DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 91 <-- 91 --> PDF |
TRI POSLIJERATNE SPECIJALIZIRANE INSTITUCIJE ZA POŠUMLJIVANJE I MELIORACIJU KRŠA Dr Duško JEDLOWSKI, đipl. ing. šum. — SPLIT Oskar PIŠKORIĆ, dipl. inž. šum. — ZAGREB Velike, revolucionarne, političke promjene u društvu redovno imaju i značajne promjene i u ostalim društvenim područjima. Tako je i pobjedonosni završetak NOB-e 1945. godine imao za posljedicu i radikalne promjene u društveno- političkim odnosima pa i u našem šumarstvu. ´) Vlasništvo šuma svedeno je na dvije kategorije: društvene i u vlasništvu pojedinaca (privatnika) uz ograničenje površine na maksimalno 5 (za nezemljoradnike) do 15 ha (za zemljoradnike — seljaka). U korišćenju šuma društvenog sektora uvedena je jednakost za sve građane tj. brisana su prava ovlaštenika (u instituciji b. zemljišnjih zajednica) ili pravoužitnika (u krajiškim imovnim općinama) ili s kojeg drugog naslova (u općinskim ili seoskim šumama, prava služnosti). Za osposobljavanje stručnih kadrova osnivaju se novi šumarski fakulteti kao i srednje šumarske te drvarske škole. Proširuju se kapaciteti za istraživanja u šumarstvu, koja su do tada vršena samo u sklopu šumarskih fakulteta (a izvan njih sporadično po pojedincima iz operative), osnivanjem posebnih ustanova — šumarskih instituta (1944. u Skopju, 1945. u Zagrebu, 1946. u Beogradu a 1947. u Ljubljani i u Sarajevu). Svaka Republika je (s izuzetkom Crne Gore), kako vidimo, osnovala svoj institut za istraživanja u šumarstvu (u Hrvatskoj i u lovstvu) što ima određeno opravdanje i u činjenici da su i prirodni i nasljeđem uslovi šumske privrede različiti. Ali u Jugoslaviji postoji i znatno područje (oko 1/4 ukupne površine) na kojem su ti uslovi jednaki bez obzira na republičke granice, a to je Kraško područje. Jednaki na tom području, ali različiti od ostalog dijela, kako pojedine Republike koja zahvaća i Kras (Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Crne Gore) tako i Jugoslavije kao cjeline. Stoga je prirodno da se Kraško područje tretira posebno od ostalih dijelova zemlje i dosljedno tome osnuju posebne institucije. Također je prirodno, da se ono i ne cjepka nego pojedinim institucijama obuhvati u cjelini odnosno ustanovama saveznog značaja i na teret saveznih sredstava (budžeta). Tako Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva Vlade FNRJ (ministar Dr Vaso Čubrilović, pomoćnik ministra za šumarstvo, Dr Miran Brinar) 1947. godine osniva naučno-istraživačku ustanovu — Institut za za pošumljavanje i melioraciju krša u Splitu te Saveznu srednju šumarsku školu za krš, također u Splitu. Za obnovu šuma (pošumljavanjem, melioracijom) na degradiranom dijelu Kraškog područja također se osnivaju posebne ustanove. U SR Hrvatskoj to su Uprave za pošumljavanje i uređenje bujica, osnovane 1947. godine u Rijeci i u Splitu. Postojanje Uprava za pošumljavanje i uređenje bujica do sada uopće nije registrirano u našem stručnom tisku, dok se o ostalim dvjema ustanovama do određenog datuma nalaze podaci u Šumarskom listu, u knjizi »Šumarska nastava u Hrvatskoj 1860 — 1960, u »Zborniku Društva inžinjera i tehničara« izdanom u Splitu 1958. godine te u publikaciji »Krš Hrvatske«, Zagreb 1957. 1 Više o tim odnosima vidi u knjizi »STO GODINA ŠUMARSTVA BILOGORSKO-PODRAVSKE REGIJE«, Bjelovar, 1974, str. 39. i 387. 89 |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 92 <-- 92 --> PDF |
Ü Institutu za pošumljivanje i melioraciju krša pisao je A. HORVAT u Šumskom listu (1955. god., br. 11—12, str. 526) pod naslovom »Institut za eksperimentalno šumarstvo«, u navedenom Zborniku (str. 723) D. JEDLOWSKI pod naslovom »Naučno istraživački rad u šumarstvu«, a u knjizi »Krš Hrvatske« pod naslovom »Naučno-istraživački rad na kršu«. O Saveznoj šumarskoj školi za krš pisao je B. DERETA u navedenom Zborniku (str. 721) pod naslovom »Stručni kadrovi i školstvo u šumarstvu« te O. PIŠKORIĆ u knjizi »Krš Hrvatske« pod naslovom »Obrazovanje stručnih kadrova za kraško područje«, u Šumarskom listu (1959, god., br. 10—11, str. 390. (pod naslovom »O desetogodišnjici Srednje šumarske škole za krš u Splitu« i u knjizi »Šumarska nastava u Hrvatskoj 1860—1960.« (str. 554) pod naslovom »Šumarska škola za krš u Splitu«. INSTITUT ZA POŠUMLJAVANJE I MELIORACIJU KRŠA 1. Institut za pošumljavanje i melioraciju krša osnovan je kao ustanova saveznog značaja Uredbom Predsjedništva Vlade FNRJ od 8. XII 1947. god., objavljene u »Službenom listu FNRJ« br. 102/47. Institut je potpadao pod neposredno rukovodstvo Ministarstva poljoprivrede i šumarstva FNRJ. Sjedište Instituta u Splitu, a radom je započeo 1948. godine s ing. Augustom H o rvatom kao direktorom te ing. Stankom C vet kom i ing. Antom Premužiće m kao prvim stručnim suradnicima. Pravilnikom donijetim siječnja 1950. godine zadaci Instituta bili su: a) da naučno ispituje i proučava sve uslove koji su potrebni da se ogoljele i devastirane kraške površine, koje nisu za racionalnu poljoprivrednu upotrebu, pošume i pokriju šumskom vegetacijom; b) da naučno ispituje i proučava sve načine šumskih melioracija na području krša, a u cilju da se poljoprivredne kulture, objekti i naselja zaštite od štetnog djelovanja suše, vjetrova i vode; c) da daje mišljenja i predloge, kao i da određuje tehniku rada državnim organima i ustanovama za planiranje i izvođenje pošumljavanja i melioraciju na kršu; e) da propagira pošumljavanje i melioraciju izdavanjem naučnih i stručnih publikacija, kao i objavljivanjem popularnih brošura i članaka u svrhu populariziranja pošumljavanja i melioracija naročito među stanovništvom na području krša. Za izvršenje ovih zadataka, pored direkcije Instituta u Splitu, osnovane su i ove ustanove: — u Bijelom Polju kod Mostara stanica s rasadnikom, — u Rijeci stanica s rasadnikom u Sv. Katarini, — u Sent Petru ob Krasu (danas Pivka) »opitni punkt«, — u Ljubljani Zavod za planinske šume te — na b. posjedu Gučetić-Gozze (površine 28,466 ha) u Trstenom kod Dubrovnika Arboretum. Predviđena stanica u Titogradu nije osnovana. U Splitu je Institut raspolagao, na lokalitetu Špinut, s površinom od 0,55 ha, od čega se 0,1 ha koristilo za rasadnik za pokusne sjetve, te na Kozjaku, iznad Kaštel Sućurca, kompleks niske šume crnike površne 119, 47 ha na lokalitetu »Kaočina gaj«. Zavodu za planinske šume NR Slovenija dodijeljen je kompleks šuma u masivu Snežnik-Javornik površine od 22 000 ha. Naučno-istraživačka i eksperimentalna materija u Direkciji podijeljena je u pet sekcija: Sekcija za ekonomiku i inventarizaciju, koja proučava: strukturu kraških područja u vezi s regresijom vegetacije i degradacije tla; ulogu šumsko-meliorativnih radova u stvaranju boljih uslova za razvoj privrede na kršu; 90 |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 93 <-- 93 --> PDF |
SI. 1. Radni kolektiv Instituta za pošumljavanje i melioraciju krša u Splitu 1950. godine. — Od šumara prisutni: A. Horvat (usredini s naočalima), iza njega V. Pleše, a s desne strane D. Jedlowski i M. Jovančević, dok je Ž. Vrdoljak bio otsutan. mogućnosti i načine reguliranja proizvodnje (drvarenje, paša itd.) na degradiranim površinama u cilju da se ograniči i spriječi dalja regresija vegetacije i degradacije tla) metode inventarizacije degradiranih površina na osnovu fitocenoloških i pedoloških istraživanja, a u vezi s njihovom ekonomskom funkcijom. Sekcija za proizvodnju sjemena i sadnica sa zadatkom da prouči i eksperimentalnim putem utvrdi najpovoljniji način: sakupljanja i dobivanja sjemena raznih vrsta drveća, grmlja i trava potrebnih za šumsko-meliorativne radove, s obzirom na njihovu provenijenciju, rasu i kvalitet; manipulacije sa sjemenom; sjetve sjemena u rasadnicima; proizvodnja sadnica i manipulacije sa sadnicama; organizacije i racionalizacije radova na sakupljanju i dobivanju sjemena kao i proizvodnji sadnica. Toj sekciji su pridodati laboratoriji za ispitivanje sjemena i trušnicc, a pored toga i rasadnici koji služe za: a) izvršenje raznih eksperimenata sa klijanjem sjemena i tehnikom stjeve u rasadniku; b) proizvodnju rasadnog materijala za šumsko,meliorativne terenske eksperimente; c) proučavanje metoda racionalizacije radova u rasadnicima i matičnjacima. Sekcija za šumsku melioraciju degradiranih površina ima zadatak da komparativno- eksperimentalnim putem utvrdi najpovoljnije: vrste drveća, grmlja i niskog rašća kao sredstva za šumsku melioraciju degradiranih površina; način sjetve i sadnje na terenu; strukture kulture u vezi s njihovom funkcijom; 91 |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 94 <-- 94 --> PDF |
vrste i načine intervencija u kulturama; vrste i načine regeneracije devastiranih šuma, šikara i makija; načine i mogućnosti racionalizacije svih šumskih radova na terenu. Sekcija za istraživanja u šumama na kršu ima zadatak da ispituje i prou čava: prirodno pomlađivanje šuma; uređenje gospodarstva i iskorišćavanje proizvoda u šumama i na melioriranim površinama; drvnu masu i prirast šuma, kultura i regeneriranih šikara; tehnološka svojstva drveta i drugih proizvoda u šumama na degradiranim melioriranim šumama. Sekcija za zaštitu bilja ima zadatak da ispituje i eksperimentalnim putem utvrđuje preventivne i represivne mjere protiv biljnih bolesti, štetnih insekata i drugih životinja u rasadnicima, šumama, šikarama i kulturama svih vrsta, kao i mjere protiv požara. Osim ovih sekcija, direkcija ima još tri samostalne grupe: fitocenološku, pedološku i meteorološku. Kako se razabire iz ove sheme organizacije, rad Instituta je zamišljen na vrlo širokoj osnovi. On bi trebao da duboko zadre u krašku problematiku, posebno radom svoje prve sekcije koje je težište u ispitivanju ekonomske strukture kraškog područja u vezi sa degradacijom vegetacije i tla. Zamišljeno je, osim toga, da Institut posluži kao centar za specijalizaciju šumarskih stručnjaka u naučno-istraživačkom radu, kao i za potrebe šumarske operative na kršu. Kako je prije napomenuto, Institut je započeo s radom 1948. godine. Tada je dobiveno zemljište za osnutak stanice Instituta u Bijelom Polju kod Mostara, na kojem je slijedeće godine podignuta jednospratna zgrada za stanicu i osnovan rasadnik. Isto tako je 1948. dobiven u Trstenu kod Dubrovnika bivši posjed Gučetić- Gozze sa zgradom koja je slijedeće godine popravljena. Tu se osniva Arboretum Trsteno. U Splitu, u sjedištu direkcije, podiže