DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 91     <-- 91 -->        PDF

TRI POSLIJERATNE SPECIJALIZIRANE INSTITUCIJE
ZA POŠUMLJIVANJE I MELIORACIJU KRŠA


Dr Duško JEDLOWSKI, đipl. ing. šum. — SPLIT


Oskar PIŠKORIĆ, dipl. inž. šum. — ZAGREB


Velike, revolucionarne, političke promjene u društvu redovno imaju i značajne
promjene i u ostalim društvenim područjima. Tako je i pobjedonosni
završetak NOB-e 1945. godine imao za posljedicu i radikalne promjene u društveno-
političkim odnosima pa i u našem šumarstvu. ´) Vlasništvo šuma svedeno
je na dvije kategorije: društvene i u vlasništvu pojedinaca (privatnika)
uz ograničenje površine na maksimalno 5 (za nezemljoradnike) do 15 ha (za
zemljoradnike — seljaka). U korišćenju šuma društvenog sektora uvedena je
jednakost za sve građane tj. brisana su prava ovlaštenika (u instituciji b. zemljišnjih
zajednica) ili pravoužitnika (u krajiškim imovnim općinama) ili s kojeg
drugog naslova (u općinskim ili seoskim šumama, prava služnosti). Za osposobljavanje
stručnih kadrova osnivaju se novi šumarski fakulteti kao i srednje
šumarske te drvarske škole. Proširuju se kapaciteti za istraživanja u šumarstvu,
koja su do tada vršena samo u sklopu šumarskih fakulteta (a izvan
njih sporadično po pojedincima iz operative), osnivanjem posebnih ustanova —
šumarskih instituta (1944. u Skopju, 1945. u Zagrebu, 1946. u Beogradu a 1947. u
Ljubljani i u Sarajevu).


Svaka Republika je (s izuzetkom Crne Gore), kako vidimo, osnovala svoj
institut za istraživanja u šumarstvu (u Hrvatskoj i u lovstvu) što ima određeno
opravdanje i u činjenici da su i prirodni i nasljeđem uslovi šumske privrede
različiti. Ali u Jugoslaviji postoji i znatno područje (oko 1/4 ukupne površine)
na kojem su ti uslovi jednaki bez obzira na republičke granice, a to je
Kraško područje. Jednaki na tom području, ali različiti od ostalog dijela, kako
pojedine Republike koja zahvaća i Kras (Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine
te Crne Gore) tako i Jugoslavije kao cjeline. Stoga je prirodno da se Kraško
područje tretira posebno od ostalih dijelova zemlje i dosljedno tome osnuju
posebne institucije. Također je prirodno, da se ono i ne cjepka nego pojedinim
institucijama obuhvati u cjelini odnosno ustanovama saveznog značaja i na teret
saveznih sredstava (budžeta). Tako Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva
Vlade FNRJ (ministar Dr Vaso Čubrilović, pomoćnik ministra za šumarstvo,
Dr Miran Brinar) 1947. godine osniva naučno-istraživačku ustanovu — Institut
za za pošumljavanje i melioraciju krša u Splitu te Saveznu srednju šumarsku
školu za krš, također u Splitu.


Za obnovu šuma (pošumljavanjem, melioracijom) na degradiranom dijelu
Kraškog područja također se osnivaju posebne ustanove. U SR Hrvatskoj to
su Uprave za pošumljavanje i uređenje bujica, osnovane 1947. godine u Rijeci
i u Splitu.


Postojanje Uprava za pošumljavanje i uređenje bujica do sada uopće nije
registrirano u našem stručnom tisku, dok se o ostalim dvjema ustanovama do
određenog datuma nalaze podaci u Šumarskom listu, u knjizi »Šumarska nastava
u Hrvatskoj 1860 — 1960, u »Zborniku Društva inžinjera i tehničara« izdanom
u Splitu 1958. godine te u publikaciji »Krš Hrvatske«, Zagreb 1957.


1 Više o tim odnosima vidi u knjizi »STO GODINA ŠUMARSTVA BILOGORSKO-PODRAVSKE
REGIJE«, Bjelovar, 1974, str. 39. i 387.


89




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 92     <-- 92 -->        PDF

Ü Institutu za pošumljivanje i melioraciju krša pisao je A. HORVAT u Šumskom
listu (1955. god., br. 11—12, str. 526) pod naslovom »Institut za eksperimentalno
šumarstvo«, u navedenom Zborniku (str. 723) D. JEDLOWSKI pod naslovom
»Naučno istraživački rad u šumarstvu«, a u knjizi »Krš Hrvatske« pod
naslovom »Naučno-istraživački rad na kršu«.


O Saveznoj šumarskoj školi za krš pisao je B. DERETA u navedenom Zborniku
(str. 721) pod naslovom »Stručni kadrovi i školstvo u šumarstvu« te O.
PIŠKORIĆ u knjizi »Krš Hrvatske« pod naslovom »Obrazovanje stručnih kadrova
za kraško područje«, u Šumarskom listu (1959, god., br. 10—11, str. 390.
(pod naslovom »O desetogodišnjici Srednje šumarske škole za krš u Splitu« i u
knjizi »Šumarska nastava u Hrvatskoj 1860—1960.« (str. 554) pod naslovom »Šumarska
škola za krš u Splitu«.


INSTITUT ZA POŠUMLJAVANJE I MELIORACIJU KRŠA


1.
Institut za pošumljavanje i melioraciju krša osnovan je kao ustanova saveznog
značaja Uredbom Predsjedništva Vlade FNRJ od 8. XII 1947. god., objavljene
u »Službenom listu FNRJ« br. 102/47. Institut je potpadao pod neposredno
rukovodstvo Ministarstva poljoprivrede i šumarstva FNRJ. Sjedište Instituta
u Splitu, a radom je započeo 1948. godine s ing. Augustom H o rvatom
kao direktorom te ing. Stankom C vet kom i ing. Antom Premužiće
m kao prvim stručnim suradnicima.


Pravilnikom donijetim siječnja 1950. godine zadaci Instituta bili su:
a) da naučno ispituje i proučava sve uslove koji su potrebni da se ogoljele
i devastirane kraške površine, koje nisu za racionalnu poljoprivrednu
upotrebu, pošume i pokriju šumskom vegetacijom;
b) da naučno ispituje i proučava sve načine šumskih melioracija na području
krša, a u cilju da se poljoprivredne kulture, objekti i naselja zaštite od
štetnog djelovanja suše, vjetrova i vode;
c) da daje mišljenja i predloge, kao i da određuje tehniku rada državnim
organima i ustanovama za planiranje i izvođenje pošumljavanja i melioraciju
na kršu;
e) da propagira pošumljavanje i melioraciju izdavanjem naučnih i stručnih
publikacija, kao i objavljivanjem popularnih brošura i članaka u svrhu populariziranja
pošumljavanja i melioracija naročito među stanovništvom na području
krša.
Za izvršenje ovih zadataka, pored direkcije Instituta u Splitu, osnovane su
i ove ustanove:


— u Bijelom Polju kod Mostara stanica s rasadnikom,
— u Rijeci stanica s rasadnikom u Sv. Katarini,
— u Sent Petru ob Krasu (danas Pivka) »opitni punkt«,
— u Ljubljani Zavod za planinske šume te
— na b. posjedu Gučetić-Gozze (površine 28,466 ha) u Trstenom kod Dubrovnika
Arboretum.
Predviđena stanica u Titogradu nije osnovana.
U Splitu je Institut raspolagao, na lokalitetu Špinut, s površinom od 0,55 ha,
od čega se 0,1 ha koristilo za rasadnik za pokusne sjetve, te na Kozjaku, iznad
Kaštel Sućurca, kompleks niske šume crnike površne 119, 47 ha na lokalitetu
»Kaočina gaj«. Zavodu za planinske šume NR Slovenija dodijeljen je kompleks
šuma u masivu Snežnik-Javornik površine od 22 000 ha.


Naučno-istraživačka i eksperimentalna materija u Direkciji podijeljena je u
pet sekcija:


Sekcija za ekonomiku i inventarizaciju, koja proučava:
strukturu kraških područja u vezi s regresijom vegetacije i degradacije tla;
ulogu šumsko-meliorativnih radova u stvaranju boljih uslova za razvoj privrede
na kršu;


90




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 93     <-- 93 -->        PDF

SI. 1. Radni kolektiv Instituta za pošumljavanje i melioraciju krša u Splitu 1950.
godine. — Od šumara prisutni: A. Horvat (usredini s naočalima), iza njega V.
Pleše, a s desne strane D. Jedlowski i M. Jovančević, dok je Ž. Vrdoljak bio
otsutan.


mogućnosti i načine reguliranja proizvodnje (drvarenje, paša itd.) na degradiranim
površinama u cilju da se ograniči i spriječi dalja regresija vegetacije i
degradacije tla)


metode inventarizacije degradiranih površina na osnovu fitocenoloških i pedoloških
istraživanja, a u vezi s njihovom ekonomskom funkcijom.
Sekcija za proizvodnju sjemena i sadnica sa zadatkom da prouči i eksperimentalnim
putem utvrdi najpovoljniji način:


sakupljanja i dobivanja sjemena raznih vrsta drveća, grmlja i trava potrebnih
za šumsko-meliorativne radove, s obzirom na njihovu provenijenciju, rasu i
kvalitet;


manipulacije sa sjemenom;
sjetve sjemena u rasadnicima;
proizvodnja sadnica i manipulacije sa sadnicama;
organizacije i racionalizacije radova na sakupljanju i dobivanju sjemena kao


i proizvodnji sadnica. Toj sekciji su pridodati laboratoriji za ispitivanje sjemena
i trušnicc, a pored toga i rasadnici koji služe za:
a) izvršenje raznih eksperimenata sa klijanjem sjemena i tehnikom stjeve u
rasadniku;


b) proizvodnju rasadnog materijala za šumsko,meliorativne terenske eksperimente;
c) proučavanje metoda racionalizacije radova u rasadnicima i matičnjacima.


Sekcija za šumsku melioraciju degradiranih površina ima zadatak da komparativno-
eksperimentalnim putem utvrdi najpovoljnije:
vrste drveća, grmlja i niskog rašća kao sredstva za šumsku melioraciju degradiranih
površina;
način sjetve i sadnje na terenu;
strukture kulture u vezi s njihovom funkcijom;


91




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 94     <-- 94 -->        PDF

vrste i načine intervencija u kulturama;


vrste i načine regeneracije devastiranih šuma, šikara i makija;


načine i mogućnosti racionalizacije svih šumskih radova na terenu.


Sekcija za istraživanja u šumama na kršu ima zadatak da ispituje i prou


čava:


prirodno pomlađivanje šuma;


uređenje gospodarstva i iskorišćavanje proizvoda u šumama i na melioriranim
površinama;


drvnu masu i prirast šuma, kultura i regeneriranih šikara;


tehnološka svojstva drveta i drugih proizvoda u šumama na degradiranim
melioriranim šumama.
Sekcija za zaštitu bilja ima zadatak da ispituje i eksperimentalnim putem
utvrđuje preventivne i represivne mjere protiv biljnih bolesti, štetnih insekata i
drugih životinja u rasadnicima, šumama, šikarama i kulturama svih vrsta, kao i
mjere protiv požara.
Osim ovih sekcija, direkcija ima još tri samostalne grupe: fitocenološku,
pedološku i meteorološku.
Kako se razabire iz ove sheme organizacije, rad Instituta je zamišljen na
vrlo širokoj osnovi. On bi trebao da duboko zadre u krašku problematiku, posebno
radom svoje prve sekcije koje je težište u ispitivanju ekonomske strukture
kraškog područja u vezi sa degradacijom vegetacije i tla. Zamišljeno je, osim
toga, da Institut posluži kao centar za specijalizaciju šumarskih stručnjaka u
naučno-istraživačkom radu, kao i za potrebe šumarske operative na kršu.


Kako je prije napomenuto, Institut je započeo s radom 1948. godine. Tada je
dobiveno zemljište za osnutak stanice Instituta u Bijelom Polju kod Mostara, na
kojem je slijedeće godine podignuta jednospratna zgrada za stanicu i osnovan
rasadnik. Isto tako je 1948. dobiven u Trstenu kod Dubrovnika bivši posjed Gučetić-
Gozze sa zgradom koja je slijedeće godine popravljena. Tu se osniva Arboretum
Trsteno. U Splitu, u sjedištu direkcije, podiže se 1949. drvena baraka za
smještaj i osniva rasadnik u Špinutu, a iste godine osniva se i stanica na Rijeci
s rasadnikom na Sv. Katarini te opitni punkt u Sent Petru ob Krasu. Godine
1949. osniva se u sklopu Instituta i Zavod za planinske šume u Ljubljani, kojemu
NR Slovenija dodjeljuje u istraživačke svrhe šumski kompleks od 22.000 ha na
području Snežnik-Javornik. Namjeravano osnivanje stanice u Titogradu nije
ostvareno.


