obnovu devastirane šume. Pregled terena obavljen je u dvije grupe: jedna, pod vodstvom J. Wessely-ja, u pravcu Krivog puta, a druga, pod vodstvom E. Malbohana, tada šefa Nadzorništva za pošumljavanje krša u Senju, samom Senjskom dragom do rasadnika »Sv. Mihajla« i dalje do predjela Francikovac. Pored informacija J. Wessely-ja i E. Malbohana (svakog u svojoj skupini) više sudionika »izrazilo je mienje svoje glede Krasa i njegova pošumljenja«. Prvog dana zasjedanja tj. 8. rujna, skupštinare je pozdravio riječki gradonačelnik Ivan vitez C i o 11 a, a predsjedavajući J. Wessel y predstavio službene izaslanike ministarstva za poljodjelstvo iz Beča, ugarskog financijalnog ministarstva (u kojem je bila uprava državnih šuma), šumarskih društava i drugih te održao kraći govor. Nakon toga slijedilo je predavanje dr Secken d o r f a, profesora na »Visokoj gospodarskoj školi i predstojnika šumarskog pokušavališta« u Beču. Dr Seckendorf je opširno prikazao uspjehe pošumljavanja u Francuskoj, a posebno na području Landes des Gascognes, kao i koristi, ekonomske, zdravstvene i druge, od tih pošumljavanja. Dr Seckendorf je govorio i o karakteristikama krasa. U završnom dijelu svog predavanja dr Seckendorf je između ostalog naglasio, da »kakogod se umanjuje prikladnost zemlje za kulturu « (obradu), jer »ovladaše nepovoljne prirodne sile ... tako nazaduje zdrav um naroda ... Zato jest država obavezana ne samo sa gospodarskoga, nego ponajprije i sa etičkog gledišta, da učini tomu biednome stanju kraj i sve upotriebi, da dovede nesretne stanovnike Krasa do iste gospodarske i kulturne visine, na kojoj se nalaze njihova ostala braća u državi«. Istog dana trebali su šumarnici Soretić i Brossig održati predavanje o »Osobini pošumljavanja Krasa u savezu sa osobitimi svojstvi Krasa i osobitim obzirom na iskustvo, stečeno dosad u austro-ugarskoj monarhiji«, ali kako predavači nisu stigli završen je ovaj dio rada. Drugi dio rasprava održan je 10. rujna, također u Rijeci. To je bio dan za diskusije u kojoj su sudjelovali: Josip P f i s t e r , »šumarski mjernik kod kneza Thurn-Taxisa u Grobniku«, koji naglašava potrebu, da se prvenstveno očuva ono što postoji. Na ogoljenom dijelu Krasa to će se postići i na taj način, da se u Rijeku kao u jako potrošačko mjesto ogrjevnog drva doprema bukovina iz šuma Gorskog Kotara, koje »je puno više od crnogorica ... jer se bukva ne može prodati radi velike vozarine na željeznici«. U tu svrhu trebala bi se sniziti vozarina za ogrjevno drvo na 5—6 stanica od Rijeke prema Zagrebu; Virgil Malin , nadšumar u Bjelovaru, koji naglašava, da je »glavni uzrok ogoljećivanju... neograničeno uživanje naše (»ća i kozam ... koje obrstite svaki pupak... i bezobzirno krčenje šuma«, jer je prodaja ogrjevnog drva u primorskim gradovima narodu jedini prihod kojim namiruju potrebe za svoje kućanstvo. Daje prednost jesenjoj sjetvi i sadnji pred proljetnom, a od vrsta drveća preporuča listače (crni jasen, pajasen — Ailanthus) mjesto crnog bora, koji »pokazuje slabi uspjeh i rastenje«; Dragutin Faller , »kr. šumarnik u Fužinama, koji također daje prednost »bielogorici, koja na samom Krasu raste«, a za drveće velikog sjemena preporuča sjetvu; Franjo Dolenč , šumarski povjerenik iz Sinja, koji ukazuje na, negativan, značaj bure i zagovara obnovu šikara podmladnom (resurekcionom) sjcčom, jer 3 Park Fanfoagno u Trogiru danas je pod posebnom zaštitom kao spomenik vrtne arhitekture. 84 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 87 <-- 87 --> PDF |