se 1949. drvena baraka za smještaj i osniva rasadnik u Špinutu, a iste godine osniva se i stanica na Rijeci s rasadnikom na Sv. Katarini te opitni punkt u Sent Petru ob Krasu. Godine 1949. osniva se u sklopu Instituta i Zavod za planinske šume u Ljubljani, kojemu NR Slovenija dodjeljuje u istraživačke svrhe šumski kompleks od 22.000 ha na području Snežnik-Javornik. Namjeravano osnivanje stanice u Titogradu nije ostvareno. Ovako organizirani Institut djelovao je samo do polovine 1950. godine. Naime, sredinom 1950- godine ukida se Savezno ministarstvo poljoprivrede i šumarstva a Institut za pošumljavanje i melioraciju u Splitu jednim dijelom preuzima Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu koja osniva Institut za eksperimentalno šumarstvo sa sjedištem u Zagrebu i stanicama u Splitu, na Rijeci i u Trstenu; stanicu u Bijelom Polju (Mostar) preuzeo je Institut za naučna šumarska istraživanja u Sarajevu, a Zavod za planinske šume priključen je Gozdarskom institutu Slovenije u Ljubljani. Institut za eksperimentalno šumarstvo JAZU-a djeluje do kraja svibnja 1957. godine, kada je JAZU postavljen zahtjev da svoje Institute »privrednog karaktera «, između kojih i Institut za eksperimentalno šumarstvo, samo dijelom dotira iz svojih budžetskih sredstava, dok bi se ostatak ostvarivao njihovom zaradom, odnosno da Instituti navedenog karaktera pređu na samostalno financiranje. Pod ovakvim uslovima nije više bio moguć opstanak Instituta u okviru Akademije, to više što njegovo djelovanje nije bilo usmjereno u pravcu namicanja sredstava. U ovakvoj situaciji došlo je do reorganizacije: centar Instituta za eksperimentalno šumarstvo u Zagrebu se ukida, a stanice u Splitu i na Rijeci pripajaju se Institutu za šumarska i lovna istraživanja u Zagrebu, dok Arboretum Trsteno i dalje ostaje objekt Akademije. Šest godina kasnije tj. 1963. godine Stanica u Splitu ulazi u sastav Naučno-istraživačkog Instituta za jadranske kulture u Splitu, koji proširuje djelatnost na obimnije istraživačke radove iz problematike erozije i melioracije i rješenjem Skupštine općine Split od 24. kolovoza 1964. godine mijenja naziv u »INSTITUT ZA JADRANSKE KULTURE I MELIORACIJU KRŠA«. Taj Institut smješten je danas istočno od Splita u predjelu Duilovo. 92 |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 95 <-- 95 --> PDF |
U okviru Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša šumarska problematika uključena je u Odjel za melioraciju krša i pedologiju (ukupno je rad Instituta podjeljen u 8 odjela). Naučno-istraživački rad je usmjeren u nekoliko pravaca, od kojih treba posebno spomenuti ove: 1. Istraživanja mogućnosti introdukcije vrijednijih šumskih vrsta; 2. istraživanja povezana sa zaštitom poljoprivrednih površina od eolske erozije; 3. istraživanja parametara erozije u bujičnim slivovima i načina bioloških intervencija; 4. ispitivanja mogućnosti unapređenja šumske proizvodnje i 5. ispitivanja mogućnosti i načina melioracije degradiranih površina. SI. 2. Pogled na zgradu Srednje šumarske škole za krš po dovršetku u proljeće 1960. godine. Istog proljeća ispred zgrade posađen je drvored od brijestova i košćele, a sljedećih godina parkiran je i sav prostor do Marjanske ceste. 93 |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 96 <-- 96 --> PDF |
Pored ovih naučno-istraživačkih tu su i stručni radovi naročito oni koji se odnose na ulogu šuma u prostornom planiranju (prostorni plan Južnog i Gornjeg Jadrana) i zaštita čovjekove sredine. Broj zaposlenih u Institutu u jesen 1950. godine iznosio je: 11 inžinjera, 1 pedolog, 4 šumarska tehničara, 7 lugara, 3 rasadničara. 2 računska službenika, 5 pomoćnih službenika i 35 radnika odnosno svega 69 radnika. Poimence u sklopu Instituta radili su ovi radnici s visokom stručnom spremom: Cvek, inž. Stanko u Splitu i Ljubljani 1948—1950. Dolgan, inž. Franc u Ljubljani 1949—1950. Gračanin, inž. Zlatko u Zagrebu 1949—1957. Horvat, inž. August u Splitu i Zagrebu 1948—1957. Jedlovvski, inž. Duško u Splitu 1949—1963. Jovanović, inž. Milorad u Splitu i Trstenom 1950—1957. Klunić, inž. Mirko u Splitu 1949—1950. Pavelić, inž. Jure u Trstenom 1949—1951. Pelzer, inž. Zvonimir u Splitu 1948—1950. Plesa, inž. Vinko u Splitu i Zagrebu 1950—1955. Premužić. inž. Ante u Splitu 1948—1950. Regent, inž. Boris u Rijeci 1949—1957. Simunović, inž. Mile u Bijelom Polju (Mostar) 1949—1950. Tregubov, dr Vladimir u Ljubljani 1952—1958. Vrdoljak, inž. Žarko u Splitu 1950—1961. Kao vanjski suradnici Instituta radili su: Horvat, prof. Dr Ivo — vegetacijska karta Risnjaka, Horvatić, prof. Dr Stjepan — na fitocenološkim istraživanjima, Pevalek, prof. Dr Ivo — identifikacija vrsta u Arboretumu Trsteno, Piškorić, inž. Oskar — za temu »Regeneracija degradiranih makija srednjeg i južnodalmatinskog područja Quercetum ilicisa« i to u pokusnom objektu Kaočina gaj kod Splita. Nakon likvidacije Stanice u Splitu u Institutu za jadranske kulture i melioraciju Krša u prvo vrijeme radi samo Dr Duško Jedlowski, a kasnije inž. Vlado Topić. 2. BIBLIOGRAFIJA objavljenih radova, koji su rezultat postojanja Instituta Anali Instituta za eksperimentalno šumarstvo Jugoslavenske akademije Vol. I, Zagreb, 1955. HORVAT, A., PLESA, V., GRAČANIN, Z., JEDLOWSKI, D., VRDOLJAK, Z., JOVANČEV1C, M.: Istraživanja o regresiji i progresiji šumske vegetacije na kršu (Kozjak). JOVANCEVIĆ, M.: Prilog poznavanju šumske vegetacije otoka Šćedra. JOVANČEVIĆ, M.: O nekim razlikama između obične i sitnolisne mirte (Mvrtus communis L. i Mvrtus communis var. tarentina). GRAČANIN, Z.: Tla šumskih rasadnika Instituta za eksperimentalno šumarstvo. Prethodni izvještaji JEDLOVVSKI, D.: Zeleni hrast. HORVAT, A.: Istraživanja o uzgoju sadnica lovora (Laurus nobilis L.) pod zasjenom. JEDLOVVSKI, D.: Uzgoj sadnica oštrike (Quercus coccifera L.). VRDOLJAK, Ž.: Prilog poznavanju tehnike pošumljavanja srednjedalmatinske kamenjare. 94 |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 97 <-- 97 --> PDF |
HORVAT, A.: Prilog poznavanju uzgoja japanskog tunga (Aleuritis cordata Rob. B.) u Južnoj Dalmaciji. Vol. II, Zagreb, 1957. REGHNT, B.: O gubitku vlage i smanjenju klijavosti ploda pitomog kestena (Castanea sativa Mili.). REGHNT, B.: Pojava letalnosti tipova biljaka kod hrasta medunca (Quercus lanuginosa Thuill.). VRDOLJAK, Z.: Istraživanja o utjecaju dubine sjetve i zasjenjivanja na nicanje sjemena i razvoj sadnica crnog i bijelog graba. JEDLOWSKI, D.: Uzgoj biljaka pinja (Pinus pinea L.) prikraćivanjem korijenčića. JEDLÜWSKI, D.: Izvještaj o naučnom putu u Italiju. Vol. III, Zagreb, 1965. JOVANČEVIC, M.: Rasprostranjenje, varijabilitet i sistematika crnog cera (Quercus macedonica A. DC.) u Jugoslaviji. Vol. IV, Zagreb, 1972. JOVANČEVIC, M.: Horologija šumskog drveća i grmlja u Dubrovačkom kraju. Vol. V. Zagreb, 1975. JOVANČEVIC, M.: Ekologija šumskog drveća i grmlja u Dubrovačkom kraju. Šumarski list 75. godište, Zagreb, 1951. HORVAT, A.: O nekim neposrednim zadacima istraživačkog rada na degradiranom kršu, br. 1—2. HORVAT, A.: O gustoći sadnje na degradiranom kršu, napose za alepski bor, br. 8—10. HORVAT, A.: O važnosti uzgoja lovora, br. 11—12. 76. godište, Zagreb, 1952. JEDLOWSKI, D.: Prilog istraživanju areala bukve u Dalmaciji, br. 5—6. 77. godište, Zagreb, 1953. JOVANČEVIC, M.: O težinskim i volumnim svojstvima semenja i plodova nekih mediteranskih vrsta, br. 4—5. 78. godište, Zagreb, 1954. HORVAT, A.: Prilog poznavanju uzgoja plutnjaka (Quercus suber L.), br. 1. HORVAT, A.: Osvrt na rezultate pošumljavanja u krškom području NR Hrvatske u periodu izvršenja Petogodišnjeg plana, br. 2—3. JEDLOWSKI, D.: Interesantan primjerak čempresa na Hvaru, br. 4. JEDLOWSKI, D.: Razlika u gradnji lista šmrike i pukinje, br. 8. JEDLOWSKI, D.: Temperaturne razlike minimalnih temperatura u zaklonu i pri tlu, br. 11—12. JEDLOWSKI, D.: Neke karakteristike bušina (Cistus L.), br 11—12. JOVANČEVIC, M.: O upotrebi i sušenju lovorovog lišća i ploda, br. 1. REGENT, B.: Prilog poznavanju uzgoja biljaka iz ploda pitomog kestena i ma runa, br. 8. VRDOLJAK, Ž.: Nekoliko napomena za uzgoj rašeljke, br. 7. 79. godište, Zagreb, 1955. HORVAT, A.: Institut za eksperimentalno šumarstvo, br. 11—12. 95 |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 98 <-- 98 --> PDF |
JEDLOWSKI, D.: Upotreba krovne kljepenke za izradu tuljaka, br. 7—8. 80. godište, Zagreb, 1956. VRDOLJAK, Ž.: O mogućnosti uzgoja eukalipta u našem Primorju, br. 5—6. 87. godište, Zagreb, 1963. PISKORIC, O.: Dinamika visinskog prirasta izbojaka iz panjeva česmine (Quercus ilex L.), br. 3—4. Narodni šumar 26. godište, Sarajevo, 1962. PISKORIC, O.: Dinamika prirasta izdanaka crnog jasena i medunca, br. 5—6. PIŠKORIĆ, O.: Nekoliko podataka o žiru česmine (Quercus ilex), br. 7—9. Osim navedenih objavljenih rezultata rada Instituta za pošumljavanje i melioraciju krša u, današnjem, Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša postoji dokumentacija fitocenoloških istraživanja Mosora i Biokova.-) SREDNJA ŠUMARSKA ŠKOLA ZA KRŠ 1. Šumarska škola za krš u Splitu (u daljnjem tekstu Škola) počela je sa radom u jesen 1948. godine. Škola je bila smještena u predjelu Špinut, između mora i Marjanske šume. U času osnivanja raspolagala je s oko 4 ha zemljišta, a jezgra je bio šumski rasadnik tadanje Uprave za pošumljavanje i meliorciju krša u Splitu. Dio tog terena bio je predviđen za potrebe Instituta za pošumljavanje i miloraciju krša (za zgradu i dr.), ali je bila podignuta samo jedna montažna baraka. Desetak godina kasnije prvotna površina smanjena je na oko 2,5 ha oduzimanjem najprije pojasa uz obalu za gradnju športske lučice (tako i nazvane), a zatim oko 1960. godine za gradnju ceste prema Marjanu te i stanbenih zgrada. Za početak rada Škole ljeti 1948. godine podignute su 3 barake: za samu školu te uz nju vezan đački dom. Nešto kasnije sagrađena je kuhinja i blagovaonice te još jedna baraka kao stanbena. Paralelno s početkom rađa Škole pri, premani su i projekti za gradnju stalne zgrade, ali ona se, zbog ograničenja investicija 1949/50. godine, ostvaruje po novom projektu, tek 1957. Nova zgrada dovršena je u ožujku 1960. godine tako da je u njoj cjelokupna nastava počela 2. travnja te godine. Izgrađena površina iznosi 2,260 ma, a sadrži 10 predavaonica, 9 kabineta povezanih s predavaonicama, dvoranu za tjelesni odgoj (s kupaonicama), upravni trakt, više radionica i stan za čuvara zgrade. Početni kapital bila je osigurnina 1955. g. izgorjele barake, zati mdoprinos kotara Split, ali najveći dio troškova gradnje od oko 82 milijuna dinara podmireni su iz Fonda za kadrove (u čijem se upravnom odboru nalazio i prijašnji profesor Škole Ing. Dimitrije BURA). U krugu Škole uređeno je nogometno igralište te igralište za košarku. Dio rasadnika kao i neki slobodni prostori pretvoreni su, posebnom brigom Ing. Borisa GIBERBORGEJSKOG, profesora Škole (umro 1962), u arboertum a predprostori zgrada (baraka) parkirani. U rasadniku su bila i dva manja staklenika, koji su upotpunjavali uvjete za praktičnu obuku i rad učenika od dendrologije do rasadničke proizvodnje ne samo šumskog nego i ukrasno-parkovnog bilja. Školu je osnovalo, kako je naprijed navedeno, tadanje savezno Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva i iz saveznog budžeta financirana je do 1950. godine. Reorganizacijom državne uprave 1950. godine Škola prelazi pod kompetenciju republičkog ministarstva šumarstva, a dvije godine kasnije na financiranje Narodnog odboraopćine Split. Međutim u Školu se i nadalje upisuju učenici s područja svih Republika i Pokrajina te je njihov udio, npr., šk. god. 1958/59. bio 2 Eventualna dopuna ove bibliografije bit će objavljena u br. 12/79. Šumarskog lista. 96 |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 99 <-- 99 --> PDF |