Ovako organizirani Institut djelovao je samo do polovine 1950. godine. Naime,
sredinom 1950- godine ukida se Savezno ministarstvo poljoprivrede i šumarstva
a Institut za pošumljavanje i melioraciju u Splitu jednim dijelom preuzima
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu koja osniva
Institut za eksperimentalno šumarstvo sa sjedištem u Zagrebu i stanicama u
Splitu, na Rijeci i u Trstenu; stanicu u Bijelom Polju (Mostar) preuzeo je Institut
za naučna šumarska istraživanja u Sarajevu, a Zavod za planinske šume priključen
je Gozdarskom institutu Slovenije u Ljubljani.


Institut za eksperimentalno šumarstvo JAZU-a djeluje do kraja svibnja 1957.
godine, kada je JAZU postavljen zahtjev da svoje Institute »privrednog karaktera
«, između kojih i Institut za eksperimentalno šumarstvo, samo dijelom dotira
iz svojih budžetskih sredstava, dok bi se ostatak ostvarivao njihovom zaradom,
odnosno da Instituti navedenog karaktera pređu na samostalno financiranje.
Pod ovakvim uslovima nije više bio moguć opstanak Instituta u okviru Akademije,
to više što njegovo djelovanje nije bilo usmjereno u pravcu namicanja
sredstava. U ovakvoj situaciji došlo je do reorganizacije: centar Instituta za eksperimentalno
šumarstvo u Zagrebu se ukida, a stanice u Splitu i na Rijeci pripajaju
se Institutu za šumarska i lovna istraživanja u Zagrebu, dok Arboretum
Trsteno i dalje ostaje objekt Akademije. Šest godina kasnije tj. 1963. godine
Stanica u Splitu ulazi u sastav Naučno-istraživačkog Instituta za jadranske kulture
u Splitu, koji proširuje djelatnost na obimnije istraživačke radove iz problematike
erozije i melioracije i rješenjem Skupštine općine Split od 24. kolovoza
1964. godine mijenja naziv u »INSTITUT ZA JADRANSKE KULTURE I MELIORACIJU
KRŠA«. Taj Institut smješten je danas istočno od Splita u predjelu
Duilovo.


92




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 95     <-- 95 -->        PDF

U okviru Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša šumarska problematika
uključena je u Odjel za melioraciju krša i pedologiju
(ukupno je rad Instituta podjeljen u 8 odjela). Naučno-istraživački rad je usmjeren
u nekoliko pravaca, od kojih treba posebno spomenuti ove:


1. Istraživanja mogućnosti introdukcije vrijednijih šumskih vrsta;
2. istraživanja povezana sa zaštitom poljoprivrednih površina od eolske
erozije;
3. istraživanja parametara erozije u bujičnim slivovima i načina bioloških
intervencija;
4. ispitivanja mogućnosti unapređenja šumske proizvodnje i
5. ispitivanja mogućnosti i načina melioracije degradiranih površina.
SI. 2. Pogled na zgradu Srednje šumarske škole za krš po dovršetku u proljeće
1960. godine. Istog proljeća ispred zgrade posađen je drvored od brijestova i
košćele, a sljedećih godina parkiran je i sav prostor do Marjanske ceste.


93




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 96     <-- 96 -->        PDF

Pored ovih naučno-istraživačkih tu su i stručni radovi naročito oni koji se
odnose na ulogu šuma u prostornom planiranju (prostorni plan Južnog i Gornjeg
Jadrana) i zaštita čovjekove sredine.


Broj zaposlenih u Institutu u jesen 1950. godine iznosio je: 11 inžinjera, 1
pedolog, 4 šumarska tehničara, 7 lugara, 3 rasadničara. 2 računska službenika,
5 pomoćnih službenika i 35 radnika odnosno svega 69 radnika. Poimence u sklopu
Instituta radili su ovi radnici s visokom stručnom spremom:


Cvek, inž. Stanko u Splitu i Ljubljani 1948—1950.
Dolgan, inž. Franc u Ljubljani 1949—1950.
Gračanin, inž. Zlatko u Zagrebu 1949—1957.
Horvat, inž. August u Splitu i Zagrebu 1948—1957.
Jedlovvski, inž. Duško u Splitu 1949—1963.
Jovanović, inž. Milorad u Splitu i Trstenom 1950—1957.
Klunić, inž. Mirko u Splitu 1949—1950.
Pavelić, inž. Jure u Trstenom 1949—1951.
Pelzer, inž. Zvonimir u Splitu 1948—1950.
Plesa, inž. Vinko u Splitu i Zagrebu 1950—1955.
Premužić. inž. Ante u Splitu 1948—1950.
Regent, inž. Boris u Rijeci 1949—1957.
Simunović, inž. Mile u Bijelom Polju (Mostar) 1949—1950.
Tregubov, dr Vladimir u Ljubljani 1952—1958.
Vrdoljak, inž. Žarko u Splitu 1950—1961.


Kao vanjski suradnici Instituta radili su:
Horvat, prof. Dr Ivo — vegetacijska karta Risnjaka,
Horvatić, prof. Dr Stjepan — na fitocenološkim istraživanjima,
Pevalek, prof. Dr Ivo — identifikacija vrsta u Arboretumu Trsteno,
Piškorić, inž. Oskar — za temu »Regeneracija degradiranih makija srednjeg i
južnodalmatinskog područja Quercetum ilicisa« i to u pokusnom objektu Kaočina
gaj kod Splita.


Nakon likvidacije Stanice u Splitu u Institutu za jadranske kulture i melioraciju
Krša u prvo vrijeme radi samo Dr Duško Jedlowski, a kasnije inž. Vlado
Topić.


2. BIBLIOGRAFIJA
objavljenih radova, koji su rezultat postojanja Instituta
Anali Instituta za eksperimentalno šumarstvo
Jugoslavenske akademije


Vol. I, Zagreb, 1955.


HORVAT, A., PLESA, V., GRAČANIN, Z., JEDLOWSKI, D., VRDOLJAK, Z., JOVANČEV1C,
M.: Istraživanja o regresiji i progresiji šumske vegetacije na
kršu (Kozjak).


JOVANCEVIĆ, M.: Prilog poznavanju šumske vegetacije otoka Šćedra.
JOVANČEVIĆ, M.: O nekim razlikama između obične i sitnolisne mirte (Mvrtus
communis L. i Mvrtus communis var. tarentina).
GRAČANIN, Z.: Tla šumskih rasadnika Instituta za eksperimentalno šumarstvo.


Prethodni izvještaji
JEDLOVVSKI, D.: Zeleni hrast.
HORVAT, A.: Istraživanja o uzgoju sadnica lovora (Laurus nobilis L.) pod zasjenom.
JEDLOVVSKI, D.: Uzgoj sadnica oštrike (Quercus coccifera L.).
VRDOLJAK, Ž.: Prilog poznavanju tehnike pošumljavanja srednjedalmatinske kamenjare.


94




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 97     <-- 97 -->        PDF

HORVAT, A.: Prilog poznavanju uzgoja japanskog tunga (Aleuritis cordata Rob.
B.) u Južnoj Dalmaciji.


Vol. II, Zagreb, 1957.


REGHNT, B.: O gubitku vlage i smanjenju klijavosti ploda pitomog kestena
(Castanea sativa Mili.).
REGHNT, B.: Pojava letalnosti tipova biljaka kod hrasta medunca (Quercus
lanuginosa Thuill.).
VRDOLJAK, Z.: Istraživanja o utjecaju dubine sjetve i zasjenjivanja na nicanje
sjemena i razvoj sadnica crnog i bijelog graba.
JEDLOWSKI, D.: Uzgoj biljaka pinja (Pinus pinea L.) prikraćivanjem korijenčića.
JEDLÜWSKI, D.: Izvještaj o naučnom putu u Italiju.


Vol. III, Zagreb, 1965.


JOVANČEVIC, M.: Rasprostranjenje, varijabilitet i sistematika crnog cera (Quercus
macedonica A. DC.) u Jugoslaviji.


Vol. IV, Zagreb, 1972.
JOVANČEVIC, M.: Horologija šumskog drveća i grmlja u Dubrovačkom kraju.


Vol. V. Zagreb, 1975.


JOVANČEVIC, M.: Ekologija šumskog drveća i grmlja u Dubrovačkom kraju.


Šumarski list


75. godište, Zagreb, 1951.
HORVAT, A.: O nekim neposrednim zadacima istraživačkog rada na degradiranom
kršu, br. 1—2.
HORVAT, A.: O gustoći sadnje na degradiranom kršu, napose za alepski bor,
br. 8—10.
HORVAT, A.: O važnosti uzgoja lovora, br. 11—12.


76. godište, Zagreb, 1952.
JEDLOWSKI, D.: Prilog istraživanju areala bukve u Dalmaciji, br. 5—6.


77. godište, Zagreb, 1953.
JOVANČEVIC, M.: O težinskim i volumnim svojstvima semenja i plodova nekih
mediteranskih vrsta, br. 4—5.


78. godište, Zagreb, 1954.
HORVAT, A.: Prilog poznavanju uzgoja plutnjaka (Quercus suber L.), br. 1.
HORVAT, A.: Osvrt na rezultate pošumljavanja u krškom području NR Hrvatske


u periodu izvršenja Petogodišnjeg plana, br. 2—3.
JEDLOWSKI, D.: Interesantan primjerak čempresa na Hvaru, br. 4.
JEDLOWSKI, D.: Razlika u gradnji lista šmrike i pukinje, br. 8.
JEDLOWSKI, D.: Temperaturne razlike minimalnih temperatura u zaklonu i pri


tlu, br. 11—12.
JEDLOWSKI, D.: Neke karakteristike bušina (Cistus L.), br 11—12.
JOVANČEVIC, M.: O upotrebi i sušenju lovorovog lišća i ploda, br. 1.
REGENT, B.: Prilog poznavanju uzgoja biljaka iz ploda pitomog kestena i ma


runa, br. 8.
VRDOLJAK, Ž.: Nekoliko napomena za uzgoj rašeljke, br. 7.


79. godište, Zagreb, 1955.
HORVAT, A.: Institut za eksperimentalno šumarstvo, br. 11—12.


95




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 98     <-- 98 -->        PDF

JEDLOWSKI, D.: Upotreba krovne kljepenke za izradu tuljaka, br. 7—8.


80. godište, Zagreb, 1956.
VRDOLJAK, Ž.: O mogućnosti uzgoja eukalipta u našem Primorju, br. 5—6.


87. godište, Zagreb, 1963.
PISKORIC, O.: Dinamika visinskog prirasta izbojaka iz panjeva česmine (Quercus


ilex L.), br. 3—4.


Narodni šumar


26. godište, Sarajevo, 1962.
PISKORIC, O.: Dinamika prirasta izdanaka crnog jasena i medunca, br. 5—6.
PIŠKORIĆ, O.: Nekoliko podataka o žiru česmine (Quercus ilex), br. 7—9.
Osim navedenih objavljenih rezultata rada Instituta za pošumljavanje i melioraciju
krša u, današnjem, Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša postoji
dokumentacija fitocenoloških istraživanja Mosora i Biokova.-)


SREDNJA ŠUMARSKA ŠKOLA ZA KRŠ


1.
Šumarska škola za krš u Splitu (u daljnjem tekstu Škola) počela je sa radom
u jesen 1948. godine. Škola je bila smještena u predjelu Špinut, između mora i
Marjanske šume. U času osnivanja raspolagala je s oko 4 ha zemljišta, a jezgra
je bio šumski rasadnik tadanje Uprave za pošumljavanje i meliorciju krša u
Splitu. Dio tog terena bio je predviđen za potrebe Instituta za pošumljavanje i
miloraciju krša (za zgradu i dr.), ali je bila podignuta samo jedna montažna
baraka. Desetak godina kasnije prvotna površina smanjena je na oko 2,5 ha
oduzimanjem najprije pojasa uz obalu za gradnju športske lučice (tako i nazvane),
a zatim oko 1960. godine za gradnju ceste prema Marjanu te i stanbenih zgrada.