»su u počep isječene šume, već treće ili četvrte godine potjerale takove izdanke, da ih nije moogao više zub marhe uništiti, te su već posije gorjenja od 8—9 godina kao kolos jek pružale znatnu korist«; naglašava, da treba početi s pošumljavanjem na mjestima zaštićenim od bure, a protiv je Ailanthus koji »je toli znatni trud svoga branitelja, pokojno učitelja Radice u Gorici učinio uzaludnim«; naglašava, da se neuspjeh pošumljavanja ne smije tražiti samo u nepovoljnom klimatskim činiocima (suši), nego i u slabo razvijenim sadnicama te nedovoljnom zaštitom sadnica od iskopavanja u rasadniku do same sadnje; Fridrih J u d e i c h , saski tajni savjetnik i ravnatelj Šumarske akademije u Tharandu, koji je uvjeren u uspjeh rada i s postojećim metodama, a »do toga suda dovedoše me osobito one velike ograde, koje sam vidio u vojničkoj Hrvatskoj« (tj. na području Vojne krajine, gdje je bilo ograđeno i zagajeno preko 600 ha), i nastavlja da »ne ima ljepših i veličanstvenijih stvari, nego što smo tamo vidjeli. Na vrlo velikom prostoru unutar ograda pokazivahu se zelene šume, točno odieljene od izvan zidova steruće se sive goleti«. Judeich naglašava da treba voditi računa i o potrebama stanovništva te uz ostalo osigurati i površine za pašu stoke- Ivan Salzer , šumarski nadsavjetnik i predsjednik Kranjsko-primorskog šumarskog društva, koji, na osnovu svojih opažanja tokom »dugotrajnog službovanja na Krasu« ukazuje na vrijednost crne topole, koja »dobro uspieva i na suhom krasu, na posve prosto stojećih briegovih i odolieva biesnećoj buri« a stanovništvu »daje dobru sjenu, kolce za trsje i izvrsnu hranu za marhu«. Tehnika sadnje: reznicama od dvogodišnjih i starijih grana dužine oko 0,7 m, koja se koso položi u zemlju, a vani ostanu tri pupa. Upozorava, da se narod sve više i više bavi stočarstvom, jer »vozarije više ne ima, konji su sa Krasa izčezli « (tj. željeznica je izbacila kolni prijevoz roba a time i zaradu znatnom broju stanovništva); Dragutin F a 11 e r , šumarnik u Fužinama, navodi niz čimbenika za ogoljavanje površina u »civilno-hrvatskom primorju« uz prijedlog niza mjera, da se daljna devastacija spriječi. Između ostalog predlaže, da se dio stanovništva preseli »o zemaljskom trošku u bolji, plodni predjel«, da se unapređuje obrt, da se, kao što su predlagali i neki drugi govornici, donese« strogi, novi, okolnostima vremena primjereni šumski zakon« tj. zamijeni Zakon o šumama iz 1852. godine) te da bi se »narodu morala ljubav prama šumam i štcđenje šuma već rano u školi usaditi u srce«. Nakon dovršene rasprave donesen je zaključak, da je potrebno što prije za pojedini kraške zemlje tj. pojedini upravne cjeline kao Istra, Hrvatska, Dalmacija, izdati zakone, koji će tretirati »jedino kraško pitanje«. 2. Iz perspektive stogodišnjice trebamo se zapitati i o značenju ove »velike šumarske skupštine«, kako ju je nazvao Odbor za doček u proglasu građanina Senja, i koji je domašaj njezinih zaključaka? Iz iscrpnog izvještaja objavljenog u uvodno citiranom broju Šumarskog lista uočavamo, da je devastacija šuma u ono doba bila posljedica i ekonomske odnosno životne nužde naroda koju sam ne može prevladati te da je, prema tome, potrebna i pomoć države. Pažnje vrijedna je poruka (Dragutina Fallera), najšire propagande koju je D. Faller formulirao da bi se »narodu morala ljubav prama šumam i šteđenje šuma već rano u školi usaditi u srce«. Ova je skupština, dakle, devastaciju šuma (i ostataka šuma) na kršu razmatrala kao kompleksan problem a ne samo sa šumsko-tehničkog stanovništva. Vrijedilo bi istraživati što je od sugestija i gdje realizirano kao npr. da li je uspjelo postići povlaštenu tarifu za prijevoz ogrjevnog drva iz Gorskog Kotara u Rijeku, što je predlagao D. Faller (str. 219. Šum. lista, 1879. hrv. izdanje). Formalni zaključak skupštine, da se donese poseban zakon o krasu, ostvaren je u austrijskom dijelu monarhije. Naime od 1881. (za područje Trsta) do 1886. godine (za područje Istre) donijeti su zakoni o pošumljavanju krša. Rezultat tih Zakona bio je, da je već u prvom dvadesetljeću tj. do 1906. godine na 85 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 88 <-- 88 --> PDF |