31,3´%», a posljednje, 1964/65. šk. god. od 60 maturanata 20 ih je bilo izvan područja SR Hrvatske (iz SR Bosne i Hercegovine 8, iz SR Crne Gore 1, iz SR Srbije 4 te iz AP Vojvodine 7). Ova Škola bila je prva u Jugoslaviji za koju je bilo potrebno prethodno osmogodišnje školovanje i kojoj je trajanje određeno s četiri godine (tada je školovanje u srednjim stručnim školama trajalo 3 godine). Škola je bila strogo internatskog ustrojstva, pa su i oni učenici iz Splita — Splićani bili obavezni stanovati u domu Škole. U prvo vrijeme i dom je bio sastavni dio Škole, da se kasnije u skladu s općim društvenim kretanjima osamostali. Učenike u prvi razred upućivalo je savezno Ministarstvo šumarstva (do 1950. god.), pa je, npr., već prve godine bilo upisano 5 učenika iz SR Makedonije (neki učenici nisu ni vidjeli svjedodžbe završnog razreda, jer su neposredno s ostalim dokumentima bila od SI. 3. Šuma crnog jasena i graba sedam godina nakon izvršene podmladne sječe podno Biokova u blizini Zagvozda, Sekcija za pošumljavanje i melioraciju krša Imotski. *) * iz prikaza »ŠUMARSTVO DALMACIJE« u ZBORNIKU Društva inžinjera i tehničara u Splitu, Split, 1958. |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 100 <-- 100 --> PDF |
njihove poslane u Šumarsku školu). Tada su svi učenici bili stipendisti, a stipendijom je bio osiguran ne samo smještaj u đačkom domu nego i odjeća, pa i školski pribor. U čemu je bila specifičnost ove Škole? U prvom redu svakako već sama lokacija: to jest da se nalazila u kraškom okolišu. To je posebno bilo značajno za one učenike, koji su dolazili iz izvankraškog područja (a tih je bilo u prosjeku više od trećine), ali i za rođene u tom okolišu, jer nisu izgubili usku vezu sa sredinom u kojoj bi trebali raditi. Pored upozorenja na različitost prirodnih uvjeta na kraškom području od ostalih, kontinentalnih, područja u svim predmetima, gdje je bilo moguće, bila su i dva posebna — pošumljavanje krša te kraški pašnjaci. U predmetu pošumljavanje krša obrađivala se kompleksna materija, kao: — osobine kraškog područja (geološko-petrografske, morfološke, hidrološke, klimatske, pedološke, vegetacijske i ekonomsko-socijalne); — značenje i zadaća šuma na krasu; — šumska melioracija krša (vrste drveća, tehnika pošumljavanja, tehnika melioracija, struktura sastojina — kultura, pomoćni radovi, planiranje radova i evidencija); — zaštitni pojasevi; — historijat šumske melioracije krša. U predmetu kraški pašnjaci obrađivano je: — općenito o stočarstvu, — stoka kraškog područja, — melioracija kraškog pašnjaka. Upoznavši sadržaj ovog predmeta jedan agronom (d r Philips ) izjavio je, da je to jedinstveni predmet u našim školama koji ukazuje na specifičnost stočarstva na kraškom području. Jedinstven predmet u odnosu na ostale srednje šumarske škole bio je i parkiranje . U tom predmetu nisu obrađivani samo parkovi (osnivanje, održavanje) nego i proizvodnja sadnog materijala za parkove kako dendrološkog tako i cvjetnog. U prvim nastavnim planovima, uključivo i onaj iz 1952. godine, postojao je i predmet kraške vode. Kasnije je reduciran time, da je najbitniji dio materije ušao u predmet uređenje bujica, koje je Škola zadržala, iako su tehnički radovi na uređenju bujica već 1950. godine prešli u kompentenciju vodoprivrede. Svrha je predmeta bila da naglasi opasnosti od erozivne moći vode (erozija zemljišta obrađivana je i u predmetu pošumljavanja krša — u zaštitnim funkcijama šume), uputi na sprečavanju manjih vododerina i drugih erozija te mogućnosti osiguranja pitke vode u kraškim uvjetima. Materija predmeta »osnovi šumarstva«, za koji je Ministarstvo šumarstva, tada, Narodne Republike Bosne i Hercegovine raspisalo je natječaj za rukopis udžbenika (koji je kasnije bio storniran), u splitskoj Školi obrađivana je cijelo vrijeme pod naslovom »uvod u šumarstvo«. Materija je predavana prva tri mjeseca u sklopu predmeta šumsko sjemenarstvo (po nastavnom planu od šk. god. 1959/60. uzgajanja šuma). U tom predmetu ukratko je iznijeta kako ekonomska tako, po sadanjoj terminologiji, i ekološka važnost šume te osnovni pojmovi iz šumarske djelatnosti. Na taj način učenici su odmah na početku školovanja bili u mogućnosti saznati što se tokom školovanja uči, a i to, da im u prvim koracima praktičnih vježbi, koje su bile predviđene i kao ferijalne u šumskoj operativi, ne budu strani osnovni stručni pojmovi i oruđa (promjerka, npr.). U Školi posebna pažnja bila je posvećena praktičkom radu. PrakL tički rad učenici su obavljali na 4 načina: svakodnevno, tjedno, godišnji u toku školske godine te ferijalna praksa. Svakodnevni za vrijeme nastave, iz svakog razreda (odjeljenja) po 1—2 učenika bio je potreban radi radova i održavanja rasadnika te školskog kruga, tjedni u vezana tri poslijepodnevna sata, obavljan je u krugu Škole ali i na području grada Splita. Godišnji bio je predviđen s 20 radnih dana i on se realizirao gotovo isključivo pošumljavanjem. Za ostale radove, melioracije, iskorišćivanja šuma, nisu postojali uvjeti (materijalna sredstva), 98 |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 101 <-- 101 --> PDF |
pa je prema tome uva praksa u cijelosti bila nepotpuna. Ferijalna praksa bila je različita, jer je ona ovisila o šumarskim radnim organizacijama koje su učenike prihvaćale na praksu. Završn i ispi t do 1959. godine polagao se iz hrvatskog jezika, pošumljavanje krša (uključivo uzgajanje šuma), zaštita šuma, uređivanje šuma i iskorišćivanje šuma. Ispit iz hrvatskog jezika polagao se pismeno i usmeno, pošumljavanje krša pismeno i usmeno, a ostali predmeti samo usmeno. Pismeni iz pošumljavanja krša sastojao se iz izrade godišnjeg plana (s analizom cijena) pošumljavanja određene površine. Ta površina bila je dio većeg kompleksa (npr. na Kočinom brdu, u Majdanu i dr.), za koju je učenik kao sastavni dio pismenog rada trebao uzeti elemente potrebne za izradu plana. Izlazak na teren bio je skupni. 1960/61. god. dotadanji način polaganja završnog ispita u srednjim školama (mature) zamjenjuju se novim. Po tom načinu učenik piše (izrađuje) »diplomski rad«, kojeg u usmenom dijelu ispita »brani«. Diplomski rad obrađivao je određenu temu iz jednog predmeta, a izbor predmeta bio je slobodan, pa su neki npr. kao izborni predmet uzeli tjelesni odgoj. Svi učenici, međutim, polagali su pismeno i usmeno ispit iz hrvatskog ili srpskog jezika. Nastavnički zbor splitske Šumarske škole smatrao je, da koncentracija završnog ispita na samo jedan nastavni predmet ne odgovara zahtjevu da to bude prilika obnavljanja, te učvršćivanja, znanja koja su nužna ne samo za izborni predmet nego obnovi znanje i one materije koja je potrebna za ispravan kasniji rad u praksi. Stoga su utvrđene materije iz koje se mogao izrađivati diplomsk i ra d kao i materije koje su potrebne za izabranu »specijalnost«. Nazivi grupa bili su: pošumljavanje krša, zaštita šuma, uređivanje šuma, .iskorišćivanje šuma i parkiranje. Za svaki predmet diplomskog rada učenik je trebao ponoviti, da ne kažemo odgovoriti, znanje iz denđrologije, jer, konačno, svaki šumarski radnik mora poznavati šumsko drveće (i grmlje). U ispitnoj jedinici pošumljavanje krša pored materije tog predmeta nalazilo se kompletno uzgajanje šuma odnosno ekologija, biologija šumskog drveća i sastojina, tehnika uzgajanja šuma, sjemenarstvo i rasadničarstvo te iz zaštite šuma materija koja se odnosila na obrađenu vrstu u diplomskom radu (štetnici, gljive, načini zaštite): — u ispitnoj jedinici zaštite šuma uz materiju zaštite u usmeni dioispita ulazila je i ekologija te biologija šumskog drveća i sastojina; — u ispitnoj jedinici uređivanje šuma uz uređivanje u usmeni dio ulazila je i materija dendrometrije, ekologije, biologije drveća i sastojine te tehnika uzgajanja šuma; — u ispitnoj jedinici iskorišćivanje šuma uz iskorišćivanje za usmeni dio ispita ulazilo je i građevinarstvo; — u ispitnoj jedinici parkiranje uz parkiranje predmet ispita bila je i ekologija. Polaganje završnog ispita iz jednog stručnog predmeta uz neposredno na njega vezanu materiju drugih »predmeta« smatram uvijek boljim od »rekapitulacije « cjelokupne materije, jer je većina učenika može proraditi ono za što ima više sklonosti. Za obradu teme učenik je imao na raspolaganju gotovo cijelo drugo polugodište školske godine te je imao prilike da i solidnije obradi materiju (eventualno »kupljene« ili bar neusvojene diplomske radove svaki je nastavnik, mogao lahko provjeriti). Diplomskih radova bilo je vrlo dobrih odnosno izvorni, da su čak neki rezultati objavljeni i u Šumarskom listus. Škola se afirmirala i u izdavanju skripata za predmete za koje uopće nije bilo udžbenika ili ne koji bi odgovarao programu za tu Školu. Nastavnici Škole shvatili su pisanje skripata kao sastavni dio svoje redovne dužnostig nastavnika. Da je tome tako svjedoči činjenica, što su honorari bili minimalni 1959. i dalje, npr., jednaki pa i manji nego li je stajao prijepis na matricu). Težilo se, da cijene skripata budu što manje imajući u vidu, da je većina učenika bila skromnog materijalnog stanja. Skripta su napisali: Bilandži ć ing Ante: Geodezija (1959); Dere ta ing. B.: Kraške vode s uređenjem bujica (1960), Organizacija i mehanizacija rada (1961); 3 B. MARINKOV1C: Zaraženost borovih stabala na Marjanu sa Tramctes pini (Broh) Fr, šum. list, 1961. god., br. 9—10. 99 |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 102 <-- 102 --> PDF |