Za početak rada Škole ljeti 1948. godine podignute su 3 barake: za samu
školu te uz nju vezan đački dom. Nešto kasnije sagrađena je kuhinja i blagovaonice
te još jedna baraka kao stanbena. Paralelno s početkom rađa Škole pri,
premani su i projekti za gradnju stalne zgrade, ali ona se, zbog ograničenja investicija
1949/50. godine, ostvaruje po novom projektu, tek 1957. Nova zgrada dovršena
je u ožujku 1960. godine tako da je u njoj cjelokupna nastava počela 2.
travnja te godine. Izgrađena površina iznosi 2,260 ma, a sadrži 10 predavaonica,
9 kabineta povezanih s predavaonicama, dvoranu za tjelesni odgoj (s kupaonicama),
upravni trakt, više radionica i stan za čuvara zgrade. Početni kapital bila je
osigurnina 1955. g. izgorjele barake, zati mdoprinos kotara Split, ali najveći dio
troškova gradnje od oko 82 milijuna dinara podmireni su iz Fonda za kadrove
(u čijem se upravnom odboru nalazio i prijašnji profesor Škole Ing. Dimitrije
BURA).


U krugu Škole uređeno je nogometno igralište te igralište za košarku.
Dio rasadnika kao i neki slobodni prostori pretvoreni su, posebnom brigom
Ing. Borisa GIBERBORGEJSKOG, profesora Škole (umro 1962), u arboertum a
predprostori zgrada (baraka) parkirani. U rasadniku su bila i dva manja staklenika,
koji su upotpunjavali uvjete za praktičnu obuku i rad učenika od dendrologije
do rasadničke proizvodnje ne samo šumskog nego i ukrasno-parkovnog
bilja.
Školu je osnovalo, kako je naprijed navedeno, tadanje savezno Ministarstvo
poljoprivrede i šumarstva i iz saveznog budžeta financirana je do 1950. godine.
Reorganizacijom državne uprave 1950. godine Škola prelazi pod kompetenciju
republičkog ministarstva šumarstva, a dvije godine kasnije na financiranje Narodnog
odboraopćine Split. Međutim u Školu se i nadalje upisuju učenici s područja
svih Republika i Pokrajina te je njihov udio, npr., šk. god. 1958/59. bio


2 Eventualna dopuna ove bibliografije bit će objavljena u br. 12/79. Šumarskog lista.


96




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 99     <-- 99 -->        PDF

31,3´%», a posljednje, 1964/65. šk. god. od 60 maturanata 20 ih je bilo izvan područja
SR Hrvatske (iz SR Bosne i Hercegovine 8, iz SR Crne Gore 1, iz SR
Srbije 4 te iz AP Vojvodine 7).


Ova Škola bila je prva u Jugoslaviji za koju je bilo potrebno prethodno osmogodišnje
školovanje i kojoj je trajanje određeno s četiri godine (tada je školovanje
u srednjim stručnim školama trajalo 3 godine). Škola je bila strogo internatskog
ustrojstva, pa su i oni učenici iz Splita — Splićani bili obavezni stanovati
u domu Škole. U prvo vrijeme i dom je bio sastavni dio Škole, da se kasnije
u skladu s općim društvenim kretanjima osamostali. Učenike u prvi razred upućivalo
je savezno Ministarstvo šumarstva (do 1950. god.), pa je, npr., već prve
godine bilo upisano 5 učenika iz SR Makedonije (neki učenici nisu ni vidjeli
svjedodžbe završnog razreda, jer su neposredno s ostalim dokumentima bila od


SI. 3. Šuma crnog jasena i graba sedam godina nakon izvršene podmladne sječe
podno Biokova u blizini Zagvozda, Sekcija za pošumljavanje i melioraciju krša
Imotski. *)


* iz prikaza »ŠUMARSTVO DALMACIJE« u ZBORNIKU Društva inžinjera i tehničara u Splitu,
Split, 1958.


ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 100     <-- 100 -->        PDF

njihove poslane u Šumarsku školu). Tada su svi učenici bili stipendisti, a stipendijom
je bio osiguran ne samo smještaj u đačkom domu nego i odjeća, pa i
školski pribor.


U čemu je bila specifičnost ove Škole? U prvom redu svakako
već sama lokacija: to jest da se nalazila u kraškom okolišu. To je posebno bilo
značajno za one učenike, koji su dolazili iz izvankraškog područja (a tih je bilo
u prosjeku više od trećine), ali i za rođene u tom okolišu, jer nisu izgubili usku
vezu sa sredinom u kojoj bi trebali raditi. Pored upozorenja na različitost prirodnih
uvjeta na kraškom području od ostalih, kontinentalnih, područja u svim
predmetima, gdje je bilo moguće, bila su i dva posebna — pošumljavanje krša
te kraški pašnjaci.


U predmetu pošumljavanje krša obrađivala se kompleksna materija,
kao:


— osobine kraškog područja (geološko-petrografske, morfološke, hidrološke,
klimatske, pedološke, vegetacijske i ekonomsko-socijalne);


— značenje i zadaća šuma na krasu;
— šumska melioracija krša (vrste drveća, tehnika pošumljavanja, tehnika
melioracija, struktura sastojina — kultura, pomoćni radovi, planiranje radova i
evidencija);
— zaštitni pojasevi;
— historijat šumske melioracije krša.
U predmetu kraški pašnjaci obrađivano je:
— općenito o stočarstvu,


— stoka kraškog područja,
— melioracija kraškog pašnjaka.
Upoznavši sadržaj ovog predmeta jedan agronom (d r Philips ) izjavio je,
da je to jedinstveni predmet u našim školama koji ukazuje na specifičnost
stočarstva na kraškom području.
Jedinstven predmet u odnosu na ostale srednje šumarske škole bio je i
parkiranje . U tom predmetu nisu obrađivani samo parkovi (osnivanje, održavanje)
nego i proizvodnja sadnog materijala za parkove kako dendrološkog
tako i cvjetnog.
U prvim nastavnim planovima, uključivo i onaj iz 1952. godine, postojao je i
predmet kraške vode. Kasnije je reduciran time, da je najbitniji dio materije
ušao u predmet uređenje bujica, koje je Škola zadržala, iako su tehnički radovi
na uređenju bujica već 1950. godine prešli u kompentenciju vodoprivrede. Svrha
je predmeta bila da naglasi opasnosti od erozivne moći vode (erozija zemljišta
obrađivana je i u predmetu pošumljavanja krša — u zaštitnim funkcijama šume),
uputi na sprečavanju manjih vododerina i drugih erozija te mogućnosti osiguranja
pitke vode u kraškim uvjetima.


Materija predmeta »osnovi šumarstva«, za koji je Ministarstvo šumarstva,
tada, Narodne Republike Bosne i Hercegovine raspisalo je natječaj za rukopis
udžbenika (koji je kasnije bio storniran), u splitskoj Školi obrađivana je cijelo
vrijeme pod naslovom »uvod u šumarstvo«. Materija je predavana prva tri
mjeseca u sklopu predmeta šumsko sjemenarstvo (po nastavnom planu od šk.
god. 1959/60. uzgajanja šuma). U tom predmetu ukratko je iznijeta kako ekonomska
tako, po sadanjoj terminologiji, i ekološka važnost šume te osnovni pojmovi
iz šumarske djelatnosti. Na taj način učenici su odmah na početku školovanja
bili u mogućnosti saznati što se tokom školovanja uči, a i to, da im u prvim
koracima praktičnih vježbi, koje su bile predviđene i kao ferijalne u šumskoj
operativi, ne budu strani osnovni stručni pojmovi i oruđa (promjerka, npr.).


U Školi posebna pažnja bila je posvećena praktičkom radu. PrakL
tički rad učenici su obavljali na 4 načina: svakodnevno, tjedno, godišnji u toku
školske godine te ferijalna praksa. Svakodnevni za vrijeme nastave, iz svakog
razreda (odjeljenja) po 1—2 učenika bio je potreban radi radova i održavanja
rasadnika te školskog kruga, tjedni u vezana tri poslijepodnevna sata, obavljan
je u krugu Škole ali i na području grada Splita. Godišnji bio je predviđen s 20
radnih dana i on se realizirao gotovo isključivo pošumljavanjem. Za ostale radove,
melioracije, iskorišćivanja šuma, nisu postojali uvjeti (materijalna sredstva),


98




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 101     <-- 101 -->        PDF

pa je prema tome uva praksa u cijelosti bila nepotpuna. Ferijalna praksa bila je
različita, jer je ona ovisila o šumarskim radnim organizacijama koje su učenike
prihvaćale na praksu.


Završn i ispi t do 1959. godine polagao se iz hrvatskog jezika, pošumljavanje
krša (uključivo uzgajanje šuma), zaštita šuma, uređivanje šuma i iskorišćivanje
šuma. Ispit iz hrvatskog jezika polagao se pismeno i usmeno, pošumljavanje
krša pismeno i usmeno, a ostali predmeti samo usmeno. Pismeni iz pošumljavanja
krša sastojao se iz izrade godišnjeg plana (s analizom cijena) pošumljavanja
određene površine. Ta površina bila je dio većeg kompleksa (npr. na
Kočinom brdu, u Majdanu i dr.), za koju je učenik kao sastavni dio pismenog
rada trebao uzeti elemente potrebne za izradu plana. Izlazak na teren bio je
skupni. 1960/61. god. dotadanji način polaganja završnog ispita u srednjim školama
(mature) zamjenjuju se novim. Po tom načinu učenik piše (izrađuje) »diplomski
rad«, kojeg u usmenom dijelu ispita »brani«. Diplomski rad obrađivao
je određenu temu iz jednog predmeta, a izbor predmeta bio je slobodan, pa su
neki npr. kao izborni predmet uzeli tjelesni odgoj. Svi učenici, međutim, polagali
su pismeno i usmeno ispit iz hrvatskog ili srpskog jezika. Nastavnički zbor splitske
Šumarske škole smatrao je, da koncentracija završnog ispita na samo jedan
nastavni predmet ne odgovara zahtjevu da to bude prilika obnavljanja, te učvršćivanja,
znanja koja su nužna ne samo za izborni predmet nego obnovi znanje
i one materije koja je potrebna za ispravan kasniji rad u praksi. Stoga su
utvrđene materije iz koje se mogao izrađivati diplomsk i ra d kao i materije
koje su potrebne za izabranu »specijalnost«. Nazivi grupa bili su: pošumljavanje
krša, zaštita šuma, uređivanje šuma, .iskorišćivanje šuma i parkiranje.


Za svaki predmet diplomskog rada učenik je trebao ponoviti, da ne kažemo
odgovoriti, znanje iz denđrologije, jer, konačno, svaki šumarski radnik mora
poznavati šumsko drveće (i grmlje). U ispitnoj jedinici pošumljavanje krša pored
materije tog predmeta nalazilo se kompletno uzgajanje šuma odnosno ekologija,
biologija šumskog drveća i sastojina, tehnika uzgajanja šuma, sjemenarstvo
i rasadničarstvo te iz zaštite šuma materija koja se odnosila na obrađenu
vrstu u diplomskom radu (štetnici, gljive, načini zaštite):


— u ispitnoj jedinici zaštite šuma uz materiju zaštite u usmeni dioispita
ulazila je i ekologija te biologija šumskog drveća i sastojina;
— u ispitnoj jedinici uređivanje šuma uz uređivanje u usmeni dio ulazila je
i materija dendrometrije, ekologije, biologije drveća i sastojine te tehnika uzgajanja
šuma;
— u ispitnoj jedinici iskorišćivanje šuma uz iskorišćivanje za usmeni dio ispita
ulazilo je i građevinarstvo;
— u ispitnoj jedinici parkiranje uz parkiranje predmet ispita bila je i ekologija.
Polaganje završnog ispita iz jednog stručnog predmeta uz neposredno na
njega vezanu materiju drugih »predmeta« smatram uvijek boljim od »rekapitulacije
« cjelokupne materije, jer je većina učenika može proraditi ono za što ima
više sklonosti. Za obradu teme učenik je imao na raspolaganju gotovo cijelo drugo
polugodište školske godine te je imao prilike da i solidnije obradi materiju
(eventualno »kupljene« ili bar neusvojene diplomske radove svaki je nastavnik,
mogao lahko provjeriti). Diplomskih radova bilo je vrlo dobrih odnosno izvorni,
da su čak neki rezultati objavljeni i u Šumarskom listus.


