DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 13     <-- 13 -->        PDF

MOGUĆNOSTI KRATKOROČNOG PROGNOZIRANJA POJAVE
JASENOVE PIPE (STEREONYCHUS FRAXINI Deg.) U NIZINSKIM
ŠUMAMA HRASTA LUŽNJAKA


Dr IVAN MIKLOŠ, dipl. inž. šum.


Katedra za zaštitu šuma
Šumarskog fakulteta u Zagrebu, Šimunska c. 25.


SAŽETAK. Brojnost populacije predstavlja osnovni biološki parametar
za donošenje dovoljno pouzdane prognoze o pojavi nekogštetnika. U članku se razmatraju mogućnosti određivanja brojnostipopulacije jasenove pipe te se konstatira da u tome postoji mnogoviše teškoća nego kod drugih važnih šumskih insekata. Razlozi za
to leže u specifičnom razvojnom ciklusu i načinu života tog štetnika
te u strukturi naših nizinskih šuma u kojima dolazi jasen.
Autor zaključuje da brojnost kornjaša neposredno prije izlaska iz
zimskog skrovišta može najbolje poslužiti kao baza za realno kratkoročno
prognoziranje pojave jasenove pipe.


Za kontrolu brojnosti, odnosno praćenje kretanja populacionog nivoa
nekog insekta mogu se koristiti razne direktne i indirektne metode, kojih
u primijenjenoj entomologiji ima mnogo. Kod izbora jedne ili više njih potrebno
je dobro poznavanje biologije, a naročito ekologije vrste koju se želi
kontrolirati. Za široku primjenu u praksi važno je osim toga da metode budu
brze i jednostavne, a ipak dovoljno točne i pouzdane. To se prije svega odnosi
na štetnike u šumama, koji često zapremaju velike površine, gdje se suviše
opsežni ili komplicirani radovi ne bi mogli na vrijeme obaviti.


Na rezultate kontrole brojnosti moguće je uočiti tendenciju kretanja populacije
i približno predvidjeti njenu brojnost za izvjestan vremenski period
unaprijed. Dugoročne prognoze omogućuju pravovremene pripreme za akcije
suzbijanja širokih razmjera i zato imaju u zaštiti šuma posebnu važnost. No,
one su moguće samo za štetnike kojih je gradologija dobro proučena. Kratkoročne
su prognoze realnije i one su neophodne uvijek i za sve štetnike
prije donošenja definitivne odluke o potrebi akcije suzbijanja. Da bi se
spriječile štete, potrebno je gustoću populacije utvrditi prije pojave onog
razvojnog stadija koji štetu čini, a još bolje ako se taj posao može obaviti
za isti razvojni stadij, ali prije njegove aktivne faze.


Na temelju ovih nekoliko opće poznatih načela razmotrit će se ovdje
ukratko mogućnosti prognoziranja pojave jasenove pipe u nizinskim šumama
hrasta lužnjaka.


Osnovni biološki parametar za donošenje dovoljno pouzdane prognoze
je brojnost populacije, a upravo određivanje te brojnosti kod jasenove je




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 14     <-- 14 -->        PDF

pipe veoma teško. Obično se u t\\ svrhu — kod svih štetnika gdje je to moguće


— ne broje jedinke već njihove skupine uz određivanje prosječnog broja
jedinki u skupini.
Sretna je okolnost da su mnogi šumski štetnici u pojedinim razvojnim
stadijima grupirani u dovoljno velike skupine, što znatno olakšava brojanje.
Tako se na pr. gustoća populacije gubara određuje relativno lako po broju
jajnih legala, koja su zbog veličine, boje i smještaja na stablima lako uočljiva.
Osim toga veličina jajnih legala te njihova distribucija na stablu indiciraju
i gradacionu fazu u kojoj se gubar u to vrijeme nalazi, što ima također određenu
prognostičku vrijednost. Na sličan se način možemo poslužiti gusjeničjim
zaprecima zlatokraja, borovog četnjaka i drugih vrsta.


Nije teško ni brojanje jedinki, ako one nisu prostorno jako raspršene
i ako su dovoljno velike, kao npr. kukuljice nekih mrazovaca, sovica i drugih
vrsta koje se kukulje u tlu. Osim toga jedinke nekih vrsta mogu se na umjetan
način privući na usko ograničeni i točno određeni prostor, gdje se zatim
lako izbroje. Tako se na pr. potkornjaci primamljuju u klopke lovna stabla,
na svjetlosne i hranjive mamke te u sklopke s feromonima, beskrilne ženke
mrazovaca mogu se brojati na ljepivim pojasevima na stablima itd.