Giperborejsk i ing. Boris: Pedologija (1956), Kraški pašnjaci (1958), Parkovi (1959) te Botanika za lugare (1957); Marinkovi ć ing. Branimir: Zaštita šuma za Šumarsku školu (1959) i Zaštitu šuma za lugare (1957), Organizacija lugarske službe (1957) te II izdanje Uvoda u šumarstvo (1960); Meštrovi ć ing. Rudolf: Iskorištavanje šuma (1959); Piškori ć ing. Oskar: Uvod u šumarstvo (1955), Šumsko sjemenarstvo (1956), Šumski rasadnici I dio (1959), Pošumljavanije krša (1956—1959), Osnovni pojmovi o nasljeđivanju (1961), Ekologija i biologija šumskog drveća i šume (1961), Nauka o sastojinama (1961), Tehnika podizanja i njege šuma (1963) te Uzgajanje šuma za Lugarski tečaj (1955). Po već spomenutom natječaju Ministarstva šumarstva NR Bosne i Hercegovine izdani su, u Sarajevu, od profesora ove Škole udžbenici: Bur a ing. Dimitrije: Šumsko građevinarstvo (1952) te Giberborejski ing. Boris i Marković ing- Trifuna: Dendrologija (1952). Sjetimo se i učenika . Zašto? Zato da ostane svjedočanstvo o generacijama mladih, koje zavređuju puno priznanje. Priznanje za vladanje i priznanje za rad. Vladanje učenika, uz izuzetke (a tih je uvijek), bilo je za uzor učenicima ostalih škola u Splitu. To je ocjena drugih, a ne Škole. Učenici su se pozitivno odnosili i prema praktičkom radu, pa i onom na pošumljavanju, koji se nikako ne može smatrati laganim. To je bila i posljedica organizacije tog rada, a posebno činjenici, da učesnici čet vrtog razreda više nisu bili »radnici« nego »organizatori« rada za povjerenu im radnu grupu — mlađe učenike, dakle obavljali su rad i, što više, osposobljavali se za dužnost za koju se šumski tehničar i školuje. Što se tiče usvojenoga znanja, ocjene u imenicima i svjedodžbama i ne daju pravu sliku. Ne u toliko, što su i oni sa slabijim ocjenama imali šumarsku oblikovanu svijest te se s učenicima već nakon trećeg razreda moglo razgovarati potpuno na stručnoj razini (za takve provjere pogodni su slobodni razgovori, posebno u toku ekskurzija). Treba istaći i to, da su ocjene na završnim ispitima na kojima je bio i izaslanik iz Zagreba (Poslovnog udruženja šumskoprivrednih organizacija i dr.) bile redovno više nego one u svjedodžbama razreda usprkos nepovoljnijeg režima odgovaranja, jer se »odgovaralo« samo na tri pitanja. Također ne možemo mimoići ni činjenicu, da je kompletni internatski smještaj pozitivno djelovao na učenje te je prvih godina Škole i popravni ispit iz jednog predmeta bio izuzetak. Postavlja se pitanje, zašto je ova Škola bila likvidirana? Iz šumarskih redova potekla je inicijativa, da se školovanje za šumarske tehničare ukine, a umjesto toga otvori škola za kvalifikaciju višeg šumarskog tehničara. Razlog: srednjoškolski tehničar ne ide rado na teren! Dakako, da dio tehničara ne samo da nije bio sklon radu u šumarstvu vezan za manja mjesta i teren nego nije ni ostajao u struci. To ne treba ni čuditi ni zabrinjavati, jer starost od 14, 15 godina uvijek ne mora biti mjerodavna za izbor zvanja. S druge strane taj izbor nije uvijek ni bio slobodan, jer su ga slonosti i želje vukle u drugo zanimanje. Tako je u šk. god. 1962/63. obustavljen upis u srednje šumarske škole tj. ne samo u Splitu nego i u Karlovcu. U Karlovcu su te godine upisani učenici za dvogodišnje školovanje i sticanje kvalificiranog radnika u šumarstvu; slijedeće šk. god. tj. 1963/64. karlovačka Općina uspostavila je opet prijašnju školu, te su učenici u II razredu imali dopunsku nastavu za materiju koja nije bila predviđena u I razredu za KV radnike. U Splitu niti je bilo upisa u I razred šk. g. 1962/63. niti kasnije, jer je splitskoj Općini dobro došla cijela zgrada Šumarske škole za rješavanje prostora ostalih škola (već je prije toga bila dodijeljena upravna škola, koja je imala popodnevnu nastavu). Nadalje, splitskoj srednjoj školi dan je zadatak da za višu šumarsku školu izradi nastavni plan i programa i to za 4 smjera: šumarski, parkovi, lovni i ribarski. Dodajmo i to, da je bila ideja, da Šumarski fakultet koristi ovaj školski kompleks kao jedan od objekata za nastavu, konkretno u kraškim i submediteranskim uslovima. 2. U sklopu splitske Šumarske škole više godina djelovao je i teča)j za zvanje pomoćnog lugara, te i o njemu nekoliko riječi |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 103 <-- 103 --> PDF |
Prvo osposobljavanje za poslove šumarsko-tehničkog pomoćnog radnika — lugara na području Dalmacije vršeno je već 1945. godine. To su bili kraći, jedno do tromjesečni, tečajevi (u Zadru i drugim mjestima). Opširnije obrazovanje počinje 1948. godine kada Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva Vlade NRH u Sinju osniva dvogodišnju lugarsku školu. Uprava škole povjerena je Ing. Davoru Žeravicu, do tada šefu Sekcije za pošumljavanije i melioraciju krša u Splitu. Škola je bila internatskog tipa, a internat (đački dom) bio je sastavni dio škole. Svi polaznici bili su odrasli ljudi, većina njih već i zaposleni kao lugari. Škola je 1950. godine preseljena u Split, gdje su na terenu Srednje šumarske škole za krš podignute barake za nastavu i stanovanje. Kao i ostale takove škole u Hrvatskoj i ova je ukinuta 1951. godine osposobivši ukupno 60 polaznika. Potrebe na šumsko-tehničkom pomoćnom osoblju u Dalmaciji nisu bile podmirene s prednjom školom, pa je 1953. godine, na inicijativu Šumarskog kluba u Splitu, Šumsko gospodarstvo »Dalmacija» osnovalo jednogodišnji lugarski tečaj. U prvo vrijeme ovo je Gospodarstvo i financiralo tečaj, a to će reći ne samo troškove nastave nego i boravka polaznika tečaja. Za tečaj se koristile barake, koje su bile sagrađene za Lugarsku školu. Kasnije su troškove školovanja podmirivale Šumarije, koje su upućivale polaznike tečaja. Prve dvije godine tečaj ima karakter interne obrazovne ustanove Šumskog gospodarstva, a od 1955. godine postaje i verificirana prosvjetna ustanova. Naime 1955. godine tadanji Državni sekretarijat za poslove narodne privrede NRH (u sklopu kojega je bilo i šumarstvo) rješenjem pod br. 31 355/55. uz suglasnost Savjeta za nauku, prosvjetu i kulturu NRH pod br. 2337/55. verificira ga kao »TEČAJ ZA ZVANJE POMOĆNOG LUGARA U SPLITU« pod neposrednim nadzorom Narodnog odbora kotara Split i povjerava Srednjoj šumarskoj školi za krš. Način financiranja ostaje isti tj. polaznici Tečaja, odnosno ustanove koje ih upućuju na tečaj, podmiruju troškove nastave i obskrbe polaznika.4 Zajedničko stanovanje nije imalo za cilj samo osiguranje relativno najpovoljnijeg smještaja u Splitu nego osiguranje učenja, jer su polaznici imali ne samo dnevni red nastave nego i učenja te ograničeni izlaz iz kruga škole. Tečaj je od svog postanka bio jednogodišnji odnosno s 10-mjesečnom nastavom, nakon čega se pred posebnom komisijom polagao završni ispit. Pored teoretske nastave bilo je i praktičnog rada te, krajem školske godine, i višednevna ekskurzija. Ekskurzija je bila u područja visokih šuma na kojoj su mnogi polaznici tek prvi put vidjeli »pravu«, visoku šumu. Posljednji Tečaj održan je šk. god. 1959/60. godine, a ukupno ga je završilo oko 200 kandidata, ne samo s područja Dalmacije, nego i Istre, Like, pa i Crne Gore. Svim polaznicima mora se odati priznanje, jer nije bilo ni jednog koji nije bar s dobrim uspjehom položio završni ispit. A bilo je polaznika koji nisu polazili ni osnovnu školu! Nastavu su uglavnom održavali profesori Šumarske škole, a u komisiji za završni ispiti bili su i predstavnici Gospodarstva ili Šumarije. Za neke predmete (dendrologiju, uzgoj šuma, zaštitu šuma te organizaciju i vršenje lugarske službe) izdana su i skripta. 3. APSOLVENTI SREDNJE ŠUMARSKE ŠKOLE ZA KRŠ U SPLITU OD ŠK. GOD. 1960/61. DO ŠK. GOD. 1964/65. U Zborniku »Šumarska nastava u Hrvatskoj 1860—1960.« objavljen je iskaz apsolvenata koji su završili Šumarsku školu u Splitu do početka šk. god. 1959/60. Ovim iskazom upotpunjuje se i prvi i tako registriraju svi tehničari koji su završili školovanje u toj Školi. Podatke za ovaj iskaz autoru su dostavili još 1976. god. Ing. Davor Žeravica i šum. tehničar Stjepan Marketić iz Splita koristeći se imenicima, koji su se nalaziti u tada Srednjoj poljoprivrednoj školi u Kaštel Novom, koja je nakon likvidacije splitske Šumarske škole preuzela svu dokumentaciju i inventar. 4 Samo jedan polaznik školovao se o vlastitom trošku. 101 |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 104 <-- 104 --> PDF |