Škola se afirmirala i u izdavanju skripata za predmete za koje
uopće nije bilo udžbenika ili ne koji bi odgovarao programu za tu Školu. Nastavnici
Škole shvatili su pisanje skripata kao sastavni dio svoje redovne dužnostig
nastavnika. Da je tome tako svjedoči činjenica, što su honorari bili minimalni
1959. i dalje, npr., jednaki pa i manji nego li je stajao prijepis na matricu).
Težilo se, da cijene skripata budu što manje imajući u vidu, da je većina učenika
bila skromnog materijalnog stanja. Skripta su napisali:


Bilandži ć ing Ante: Geodezija (1959);
Dere ta ing. B.: Kraške vode s uređenjem bujica (1960), Organizacija i
mehanizacija rada (1961);


3 B. MARINKOV1C: Zaraženost borovih stabala na Marjanu sa Tramctes pini (Broh) Fr, šum.
list, 1961. god., br. 9—10.


99




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 102     <-- 102 -->        PDF

Giperborejsk i ing. Boris: Pedologija (1956), Kraški pašnjaci (1958), Parkovi
(1959) te Botanika za lugare (1957);


Marinkovi ć ing. Branimir: Zaštita šuma za Šumarsku školu (1959) i Zaštitu
šuma za lugare (1957), Organizacija lugarske službe (1957) te II izdanje
Uvoda u šumarstvo (1960);


Meštrovi ć ing. Rudolf: Iskorištavanje šuma (1959);
Piškori ć ing. Oskar: Uvod u šumarstvo (1955), Šumsko sjemenarstvo (1956),
Šumski rasadnici I dio (1959), Pošumljavanije krša (1956—1959), Osnovni pojmovi


o nasljeđivanju (1961), Ekologija i biologija šumskog drveća i šume (1961), Nauka
o sastojinama (1961), Tehnika podizanja i njege šuma (1963) te Uzgajanje šuma za
Lugarski tečaj (1955).
Po već spomenutom natječaju Ministarstva šumarstva NR Bosne i Hercegovine
izdani su, u Sarajevu, od profesora ove Škole udžbenici:


Bur a ing. Dimitrije: Šumsko građevinarstvo (1952) te


Giberborejski ing. Boris i Marković ing- Trifuna: Dendrologija
(1952).
Sjetimo se i učenika . Zašto? Zato da ostane svjedočanstvo o generacijama
mladih, koje zavređuju puno priznanje. Priznanje za vladanje i priznanje za rad.
Vladanje učenika, uz izuzetke (a tih je uvijek), bilo je za uzor učenicima ostalih
škola u Splitu. To je ocjena drugih, a ne Škole. Učenici su se pozitivno odnosili
i prema praktičkom radu, pa i onom na pošumljavanju, koji se nikako ne može
smatrati laganim. To je bila i posljedica organizacije tog rada, a posebno činjenici,
da učesnici čet vrtog razreda više nisu bili »radnici« nego »organizatori« rada
za povjerenu im radnu grupu — mlađe učenike, dakle obavljali su rad i, što
više, osposobljavali se za dužnost za koju se šumski tehničar i školuje. Što se
tiče usvojenoga znanja, ocjene u imenicima i svjedodžbama i ne daju pravu sliku.
Ne u toliko, što su i oni sa slabijim ocjenama imali šumarsku oblikovanu svijest
te se s učenicima već nakon trećeg razreda moglo razgovarati potpuno na
stručnoj razini (za takve provjere pogodni su slobodni razgovori, posebno u toku
ekskurzija). Treba istaći i to, da su ocjene na završnim ispitima na kojima je
bio i izaslanik iz Zagreba (Poslovnog udruženja šumskoprivrednih organizacija i
dr.) bile redovno više nego one u svjedodžbama razreda usprkos nepovoljnijeg
režima odgovaranja, jer se »odgovaralo« samo na tri pitanja. Također ne možemo
mimoići ni činjenicu, da je kompletni internatski smještaj pozitivno djelovao
na učenje te je prvih godina Škole i popravni ispit iz jednog predmeta bio izuzetak.


Postavlja se pitanje, zašto je ova Škola bila likvidirana? Iz
šumarskih redova potekla je inicijativa, da se školovanje za šumarske tehničare
ukine, a umjesto toga otvori škola za kvalifikaciju višeg šumarskog tehničara.
Razlog: srednjoškolski tehničar ne ide rado na teren! Dakako, da dio tehničara
ne samo da nije bio sklon radu u šumarstvu vezan za manja mjesta i teren
nego nije ni ostajao u struci. To ne treba ni čuditi ni zabrinjavati, jer starost
od 14, 15 godina uvijek ne mora biti mjerodavna za izbor zvanja. S druge strane
taj izbor nije uvijek ni bio slobodan, jer su ga slonosti i želje vukle u drugo zanimanje.
Tako je u šk. god. 1962/63. obustavljen upis u srednje šumarske škole
tj. ne samo u Splitu nego i u Karlovcu. U Karlovcu su te godine upisani učenici
za dvogodišnje školovanje i sticanje kvalificiranog radnika u šumarstvu; slijedeće
šk. god. tj. 1963/64. karlovačka Općina uspostavila je opet prijašnju školu, te su
učenici u II razredu imali dopunsku nastavu za materiju koja nije bila predviđena
u I razredu za KV radnike. U Splitu niti je bilo upisa u I razred šk. g. 1962/63.
niti kasnije, jer je splitskoj Općini dobro došla cijela zgrada Šumarske škole
za rješavanje prostora ostalih škola (već je prije toga bila dodijeljena upravna
škola, koja je imala popodnevnu nastavu). Nadalje, splitskoj srednjoj školi dan je
zadatak da za višu šumarsku školu izradi nastavni plan i programa i to za 4
smjera: šumarski, parkovi, lovni i ribarski. Dodajmo i to, da je bila ideja, da
Šumarski fakultet koristi ovaj školski kompleks kao jedan od objekata za nastavu,
konkretno u kraškim i submediteranskim uslovima.


2.
U sklopu splitske Šumarske škole više godina djelovao je i teča)j za
zvanje pomoćnog lugara, te i o njemu nekoliko riječi




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 103     <-- 103 -->        PDF

Prvo osposobljavanje za poslove šumarsko-tehničkog pomoćnog radnika —
lugara na području Dalmacije vršeno je već 1945. godine. To su bili kraći, jedno
do tromjesečni, tečajevi (u Zadru i drugim mjestima). Opširnije obrazovanje
počinje 1948. godine kada Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva Vlade NRH
u Sinju osniva dvogodišnju lugarsku školu. Uprava škole povjerena je Ing.
Davoru Žeravicu, do tada šefu Sekcije za pošumljavanije i melioraciju krša u
Splitu. Škola je bila internatskog tipa, a internat (đački dom) bio je sastavni
dio škole. Svi polaznici bili su odrasli ljudi, većina njih već i zaposleni kao lugari.
Škola je 1950. godine preseljena u Split, gdje su na terenu Srednje šumarske
škole za krš podignute barake za nastavu i stanovanje. Kao i ostale takove
škole u Hrvatskoj i ova je ukinuta 1951. godine osposobivši ukupno 60 polaznika.


Potrebe na šumsko-tehničkom pomoćnom osoblju u Dalmaciji nisu bile podmirene
s prednjom školom, pa je 1953. godine, na inicijativu Šumarskog kluba
u Splitu, Šumsko gospodarstvo »Dalmacija» osnovalo jednogodišnji
lugarski tečaj. U prvo vrijeme ovo je Gospodarstvo i financiralo tečaj, a to će reći
ne samo troškove nastave nego i boravka polaznika tečaja. Za tečaj se koristile
barake, koje su bile sagrađene za Lugarsku školu. Kasnije su troškove školovanja
podmirivale Šumarije, koje su upućivale polaznike tečaja. Prve dvije godine tečaj
ima karakter interne obrazovne ustanove Šumskog gospodarstva, a od 1955.
godine postaje i verificirana prosvjetna ustanova. Naime 1955. godine tadanji
Državni sekretarijat za poslove narodne privrede NRH (u sklopu kojega je bilo
i šumarstvo) rješenjem pod br. 31 355/55. uz suglasnost Savjeta za nauku, prosvjetu
i kulturu NRH pod br. 2337/55. verificira ga kao »TEČAJ ZA ZVANJE
POMOĆNOG LUGARA U SPLITU« pod neposrednim nadzorom Narodnog odbora
kotara Split i povjerava Srednjoj šumarskoj školi za krš. Način financiranja
ostaje isti tj. polaznici Tečaja, odnosno ustanove koje ih upućuju na tečaj, podmiruju
troškove nastave i obskrbe polaznika.4 Zajedničko stanovanje nije imalo
za cilj samo osiguranje relativno najpovoljnijeg smještaja u Splitu nego osiguranje
učenja, jer su polaznici imali ne samo dnevni red nastave nego i učenja
te ograničeni izlaz iz kruga škole.


Tečaj je od svog postanka bio jednogodišnji odnosno s 10-mjesečnom nastavom,
nakon čega se pred posebnom komisijom polagao završni ispit. Pored teoretske
nastave bilo je i praktičnog rada te, krajem školske godine, i višednevna
ekskurzija. Ekskurzija je bila u područja visokih šuma na kojoj su mnogi polaznici
tek prvi put vidjeli »pravu«, visoku šumu.


Posljednji Tečaj održan je šk. god. 1959/60. godine, a ukupno ga je završilo
oko 200 kandidata, ne samo s područja Dalmacije, nego i Istre, Like, pa i Crne
Gore. Svim polaznicima mora se odati priznanje, jer nije bilo ni jednog koji nije
bar s dobrim uspjehom položio završni ispit. A bilo je polaznika koji nisu polazili
ni osnovnu školu!


Nastavu su uglavnom održavali profesori Šumarske škole, a u komisiji za
završni ispiti bili su i predstavnici Gospodarstva ili Šumarije. Za neke predmete
(dendrologiju, uzgoj šuma, zaštitu šuma te organizaciju i vršenje lugarske službe)
izdana su i skripta.


3.
APSOLVENTI SREDNJE ŠUMARSKE ŠKOLE ZA KRŠ U SPLITU
OD ŠK. GOD. 1960/61. DO ŠK. GOD. 1964/65.


U Zborniku »Šumarska nastava u Hrvatskoj 1860—1960.« objavljen je iskaz
apsolvenata koji su završili Šumarsku školu u Splitu do početka šk. god. 1959/60.
Ovim iskazom upotpunjuje se i prvi i tako registriraju svi tehničari koji su završili
školovanje u toj Školi.


Podatke za ovaj iskaz autoru su dostavili još 1976. god. Ing. Davor Žeravica
i šum. tehničar Stjepan Marketić iz Splita koristeći se imenicima, koji su se
nalaziti u tada Srednjoj poljoprivrednoj školi u Kaštel Novom, koja je nakon
likvidacije splitske Šumarske škole preuzela svu dokumentaciju i inventar.


4 Samo jedan polaznik školovao se o vlastitom trošku.


101




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 104     <-- 104 -->        PDF

Mjerodavna dokumentacija bila bi ona upisana u »glavnom imeniku« i iz tog
imenika su podaci za apsolvente šk. god. 1960/61, 1961/62, i 1964/65. Za šk. god.
1962/63. i 1963/64. iskaz je dan prema »razrednoj knjizi s imenikom« time, da je
za IVc na raspolaganju bio samo popis učenika iz »Dnevnika rada« te tabelarnog
pregleda učenja i vladanja na kraju 1963/64. šk. god., jer se Glavni imenik nije
mogao naći. Treba međutim dodati, da su u IVc razredu (šk. god. 1963/64. bili
svi učenici starije dobe, budući da ni jedan pri upisu u I razred nije bio mlađi
od 18 godina, a bilo ih je i prethodno zaposlenih ne samo u šumarstvu nego i u
drugim zanimanjima. Formalno je bila maksimalna starost za upis u I razred
do 18 godina, ali, obzirom na interes, upisani su svi kandidati i uključeni u posebno
odjeljenje.


Makrolokacijska oznaka rodnog mjesta kod nekih učenika doista je široka.
To je posljedica navoda dokumenata iz kojih su u imenik zabilježene ne
općine nego tada postojeće administrativne podjele na narodne odbore kotara,
pa čak i oblasnog narodnog odbora (npr. Gospića, Mostara). Također ima slučajeva
da je bilo ratna bilo poratna migracija roditelja stavila učenika u drugu sredinu
nego li je on u doba školovanja, pa i djedovskog doma, pripadao.