području Istre, Slovenskog Primorja i Trsta pošumljeno preko 6 500 ha (Šum. enciklopedija, II, str. 29). Za Dalmaciju takav zakon nije donesen. Vjerojatno iz razloga što se, prema Wessly-ju, SI. 1879., str. 180/, »u glavnoj kraškoj zemlji Dalmacij i okrenula stvar na bolje zakonom od g. 1876.« Za Hrvatsku pak takav zakon nije donesen, vjerojatno stoga, što su šumari, i preko Hrv.-slav. šumarskog društva, smatrali, da Zakon o šumama iz 1852. godine treba zamijeniti novim. *) Kako je već navedeno pojedini govornici govorili su i o vrstama, koje bi trebalo koristiti za obnovu šuma na kršu. Preporučivane su listače, a Malin je crni bor odbacio kao nepodesan, jer »pokazuje slab uspjeh i rastenje«. Ailanthus je imao i zagovornika i protivnika (F. Dolenča). Vrijeme je pokazalo, da i Malin i zagovornici Ailanthusa nisu bili u pravu. Crni bor se naime pokazao kao vrlo dobra vrsta za pošumljavanje i potpunih kamenjara na području šume hrasta medunca (hrvatske bjelograbove šume te šume crnog graba i jesenje šašike) ne samo kao pionirska nego i kao ekonomska vrst. Danas se crni bor ne samo prirodno obnavlja u kulturama (u kolko ponik i podmladak imaju dovoljno svjetla) nego se širi i izvan kultura kako na kamenjarima i pašnjacima tako i u sastojine listača. Uspjeh pošumljavanja s listačama, uglavnom sjetvom — sadnjom sjemena, do sada samo je izuzetno zadovoljio. Ailanthus također nije opravdao nade onih koji su ga smatrali pogodnom vrstom za pošumljavanje kraških kamenjara, u koliko se izuzme njegova biološka otnornost. Naime, pajasen živi i na teškom kamenjaru (npr. u predjelu — brda Vlaška kod Trogira), ali kao skromni grm, od kojeg je čak i slaba zaštita tla. O vrijednosti crne topole za Kraško područje, koju je preporučio J. Salzer, pozitivno je ocijenio u naše vrijeme i J. Š a f a r . r>) 3. O šumarskoj skupštini odnosno Savjetovanja o problematici obnove šuma na kršu bila je opširno obavještena i najšira javnost u Hrvatskoj. To nam dokazuju zagrebačke i sušačke novine. Od zagrebačkih novina to su bili »Agramer Zeitung«, »Narodne novine« i »Obzor«, a u Sušaku poludnvnik »Sloboda«. Dalmatinske novine, zadarski »Narodni list« i »Katolički list« te splitski »L´Avenire«, o Savjetovanju nisu ništa pisali, pa ni obavijestili. Također nije ga registrirao ni zagrebački »Gospodarski list«, koji je inače donosio i priloge iz šumarstva. Organizatori Savjetovanja, tj. naprijed navedena tri Šumarska društva, poslali su novinama zajednički »Potank i program« . Taj Program u cijelosti (i s potpisom sviju triju Društava) objavile u Narodne novine (u br. od 4- rujna) i Obzor (u br. od 5. rujna) i to u rubrici »Narodnog gospodarstvo« i Agramer Zeitung (u broju od 3. rujna također u rubrici »Narodno gospodarstvo«) ali bez potpisa sazivača. Sušačka Sloboda objavljuje taj program pod naslovom »Šumarska skupština« s dodatkom, da je ona »naročito urečena za razpravljanje o zagajivanj u krša« (naglašeno u originalu). Također upozorava na predavanje dra Seckendorf-a, koje će »biti tim zanimivije, jer će biti razjašnjeno nacrti i fotografijimi, koje će slike i kroz slideća dva dana biti u istih prostorijah za običnih uredovnih satovah izložene štov. občinstvu na ogled.« Također je objavljen i »Proglas Gradskog odbora (u Senju) za doček učesnika velike šumarske skupštine na hrvatskom Krasu«. O samom Savjetovanju objavljeni su ovi izvještaji: AGRAMER ZEITUNG u broju od 12. IX pod naslovom »R e i c h s f o r s t v e- r e i n« objavljuje iz Rijeke »primljenu vijest«, koja sadrži izvještaj o dolasku skupštinara u Rijeku, o otvaranju Savjetovanja i sažetaka predavanja Sackendorf- a te o izlasku 9. na teren u Senju. NARODNE NOVINE u br. od 12. IX na prvoj stranici i 1—2 stupcu objavljulju pod naslovom »Šumarski sastanak na Krasu« o tome, da se održava »šumarski sastanak« uz komentar, da s »ljubopitnošću izčekujemo izvještaj o razpravah vođenih na tih sastancih, koja će se po programu držati u primorskih gradovih Senju, Rieci i Trstu« kao i to, da je »porast šumski počeo sam od sebe 4 Vidi i »Povijest šumarstva Hrvatske. . .«, Zagreb, 1976. 5 J. ŠAFAR: Nalazišta i razmnažanja topola na mediteranskom području, Sum. list, 1964, br. 3—4. |