Mjerodavna dokumentacija bila bi ona upisana u »glavnom imeniku« i iz tog imenika su podaci za apsolvente šk. god. 1960/61, 1961/62, i 1964/65. Za šk. god. 1962/63. i 1963/64. iskaz je dan prema »razrednoj knjizi s imenikom« time, da je za IVc na raspolaganju bio samo popis učenika iz »Dnevnika rada« te tabelarnog pregleda učenja i vladanja na kraju 1963/64. šk. god., jer se Glavni imenik nije mogao naći. Treba međutim dodati, da su u IVc razredu (šk. god. 1963/64. bili svi učenici starije dobe, budući da ni jedan pri upisu u I razred nije bio mlađi od 18 godina, a bilo ih je i prethodno zaposlenih ne samo u šumarstvu nego i u drugim zanimanjima. Formalno je bila maksimalna starost za upis u I razred do 18 godina, ali, obzirom na interes, upisani su svi kandidati i uključeni u posebno odjeljenje. Makrolokacijska oznaka rodnog mjesta kod nekih učenika doista je široka. To je posljedica navoda dokumenata iz kojih su u imenik zabilježene ne općine nego tada postojeće administrativne podjele na narodne odbore kotara, pa čak i oblasnog narodnog odbora (npr. Gospića, Mostara). Također ima slučajeva da je bilo ratna bilo poratna migracija roditelja stavila učenika u drugu sredinu nego li je on u doba školovanja, pa i djedovskog doma, pripadao. ŠK. GOD. 1960/61. IV a Bajić Boro, Drvar (BiH); Bakač Blanka, Komiža; Balić Mate, Dugopolje (Split); Bartulović Ante, Blato na Cetini; Boban Dinko, Prugovo (Split); Bosančić Jure, Dugopolje (Split); Cecić Srećko, Split; Cupać Zivko, Korlat (Zadar); Čerina Petar, Solin; Granić Jerko, Vašarevići (Mostar); Kalinić Nikola, Bračanac (Split); Kisić Milan, Bajmunti (Livno); Lučić Frano, Aržano; Luketa Dante, Podstrana (Split); Mičetić Gracije, Praputnjak (Rijeka); Milas Ivan, Zmijevci (Imotski); Milas Nedeljko, Podbabje (Imotski); Mustapić Marko, Blaca (na Neretvi); Nikolić Ivica, Imotski; Opančina Jovan, Drniš; Peranić Bozo, Split; Šaban Luka, Lički Novi; Šain Damjan, Biočići (Drniš); Šaranović Miodrag, Vitomirovići (Peć — AP Kosovo); Sue Milan, Gornje Ureme (Koper); Tatarac Adam, Subotinac (Niš); Uzelac Jovica, Počitelj (Gospić). rv b Bonić Dragan, Rijeka (Travnik); Cigić Gojko, Listića (BiH); Cvjetičanin Branko, Maljanac (Lika); Denić Ilija, Dicmo (Split); Đugun Jurica, Metković; Frančeski Ante, Imotski; Grbić Ratko, Omiš; Hrabar Mladen, Zagreb; Kovačević Frano, Bol (Brač); Markotić Marinko, Orahovi je (Mostar); Milosevic Stevo, Gornje Vrijeske (Daruvar); Mladić Antun, Bedekovčina (Zabok); Rađenović Ilija, Srb — Donji Lapac; Ruščić Zdravko, Vrbanja (Županja); Salapić Luka, Livno; Slade Đurđica, Starigrad (Hvar); Smodlaka Vlado, Dugopolje (Split); Stevančević Svetozar, Crni Lug (Bosansko Grahovo); Tolić Ivan, Banja (Makarska); Utješanović Đuro, Sanski Most (BiH); Vojnović Daša, Split; Vukšić Bozo, Lišnjak (Drniš); Žegarac Danijel, Glavice (Gospić). ŠK. GOD. 1961/62. IV a Bobanac Mirko, Kljenak (Vrgorac); Demartini Petar, Hrv. Bukovčani (Daruvar); Drakulić Stevo, Subotska (Pakrac); Duraković Nusret, Trebinje; Gazibarić Mićo, Golobrdac (Nova Gradiško); Glumac Dušan, V. Brlog (Otočac); Katić Miroslav, Kozica (Vrgorac); Kovačev Gavro, Ostojićevo (AP Vojvodina); Labus Milan, V. Popina (Gračac); Marketić Stjepan, Krušvar (Sinj); Markotić Joško, Vrgorac; Pešić Petar, Subotište — Platičevo (AP Vojvodina); Ralica Ante, Maglaj; Romanic Joco, Lještani (Daruvar); Šego Jure, Planjani (Drniš); Todorović Krešimir, Runovići (Imotski); Tolić Dragomir, Podbablje (Imotski); Utješanović Dragan, Kljovci (Prijedor); Vujović Velimir, Piano (Ivangrad); Žaja Ivan, Bartolovac (Varaždin). IV b Aničić Petar, Split; Bilić Zvonimir, Studenci (Imotski); Bilokapić Ivan, Udovičići (Split); Delić Damir, Šuica (Livno); Duvančić Zvonko, Razvode (Šibenik); Gluščević Dobrilo, Pljevlja; Kljenak Ivo, Poljica (Makarska); Krilić Ivo, Imot |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 105 <-- 105 --> PDF |
ski; Kusić Ante, Grabovac (Makarska); Lisica Vanja, Split; Marušić Joško, Makarska; Mijić Mladen, Mostar; Pokrajac Mitar, Provo (Livno); Popović Milan, Platičevo (Sr. Mitrovica); Radović Milan, Pljevlja; Samolov Nikola, Rudopolje (Otočac); Smodlaka Tomislav, Dugi Rat (Split); Vujnović Gojko, Oton (Knin). ŠK. GOD. 1962/63. IV a Bešić Ante, Primorski Dolac (Split); Bratović Jerko, Novi-grad (Zadar); Čulić Volga, Split; Drakulić Stevan, Subotska (Pakrac); Duraković Nusret, Trebinje; Jadrić Nikola, Split; Jukić Stanko, Runovići (Imotski); Karaula Mate, Ljubunćić (Livno); Knezovac Ivan, Grabovac (Makarska); Kovačević Branko, Bos. Krupa; Kotarac Miroslav, Grbavci (Livno); Kraljević Stjepan, Grab (Mostar); Labus Milorad, Vel. Popina (Gračac); Majčica Ivan, Bijeli Vir (Dubrovnik); Markotić Mirko, Grab (Trebinje); Marunčić Vjekoslav, Kučići (Split); Mimica Milivoj, Omiš; Nikolić Vitko, ...; Polić Davor, Livno; Prodanović Petar, Donji Grabovi jani (Pakrac); Ralica Ante, Maglaj; Stanković Ante, Kozica (Imotski); Šarić Ivan, Zmijavci (Imotski); Škorić Roko, Primošten; Zijadić Muhedin, Mali Guber (Livno). IV b Bošnjak Milutin, Stekarivci (Glamoč); Cmiljanić Veliša, Pljevlja; Đugum Ivo, Metković; Erić Nedjeljko, Ravnik (Kruševac); Erić Radoš, Ravnik (Kruševac); Galić Petar, Gorica (Mostar); Grozdić Rade, Cvijanović Brdo (Karlovac); Hasić Džavid, Kladanj; Ivetić Marinko, Glamoč; Jovanović Radomir, Orahovica (Bijelo Polje); Kočalo Radivoje, Pljevlja; Lcnard Ladislav, Sarajevo; Mališić Miodrag, Ivangrad; Maltašić Antun, Virovitica; Nikolin Štipan, Bački Manastir; Vidović Veseljko, Vrgorac; Vrbanac Boris, Zagreb; Zdilar Stjepan, Imotski; Oklješa Jovan, Bujavice (Pakrac); Paradžik Mladen, Gorica (Mostar); Srzić Vladimir, Makarska; Šuto Ante, Makarska; Timarac Rajko, Čemin Polje (Prijedor); Žcželj Radoslav, Benkovac. ŠK. GOD. 1963/64. IV a Bušić Zeljko, Vinjani Donji (Split); Cuković Mate, Slivnica (Split); Dodig Milan, Podbablje (Imotski); Granić Jozo, Teskera (Mostar); Janjić Nadan, Sarajevo; Janjić Nadan, Sarajevo; Janjić Petar, Grabine (Split); Knežević Vaso, Cetina; Kraljević Šimun, Grab (Trebinje); Lacmanović Ristan, Šumani (Pljevlja); Lapenda Simun, Krivodol (Imotski); Marčeta Rade, Provo (Mostar); Pokrajac Neđo, Provo (Mostar); Rubin Andrija, Zastražišće (Split); Simović Mijalko, Jezdine (Cačak); Simović Vasilije, Kruševo (Pljevlja); Šimić Ante, Tučepi (Makarska); Tarle Petar, Velušić (Drniš); Urso Alojzije, Rujani (Mostar); Zagorac Bozo, Scjnović (Mostar); Zlopaša Ante, Radišići (Mostar). IV b Andrejev Valerij, Wien; Cikojević Ante, Studenci (Imotski); Cvjetičanin Ilija, Visuć (Donji Lapac); Deliš Miroslav, Zelovo (Sinj); Hadžisejdić Eugen, Bos. Brod; Ilić Petar, Knin; Ivetić Mirko, Kazanci (Bihać); Jadrić Nikola, Dicmo (Sinj); Jelaš Nedeljko, Dragljani (Split); Katić Rade, Koljani (Vrlika); Marunčić Vjekoslav, Kučići (Omiš); Miljak Mirko, Čačvina (Split); Milutović Dušan, Pečenci (Bihać); Pervan Stipe, Lopatinac (Mostar); Radoja Simo, Podkraj (Banja Luka); Ripić Boško, Jarak (Sr. Mitrovica); Svečnjak Ivan, Mala Erpeja (Osijek); Škare Tadija, Brusje (Hvar); Tanacković Mihajlo, Sarajevo; Tica Ilija, Kazanci (Bihać). IV c Bobanac Petar, Borković Borivoj, Božić Mirko, Dobrić Ilija, Gegić Mubevir, Glumac Nikola, Grković Dušan, Ivčić Stevo, Janković Stipe, Krolić Željko, Mačešić Momčilo, Mikulić Blago, Milosevic Đorđe, Milosevic Filip, Milosevic Luka, Ninčević Ivica, Petričić Sava, Popović Mirko, Šćepanović Toman, Šobot Dane, Tomić Momir, Vrljić Ivan, Zoraja Ilija. |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 106 <-- 106 --> PDF |
ŠK. GOD. 1964/65. IV a Bojčić Božena, Drniš; Boras Fila, Vitina (Mostar); Boras Vice, Vitina (Mostar); Bračulj Orko, Biletić (Sinj); Buljac Josip, Hrvače (Sinj); Gizdić Vitomir, Klis; Grubnić Milan, Split; Hrabar Željko, Trogir; Ivković Marija, Slav. Brod; Jurčić Krešo, Ružici (Mostar); Kordić Zlata, Vitina (Mostar); Križmanić Marko, Turjanci (Sinj); Kujundžić Ratko, Ivanbegovina (Imotski); Kujundžić Stjepan, Ivanbegovina (Imotski); Kukavica Marinko, Vinjani Gornji (Imotski); Kruščević Nenad, Supetar (Brač); Lacmanović Bogić, Šumani (ŠR Crna Gora); Mornar Slavko, Kreševo (Sarajevo); Nikolić Mihajlo, Krivodol (Imotski); Pokrajac Luka, Provo (Mostar); Šarić Josip, Platičevo (Sr. Mitrovica); Šuman Ivan, Razvode (Split); Skaro Ante, Runovići (Imotski); Turić Petar, Krivodol (Imotski); Vegar Drago, Prapratnica (Trogir); Visković Žarko, Gdinj (Hvar); Vučetić Dinko, Hvar; Vulić Mate, Zakučac (Omiš); Žižić Josip, Rupotine (Split). rv b Abrel Pavle, Platičevo (Sr. Mitrovica); Adamovič Dušan, Mladenovo; Babaja Nikola, Grabovac; Bajić Slavko, Mladenovo; Basarić Hilmo, Sarajevo; Budimirović Jovan, Platičevo; Bukorovič Mirko, Beograd; Beloti Joško, Omiš; Duvnjak Mirko, Livno; Grubišič Jovan, Otrić; Grubišić Stevo, Zrmanja; Gvoka Dušan; Jurinić Mirko, Baška Voda; Kalinić Ante; Katavić Karlo, Vrgorac; Kričković Rade, Mladenovo; Kričković Marko, Mladenovo; Kovač Josip, Split; Lalić Slavko, Ilinci; Mamić Mirko, Split; Marinović Ivo, Zadar; Molnar Đuro, Jarak; Mužinić Ante, Split; Papak Boris, Split; Perutović Dimitrije, Split; Pijanović Luka, Kamenmost; Sinovčić Ivan, Split; Stjepanović Ilija, Mladenovo; Sudar Andrija, Kraguj; Sudar Marko, Bački Manastir; Topić Vlado, Korošce; Ucaj Vladimir, Platičevo. 3. BILJNE VRSTE U ARBORETUMU SREDNJE ŠUMARSKE ŠKOLE ZA KRŠ U SPLITU (Popis prema stanju na dan 1. II 1960. god. sastavio Ing. Boris Giperborejski, profesor škole i voditelj arboretuma) 1. DRVEĆE I GRMLJE 1. Abies alba 2. Abies cephalonica 3. Abies concolor 4. Abies grandis 5. Abies Nordmaniana 6. Abies numidica 7. Abelia floribunda 8. Acacia cyanophyla 9. Acacia picnantha 10. Acer campestre 11. Acer dasycarpum 12. Acer Ginnala 13. Acer Heldreichii 14. Acer japonicum 15. Acer Leopoldii 16. Acer monspessulanum 17. Acer Negundo 18. Acer negundo variegata 19. Acer optusatum 20. Acer pseudoplatanus 21. Acer platanoides 22. Acer sacharinum 23. Adenanthera pavinena Lim. 24. Aesculus hippocastnum 25. Aesculus octandra 26. Aesculus rubicunda 27. Ailanthus glandulosa 28. Albizzya Julibrissin 29. Alnus glutinosa 30. Amelanchier ovalis 31. Amygdalus spinosissima 32. Amorpha fruticosa 33. Ampelopsis Weitschi 34. Arabis albina 35. Aralia elata 36. Arbutus unedo 37. Atriplex halimus 38. Aucuba japonica 39. Betula verrucosa -!(). Berberis agregata 41. Berberis canadensis 42. Berberis elegans 43. Berberis Gagenpeinii 44. Berberis Juliana 45. Berberis purpurea 46. Berberis stenophila 47. Berberis vulgaris |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 107 <-- 107 --> PDF |