ŠK. GOD. 1960/61.
IV a


Bajić Boro, Drvar (BiH); Bakač Blanka, Komiža; Balić Mate, Dugopolje
(Split); Bartulović Ante, Blato na Cetini; Boban Dinko, Prugovo (Split); Bosančić
Jure, Dugopolje (Split); Cecić Srećko, Split; Cupać Zivko, Korlat (Zadar); Čerina
Petar, Solin; Granić Jerko, Vašarevići (Mostar); Kalinić Nikola, Bračanac (Split);
Kisić Milan, Bajmunti (Livno); Lučić Frano, Aržano; Luketa Dante, Podstrana
(Split); Mičetić Gracije, Praputnjak (Rijeka); Milas Ivan, Zmijevci (Imotski);
Milas Nedeljko, Podbabje (Imotski); Mustapić Marko, Blaca (na Neretvi); Nikolić
Ivica, Imotski; Opančina Jovan, Drniš; Peranić Bozo, Split; Šaban Luka,
Lički Novi; Šain Damjan, Biočići (Drniš); Šaranović Miodrag, Vitomirovići (Peć


— AP Kosovo); Sue Milan, Gornje Ureme (Koper); Tatarac Adam, Subotinac (Niš);
Uzelac Jovica, Počitelj (Gospić).
rv b


Bonić Dragan, Rijeka (Travnik); Cigić Gojko, Listića (BiH); Cvjetičanin Branko,
Maljanac (Lika); Denić Ilija, Dicmo (Split); Đugun Jurica, Metković; Frančeski
Ante, Imotski; Grbić Ratko, Omiš; Hrabar Mladen, Zagreb; Kovačević
Frano, Bol (Brač); Markotić Marinko, Orahovi je (Mostar); Milosevic Stevo, Gornje
Vrijeske (Daruvar); Mladić Antun, Bedekovčina (Zabok); Rađenović Ilija,
Srb — Donji Lapac; Ruščić Zdravko, Vrbanja (Županja); Salapić Luka, Livno;
Slade Đurđica, Starigrad (Hvar); Smodlaka Vlado, Dugopolje (Split); Stevančević
Svetozar, Crni Lug (Bosansko Grahovo); Tolić Ivan, Banja (Makarska);
Utješanović Đuro, Sanski Most (BiH); Vojnović Daša, Split; Vukšić Bozo, Lišnjak
(Drniš); Žegarac Danijel, Glavice (Gospić).


ŠK. GOD. 1961/62.
IV a


Bobanac Mirko, Kljenak (Vrgorac); Demartini Petar, Hrv. Bukovčani (Daruvar);
Drakulić Stevo, Subotska (Pakrac); Duraković Nusret, Trebinje; Gazibarić
Mićo, Golobrdac (Nova Gradiško); Glumac Dušan, V. Brlog (Otočac); Katić
Miroslav, Kozica (Vrgorac); Kovačev Gavro, Ostojićevo (AP Vojvodina); Labus
Milan, V. Popina (Gračac); Marketić Stjepan, Krušvar (Sinj); Markotić Joško,
Vrgorac; Pešić Petar, Subotište — Platičevo (AP Vojvodina); Ralica Ante, Maglaj;
Romanic Joco, Lještani (Daruvar); Šego Jure, Planjani (Drniš); Todorović
Krešimir, Runovići (Imotski); Tolić Dragomir, Podbablje (Imotski); Utješanović
Dragan, Kljovci (Prijedor); Vujović Velimir, Piano (Ivangrad); Žaja Ivan, Bartolovac
(Varaždin).


IV b


Aničić Petar, Split; Bilić Zvonimir, Studenci (Imotski); Bilokapić Ivan, Udovičići
(Split); Delić Damir, Šuica (Livno); Duvančić Zvonko, Razvode (Šibenik);
Gluščević Dobrilo, Pljevlja; Kljenak Ivo, Poljica (Makarska); Krilić Ivo, Imot




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 105     <-- 105 -->        PDF

ski; Kusić Ante, Grabovac (Makarska); Lisica Vanja, Split; Marušić Joško, Makarska;
Mijić Mladen, Mostar; Pokrajac Mitar, Provo (Livno); Popović Milan,
Platičevo (Sr. Mitrovica); Radović Milan, Pljevlja; Samolov Nikola, Rudopolje
(Otočac); Smodlaka Tomislav, Dugi Rat (Split); Vujnović Gojko, Oton (Knin).


ŠK. GOD. 1962/63.
IV a


Bešić Ante, Primorski Dolac (Split); Bratović Jerko, Novi-grad (Zadar); Čulić
Volga, Split; Drakulić Stevan, Subotska (Pakrac); Duraković Nusret, Trebinje;
Jadrić Nikola, Split; Jukić Stanko, Runovići (Imotski); Karaula Mate, Ljubunćić
(Livno); Knezovac Ivan, Grabovac (Makarska); Kovačević Branko, Bos.
Krupa; Kotarac Miroslav, Grbavci (Livno); Kraljević Stjepan, Grab (Mostar);
Labus Milorad, Vel. Popina (Gračac); Majčica Ivan, Bijeli Vir (Dubrovnik); Markotić
Mirko, Grab (Trebinje); Marunčić Vjekoslav, Kučići (Split); Mimica Milivoj,
Omiš; Nikolić Vitko, ...; Polić Davor, Livno; Prodanović Petar, Donji Grabovi
jani (Pakrac); Ralica Ante, Maglaj; Stanković Ante, Kozica (Imotski); Šarić
Ivan, Zmijavci (Imotski); Škorić Roko, Primošten; Zijadić Muhedin, Mali
Guber (Livno).


IV b


Bošnjak Milutin, Stekarivci (Glamoč); Cmiljanić Veliša, Pljevlja; Đugum Ivo,
Metković; Erić Nedjeljko, Ravnik (Kruševac); Erić Radoš, Ravnik (Kruševac);
Galić Petar, Gorica (Mostar); Grozdić Rade, Cvijanović Brdo (Karlovac); Hasić
Džavid, Kladanj; Ivetić Marinko, Glamoč; Jovanović Radomir, Orahovica
(Bijelo Polje); Kočalo Radivoje, Pljevlja; Lcnard Ladislav, Sarajevo; Mališić
Miodrag, Ivangrad; Maltašić Antun, Virovitica; Nikolin Štipan, Bački Manastir;
Vidović Veseljko, Vrgorac; Vrbanac Boris, Zagreb; Zdilar Stjepan, Imotski;
Oklješa Jovan, Bujavice (Pakrac); Paradžik Mladen, Gorica (Mostar); Srzić Vladimir,
Makarska; Šuto Ante, Makarska; Timarac Rajko, Čemin Polje (Prijedor);
Žcželj Radoslav, Benkovac.


ŠK. GOD. 1963/64.
IV a


Bušić Zeljko, Vinjani Donji (Split); Cuković Mate, Slivnica (Split); Dodig
Milan, Podbablje (Imotski); Granić Jozo, Teskera (Mostar); Janjić Nadan, Sarajevo;
Janjić Nadan, Sarajevo; Janjić Petar, Grabine (Split); Knežević Vaso,
Cetina; Kraljević Šimun, Grab (Trebinje); Lacmanović Ristan, Šumani (Pljevlja);
Lapenda Simun, Krivodol (Imotski); Marčeta Rade, Provo (Mostar); Pokrajac
Neđo, Provo (Mostar); Rubin Andrija, Zastražišće (Split); Simović Mijalko, Jezdine
(Cačak); Simović Vasilije, Kruševo (Pljevlja); Šimić Ante, Tučepi (Makarska);
Tarle Petar, Velušić (Drniš); Urso Alojzije, Rujani (Mostar); Zagorac Bozo,
Scjnović (Mostar); Zlopaša Ante, Radišići (Mostar).


IV b


Andrejev Valerij, Wien; Cikojević Ante, Studenci (Imotski); Cvjetičanin Ilija,
Visuć (Donji Lapac); Deliš Miroslav, Zelovo (Sinj); Hadžisejdić Eugen, Bos.
Brod; Ilić Petar, Knin; Ivetić Mirko, Kazanci (Bihać); Jadrić Nikola, Dicmo
(Sinj); Jelaš Nedeljko, Dragljani (Split); Katić Rade, Koljani (Vrlika); Marunčić
Vjekoslav, Kučići (Omiš); Miljak Mirko, Čačvina (Split); Milutović Dušan,
Pečenci (Bihać); Pervan Stipe, Lopatinac (Mostar); Radoja Simo, Podkraj (Banja
Luka); Ripić Boško, Jarak (Sr. Mitrovica); Svečnjak Ivan, Mala Erpeja (Osijek);
Škare Tadija, Brusje (Hvar); Tanacković Mihajlo, Sarajevo; Tica Ilija,
Kazanci (Bihać).


IV c


Bobanac Petar, Borković Borivoj, Božić Mirko, Dobrić Ilija, Gegić Mubevir,
Glumac Nikola, Grković Dušan, Ivčić Stevo, Janković Stipe, Krolić Željko, Mačešić
Momčilo, Mikulić Blago, Milosevic Đorđe, Milosevic Filip, Milosevic Luka,
Ninčević Ivica, Petričić Sava, Popović Mirko, Šćepanović Toman, Šobot Dane,
Tomić Momir, Vrljić Ivan, Zoraja Ilija.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 106     <-- 106 -->        PDF

ŠK. GOD. 1964/65.


IV a


Bojčić Božena, Drniš; Boras Fila, Vitina (Mostar); Boras Vice, Vitina (Mostar);
Bračulj Orko, Biletić (Sinj); Buljac Josip, Hrvače (Sinj); Gizdić Vitomir,
Klis; Grubnić Milan, Split; Hrabar Željko, Trogir; Ivković Marija, Slav. Brod;
Jurčić Krešo, Ružici (Mostar); Kordić Zlata, Vitina (Mostar); Križmanić Marko,
Turjanci (Sinj); Kujundžić Ratko, Ivanbegovina (Imotski); Kujundžić Stjepan,
Ivanbegovina (Imotski); Kukavica Marinko, Vinjani Gornji (Imotski); Kruščević
Nenad, Supetar (Brač); Lacmanović Bogić, Šumani (ŠR Crna Gora); Mornar
Slavko, Kreševo (Sarajevo); Nikolić Mihajlo, Krivodol (Imotski); Pokrajac
Luka, Provo (Mostar); Šarić Josip, Platičevo (Sr. Mitrovica); Šuman Ivan, Razvode
(Split); Skaro Ante, Runovići (Imotski); Turić Petar, Krivodol (Imotski);
Vegar Drago, Prapratnica (Trogir); Visković Žarko, Gdinj (Hvar); Vučetić Dinko,
Hvar; Vulić Mate, Zakučac (Omiš); Žižić Josip, Rupotine (Split).


rv b


Abrel Pavle, Platičevo (Sr. Mitrovica); Adamovič Dušan, Mladenovo; Babaja
Nikola, Grabovac; Bajić Slavko, Mladenovo; Basarić Hilmo, Sarajevo; Budimirović
Jovan, Platičevo; Bukorovič Mirko, Beograd; Beloti Joško, Omiš; Duvnjak
Mirko, Livno; Grubišič Jovan, Otrić; Grubišić Stevo, Zrmanja; Gvoka Dušan;
Jurinić Mirko, Baška Voda; Kalinić Ante; Katavić Karlo, Vrgorac; Kričković
Rade, Mladenovo; Kričković Marko, Mladenovo; Kovač Josip, Split; Lalić Slavko,
Ilinci; Mamić Mirko, Split; Marinović Ivo, Zadar; Molnar Đuro, Jarak; Mužinić
Ante, Split; Papak Boris, Split; Perutović Dimitrije, Split; Pijanović Luka, Kamenmost;
Sinovčić Ivan, Split; Stjepanović Ilija, Mladenovo; Sudar Andrija,
Kraguj; Sudar Marko, Bački Manastir; Topić Vlado, Korošce; Ucaj Vladimir,
Platičevo.


3.
BILJNE VRSTE U ARBORETUMU SREDNJE ŠUMARSKE ŠKOLE ZA KRŠ U
SPLITU
(Popis prema stanju na dan 1. II 1960. god. sastavio Ing. Boris Giperborejski,
profesor škole i voditelj arboretuma)


1. DRVEĆE I GRMLJE
1. Abies alba
2. Abies cephalonica
3. Abies concolor
4. Abies grandis
5. Abies Nordmaniana
6. Abies numidica
7. Abelia floribunda
8. Acacia cyanophyla
9. Acacia picnantha
10. Acer campestre
11. Acer dasycarpum
12. Acer Ginnala
13. Acer Heldreichii
14. Acer japonicum
15. Acer Leopoldii
16. Acer monspessulanum
17. Acer Negundo
18. Acer negundo variegata
19. Acer optusatum
20. Acer pseudoplatanus
21. Acer platanoides
22. Acer sacharinum
23. Adenanthera pavinena Lim.
24. Aesculus hippocastnum
25. Aesculus octandra
26. Aesculus rubicunda
27. Ailanthus glandulosa
28. Albizzya Julibrissin
29. Alnus glutinosa
30. Amelanchier ovalis
31. Amygdalus spinosissima
32. Amorpha fruticosa
33. Ampelopsis Weitschi
34. Arabis albina
35. Aralia elata
36. Arbutus unedo
37. Atriplex halimus
38. Aucuba japonica
39. Betula verrucosa
-!().


