DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 10 <-- 10 --> PDF |
REZULTATI ISTRAŽIVANJA PROŠIRENJA Nakon pregleda terena, te sakupljanja i obrade oboljelih uzoraka došli smo do slijedećih rezultata: Coryneum cardinale je utvrđena na granama običnog čempresa na uzor cima iz Pule, Rijeke, Musapstana, Biograda na moru i Marjana. Naprotiv nije utvrđena na arizonskom čempresu i Juniperus vrstama. U Puli je žarište dosta rašireno na više mjesta, negdje su se osušile već čitave gornje polovice krošanja. Od Plomina do Rijeke ima dosta sušaca običnog čempresa, ali je zaraza utvrđena samo u Rijeci. Na području Zadra, u šumi Musapstan (mješovita šuma alepskog bora 0,4, pinije 0,3 i običnog čempresa s ostalim vrstama 0,3, površine 236 ha, obrast oko 0,7 do 0,8), zapaženo je prije par godina sušenje grana i krošanja većeg broja stabala običnog čempresa. U 1978. godini procijenjeno je da je u toj šumi bilo preko 500 stabala kojima su se sušile krošnje ili su se osušila cijela stabla čempresa, od kojih je iste godine posječeno preko 300 stabala — sušaca s očitim simptomima zaraze C. cardinale. U Biogradu na moru (predjel Turanj — Crno Brdo) postoji jedna veća grupa običnog čempresa s jakom infekcijom C. cardinale tako da su žestoko napadnute mnoge grane tih stabala. Na Marjanu u Splitu ima veći broj sušaca običnog čempresa, a i veći broj početno oboljelih stabala, tako da i Marjan predstavlja jače žarište. DISKUSIJA Gljiva Cornyeum cardinale je utvrđena 1927. godine (WAGNER 1928) u Kaliforniji. U relativno kratkom vremenu ona je utvrđena u mnogim drugim zemljama (naprijed navedene). U Italiji je utvrđena 1950. (GRASSO 1951) i u toj zemlji kasnije je poprimila zabrinjavajuće razmjere. Istraživanja pokazuju da je obični čempres prilično osjetljiv iako bi se po nekim autorima (WAGENER 1948, RADDI e PANCONESSI 1977) mogao svrstati u umjereno osjetljive vrste. Naša su istraživanja pokazala da je Coryneum cardinale i u nas dosta proširen , osobito je jako žarište oko Zadra gdje već očito nanosi direktne štete. Smatramo da je na nekim od jačih žarišta gljiva prisutna već poduže vremena, jer inače ne bi bilo sušenja stabala. Naime, proces je bolesti dugotrajan. Ocjene štetnosti pokazuju da naš običn i čempre s nije otporan. Dosta velik broj nalaza govori za to da se gljiva brz o šir i i u nas. U lom širenju veliku ulogu igra kiša, a sa stabla na stablo šire je kukci. I čovjek je može pasivno prenositi (spore na odjeći i obući, odnosno zaraženim drvnim materijalom). Vjerojatno i vjetar igra ulogu vektora. Zapaženo je da gljiva napada stabla bez obzira na starosnu dob ili vitalnost. Nije poznato na koji je (i da li je) način ova gljiva prenošena u Evropu. U svakom slučaju ona predstalja ozbiljnu opasnost za naš obični čempres, kao i za C. macrocarpa u Engleskoj i Italiji. |