48. Broussonetia papyrifera 49. Buddlea Davidii 50. Bupleurum fruticosus 51. Buxus balearica 52. Buxus sempervirens 53. Calycotome infesta 54. Calicarpa bodinieri 55. Calycanthus praecox 56. Carya alba 57. Cariopteris mustacanthus 58. Carpinus betulus 59. Carpinus duinensis 60. Caragana arborescens 61. Castanea vesca 62. Casuarina cunningamiana 63. Catalpa bignonioides 64. Ceanothus asurens 65. Cedrus deodara 66. Cedrus atlantica 67. Celtis australis 68. Celtis ocidentalis 69. Celtis tournifortii 70. Cephalotaxus harringtania 71. Ceratonija siliqua 72. Cercis siliquastrum 73. Chamaecyparis Lawsoniana 74. Chamaecyparis Lawsoniana pissifera 75. Chamaecyparis Lawsoniana plumosa 76. Chamaecyparis Lawsoniana aurea 77. Chamaecyparis obtusa 78. Chylopsis linearis 79. Choysia ternata 80. Cinnamomum camphora 81. Cinnamomum thamala 82. Cistus monspeliensis 83. Cistus salviofolia 85. Cycas revoluta 86. Cydodia japonica 87. Cydonia vulgaris 88. Cytisus monspessulanus 89. Cladrastis lutea 90- Clerodendron trichotomum 91. Colutea arborescens 92. Cornus alba 93. Cornus florida 94. Cornus mas 95. Cornus obliqua 95. Cornus officinalis 96. Cornus sanguinea 98. Cornus sibirea 99. Cornus spalethii 100. Coronilla emerus 101. Corylus avellana 102. Corylus maxima 103. Cotoneaster acuminata 104. Cotoneaster buxifolia 105. Cotoneaster horizontalis 106. Cotoneaster falicifolia 107. Cotoneaster tomentosa 108. Crategus monogyna 109. Crategus oxycantha hibr. 110. Crategus pyracantha 111. Crypotomeria japonica 112. Cupressus arizonica 113. Cupressus lusitanica 114. Cupressus macrocarpa 115. Cupressus sempervires hor. 116. Cupressus sempervires pyr. 117. Cupressus torulosa 118. Daphne cneorum 119. Daphne laureola 120. Daphne mezereum 121. Deutzia crenata 122. Deutzia gracilis 123. Diospirus Kaki 124. Diospirus lotus 125. Diospirus virginiana 126. Dorycnium hirsutum 127. Elaeagnus angustifolia 128. Elsholtzia stauntonii 129. Ephedra campylopoda 130. Erica arborea 131. Erica verticillata 132. Eriobotria japonica 133. Eucalyptus rostrata 134. Eucalyptus viminalis 135. Evonymus buxifolia 136. Evonymus evropea 137. Evonymus japonica 138. Evonymus radicans v. argentae 139. Evonymus variegata 140. Evonymus verrucosa 141. Evonymus turcestanica nana 142. Fagus silvatica 143. Fagus silvatica atropurpurea 144. Fejoa sellowiana 145. Ficus carica 146. Fontanesia phillyrioides 147. Forsythia fortunei 148. Forsythia suspensa 149. Forsythia viridissima 150. Fraxinus americana 151. Fraxinus angustifolia 152. Fraximus angustifolia v. glabra 153. Fraxinus excelsior 154. Fraxinus ornus 155. Fraxinus pendula 156. Gigko biloba 157. Gymnocladus canadensis 158. Gleditschia triacanthus 159. Gleditschia inermis 160- Helianthemum alpestre |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 108 <-- 108 --> PDF |
161. Helianthemum amabile 162. Helianthemum Mutabili 163. Helianthemum Cerice 164. Hibiscus syriacus 165. Hippophae. rhamnoides 166. Hypericum calcinum 167. Hypericum polyphyllum 168. Ilex aquifolium 169. Indigorera paniculata 170. Jasminum nudiflorum 171. Juglans mandschurica 172. Juglans byxby 173. Juglans nigra 174. Jugslans regia 175. Juglans sieboldiana 176. Juniperus chinensis pfitzeriana 177. Juniperus communis 178. Juniperus macrocarpa 179. Juniperus nana 180. Juniperus oxycedrus 181. Juniperus retinospora 182. Juniperus sabina 183. Juniperus virginiana 184. Juniperus phoenicea 185. Kerria japonica 186. Koelreuteria paniculata 187. Lantana hibrida 188. Laburnum anagyroides 189. Lagerstroemia indica 190. Larix europea 191. Lavandula latifolia 192. Lavandula officinalis 193. Lavandula spica 194. Laurus nobilis 195. Lespedeza formoza 196. Lespedeza sericea 197. Lespedeza bicolor 198. Leucantena glauca 199. Libocedar decurrens 200. Ligustrum sinesis 201. Ligustrum japonica 202. Ligustrum ovaliofolium 203. Ligustrum vulgare 204. Lippia citroidora 205. Lycium chinensis 206. Liriodendron tulipifera 207. Liquidambar stiraciflua 208. Lonicera caprifolium 209. Lonicera chinensis 210. Lonicera iberica 211. Lonicera implexa 212. Lonicera nitida 213. Lonicera pileata 214. Lonicera purpussi 215. Lonicera tataricum 216. Lonicera xylosteum 217. Magnolia grandiflora 218. Mahonia aquifolium 219. Majorana hortensis 220. Maclura aurantica 222. Marsdenia erecta 223. Melia azedarah 224. Meta-sequoja gliptostroboides 225. Morus alba 226. Morus pendula 227. Myrsine africane 228. Myrtus communis 229. Nandina domestica 230. Nerium oleander 231. Olea europea sativea 232. Olea europea »bleaster« (levantinka) 233. Olea auropea »Karbunčela« 234. Olea europea »Oblica« 235. Olea europea »Žutica« 236. Olea europea »lastovka« 237. Olea europea »drobnica« 238. Olea europea »dužica« 239. Ostrya carpinifolia 240. Parkensonia aculiata 241. Passiflora cerulea 242. Paulownia imperialis 243. Persea drimifolia 244. Petteria ramentacea 245. Phellodendron sachal. 246. Phellodendron japonicum 247. Philadelphus coronarius 248. Philadelphus floribundus 249. Philadelphus gordoniana 250. Philadelphus lescus 251. Philadelphus magdalena 252. Phyllirea latifolia 253. Picea excelsa 254. Picea omorica Pančić 255. Picea pungens 256. Picea sitchensis 257. Pinus brutia 258. Pinus halepensis 259. Pinus montana 260. Pinus nigra 261. Pinus nigra var. Calabrica 262. Pinus nigra var. corsicana 263. Pinus nigra var. pallasiana 264. Pinus peuce 265. Pinus pinea 266. Pinus silvestris 267. Pinus strobus 268. Pyrachanta coccinia 269. Pirus amygdaliformis 270. Pirus piraster 271. Pistacia lentiscus 272. Pistacia palestinica 273. Pistacia veta 274. Pittosporum tobira |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 109 <-- 109 --> PDF |
275. Platanus occidentalis 276. Platanus orientalis 277. Poinciana Gillesii 278. Populus alba 279. Populus balsamifera 280. Populus caroliniana 281. Populus canadensis 282. Populus cathajana 283. Populus deltoides 284. Populus pyramidalis 284. Populus robusta 285. Populus Simonii 286. Populus tremula 287. Populus tremula 288. Populus trichocarpa 289. Populus Junnanensis 290. Populus Wislisenii 291. Potentila fruticosa 292. Potentila Fridrich 293. Prunus amygdaliformis 294. Prunus amygdalus 295. Prunus Laurus cerasus 296. Prunus pisardii 297. Prunus triloba 298. Pseudotsuga Douglasii 299. Pseudotsuga cesia 300. Ptelea trifoliata 301. Pueraria hirsuta 302. Punica granatum 303. Quercus aegylops 304. Quercus cerris 305. Quercus coccifera 306. Quercus ilex 307. Quercus macedonica 308. Quercus macrocarpa americana 309- Quercus palustris 310. Quercus pedunculata 311. Quercus pubescens 312. Quercus rubra 313. Quercus suber 314. Rhamnus alaternus 315. Rhamnus carniolica 316. Rhamnus frangula 317. Rhodotypos kerrioides 318. Rhus cotinus 319. Rhus coriaria 320. Rhus glabra 321. Rhus typhina 322. Ribes alpina 323. Ribes grossularia 324. Ribes aurea 325. Ribes rubra 326. Ribes sanguinea 327. Robinia pseudoacacia 328. Robinia bessoniana 329. Robinia umbraculifera 330. Rosa semperflorens 331. Rosa centifolia 332. Rosmarinus officinalis 333. Ruscus aculeatus 334. Ruta graveolens 335. Ruta divaricata 336,. Salix alba 337. Salix amygdalina 338. Salix babylonica 339. Salix caprea 340. Salix incana 341. Salix purpurea 342. Salix fragilis 343. Salix repens 344. Salix cinerea 345. Salix rosmarinifolia 346. Salix viminalis 347. Salix matsudana Tortuosa 348. Sambucus lutea 349. Sambucus nigra 350. Santolina bianca 351. Santolina viridis 352. Sedum camschaticum 353. Sedum spureum 354. Sequoia gigantea 355. Sibirea croatica 356. Simphoricarpus arbisculus 357. Simphoricarpus racemosa 358. Syringa japonica 359. Syringa Josicea 360. Syringa Juninanensis 361. Sophora japonica 362. Sophora pendula 363. Sorbus aucuparia 364. Sorbus aria 365. Sorbus torminalis 366. Spartium junceum 367. Spiraea agregata 368. Spiraea argentea 369. Spiraea bulmoda 370. Spiraea Douglasii 371. Spiraea japonica 372. Spiraea japonica v. rosea 373. Spiraea prunifolia 374. Spiraea opulifolia 375. Spiraea rewesiana 376. Spiraea josikea 377. Staphylea pinnata 378. Sterculia platanifolis 379. Stirax officinalis 380. Tamarix gallica 381. Tamarix tetrandra 382. Tamarix hispida 383. Taxodium distichum 384. Taxus baccata 385. Teucrium alpinum 386. Teucrium fruticosus 387. Teucrium chamaedris 388. Teucrium polium 389. Thuja biola orientalis 390. Thuja gigantea 391. Thuja occidentalis |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 110 <-- 110 --> PDF |
392. Thuja occidentalis v. pyramidali 393. Thuja occidentalis v. aurea 394. Tilia argentea 395. Tilia grandifolia 396. Tsuga canadensis 397. Tujopsis dolobrata 398. Ulmus campestris 399. Ulmus effusa 400. Ulmus montana 401. Ulmus pumila 402. Umbelularia californica 403. Viburnum lantana 404. Viburnum tinus 405. Viburnum opulus 406. Viburnum rhytidophyllum 407. Vinca major 408. Vitex agnus castus 409. Weigelia rosea 410. Weigelia coraeansis 411. Zyziphus vulgaris 2. PENJAČICE (LIJANE) 412. Ampelopsis weitschi 413. Bougainvillea spectabilis 414. Ficus stipulata 415. Hedera helix 416. Hedera variegata 417. Passiflora coerulae 418. Parthenocisus quinquefolia 419. Periploca graeca 420. Polygonom baldschuanicum 421. Pueraria hirsuta 422. Rose Orange Triumph 423- Smilax aspera 424. Tecoma radicans 425. Wistaria sinensis 3. AGRUMI 426. Citrus aurantica 427. Citrus aurantica v. Jaffa 428. Citrus aurantica v. Katarinča 429. Citrus aurantica v. Waschington nevel 430. Citrus bigaradia 431. Citrus limonium 432. Citrus nobilis 433. Citrus nobilis v. Unšiu 434. Poncirus trifoliata 4. UKRASNE EGZOTIČNE BILJKE 435. Acacia confusa 436. Chamaerops humilis 437. Dracena indica 438. Jucca gloriosa 439. Jucca variegata 440. Mimosa Thomsonii 441. Mimosa pudica 442. Phoenix dactiliphera 5. SUKULENTE 443. Agavae americana 444. Agavae arborescens 445. Agavae aristata 446. Agavae variegata 447. Cacteae sp. 448. Echinopsis turbinata 449. Cerius sp. 450. Cerius silvestris 451. Echeveria glauca 452. Echeveria metalica 453. Gastoria ciquata 454. Cereus peruvianus monstruosu 455. Mamilaria elongata albispina 456. Mamirilaria pusila (mexicana) 457. Mesembrianthemum sp. 458. Opuntia albispina 459. Opuntia ficus indica 460. Opunita microdaris aurispina 461. Opuntia phyllocantha 462. Opuntia cilindrica 463. Sanseviera Zeilanica 464. Sedum spurium 465. Sempervivum sp. 466. Soleni serens grandiflorus 467. Stapelia variegata 6. LJEKOVITO BILJE 468. Ajuga reptans 469. Artemisia arborescens 470. Bulbus maritima 471. Calendula officinalis 472. Digitalis purpurea 473. Faeniculum vulgaris 474. Galopera sp. 475. Heleborus viridis 476. Helichrisum italica 477. Melissa officinalis 478. Mentha piperita 479. Ricinus sp. 480. Salvia arborea 481. Salvia officinalis |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 111 <-- 111 --> PDF |