Berberis agregata


41. Berberis canadensis
42. Berberis elegans
43. Berberis Gagenpeinii
44. Berberis Juliana
45. Berberis purpurea
46. Berberis stenophila
47. Berberis vulgaris


ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 107     <-- 107 -->        PDF

48. Broussonetia papyrifera
49. Buddlea Davidii
50. Bupleurum fruticosus
51.
Buxus balearica
52. Buxus sempervirens
53. Calycotome infesta
54. Calicarpa bodinieri
55. Calycanthus praecox
56. Carya alba
57. Cariopteris mustacanthus
58. Carpinus betulus
59. Carpinus duinensis
60. Caragana arborescens
61. Castanea vesca
62. Casuarina cunningamiana
63.
Catalpa bignonioides
64. Ceanothus asurens
65. Cedrus deodara
66. Cedrus atlantica
67. Celtis australis
68. Celtis ocidentalis
69. Celtis tournifortii
70. Cephalotaxus harringtania
71.
Ceratonija siliqua
72. Cercis siliquastrum
73. Chamaecyparis Lawsoniana
74.
Chamaecyparis Lawsoniana
pissifera
75.
Chamaecyparis Lawsoniana
plumosa
76.
Chamaecyparis Lawsoniana
aurea
77. Chamaecyparis obtusa
78. Chylopsis linearis
79. Choysia ternata
80. Cinnamomum camphora
81.
Cinnamomum thamala
82. Cistus monspeliensis
83. Cistus salviofolia
85. Cycas revoluta
86. Cydodia japonica
87. Cydonia vulgaris
88. Cytisus monspessulanus
89. Cladrastis lutea
90- Clerodendron trichotomum
91.
Colutea arborescens
92. Cornus alba
93.
Cornus florida
94. Cornus mas
95. Cornus obliqua
95. Cornus officinalis
96. Cornus sanguinea
98. Cornus sibirea
99. Cornus spalethii
100. Coronilla emerus
101. Corylus avellana
102. Corylus maxima
103.
Cotoneaster acuminata
104. Cotoneaster buxifolia
105. Cotoneaster horizontalis
106. Cotoneaster falicifolia
107. Cotoneaster tomentosa
108. Crategus monogyna
109. Crategus oxycantha hibr.
110. Crategus pyracantha
111. Crypotomeria japonica
112. Cupressus arizonica
113. Cupressus lusitanica
114. Cupressus macrocarpa
115. Cupressus sempervires hor.
116. Cupressus sempervires pyr.
117. Cupressus torulosa
118. Daphne cneorum
119. Daphne laureola
120. Daphne mezereum
121. Deutzia crenata
122. Deutzia gracilis
123. Diospirus Kaki
124. Diospirus lotus
125. Diospirus virginiana
126. Dorycnium hirsutum
127. Elaeagnus angustifolia
128. Elsholtzia stauntonii
129. Ephedra campylopoda
130. Erica arborea
131. Erica verticillata
132. Eriobotria japonica
133. Eucalyptus rostrata
134. Eucalyptus viminalis
135. Evonymus buxifolia
136. Evonymus evropea
137. Evonymus japonica
138.
Evonymus radicans v.
argentae
139. Evonymus variegata
140. Evonymus verrucosa
141.
Evonymus turcestanica
nana
142. Fagus silvatica
143.
Fagus silvatica
atropurpurea
144. Fejoa sellowiana
145. Ficus carica
146. Fontanesia phillyrioides
147. Forsythia fortunei
148. Forsythia suspensa
149. Forsythia viridissima
150. Fraxinus americana
151. Fraxinus angustifolia
152.
Fraximus angustifolia v.
glabra
153. Fraxinus excelsior
154. Fraxinus ornus
155. Fraxinus pendula
156. Gigko biloba
157. Gymnocladus canadensis
158. Gleditschia triacanthus
159. Gleditschia inermis
160- Helianthemum alpestre




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 108     <-- 108 -->        PDF

161. Helianthemum amabile
162. Helianthemum Mutabili
163.
Helianthemum Cerice
164. Hibiscus syriacus
165. Hippophae. rhamnoides
166. Hypericum calcinum
167. Hypericum polyphyllum
168. Ilex aquifolium
169. Indigorera paniculata
170. Jasminum nudiflorum
171. Juglans mandschurica
172. Juglans byxby
173. Juglans nigra
174. Jugslans regia
175. Juglans sieboldiana
176. Juniperus chinensis
pfitzeriana
177. Juniperus communis
178. Juniperus macrocarpa
179. Juniperus nana
180. Juniperus oxycedrus
181. Juniperus retinospora
182. Juniperus sabina
183. Juniperus virginiana
184. Juniperus phoenicea
185. Kerria japonica
186. Koelreuteria paniculata
187. Lantana hibrida
188. Laburnum anagyroides
189. Lagerstroemia indica
190. Larix europea
191. Lavandula latifolia
192. Lavandula officinalis
193. Lavandula spica
194. Laurus nobilis
195. Lespedeza formoza
196. Lespedeza sericea
197. Lespedeza bicolor
198. Leucantena glauca
199. Libocedar decurrens
200. Ligustrum sinesis
201. Ligustrum japonica
202. Ligustrum ovaliofolium
203. Ligustrum vulgare
204. Lippia citroidora
205. Lycium chinensis
206. Liriodendron tulipifera
207. Liquidambar stiraciflua
208. Lonicera caprifolium
209. Lonicera chinensis
210. Lonicera iberica
211. Lonicera implexa
212. Lonicera nitida
213. Lonicera pileata
214. Lonicera purpussi
215. Lonicera tataricum
216. Lonicera xylosteum
217. Magnolia grandiflora
218.
Mahonia aquifolium
219. Majorana hortensis
220. Maclura aurantica
222.
Marsdenia erecta
223. Melia azedarah
224.
Meta-sequoja
gliptostroboides
225. Morus alba
226. Morus pendula
227. Myrsine africane
228. Myrtus communis
229.
Nandina domestica
230. Nerium oleander
231.
Olea europea sativea
232.
Olea europea »bleaster«
(levantinka)
233. Olea auropea »Karbunčela«
234. Olea europea »Oblica«
235. Olea europea »Žutica«
236. Olea europea »lastovka«
237. Olea europea »drobnica«
238. Olea europea »dužica«
239. Ostrya carpinifolia
240.
Parkensonia aculiata
241.
Passiflora cerulea
242. Paulownia imperialis
243.
Persea drimifolia
244. Petteria ramentacea
245. Phellodendron sachal.
246. Phellodendron japonicum
247. Philadelphus coronarius
248. Philadelphus floribundus
249. Philadelphus gordoniana
250. Philadelphus lescus
251.
Philadelphus magdalena
252. Phyllirea latifolia
253.
Picea excelsa
254.
Picea omorica Pančić
255. Picea pungens
256. Picea sitchensis
257.
Pinus brutia
258. Pinus halepensis
259. Pinus montana
260. Pinus nigra
261.
Pinus nigra var. Calabrica
262. Pinus nigra var. corsicana
263. Pinus nigra var. pallasiana
264. Pinus peuce
265. Pinus pinea
266.
Pinus silvestris
267.
Pinus strobus
268. Pyrachanta coccinia
269. Pirus amygdaliformis
270. Pirus piraster
271.
Pistacia lentiscus
272.
Pistacia palestinica
273.
Pistacia veta
274. Pittosporum tobira


ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 109     <-- 109 -->        PDF

275. Platanus occidentalis
276. Platanus orientalis
277. Poinciana Gillesii
278. Populus alba
279. Populus balsamifera
280. Populus caroliniana
281. Populus canadensis
282. Populus cathajana
283. Populus deltoides
284. Populus pyramidalis
284. Populus robusta
285. Populus Simonii
286. Populus tremula
287. Populus tremula
288. Populus trichocarpa
289. Populus Junnanensis
290. Populus Wislisenii
291. Potentila fruticosa
292. Potentila Fridrich
293. Prunus amygdaliformis
294. Prunus amygdalus
295. Prunus Laurus cerasus
296. Prunus pisardii
297. Prunus triloba
298. Pseudotsuga Douglasii
299. Pseudotsuga cesia
300. Ptelea trifoliata
301. Pueraria hirsuta
302. Punica granatum
303. Quercus aegylops
304. Quercus cerris
305. Quercus coccifera
306. Quercus ilex
307. Quercus macedonica
308. Quercus macrocarpa
americana
309- Quercus palustris


310. Quercus pedunculata
311. Quercus pubescens
312. Quercus rubra
313. Quercus suber
314. Rhamnus alaternus
315. Rhamnus carniolica
316. Rhamnus frangula
317. Rhodotypos kerrioides
318. Rhus cotinus
319. Rhus coriaria
320. Rhus glabra
321. Rhus typhina
322. Ribes alpina
323. Ribes grossularia
324. Ribes aurea
325. Ribes rubra
326. Ribes sanguinea
327. Robinia pseudoacacia
328. Robinia bessoniana
329. Robinia umbraculifera
330. Rosa semperflorens
331. Rosa centifolia
332. Rosmarinus officinalis
333. Ruscus aculeatus
334. Ruta graveolens
335. Ruta divaricata
336,. Salix alba


337. Salix amygdalina
338. Salix babylonica
339. Salix caprea
340. Salix incana
341. Salix purpurea
342. Salix fragilis
343. Salix repens
344. Salix cinerea
345. Salix rosmarinifolia
346. Salix viminalis
347. Salix matsudana Tortuosa
348. Sambucus lutea
349. Sambucus nigra
350. Santolina bianca
351. Santolina viridis
352. Sedum camschaticum
353. Sedum spureum
354. Sequoia gigantea
355. Sibirea croatica
356. Simphoricarpus arbisculus
357. Simphoricarpus racemosa
358. Syringa japonica
359. Syringa Josicea
360. Syringa Juninanensis
361. Sophora japonica
362. Sophora pendula
363. Sorbus aucuparia
364. Sorbus aria
365. Sorbus torminalis
366. Spartium junceum
367. Spiraea agregata
368. Spiraea argentea
369. Spiraea bulmoda
370. Spiraea Douglasii
371. Spiraea japonica
372. Spiraea japonica v. rosea
373. Spiraea prunifolia
374. Spiraea opulifolia
375. Spiraea rewesiana
376. Spiraea josikea
377. Staphylea pinnata
378. Sterculia platanifolis
379. Stirax officinalis
380. Tamarix gallica
381. Tamarix tetrandra
382. Tamarix hispida
383. Taxodium distichum
384. Taxus baccata
385. Teucrium alpinum
386. Teucrium fruticosus
387. Teucrium chamaedris
388. Teucrium polium
389. Thuja biola orientalis
390. Thuja gigantea
391. Thuja occidentalis


ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 110     <-- 110 -->        PDF

392.
Thuja occidentalis v.
pyramidali
393.
Thuja occidentalis v.
aurea
394. Tilia
argentea
395. Tilia
grandifolia
396. Tsuga canadensis
397. Tujopsis dolobrata
398. Ulmus campestris
399. Ulmus effusa
400. Ulmus montana
401. Ulmus pumila
402. Umbelularia californica
403. Viburnum lantana
404. Viburnum tinus
405. Viburnum opulus
406. Viburnum rhytidophyllum
407. Vinca major
408. Vitex agnus castus
409. Weigelia rosea
410. Weigelia coraeansis
411.
Zyziphus vulgaris
2. PENJAČICE (LIJANE)
412. Ampelopsis weitschi
413. Bougainvillea spectabilis
414. Ficus stipulata
415. Hedera helix
416. Hedera variegata
417. Passiflora coerulae
418.
Parthenocisus quinquefolia
419. Periploca graeca
420. Polygonom baldschuanicum
421.
Pueraria hirsuta
422. Rose Orange Triumph
423- Smilax aspera
424. Tecoma radicans
425. Wistaria sinensis
3. AGRUMI
426.
Citrus aurantica
427. Citrus aurantica v. Jaffa
428. Citrus aurantica v. Katarinča
429.
Citrus aurantica v. Waschington
nevel
430. Citrus bigaradia
431. Citrus limonium
432. Citrus nobilis
433. Citrus nobilis v. Unšiu
434. Poncirus trifoliata
4.
UKRASNE EGZOTIČNE
BILJKE
435. Acacia confusa
436. Chamaerops humilis
437. Dracena indica
438. Jucca gloriosa
439. Jucca variegata
440. Mimosa Thomsonii
441. Mimosa pudica
442. Phoenix dactiliphera
5. SUKULENTE
443. Agavae americana
444. Agavae arborescens
445. Agavae aristata
446. Agavae variegata
447. Cacteae sp.
448. Echinopsis turbinata
449. Cerius sp.
450. Cerius silvestris
451.
Echeveria glauca
452. Echeveria metalica
453.
Gastoria ciquata
454.
Cereus peruvianus
monstruosu
455.
Mamilaria elongata
albispina
456.
Mamirilaria pusila
(mexicana)
457. Mesembrianthemum sp.
458. Opuntia albispina
459. Opuntia ficus indica
460.
Opunita microdaris
aurispina
461.
Opuntia phyllocantha
462. Opuntia cilindrica
463.
Sanseviera Zeilanica
464. Sedum spurium
465. Sempervivum sp.
466. Soleni serens grandiflorus
467.
Stapelia variegata
6. LJEKOVITO BILJE
468. Ajuga reptans
469. Artemisia arborescens
470. Bulbus maritima
471.
Calendula officinalis
472. Digitalis purpurea
473.
Faeniculum vulgaris
474. Galopera sp.
475. Heleborus viridis
476. Helichrisum italica
477. Melissa officinalis
478. Mentha piperita
479. Ricinus sp.
480. Salvia arborea
481.
Salvia officinalis


ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 111     <-- 111 -->        PDF

482. Saturea montana 515. Begonia metalica
483. Teucrium alpinum 516. Begonia rex
484. Thymus citriodorus 517. Calla aetiopica
485. Thymus vulgaris 518. Camellia japonica
519. Choja carnosa
520. Cineraria hibrida
7. TRAJNICE (PERENNE) 521. Coleus sp.
522. Ficus australis
486. Asparagus officinalis 523. Ficus decora
487. Asparagus aculiatus 524. Ficus elastica
488. Aster alpinum 525. Geranium sp.
489. Canna indica 526. Gunera sp.
490. Cerastium tormentosum 527. Hortensia sp.
491. Cineraria maritima 528. Justicia carnea
492. Dalia variabilis 529. Oxalis sp.
493. Gazania pavonia 530. Phalangium liliastrum
494. Iberis sempervirens 531. Phyllodendron pertusum
495. Iris Germanica 532. Selaginellu sp.
496. Iris pumila
497. Hipericum calcinum
498. Hortensis sp. 9. TRAVE
499. Hristanthemum sp.
500. Lilium candidum 533. Arrhenatherum elatinus
501. Lantana hibrida 534. Festuca protensis
502. Panaratium marittimum 535. Fragmitis communis
503. Poenia officinalis 536. Ginerium argenteum
504. Polyanthus tuberosa 537. Loiium perenne
505. Rudbeckia sp. 538. Phylostachis japonica
506. Saxifrage cardifolia 539. Phylostachis mitis
507. Viola odorata 540. Phylostachis nigra
8. LONČANICE 10. SEZONSKO CVIJEĆE
508. Abutilon sp. 541. Agera tum mexicanum
509. Achimenis sp. 542. Aster sp.
510. Amaryllis vitatum 543. Celosia sp.
511. Asparagus plumosus 544. Petunia hibrida
512. Asparagus Sprengeri 545. Tagetes sp.
513. Aspidistra elatior 546. Dyanthus barbatus
514. Begonia maculata 547. Cochia trichophila
UPRAVE ZA POŠUMLJAVANJE I MELIORACIJU KR5A


Ukazom Predsjedništva Prezidijuma Sabora Republike Hrvatske U broj 37.
od 9. rujna 1947. godine određene su šume »republikanskog značaja«. Tim Ukazom
(t. II) »proglašuju se šumskim površinama republikanskog značaja i sve opustošene
šume, šikare, bujadnice, vrištine, kamenjari i goli krš te u njima uklopljene
šume i kulture na području Oblasti Dalmacije te kotareva Gospić, Perušić,
Ü. Lapac, Titova Korenica, Gračac, Otočac, Brinje, Senj, Novi, Crikvenica, Sušak,
Krk, Rab, Ogulin, Karlovac, Slunj, Vojnić, Vrginmost i Jastrebarsko (Žumberak)
u ukupnoj površini od 85 000 ha«. Izlučenje se odnosi na »šumska zemljišta bivšeg
državnog erara, bivših imovnih općina, ogulinske, otočke i slunjske, zemljišnih
zajednica, općinskih i seoskih šumskih površina te ekspropriiranih šuma«... Svrha
je izlučenja »provedba pošumljavanja i melioracija kraških površina u svrhu zaštite
javnih interesa i unapređivanja kraške privrede«... Terensko izlučenje i
omeđašenje tih površina« povjereno je Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva.


Za provođenje odredaba Ukaza ministar poljoprivrede i šumarstva Rješenjem
od 12. rujna 1947, koje je objavljeno u Narodnim novinama br. 84. od 20. IX


109




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 114     <-- 114 -->        PDF

Iskaz pošumljavanja po sekcijama i godina


Tabela 1
H E K T A R A
2
SEKCIJA 0
B
a
´a -0 3
2
4-i
CO
0
IH
M
cd
N
>/ :
r
Q
"S
č/3
rt
M
>
to
Sadnicama 249 360 236 182 1 53 10 52 1143
Sjemenom 147 132 240 307 15 87 12 25 965
Ukupno 396 492 476 489 16 140 22 77 2108
od čega
1947. god. 60 63 100 57 1 281
1948. god. 185 237 217 283 5 43 — — 970
1949. god. 151 192 159 149 10 97 22 77 857


Iskaz sjemena i biljaka upotrijebljenih za pošumljavanje
1947—1949. godine


Tabela 2.


VRSTE Sjemena u kg Biljaka u 1000 kom.


red. godine godine
br. 1947. 1948. 1948. svega 1947. 1949. 1949. svega


ČETINJAČE


1. alepski bor — 176 30 207 120 236 176 530
2. crni bor — — — — 95 493 472 1065
3. pmj — 80 1 81 — — — —
4. primorski bor — 24 12 36 1 — 1 5
5. cedar 3 3
6. čempres — — 2 2 25 98 21 144
svega četinjača — 280 46 326 241 830 676 1747





7. bagrem 457 894 1304 2655
8. bajam (badem) — 10 — 10 3 5 6 14
9. brijest — 10 5 15 — — — —
10. dud 2 23 25
11. hrast medunac 5644 23446 5513 34603 — — — —
12. hrast crnika — 2494 3913 6407 — — — —
13. jasen crni 30 2018 2871 4919 1 7 — 8
14. javor gorski — 6 4 10 — — — —
15. kesten pitomi 174 349 — 523 — — — —
16. lemprika — — 76 76 — — — —
17. lijeska 60 — — 60 — — — —
18. lovor 20 620 14 654 — — — —
19. orah domaći 100 280 70 450 1 1 — 1
20. rašeljka — 83 17 100 7 — — 7
21. rogač — 5 3 8 — — — —
22. sofora :— 79 100 179 23 11 86 120
23. tilovina — — 15 15 — — — —
24. topole, reznica 159 36 195
svega listača 6028 29400 12601 48029 492 1080 1478 3050


ukupno listača


6028 29680 12467 48355 733 1910 2154 4797


i četinjača


112




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 112     <-- 112 -->        PDF

1947, osnovane su dvije »Uprave za pošumljavanje i melioraciju krša«, u Rijeci i
u Splitu. Upravi u Splitu povjerene su izlučene površine u Dalmaciji, a u Rijeci
u ostalom dijelu Hrvatske.


Navedenim Rješenjem Upravi za pošumljavanje i melioraciju krša određeni
su ovi poslovi:


»a) izdvajanje zemljišta za pošumljavanje i šumske melioracije te izrada potrebnih
osnova i elaborata, u smislu ukaza Prezidijuma Sabora Narodne Republike
Hrvatske o određivanju šuma republikanskog značaja broj 37 od 9. rujna
1947;


b) rukovodstvo pošumljavanja krša te melioracije devastiranih šuma, šikara,
bujadnica i kamenjara na šumskim površinama republikanskog značaja;
c) upravljanje šumskim rasadnicima;
d) čuvanje, zaštita i iskorištavanje šuma, koje se nalaze unutar površina izlučenih
za pošumljavanje i melioraciju;
e) rukovođenje radova na uređenju bojica;


f) suradnja s naučnim institutima na unapređivanju šumarstva i nadležnim
poljoprivrednim ustanovama o pitanju proučavanja problema pošumljavanja i
šumskih melioracija te studija o unapređenju gospodarstva kraškog područja;


g) suradnja i stručna pomoć narodnim odborima u poslovima pošumljavanja,
melioracije šumskih zemljišta, uređivanja bujica te unapređivanje gospodarstva
na krasu uopće.«


Za provedbu terenskih radova istim Rješenjem osnovane su tzv. »sekcije
za pošumljavanje i melioraciju krša« i to u Upravi Rijeka u Senju, Karlovcu i
Gospiću, a u Upravi u Splitu u Kninu, Muću, Splitu i Imotskome. Uprave i Sekcije
započele su radom odmah po osnivanju tj. pred jesen 1947. godine. Ministar
poljoprivrede i šumarstva izdao je, s datumom od 4. listopada 1947, i »Privremeno
upustvo o organizaciji i poslovanju Uprava za pošumljavanje i melioraciju
krša«5). U ovim uputstvima navodi se, da su osnovane Sekcije i u Govedarima na
Mljetu (»za površine izdvojene u kotaru Dubrovnik« te da »ova sekcija upravlja
šumskim parkom i rasadnikom u Trstenu«) te u Pazinu (»za površine izdvojene
na području kotareva Pazin i Labin«) kao i »Sekcija za pošumljavanje i uređenje
bujica u Zagrebu« koja »vrši upravu šumskih rasadnika izvan šumskih gospodarstva
te bujičarsku službu u svim ostalim kotarevima N. R. Hrvatske« time
da je »ova sekcija direktno podređena ministarstvu šumarstva«.


Prikaz o djelovanju Uprava za pošumljavanje i melioraciju krša ograničen
je samo na onu u Splitu, jer za djelovanje Uprave (i Sekcija) u Rijeci nisam
mogao naći ni dobiti podatke. Djelovanje Uprave u Splitu također će biti ograničeno,
jer raspolažem samo s dijelom podataka i nekih informacija Ing. Franje
Presečkog te šum. tehničara Josipa Đurđevića (u Imotskome).


Uprave su počele s radom u drugoj polovini 1947. godine. Na području splitske
Uprave, pored već navedenih terenskih Sekcija, 1948. godine počela je s radom
Sekcija u Zadru, a 1959. godine u Drnišu i u Sinju. Uprave su postojale svega
dvije godine, jer su polovinom 1959. godine ukinute (splitska prestala je s radom
31. V 1959). Kako je te godine još postojao Oblasni Narodno-oslobodilački
odbor za Dalmaciju to je splitska Uprava ušla u sklop Povjereništva za poljoprivredu
i šumarstva, a Sekcije su nastavile s radom pod »upravom« tog Povjereništva.
U svibnju 1950. godine ukida se i ONOO za Dalmaciju, a Sekcije ulaze
u sklop u rujnu osnovanog Šumskog gospodarstva kao šumarije.


Rješenjem o osnivanju Uprava za pošumljavanje i melioraciju krša dano je
u njihovu nadležnost i »rukovođenje radova na uređivanju bujica«. Tehničke
(građevinske) poslove, s projektiranjem, obavljala je Uprava neposredno, dok
su Sekcije vršile pošumljavanje. Bujičarska služba međutim već u ožujku 1950.
godine prebacuje se u sklop vodoprivredne službe.najprije u Vodograđevno poduzeće
»Melioracije« u Splitu, a zatim, 1952. godine, u Upravu za vodoprivredu NRH


— Vodoprivredni odjeljak u Splitu.
5 Prijepisi sva tri navedena dokumenta nalaze se u Arhivu Saveza inženjera i tehničara šum. i
drvne industrije Hrvatske u Zagrebu, jer je samo »Rješenje o osnnivanju uprava za pošumljavanje
. . .« objavljeno u Narodnim novinama (u br. 84. od 20. rujna 1947).


110




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 113     <-- 113 -->        PDF

Prema naprijed navedenom Ukazu za »površine republikanskog značaja ...
opustošenih šuma, šikara, bujadnica, vriština, kamenjara i golog krša te u njima
uklopljenim šumama i kulturama« određena je površina od 85 000 ha. Iz toga slijedi
da će se takve površine naknadno izabrati i predati Upravama za pošumljavanje
(u daljnjem tekstu Uprave). Taj posao, bar na području djelovanja Uprave
u Splitu, nije ne samo izvršen nego ni započet, a niti je bilo kakav izbor u toku
dvogodišnjeg djelovanja Uprave ni potican ili požurivan od Ministarstva. U
prvoj godini djelovanja Uprava, 1947. godine, to nije ni bilo ni moguće, jer su
ih odmah čekali znatni planski zadaci pošumljavanja i melioracija, nabave (sakupljanje)
sjemena i dr. hitniji poslovi. Ni u slijedećoj, 1948, godini, s raspoloživim
snagama, s po jednim šumarskim stručnjakom — inžinjerom u svakoj Sekciji,
to nije bilo moguće, jer su ovi bili zauzeti poslovima proljetnih radova, radova
u rasadnicima, obračunima izvršenih radova i izradom planova za daljnje radove.
Izrada i obrada godišnjih planova rada (pošumljavanja, melioracije, sakupljanja
sjemena, proizvodnje sadnica) zahtijevala je mnogo vremena, jer je
trebalo izraditi i operativni plan ne samo po mjesecima nego i po dekadama
te plan radne snage, također razrađen po mjesecima i dekadama. Plan radne
snage bio je nužan kao dokument na osnovu kojeg je osiguravana prehrana radnika
odnosno osiguranje »karti« za nabavu živežnih namirnica, a za stalne radnike
i karte za tekstil. To je uvjetovalo, da nije izvršen izbor površina republičkog
značaj, a radne površine birale se bilo one na kojima su radovi već prije započeti
bilo po prioritetu lokacije ili zaštitne funkcije (npr. u bujičnom perimetru).


