DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 101 <-- 101 --> PDF |
bitat određene strukture okupirati određene vrste. Odnos između broja gnijezda neke vrste u skupini i ukupnog broja gnijezda te vrste u sve tri skupine uzima se kao mjera za »vjernost« vrste određenom habitatu.F. rufa pokazuje najveći stupanj povezanosti s odgovarajućim habitatom, dok F. đusmeti i F. nigricans imaju veći stupanj disperzije, iako se najveća parcijalna učestalost obiju ovih vrsta također poklapa s odgovarajućim habitatima. Habitat skupine đusmeti približno se poklapa s najvišim položajima istraživanog područja, habitat skupine nigricans odgovara u izvjesnoj mjeri blizinama čistina donjih položaja šume, a habitat skupine rufa ostalom dijelu šume. Analiza varijanci pokazala je, da se pojedini habitati međusobno razlikuju prema udaljenosti gnijezda od stabala, promjeru stabala, blizini rubova šume, temeljnici i raznolikosti podstojnog raslinstva. C e b a 11 o s, P.; Zamarro J.; Carbo n el 1 M. Šišmiši; šumarski program U članku se raspravlja o tome kako šišmiši prihvaćaju umjetna gnijezda, prema istraživanjima u Španjolskoj, te o njihovoj važnosti kao predatora šumskih insekata. Na kraju se daje ključ za determinaciju tih životinja na razini roda. Or tea, J. A.: Prilog aktualizaciji Iberijske faune Opistobranchiata. Sacoglossa. Sadržaj članka su ključevi za determinaciju evropskih Sacoglossa, citirane vrste za Iberijske obale i popis vrsta, koje je autor sakupio u Kantabrijskom moru. Pur rov, F. J.: Ptice koje se gnijezde u šumama bukve, hrasta medunca i crnike u Pirinejlma. Proučavane se zajednice ptica, koje se razmnožavaju u spomenutim šumama, metodom pojasnog transekta. U čistim bukovim sastojinama živi 68,4 ptica na svakih 10 hektara. Najviše ima sjenica crvendaća, kosova, carića i kraljića. Re lativno maloj brojnosti ptica uzrok je sjenovitost bukovih šuma te siromašan sloj grmlja i prizemnog rašća. U niskim šumama crnike srednja gustoća iznosi 111,2 ptica na 10 hektara s najvećom gustoćom u ostacima lovorove šume. Gr muša, kos, kraljić, slavuj, zeba, carić zviždak i grlica su vrste koje čine 64% ptičje zajednice ovog šumskog facijesa U šumi medunca sa šimširom (104.2 pti ca na 10 hektara) dominiraju vrste: crvendać, carić, zeba, kos, sjenica, grmuša i zviždak. Vizen Pinheiro. M. F.: Proučavanje ishrane jarebica (Alectoris rufa L.). Rezultati istraživanja baziraju se na analizi sadržaja volie odraslih jarebica, uhvaćenih u jugoistočnom području Portugala, u biotopu koji je veoma reprezentativan za jug te zemlje. Područje ima sa stajališta lovstva veliko značenje. Uzor ci su uzimani svakog mjeseca. Najveći je broj volja proučavan u prosincu i siječnju, budući da je to najvažniji lovni period. Iz analize volja u vremenu od kolovoza 1968. do srpnja 1972. dobiveni su, između ostalog, slijedeći rezultati, izraženi u godišnjim volumnim procentima raznih hranjivih sastojaka: sjemenje i plodovi 60%, lišće 19%, korijenje 15%. cvjetovi i pupovi 3%, hrana životinjskog porijekla 3%, lišajevi 0,3%. Diskutira se također o varijabilnosti različitih načina ishrane tijekom godine (volumni postotci, učestalost) te o njihovim mogućim uzorcima. Naglašava se važnost nekih biljaka u prehrani jarebice. I. Mikloš PRACE VYSKUMNEHO ÜSTAVU LESN1HO HOSPODARSTVf A MYSLIVOSTI — JILOVIŠTE — STRNADY (Radovi naučnoistraživačkog institutaStrnadv) Broj 49 — 1976 JANDA. J.: Klasifikace pesticidnih pripravku a jejich učinku na lovnou zvef (Klasifikacija pestlcida i njihovog djelovanja na lovnu divljač) str. 7 — 15. O veličini opasnosti djelovanja pesticida na lovnu divljač kod upotrebe na te šumarstva i lovstva — Jilovištž — renu odlučuje cijeli niz faktora. To su: 1. toksičnost pripravaka, 2. odbijajuća svojstva pripravaka eventualno neatraktivan oblik u odnosu prema divljači, 3. oblik upotrebe i način primjene, 4. do /.voljene koncentracije i obroci pripravaka, 5. raspadanje pripravaka na terenu. Ovi kriteriji služe za klasifikaciju pesti |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 102 <-- 102 --> PDF |