482. Saturea montana 515. Begonia metalica 483. Teucrium alpinum 516. Begonia rex 484. Thymus citriodorus 517. Calla aetiopica 485. Thymus vulgaris 518. Camellia japonica 519. Choja carnosa 520. Cineraria hibrida 7. TRAJNICE (PERENNE) 521. Coleus sp. 522. Ficus australis 486. Asparagus officinalis 523. Ficus decora 487. Asparagus aculiatus 524. Ficus elastica 488. Aster alpinum 525. Geranium sp. 489. Canna indica 526. Gunera sp. 490. Cerastium tormentosum 527. Hortensia sp. 491. Cineraria maritima 528. Justicia carnea 492. Dalia variabilis 529. Oxalis sp. 493. Gazania pavonia 530. Phalangium liliastrum 494. Iberis sempervirens 531. Phyllodendron pertusum 495. Iris Germanica 532. Selaginellu sp. 496. Iris pumila 497. Hipericum calcinum 498. Hortensis sp. 9. TRAVE 499. Hristanthemum sp. 500. Lilium candidum 533. Arrhenatherum elatinus 501. Lantana hibrida 534. Festuca protensis 502. Panaratium marittimum 535. Fragmitis communis 503. Poenia officinalis 536. Ginerium argenteum 504. Polyanthus tuberosa 537. Loiium perenne 505. Rudbeckia sp. 538. Phylostachis japonica 506. Saxifrage cardifolia 539. Phylostachis mitis 507. Viola odorata 540. Phylostachis nigra 8. LONČANICE 10. SEZONSKO CVIJEĆE 508. Abutilon sp. 541. Agera tum mexicanum 509. Achimenis sp. 542. Aster sp. 510. Amaryllis vitatum 543. Celosia sp. 511. Asparagus plumosus 544. Petunia hibrida 512. Asparagus Sprengeri 545. Tagetes sp. 513. Aspidistra elatior 546. Dyanthus barbatus 514. Begonia maculata 547. Cochia trichophila UPRAVE ZA POŠUMLJAVANJE I MELIORACIJU KR5A Ukazom Predsjedništva Prezidijuma Sabora Republike Hrvatske U broj 37. od 9. rujna 1947. godine određene su šume »republikanskog značaja«. Tim Ukazom (t. II) »proglašuju se šumskim površinama republikanskog značaja i sve opustošene šume, šikare, bujadnice, vrištine, kamenjari i goli krš te u njima uklopljene šume i kulture na području Oblasti Dalmacije te kotareva Gospić, Perušić, Ü. Lapac, Titova Korenica, Gračac, Otočac, Brinje, Senj, Novi, Crikvenica, Sušak, Krk, Rab, Ogulin, Karlovac, Slunj, Vojnić, Vrginmost i Jastrebarsko (Žumberak) u ukupnoj površini od 85 000 ha«. Izlučenje se odnosi na »šumska zemljišta bivšeg državnog erara, bivših imovnih općina, ogulinske, otočke i slunjske, zemljišnih zajednica, općinskih i seoskih šumskih površina te ekspropriiranih šuma«... Svrha je izlučenja »provedba pošumljavanja i melioracija kraških površina u svrhu zaštite javnih interesa i unapređivanja kraške privrede«... Terensko izlučenje i omeđašenje tih površina« povjereno je Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva. Za provođenje odredaba Ukaza ministar poljoprivrede i šumarstva Rješenjem od 12. rujna 1947, koje je objavljeno u Narodnim novinama br. 84. od 20. IX 109 |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 114 <-- 114 --> PDF |
Iskaz pošumljavanja po sekcijama i godina Tabela 1 H E K T A R A 2 SEKCIJA 0 B a ´a -0 3 2 4-i CO 0 IH M cd N >/ : r Q "S č/3 rt M > to Sadnicama 249 360 236 182 1 53 10 52 1143 Sjemenom 147 132 240 307 15 87 12 25 965 Ukupno 396 492 476 489 16 140 22 77 2108 od čega 1947. god. 60 63 100 57 1 281 1948. god. 185 237 217 283 5 43 — — 970 1949. god. 151 192 159 149 10 97 22 77 857 Iskaz sjemena i biljaka upotrijebljenih za pošumljavanje 1947—1949. godine Tabela 2. VRSTE Sjemena u kg Biljaka u 1000 kom. red. godine godine br. 1947. 1948. 1948. svega 1947. 1949. 1949. svega ČETINJAČE 1. alepski bor — 176 30 207 120 236 176 530 2. crni bor — — — — 95 493 472 1065 3. pmj — 80 1 81 — — — — 4. primorski bor — 24 12 36 1 — 1 5 5. cedar 3 3 6. čempres — — 2 2 25 98 21 144 svega četinjača — 280 46 326 241 830 676 1747 — 7. bagrem 457 894 1304 2655 8. bajam (badem) — 10 — 10 3 5 6 14 9. brijest — 10 5 15 — — — — 10. dud 2 23 25 11. hrast medunac 5644 23446 5513 34603 — — — — 12. hrast crnika — 2494 3913 6407 — — — — 13. jasen crni 30 2018 2871 4919 1 7 — 8 14. javor gorski — 6 4 10 — — — — 15. kesten pitomi 174 349 — 523 — — — — 16. lemprika — — 76 76 — — — — 17. lijeska 60 — — 60 — — — — 18. lovor 20 620 14 654 — — — — 19. orah domaći 100 280 70 450 1 1 — 1 20. rašeljka — 83 17 100 7 — — 7 21. rogač — 5 3 8 — — — — 22. sofora :— 79 100 179 23 11 86 120 23. tilovina — — 15 15 — — — — 24. topole, reznica 159 36 195 svega listača 6028 29400 12601 48029 492 1080 1478 3050 ukupno listača 6028 29680 12467 48355 733 1910 2154 4797 i četinjača 112 |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 112 <-- 112 --> PDF |
1947, osnovane su dvije »Uprave za pošumljavanje i melioraciju krša«, u Rijeci i u Splitu. Upravi u Splitu povjerene su izlučene površine u Dalmaciji, a u Rijeci u ostalom dijelu Hrvatske. Navedenim Rješenjem Upravi za pošumljavanje i melioraciju krša određeni su ovi poslovi: »a) izdvajanje zemljišta za pošumljavanje i šumske melioracije te izrada potrebnih osnova i elaborata, u smislu ukaza Prezidijuma Sabora Narodne Republike Hrvatske o određivanju šuma republikanskog značaja broj 37 od 9. rujna 1947; b) rukovodstvo pošumljavanja krša te melioracije devastiranih šuma, šikara, bujadnica i kamenjara na šumskim površinama republikanskog značaja; c) upravljanje šumskim rasadnicima; d) čuvanje, zaštita i iskorištavanje šuma, koje se nalaze unutar površina izlučenih za pošumljavanje i melioraciju; e) rukovođenje radova na uređenju bojica; f) suradnja s naučnim institutima na unapređivanju šumarstva i nadležnim poljoprivrednim ustanovama o pitanju proučavanja problema pošumljavanja i šumskih melioracija te studija o unapređenju gospodarstva kraškog područja; g) suradnja i stručna pomoć narodnim odborima u poslovima pošumljavanja, melioracije šumskih zemljišta, uređivanja bujica te unapređivanje gospodarstva na krasu uopće.« Za provedbu terenskih radova istim Rješenjem osnovane su tzv. »sekcije za pošumljavanje i melioraciju krša« i to u Upravi Rijeka u Senju, Karlovcu i Gospiću, a u Upravi u Splitu u Kninu, Muću, Splitu i Imotskome. Uprave i Sekcije započele su radom odmah po osnivanju tj. pred jesen 1947. godine. Ministar poljoprivrede i šumarstva izdao je, s datumom od 4. listopada 1947, i »Privremeno upustvo o organizaciji i poslovanju Uprava za pošumljavanje i melioraciju krša«5). U ovim uputstvima navodi se, da su osnovane Sekcije i u Govedarima na Mljetu (»za površine izdvojene u kotaru Dubrovnik« te da »ova sekcija upravlja šumskim parkom i rasadnikom u Trstenu«) te u Pazinu (»za površine izdvojene na području kotareva Pazin i Labin«) kao i »Sekcija za pošumljavanje i uređenje bujica u Zagrebu« koja »vrši upravu šumskih rasadnika izvan šumskih gospodarstva te bujičarsku službu u svim ostalim kotarevima N. R. Hrvatske« time da je »ova sekcija direktno podređena ministarstvu šumarstva«. Prikaz o djelovanju Uprava za pošumljavanje i melioraciju krša ograničen je samo na onu u Splitu, jer za djelovanje Uprave (i Sekcija) u Rijeci nisam mogao naći ni dobiti podatke. Djelovanje Uprave u Splitu također će biti ograničeno, jer raspolažem samo s dijelom podataka i nekih informacija Ing. Franje Presečkog te šum. tehničara Josipa Đurđevića (u Imotskome). Uprave su počele s radom u drugoj polovini 1947. godine. Na području splitske Uprave, pored već navedenih terenskih Sekcija, 1948. godine počela je s radom Sekcija u Zadru, a 1959. godine u Drnišu i u Sinju. Uprave su postojale svega dvije godine, jer su polovinom 1959. godine ukinute (splitska prestala je s radom 31. V 1959). Kako je te godine još postojao Oblasni Narodno-oslobodilački odbor za Dalmaciju to je splitska Uprava ušla u sklop Povjereništva za poljoprivredu i šumarstva, a Sekcije su nastavile s radom pod »upravom« tog Povjereništva. U svibnju 1950. godine ukida se i ONOO za Dalmaciju, a Sekcije ulaze u sklop u rujnu osnovanog Šumskog gospodarstva kao šumarije. Rješenjem o osnivanju Uprava za pošumljavanje i melioraciju krša dano je u njihovu nadležnost i »rukovođenje radova na uređivanju bujica«. Tehničke (građevinske) poslove, s projektiranjem, obavljala je Uprava neposredno, dok su Sekcije vršile pošumljavanje. Bujičarska služba međutim već u ožujku 1950. godine prebacuje se u sklop vodoprivredne službe.najprije u Vodograđevno poduzeće »Melioracije« u Splitu, a zatim, 1952. godine, u Upravu za vodoprivredu NRH — Vodoprivredni odjeljak u Splitu. 5 Prijepisi sva tri navedena dokumenta nalaze se u Arhivu Saveza inženjera i tehničara šum. i drvne industrije Hrvatske u Zagrebu, jer je samo »Rješenje o osnnivanju uprava za pošumljavanje . . .« objavljeno u Narodnim novinama (u br. 84. od 20. rujna 1947). 110 |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 113 <-- 113 --> PDF |
Prema naprijed navedenom Ukazu za »površine republikanskog značaja ... opustošenih šuma, šikara, bujadnica, vriština, kamenjara i golog krša te u njima uklopljenim šumama i kulturama« određena je površina od 85 000 ha. Iz toga slijedi da će se takve površine naknadno izabrati i predati Upravama za pošumljavanje (u daljnjem tekstu Uprave). Taj posao, bar na području djelovanja Uprave u Splitu, nije ne samo izvršen nego ni započet, a niti je bilo kakav izbor u toku dvogodišnjeg djelovanja Uprave ni potican ili požurivan od Ministarstva. U prvoj godini djelovanja Uprava, 1947. godine, to nije ni bilo ni moguće, jer su ih odmah čekali znatni planski zadaci pošumljavanja i melioracija, nabave (sakupljanje) sjemena i dr. hitniji poslovi. Ni u slijedećoj, 1948, godini, s raspoloživim snagama, s po jednim šumarskim stručnjakom — inžinjerom u svakoj Sekciji, to nije bilo moguće, jer su ovi bili zauzeti poslovima proljetnih radova, radova u rasadnicima, obračunima izvršenih radova i izradom planova za daljnje radove. Izrada i obrada godišnjih planova rada (pošumljavanja, melioracije, sakupljanja sjemena, proizvodnje sadnica) zahtijevala je mnogo vremena, jer je trebalo izraditi i operativni plan ne samo po mjesecima nego i po dekadama te plan radne snage, također razrađen po mjesecima i dekadama. Plan radne snage bio je nužan kao dokument na osnovu kojeg je osiguravana prehrana radnika odnosno osiguranje »karti« za nabavu živežnih namirnica, a za stalne radnike i karte za tekstil. To je uvjetovalo, da nije izvršen izbor površina republičkog značaj, a radne površine birale se bilo one na kojima su radovi već prije započeti bilo po prioritetu lokacije ili zaštitne funkcije (npr. u bujičnom perimetru). Dvogodišnji rad splitske Uprave možemo samo djelomično prikazati. Raspolažemo s pregledom pošumljavanja (tab. 1 i 2) prema kojima je pošumljavanje izvršeno na 2108 ha, od čega 1143 ha sadnicama a 965 ha sjemenom. Ukupno je posađeno 4 797 000 kom sadnica te posađeno ili posijano 48 355 kg sjemena. Od sadnica najviše je posađeno bagrema (preko 2,5 mil. komada) a zatim četinjača (1747 00 kom. od čega blizu 1600 000 alepskog i crnog bora). Bagrema je najviše posađeno s jedne strane zbog toga, što su se koristile jednogodišnje biljke, a s druge strane što su pošumljavani erozioni tereni, posebno u slivu Butišnice i Radljevca kod Knina. Od sjemena, dakako, najveći udio ima žir medunca i crnike (s 41 000 kg). Iz ovih podataka može se zaključiti i na djelatnost Uprave (Sekcija) u sakupljanju sjemena, jer je sve ono, osim nekih iznimaka (pitom kesten, orah, lijeska) sakupljeno po sekcijama, a četinjača i trušeno. K tome treba dodati i sjeme korišteno u rasadnicima, a nešto je i »izvezeno«. Za trušenje sjemena u Muću je podignuta i trušnica (s drvenim lijeskama).