Dvogodišnji rad splitske Uprave možemo samo djelomično prikazati. Raspolažemo
s pregledom pošumljavanja (tab. 1 i 2) prema kojima je pošumljavanje
izvršeno na 2108 ha, od čega 1143 ha sadnicama a 965 ha sjemenom. Ukupno
je posađeno 4 797 000 kom sadnica te posađeno ili posijano 48 355 kg sjemena. Od
sadnica najviše je posađeno bagrema (preko 2,5 mil. komada) a zatim četinjača
(1747 00 kom. od čega blizu 1600 000 alepskog i crnog bora). Bagrema je najviše
posađeno s jedne strane zbog toga, što su se koristile jednogodišnje biljke,
a s druge strane što su pošumljavani erozioni tereni, posebno u slivu Butišnice
i Radljevca kod Knina. Od sjemena, dakako, najveći udio ima žir medunca i
crnike (s 41 000 kg). Iz ovih podataka može se zaključiti i na djelatnost Uprave
(Sekcija) u sakupljanju sjemena, jer je sve ono, osim nekih iznimaka (pitom
kesten, orah, lijeska) sakupljeno po sekcijama, a četinjača i trušeno. K tome
treba dodati i sjeme korišteno u rasadnicima, a nešto je i »izvezeno«. Za trušenje
sjemena u Muću je podignuta i trušnica (s drvenim lijeskama).«


Znatne površine bile su obuhvaćene meliorativnim radovima, prvenstveno
podmladom (resurekcionom) sječom. Pojedinačne površine melioracija bile su
veće od površina na kojima se vršilo pošumljavanje, pa je tako npr. 1947. godine
sječa izvršena u suvisloj površini od oko 400 ha podno Biokova na području sela
Zagvozd (Imotski). Vršene su i pripreme za melioraciju pašnjaka (čišćenjem od
kamenja, sjetvom trava, sadnjom grmova i stabala), ali je likvidacija Uprave
pretekla takove zahvate.


Uprava je 1948. godine raspolagala s rasadničkom površinom od 50 ha. Rasadnik
Sekcije u Muću te Sekcije u Zadru, osnovan je 1948. godine u predjelu Mostar
kod Zemunika, imali su površinu po 20 ha, Sekcija u Kninu 3,5 ha, Sekcije u
imotskome (»Klica« i »Borik«) blizu 3 ha, dok su Sekcije u Splitu, drugi u Zadru
te na Mljetu bili manji.


Znatniji radovi na uređenju bujica odnosno gradnji pregrada i vezivanje


terena vršeni su kod Imotskog (Proložac — Ričice), Muca i Knina (Butišnica,


Radljcvac). Građevinska djelatnost Uprave sastojala se i u podizanju zgrada. To


su bile zgrade Sekcije u Kninu i u Muću, trušnica u Muću te jedna zgrada u selu


Zagvozd kod Imotskoga (u kojoj se danas nalazi zdravstvena stanica).


Uprava za pošumljavanje i melioraciju krša u Splitu započela je rad pod


rukovodstvom Ing. Petra Matkovića . Nakon prelaza Ing. Matkovića za direk


tora Savezne srednje šumarske škole za krš direktorom je bio Ing. Ilija Č o 1 o-


v i ć, a njegovim odlaskom u tadanje Ministarstvo šumarstva u Zagrebu za načel


i ć. Ova je trušnica podignuta još prije prvog svjetskog rata te je godišnje istrusila u prosjeku po
vagon sjemena crnog bora, koje je najvećim dijelom kupovalo sjemensko poduzeće Steine r u Beckon
Novom MestLi, a preko ovoga raspačano je i po cijelom svijetu.


111




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 115     <-- 115 -->        PDF

nika Ing. Mirko M u ž i n i ć. Nadalje su u Upravi od početka radili Ing. Oskar
Piškori ć za pošumljavanjc i zaštitu, Ing. Duško Jedlowsk i i tehničar Eugen
P ri j i ć na uređenju bujica i građevinskim poslovima i, nešto kasnije, Ing.
Stevan Košut i ć (za iskorištavanje). U Sekcijama započeli su radom Ing. Ivan
Pavš a (na Mljetu), Ing. Franjo Presečk i (u Imotskome, a od 1948. u Kninu),
Ing. Nikola Hranilovi ć (u Muću, kojeg je naslijedio Ing. I. Pavša), Ing. Davorin
Žeravica (u Splitu, a 1948. g. naslijedio ga je tehničar Mate Rajčić) i
Ing. Ante Dobri č (u Kninu, a od 1948. u Zadru). Ing. Pavšu na Mljetu naslijedio
je Ing. Branimir Marinković , a Ing. Presečkog u Imotskom ing Ante
Dubrave c.


Kako ocijeniti postojanje ove specijalizirane organizacije za pošumljavanje i
melioraciju krša? Več sama ideja zaslužuje pozitivnu ocjenu, a to je pokazalo i
kratkotrajno postojanje Uprave. Opravdanost postojanja Uprave ne očituje se
samo u iznijetim rezultatima rada splitske Uprave nego, zapravo i više, što bi
one učinile, da su dulje djelovale, da i danas djeluju. Dakako uz osiguranje financijskih
sredstava, koja do 1955. godine i nisu bila u pitanju obzirom na postojanje
Fonda za unapređenje šumarstva (FUŠ-a). Međutim vjerujemo da bi se i
poslije toga našla sredstva iz općedruštvenih izvora, odnosno dio sredstava, jer bi
Uprave raspolagale i vlastitim prihodima iz priključenih starijih šuma, podignutih
kultura?, prodajom sjemena, sadnica, uslugama i dr. Do danas tj. u toku
30 godina sigurno bi bilo obuhvaćeno svih 85 00 ha namijenjenih radu ovih Uprava,
a pojedini kompleksi novopodignutih šuma iznosili bi i po nekoliko tisuća
ha. Tako je npr. Splitska Uprava već izradila plan pošumljavanja oko 2000 ha
na Labinštici (više Kaštela) s izgradnjom mreže puteva nužnih kako za samo
pošumljavanje tako i za kasnije radove (prorede, iskorištavanje) te za zaštitu
(posebno od požara). Planirana je proizvodnja parkovnih sadnica (relativno veliki
rasadnici u Muću i Zadru), itd.»


7 Tako su npr. oko 1955. godine 1947/48. godine posađeni bagremici osiguravali tadašnjoj šumariji
u Kninu znatan prihod.
8 Tekst o Institutu za pošumljavanje i melioraciju krša dra D. Jedlowskog, a ostali Ing. O.
Piškorića.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 116     <-- 116 -->        PDF

ŠUMARSKI LIST No 1—3/1979.


SUMMARY


The work on the renewal of forests by afforesting or ameliorating of devastated
forests on Karst dates from the first half on the 19th century. At that
time Dalmatia and Istra were Austrian provinces and Northern Croatian Littoral
was devided into the so-called Civil Croatia and Austrian Military Borderland.
Such a division of today´s territory of the Socialist Republic of Croatia was the
reason that also the afforestation of Karst was carried out separately, even
differently for each part. In order to assure as solid as possible basis for the
renewal of forests on the territory of Civil Croatia, JOSIP LORENZ, a grammar
school teacher at Rijeka, prepared a special study in 1860 (»Bericht über die Bedigungen
der Aufforstung und Cultivierung des kroatichen Karstgebietes«, Wien
1860), whereas a similar study for the other Karst region, i.e. the Austrian Military
Borderland was prepared by JOSIP WESSELY, a forest engineer, in 1873
(»Das Karstgebiet Militärkroatiens und seine Rettung, dann die Karstfrage überhaupt
«, Wien 1873). This edition was published in Croatian language as well. Resources
for Karst afforestation in the Military Borderland were provided by a
special regional foundation (Krajiška investiciona zaklada — Investment Foundation
of the Military Borderland). The execution of work was entrusted to a special
institution, which was founded in the town of Senj in 1978, i.e. Kraljevsko
nadzorništvo za pošumljenie primorskog krasa — ROYAL INSPECTORATE FOR
AFFORESTATION OF THE LITTORAL KARST. The celebration of the institution´s
centenary took place at Senj last November. This issue of Šumarski list
contains papers and speeches held at that celebration, with some supplement
(Jedlowski, Piškorić, Vanjković).


B. PRPIĆ has emphasized the contemporary importance of forests in the
Littoral part of Croatia, that is the ecological value of forests in that region, particularely
with regard to the tourist trade.
A- TOMAŠEVIĆ has given some general data on Karst in Yugoslavia, structure
of forests and forest soils (table 1), numerical data from investigation analysis
of ecological forest function, published by some foreign and our authors
(Š. Meštrović, V. Pleše), importance of forests for tourist trade, and modern
technical possibilites of afforestation and amelioration of Karst.


T. KRNJAK has presented the contemporary situation on the realization of
the provisions given by the Forest Law from 1977, refering to the degraded part
of the Karst region. According to that Law the renewal of forests in that part
of Karst should be financed by all the consummers of ecological benefits of forests,
i.e. not only by forest economy organizations in that region, but also by
the tourist trade, water and power authorities, water management etc. as well
as the communes and the Republic.
D. PRGIN spoke about merging of individual forest economy organizations
in Dalmatia into the so-called Forest Business Community of Dalmatia, which
merging is one of the preconditions for the most adequate realization of the
provisions from the Forest Law refering to the Karst region.
V. IVANČEVIĆ presented the foundation and activity of the Inspectorate
for afforestation of Karst at Senj in 1878. The Inspectorate was active until
114




ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 117     <-- 117 -->        PDF

1945, when it was replaced by new organizational form of work. All the main
people in charge of the Inspectorate have also been mentioned, they are the
foresters: E. Malbohan, A- Rosaminth, 0. Nytray, J. Baien, A. Kauders and Vv
Pleše.


V. SKORUP reported on the Forest Enterprise at Senj, which manages both
the Littoral part of degraded Karst and 40,000 hectars of high forests in the
continental part. Those are selection forests of beech, beech-fir and fir-spruce.
The enterprise has founded in 1960. Since then the lain loging quantity has been
realized from cuttings which primarily aim to improve the quality of stands,
uneconomicaly managed so far by cutting mainly stems of higher quality. In
the 18-years period of its existence the enterprise increased the totah length of
forest roads from 9,2 km/1,000 hectars to 14 km/1,000 hectars and that financed
by own resources. The area of the enterprise covers also several protected natural
objects. There are among them geomorphological reservation of rocks the
»Hajdučki i Rožanski kukovi« in northern Velebit, reservation of forest vegetation
(Quercus ilex L.) Dundo on the island of Rab and a port of the mountain
Velebit, which was included in the internacional net of biosphere reservation by
the United Nations Organization in 1977. There are also the Velebit Botanical
Gardens there, founded in 1969. by Prof. Dr. Fran Kušan with the purpose to
collect and to grow about 900 specific plant species of the mountain Velebit.
S BERTOVIĆ describes the foundation, the natural peculiarities and the
function of the VELEBIT BOTANICAL GARDENS AND RESERVATION. He has
also mentioned some other protected natural objects in Velebit and their role
inside of the recently declared biosphore reservation.


S. BERTOVIĆ has reported on the work of the Meteorological Station »Zavižan
«, emphasizing its manifold importance for accomplished and anticipated
investigations in Velebit.
S. VANJKOVIĆ refered to the results of some former Consultings on Karst
at Split in 1958 and at Zadar in 1976. Particular care has also been paid to the
renewal of forests on the degraded part of Karst in the post-war Yugoslavia. That
is why Federal Institute of Afforestation and Amelioration of Karst, Federal
Secondary Forestry School for Karst, and Republican Authority for afforestation
and Amelioration of Karst at Rijeka and Split were founded. D. JEDLOWSKI and
O. PIŠKORIĆ reported about these institutions. O. Piškorić presented also the
activity of the common assembly of the Austrian State Forestry Association,
Croatian-Slavonian Forestry Association and Carniolic-Littoral Forestry Association,
held at Rijeka and Senj in 1879, where problems of renewal of forests on
Karst were extensively discussed, (op)