cidnih pripravaka, koje dijelimo na oso bito opasne pripravke (OOP), opasne pri pravke (OP) i relativno neškodljive pri pravke (RNP). Od pripravaka za uništavanje glodavaca upotrebljavanih u ČSSR spada među osobito opasne pripravke Endin, među opasne pripravke Grazin, K — Koeder Klein, Niva zrnaca, među relativno neškodljive Arrex E, Arrex patrone i Phostoxin. LOCHMAN, J. — BENDOVA, E.: Razvoj intenzivniho chovu zvere v oboräch (2 čast´) Razvoj intenzivnog uzgoja divljači u zvjerinjacima) (2. dio), str. 17 — 32. Za svaki zvjerinjak u češkim zemljama dostavljen je´ prijedlog njegovog razvoja i njegovog razvrstavanja u kvalitetnu skupinu prema sastojinskim odnosima. Propisivana su željena stanja divljači prema vrsti i broju i određivan je odnos spolova i udio odstrela od proljetnog osnovnog stanja. Uveden je također limit vrijednosti bodova trofeja, koji bi trebao biti u određenom zvjerinjaku postignut nakon realiziranja svih mjera. Propisivano je učešće površina za prehranu i potrebu krmiva po jednom komadu divljači željenog stanja u metričkim centima godišnje. FIŠER, Z. — HANÜS, V.: Zvvšovani produkce vajec ve volierovem chovu bužantfl selektivnim vyberem (Povećanje proizvodnje jaja u uzgoju fazana u volijerama selektivnim odabiranjem), str. 33 — 58. Svrha rada je bila provjeriti u uslovima proizvodnje pogodnu metodu selekcije uzgajane fazanske divljači prateći kvantitativno povećanje produkcije jaja za nasad. Selekcija fazana se provodila ponavljanim izborom najkvalitetnijih pokusnih rodova i njihovih potomaka nakon vrednovanja rezultata nošenja i leženja jaja. Nakon četverogodišnjeg rada na oplemenjivanju postignuto je prosječno nošenje po jednoj fazanki 49,4 jaja i 29,7 izleglih pilića. Pokazalo se, da je dosljednom selekcijom uzgojnog jata moguće povisiti produktivnost uzgoja fazana (Phasianus colchichus colchicus) u voli j erama. PRUDIĆ, Z.: Pfičinv promenlivosti rüstu nekteryh 2 letych kultivarü topolü v rozdilnych podminkäch stfedni Evropv (Uzroci promjenljivosti rasta nekojih 2 godišnjih kultivara topola u različitim uvjetima srednje Evrope), str. 59 — 72. Tokom 1972. i 1973. godine bio je na pokusnim plohama u Mađarskoj, Poljskoj, Slovačkoj i Moravskoj praćen dnevni rast kultivara topola »Brabantica«, »Gelrica«, »I — 214«, »Kernik 24«, i »Robusta «. U članku se analiziraju postignuti rezultati s gledišta uzroka promjenljivosti rasta pomoću analize različitosti. Pokazalo se, da na promjenljivosti rasta više utječu različiti uslovi staništa nego različiti kultivari. Budući da temperaturne i oborinske razlike među pokusnim plohama nisu značajne, utvrđene razlike uslovljavaju daljnji utjecaji (dužina obasjavanja suncem, uslovi tla i t. d.). Članak skuplja dobivene rezultate u 18 tabela i 1 karti. ŠINDELAR, J.: Klonove archivv smrku ztepileho — Pieea abies Karst. (Arhivi klonova smreke obične — Picea abies Karst.), str. 73 — 87. U članku su sabrane osnovne informacije o dva arhiva klonova smreke obične, koji su bili posađeni u godini 1970. i 1972. na šumskim pokusnim objektima Naučno istraživačkog instituta šumarstva i lovstva Zbraslav na Vltavou. U oba arhiva klonova je sabrano 243 klonskih potomstava elitnih stabala. Klonski arhiv I posađen u proljeće 1970. je cvao u 1971 godini. Od ukupnog broja 163 klona i 1579 cijepova (7 — 9 godina starih) pojavili su se muški cvjetovi i češeri kod 93 klona (57%) i 689 cijepova (44%). Muški cvijetovi su bili ustanovljeni kod većine cijepova. Iz oljuštenog sjemena je bilo odgojeno nekoliko tisuća sadnica, koje će biti upotrebljene za osnivanje pokusne sadnje. DRESSLER, M.: Vysledky a aplikace kratkych sortimentü v podminäch podrostniho hospodäfstvi. (Rezultati i primjena kratkih sortimenata u uslovima sastojinskog gospodarenja), str 89 — 102. U Čehoslovačkoj je bila provjeravana metoda kratkih sortimenata u uslovima dovršenih sječa i to pri gospodarenju na malim površinama. Tokom dugoročnih provjeravanja u privlačenju na srednje teškim terenima postignut je utrošak 0,20 sati/l ms. Provjeravane naprave su nakon privlačenja nastavljale s odvažanjem na udaljenost do 6 km. Ukupan utrošak rada na privlačenje i odvoz iznosio je 0,28 — 0,425 sati/m3. ZAVADiL, Z.: Hodnoceni zträt a rüstu generativniho potomstva douglasky tisoliste z jednotlivych stromü do veku 10 |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 103 <-- 103 --> PDF |
let (Vrednovanje gubitaka i rasta generativnog potomstva duglazije — Pseudotsuga menziesii), str. 103 — 125. Vrednovanje pokusne sadnje potomstava 20 stabala s četiri lokaliteta uočava gubitke godišnjeg prirasta i ukupne visine do starosti 10 godina nakon sadnje. Najveći gubitci su se pojavili u zimi 1962/1963. i 1963/1964; ove su se godine odlikovale veoma niskim temperaturama istodobno intenzivnom sunčanom pripekom. Kretali se se između 6% do 64%. Poprečne visine su se kretale između 343 i 616 cm (u starosti do 10 godina). Karakteristična je visoka varijabilnost također unutar svakog lokaliteta. Preporuča se vršiti selekciju već kod ponika i sadnica u rasadniku. UROŠEVIĆ, B.: Fytopatologicke pfičiny odumiränl smrekovych porostü a nektera racionalizačni opatfeni. (Fitopatološki uzroci odumiranja smrekovih sastojina i neke mjere racionalizacije), str. 127 — 141. Rad se bavi nekojim fitopatološkim uzrocima odumiranja smrekovih sastojina i to izričito nekrozama kore i truležima korijenja. Autor opisuje malo poznata bakterijska oboljenje smreka uzrokovana bakterijom Erwinia cancerogena Uri. Potkraj nekroza kore bakterijskog porijekla bile su ustanovljene nekroze kore uzrokovane poluparazitskim gljivama: Cytospora kunezi, Phomopsis picea, Botrytis cinerea i druge, često popraćene nekojim epifitnim vrstama bakterija, naročito bakterijom Pseudomonas cinerea i druge, često popraćene nekojim epifitnim vrstama bakterija, naročito bakterijom Pseudomonas syringae van Hall. U nekim slučajevima je bio utvrđen i kombinirani napad bakterija i gljiva. Od korjenovih truleži najveće značenje ima crvena trulež (Heterobasidion annosus Bref.), koja na jako zaraženim staništima može u bliskoj budućnosti postati li mitirajući faktor rentabilnosti daljnjeg uzgoja smreke. Dane su i preporuke za praksu. BEZDfiCH, J. — TEMMLOVÄ, B.: Tvarove kvocienty surovych kmenü (Oblični kvocijenti sirovih stabala), str. 143 — 157. Iz starijih je literaturnih radova poznato da je točnost Huberove metode a naročito oznaka greške pitanja oblika komada drvne mase. Zato je glavna pažnja studije usredotočena na zavisnost razlike mase od određenih oblikovanih pokazatelja. Podrobne analize temeljene na metodama matematičke statistike su pokazale, da korelaciona zavisnost, koju je moguće izraziti linearnom aproksimacijom, postoji samo kod oblikovanih kvocijenata. Posebnu smo pozornost posvetili oblikovanom kvocijentu ispravnom üo,5, kod kojeg se pokazala korelaciona zavisnost na razlici mase najtočnije. Na osnovi dublje analize utvrđeno je, da je moguće s određenom sigurnošću odrediti granice njegovih vrijednosti: 0,760 < uo,5 > 0,800, kada Huberova metoda pruža zadovoljavajuće rezultate upravo u tom smislu, da je udio negativnih i pozitivnih razlika kod masovnog kubiciranja izravnan. KHUN, V.: Analyza faktoru produktivity präce v lesnim hospodärstvi (Analiza faktora produktivnosti rada u šumskom gospodarstvu), str. 159 — 167. Klasifikacija faktora koji djeluju na razinu i promjene produktivnosti rada u šumskom gospodarstvu i moguće metode kvantifikacije njihovih utjecaja. Upotreba matematičko-statističkih, kalkulacionih i normativnih metoda. Praktična primjena objektivnih načina analize je međutim ograničena pomanikanjem informacija na potrebnim razinama. Ing. Bernard Hruška |