Kod jasenove je pipe neprilika u tome, što se ni u jednom razvojnom
stadiju ne pojavljuje u skupinama. Jaja se nalaze u pupovima i to prosječno
svega 3 — 4 u jednom pupu. Ona su sitna, imaju veoma mekani horion i
dobro su sakrivena u unutrašnjosti pupa. Već je i zbog toga neprikladno da
se populacioni nivo određuje na temelju broja jaja, ali je glavni razlog taj,
što u to vrijeme već mogu nastati velike štete na pupovima. Ličinke brste
lišće pojedinačno ili u manjim grupama po čitavoj krošnji, a štete su u to
vrijeme još veće. Kukuljice su prostorno još više raspršene, jer se osim u
krošnji nalaze po čitavoj duljini debla, a jedan dio i u listincu. Zato ni stadij
ličinke ni stadij kukuljice nije pogodan za određivanje populacionog nivoa,
tim više što je zbog vremenski rastegnutog perioda leženja jaja nemoguće
naći čitavu populaciju ni u jednom od ova dva stadija.


Preostaje još za razmatranje stadij imaga, koji je za tu svrhu prikladniji
utoliko što traje mnogo dulje od svih ostalih. Kornjaši žive 10 — 11 mjeseci,
pa i više, od čega oko devet mjeseci provode u stanju mirovanja (od
konca lipnja do konca ožujka iduće godine), što također olakšava njihovo
brojanje. No, oni se u to vrijeme nalaze dobro skriveni u mahovini i pukotinama
kore na deblima, uglavnom do 3 m visine, ali u manjem broju i od
6 — 7 metara. Njihov broj i raspored ovisi o obraslosti debla mahovinom
i nije ovisan o vrsti drveta. Veoma su sitni (3 — 3,5 mm dužine) i sivosmeđe
boje te se u mahovini veoma teško primjećuju. Ako se tome doda i činjenica
da se na deblu nalaze pojedinačno i nejednoliko raspoređeni te djelomice i na
znatnim visinama, onda je lako zamisliti kako je pronalaženje i brojanje
kornjaša mučan posao.


Što se tiče mamaka bilo koje vrste, za sada nije poznat nikakav način
primamljivanja odraslih oblika jasenove pipe. Iako je primijećeno da lete
prema svjetlosti, do sada nisu nađeni u svjetlosnim mamcima postavljenim
u nekim posavskim šumama gdje ima i jasena, a gdje je na pr. mali jasenov
potkornjak (Hylesinus fraxini Panz.), koji se roji približno u isto vrijeme kao
i jasenova pipa, nalažen u vrlo velikom broju. No, bez obzira kako god inače
dobar bio, svaki bi mamak imao taj nedostatak, što bi se, kao i za druge




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Insekte, morao postavljati u vrijeme aktivne faze imaga, a kornjaši jasenove
pipe veoma brzo nakon prelaska iz dijapauze u aktivnu fazu počinju praviti
štetu na pupovima. Ako bi se na pr. uspjelo sintetizirati supstancu sa seksualnim
mirisom ženki (feromon), koji privlači mužjake u vrijeme parenja
(kao što je to uspjelo za mnoge druge vrste insekata), onda bi klopke s feromonom
u velikoj mjeri olakšale brojanje kornjaša u proljeće, ali bi se brojčani
podaci dobili suviše kasno a da bi se mogli sasvim korisno upotrijebiti
za prognoziranje u istoj godini. Bila bi naime moguća jedino prognoza šteta
od ličinaka, jer su oštećenja na pupovima nastala već ranije. Naravno da
se zbog istog razloga ni suzbijanjem ličinaka ne bi mogao postići sasvim
zadovoljavajući uspjeh. Ti bi podaci doduše mogli poslužiti za prognoziranje
pojave štetnika u idućoj godini, ali je takva prognoza dugoročnija pa prema
tome i manje sigurna.


SI. 1. Kornjaš jasenove pipe na pupu jasena. Foto- i MIKLOS


Gustoća populacije može se za neke defolijatore utvrditi i na indirektan
način prema količini ekskremenata, koje izbacuju ličinke na kontrolne ploče
postavljene u tu svrhu ispod krošanja stabala. Ova je metoda za jasenovu pipu
sasvim neupotrebljiva, jer ekskrementi pipe nisu kruta zrnca kao kod gusjenica,
već ostaju stalno zalijepljeni na mjestima brštenja. Druga indirektna
metoda sastoji se u procjeni brojnosti populacije prema stupnju oštećenja
stabala. Ona se može primijeniti kod svih defolijatora pa tako i kod jasenove
pipe, ali ima također taj nedostatak da se mora primijeniti u vrijeme
kada su štete već nastale, pa i na taj način dobiveni podaci imaju prognostičku
upotrebljivost tek za iduću godinu. U tom se pogledu jasenova pipa
ipak razlikuje od tipičnih šumskih defolijatora kao što su gusjenice i pagusjenice.
Kao što je poznato, kornjaši pipe oštećuju pupove, a ličinke lišće.
Može se neki puta dogoditi da kornjaši budu toliko brojni da potpuo unište




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 16     <-- 16 -->        PDF

pupove, što dovodi do ugibanja Učinaka od gladi pa tako i do naglog pada
populacionog nivoa. Prema tome, ako se konstatira taka hiperpopulacija kornjaša,
odnosno takav stupanj oštećenja pupova, onda se može predvidjeti i
sličan tok gradacije u najbližoj budućnosti i odustati od eventualno planirane
akcije suzbijanja ličinaka.