« Znatne površine bile su obuhvaćene meliorativnim radovima, prvenstveno podmladom (resurekcionom) sječom. Pojedinačne površine melioracija bile su veće od površina na kojima se vršilo pošumljavanje, pa je tako npr. 1947. godine sječa izvršena u suvisloj površini od oko 400 ha podno Biokova na području sela Zagvozd (Imotski). Vršene su i pripreme za melioraciju pašnjaka (čišćenjem od kamenja, sjetvom trava, sadnjom grmova i stabala), ali je likvidacija Uprave pretekla takove zahvate. Uprava je 1948. godine raspolagala s rasadničkom površinom od 50 ha. Rasadnik Sekcije u Muću te Sekcije u Zadru, osnovan je 1948. godine u predjelu Mostar kod Zemunika, imali su površinu po 20 ha, Sekcija u Kninu 3,5 ha, Sekcije u imotskome (»Klica« i »Borik«) blizu 3 ha, dok su Sekcije u Splitu, drugi u Zadru te na Mljetu bili manji. Znatniji radovi na uređenju bujica odnosno gradnji pregrada i vezivanje terena vršeni su kod Imotskog (Proložac — Ričice), Muca i Knina (Butišnica, Radljcvac). Građevinska djelatnost Uprave sastojala se i u podizanju zgrada. To su bile zgrade Sekcije u Kninu i u Muću, trušnica u Muću te jedna zgrada u selu Zagvozd kod Imotskoga (u kojoj se danas nalazi zdravstvena stanica). Uprava za pošumljavanje i melioraciju krša u Splitu započela je rad pod rukovodstvom Ing. Petra Matkovića . Nakon prelaza Ing. Matkovića za direk tora Savezne srednje šumarske škole za krš direktorom je bio Ing. Ilija Č o 1 o- v i ć, a njegovim odlaskom u tadanje Ministarstvo šumarstva u Zagrebu za načel i ć. Ova je trušnica podignuta još prije prvog svjetskog rata te je godišnje istrusila u prosjeku po vagon sjemena crnog bora, koje je najvećim dijelom kupovalo sjemensko poduzeće Steine r u Beckon Novom MestLi, a preko ovoga raspačano je i po cijelom svijetu. 111 |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 115 <-- 115 --> PDF |
nika Ing. Mirko M u ž i n i ć. Nadalje su u Upravi od početka radili Ing. Oskar Piškori ć za pošumljavanjc i zaštitu, Ing. Duško Jedlowsk i i tehničar Eugen P ri j i ć na uređenju bujica i građevinskim poslovima i, nešto kasnije, Ing. Stevan Košut i ć (za iskorištavanje). U Sekcijama započeli su radom Ing. Ivan Pavš a (na Mljetu), Ing. Franjo Presečk i (u Imotskome, a od 1948. u Kninu), Ing. Nikola Hranilovi ć (u Muću, kojeg je naslijedio Ing. I. Pavša), Ing. Davorin Žeravica (u Splitu, a 1948. g. naslijedio ga je tehničar Mate Rajčić) i Ing. Ante Dobri č (u Kninu, a od 1948. u Zadru). Ing. Pavšu na Mljetu naslijedio je Ing. Branimir Marinković , a Ing. Presečkog u Imotskom ing Ante Dubrave c. Kako ocijeniti postojanje ove specijalizirane organizacije za pošumljavanje i melioraciju krša? Več sama ideja zaslužuje pozitivnu ocjenu, a to je pokazalo i kratkotrajno postojanje Uprave. Opravdanost postojanja Uprave ne očituje se samo u iznijetim rezultatima rada splitske Uprave nego, zapravo i više, što bi one učinile, da su dulje djelovale, da i danas djeluju. Dakako uz osiguranje financijskih sredstava, koja do 1955. godine i nisu bila u pitanju obzirom na postojanje Fonda za unapređenje šumarstva (FUŠ-a). Međutim vjerujemo da bi se i poslije toga našla sredstva iz općedruštvenih izvora, odnosno dio sredstava, jer bi Uprave raspolagale i vlastitim prihodima iz priključenih starijih šuma, podignutih kultura?, prodajom sjemena, sadnica, uslugama i dr. Do danas tj. u toku 30 godina sigurno bi bilo obuhvaćeno svih 85 00 ha namijenjenih radu ovih Uprava, a pojedini kompleksi novopodignutih šuma iznosili bi i po nekoliko tisuća ha. Tako je npr. Splitska Uprava već izradila plan pošumljavanja oko 2000 ha na Labinštici (više Kaštela) s izgradnjom mreže puteva nužnih kako za samo pošumljavanje tako i za kasnije radove (prorede, iskorištavanje) te za zaštitu (posebno od požara). Planirana je proizvodnja parkovnih sadnica (relativno veliki rasadnici u Muću i Zadru), itd.» 7 Tako su npr. oko 1955. godine 1947/48. godine posađeni bagremici osiguravali tadašnjoj šumariji u Kninu znatan prihod. 8 Tekst o Institutu za pošumljavanje i melioraciju krša dra D. Jedlowskog, a ostali Ing. O. Piškorića. |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 116 <-- 116 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST No 1—3/1979. SUMMARY The work on the renewal of forests by afforesting or ameliorating of devastated forests on Karst dates from the first half on the 19th century. At that time Dalmatia and Istra were Austrian provinces and Northern Croatian Littoral was devided into the so-called Civil Croatia and Austrian Military Borderland. Such a division of today´s territory of the Socialist Republic of Croatia was the reason that also the afforestation of Karst was carried out separately, even differently for each part. In order to assure as solid as possible basis for the renewal of forests on the territory of Civil Croatia, JOSIP LORENZ, a grammar school teacher at Rijeka, prepared a special study in 1860 (»Bericht über die Bedigungen der Aufforstung und Cultivierung des kroatichen Karstgebietes«, Wien 1860), whereas a similar study for the other Karst region, i.e. the Austrian Military Borderland was prepared by JOSIP WESSELY, a forest engineer, in 1873 (»Das Karstgebiet Militärkroatiens und seine Rettung, dann die Karstfrage überhaupt «, Wien 1873). This edition was published in Croatian language as well. Resources for Karst afforestation in the Military Borderland were provided by a special regional foundation (Krajiška investiciona zaklada — Investment Foundation of the Military Borderland). The execution of work was entrusted to a special institution, which was founded in the town of Senj in 1978, i.e. Kraljevsko nadzorništvo za pošumljenie primorskog krasa — ROYAL INSPECTORATE FOR AFFORESTATION OF THE LITTORAL KARST. The celebration of the institution´s centenary took place at Senj last November. This issue of Šumarski list contains papers and speeches held at that celebration, with some supplement (Jedlowski, Piškorić, Vanjković). B. PRPIĆ has emphasized the contemporary importance of forests in the Littoral part of Croatia, that is the ecological value of forests in that region, particularely with regard to the tourist trade. A- TOMAŠEVIĆ has given some general data on Karst in Yugoslavia, structure of forests and forest soils (table 1), numerical data from investigation analysis of ecological forest function, published by some foreign and our authors (Š. Meštrović, V. Pleše), importance of forests for tourist trade, and modern technical possibilites of afforestation and amelioration of Karst. T. KRNJAK has presented the contemporary situation on the realization of the provisions given by the Forest Law from 1977, refering to the degraded part of the Karst region. According to that Law the renewal of forests in that part of Karst should be financed by all the consummers of ecological benefits of forests, i.e. not only by forest economy organizations in that region, but also by the tourist trade, water and power authorities, water management etc. as well as the communes and the Republic. D. PRGIN spoke about merging of individual forest economy organizations in Dalmatia into the so-called Forest Business Community of Dalmatia, which merging is one of the preconditions for the most adequate realization of the provisions from the Forest Law refering to the Karst region. V. IVANČEVIĆ presented the foundation and activity of the Inspectorate for afforestation of Karst at Senj in 1878. The Inspectorate was active until 114 |
ŠUMARSKI LIST 1-3/1979 str. 117 <-- 117 --> PDF |
1945, when it was replaced by new organizational form of work. All the main people in charge of the Inspectorate have also been mentioned, they are the foresters: E. Malbohan, A- Rosaminth, 0. Nytray, J. Baien, A. Kauders and Vv Pleše. V. SKORUP reported on the Forest Enterprise at Senj, which manages both the Littoral part of degraded Karst and 40,000 hectars of high forests in the continental part. Those are selection forests of beech, beech-fir and fir-spruce. The enterprise has founded in 1960. Since then the lain loging quantity has been realized from cuttings which primarily aim to improve the quality of stands, uneconomicaly managed so far by cutting mainly stems of higher quality. In the 18-years period of its existence the enterprise increased the totah length of forest roads from 9,2 km/1,000 hectars to 14 km/1,000 hectars and that financed by own resources. The area of the enterprise covers also several protected natural objects. There are among them geomorphological reservation of rocks the »Hajdučki i Rožanski kukovi« in northern Velebit, reservation of forest vegetation (Quercus ilex L.) Dundo on the island of Rab and a port of the mountain Velebit, which was included in the internacional net of biosphere reservation by the United Nations Organization in 1977. There are also the Velebit Botanical Gardens there, founded in 1969. by Prof. Dr. Fran Kušan with the purpose to collect and to grow about 900 specific plant species of the mountain Velebit. S BERTOVIĆ describes the foundation, the natural peculiarities and the function of the VELEBIT BOTANICAL GARDENS AND RESERVATION. He has also mentioned some other protected natural objects in Velebit and their role inside of the recently declared biosphore reservation. S. BERTOVIĆ has reported on the work of the Meteorological Station »Zavižan «, emphasizing its manifold importance for accomplished and anticipated investigations in Velebit. S. VANJKOVIĆ refered to the results of some former Consultings on Karst at Split in 1958 and at Zadar in 1976. Particular care has also been paid to the renewal of forests on the degraded part of Karst in the post-war Yugoslavia. That is why Federal Institute of Afforestation and Amelioration of Karst, Federal Secondary Forestry School for Karst, and Republican Authority for afforestation and Amelioration of Karst at Rijeka and Split were founded. D. JEDLOWSKI and O. PIŠKORIĆ reported about these institutions. O. Piškorić presented also the activity of the common assembly of the Austrian State Forestry Association, Croatian-Slavonian Forestry Association and Carniolic-Littoral Forestry Association, held at Rijeka and Senj in 1879, where problems of renewal of forests on Karst were extensively discussed, (op) |