Foto: I. MIKLOS


Iz svega što je do sada rečeno vidi se, da sve spomenute uobičajene metode
određivanja gustoće populacije nailaze u slučaju jasenove pipe na vrlo
velike teškoće. No, ako se za jednu od njih ipak moramo odlučiti, potrebno
je izabrati onu, koja — bar za sada — ima više prednosti od ostalih. Sa stajališta
praktične zaštite šuma najveću prognostičku vrijednost, unatoč spomenutim
nedostacima, ima utvrđivanje brojnosti kornjaša u vrijeme njihova mirovanja
na stablima. Glavna se prednost ovog postupka sastoji u tome, što se
tako određuje brojnost populacije u onom istom razvojnom stadiju u kojem
štetnik čini štetu, i to ranije nego što su oštećenja uopće počela. Zatim, mirovanje
kornjaša traje čitavo ljeto jesen i zimu te za pregled šume ostaje
dovoljno vremena. Razumljivo je da će rezultati pregleda za prognozu biti to
vrijedniji što se pregled kasnije obavi, u skladu s pravilom da je prognoza
to pouzdanija što je kratkoročnija. Ipak je taj posao potrebno obaviti i dovoljno
rano, kako bi se na vrijeme moglo pripremiti eventualno suzbijanje.
Od početka do kraja tog dugog vremenskog intervala mirovanja kornjaša
može doći do velikog pada brojnosti populacije zbog djelovanja raznih reduktivnih
faktora. Prema dosadašnjim istraživanjama, jedan dio kornjaša ugiba
od mikoze, koju uzrokuje poznata parazitička gljiva Beauveria (vjerojatno


B. bassiana). Ako dođe do većih jesenskih i zimskih poplava u šumama napadnutim
od pipe, ugiba onaj dio kornjaša, koji se nađe ispod razine vode.
Mortalitet može biti vrlo velik s obzirom na to da se najveći broj kornjaša


ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 17     <-- 17 -->        PDF

nalazi u donjim dijelovima debala, većinom do 3 m visine. Tako su se na
pr. u vrijeme velikih poplava u Hrvatskoj u jesen 1974. godine mnoge nizinske
šume u srednjoj Posavini našle pod vodom, koja je bila mjestimice visoka
i do 5 metara. To je bio glavni uzrok gotovo potpunog uništenja kornjaša
i prestanka gradacije na tom području. Međutim, ako do poplave dođe prije
odlaska kornjaša na prezimljavanje, tj. u mjesecima svibnju i lipnju, onda
poplavna voda, makar koliko se zadržala u šumi, nema isti učinak, jer se
u tom slučaju kornjaši spuštaju samo do razine vode i tako ostaju na pre/
imljavanju u višim dijelovima stabala.


SI. 3. Nepotpuno prolistala krošnja jasena zbog oštećenja pupova
od jasenove pipe


Foto: I. MIKLOS


Prema naprijed iznesenom, brojnost kornjaša utvrđena pred kraj perioda
njihova mirovanja po točnosti je najbliža brojnosti kornjaša, od kojih se idućeg
proljeća mogu očekivati štete.


Ovdje je opet potrebno naglasiti činjenicu da kornjaši prezimljavaju ne
samo na jasenima, već i na svim ostalim vrstama drveća, ali se nakon toga




ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 18     <-- 18 -->        PDF

hrane isključivo jasenom. Iz ovoga slijede dva zaključka: prvo, da je prilikom
pregleda šumskih sastojina potrebno uzeti u obzir sve vrste drveća, i
drugo, da utvrđeni prosječni broj kornjaša po jednom stablu valja svesti na
broj jasenovih stabala u sastojini. Ako je na pr. utvrđeno u prosjeku 10
kornjaša po stablu, a udio jasena u sastojini iznosi 0,25, tj. jedna četvrtina,
onda to znači da će se na svakom stablu u proljeće naći i kornjaši s ostale
tri četvrtine stabala, tj. da će svako jasenovo stablo napasti prosječno 10 x 4 =
40 kornjaša. Tako određena brojnost populacije može poslužiti kao baza za
realno kratkoročno prognoziranje pojave jasenove pipe.


Metoda određivanja gustoće populacije jasenove pipe na temelju brojnosti
kornjaša već je ranije detaljnije razrađena (MIKLOŠ, 1977) te se predviđa
da bi se primjenjivala kao sistematska kontrola tog štetnika u organizaciji
šumarske dijagnozno-prognozne službe. Ta je metoda dosta komplicirana
u usporedbi s metodama koje se upotrebljavaju kod mnogih drugih insekata,
unatoč nastojanju autora da je učini što jednostavnijom. Razlog su
tome upravo one poteškoće, o kojima je ovdje bilo riječi. Ipak, u njenoj
praktičnoj primjeni samo bi se manji dio poslova, i to onih najnužnijih,
obavljao u šumi, dok bi se veći dio sastojao u kasnijim laboratorijskim pretragama.
Opseg terenskih radova ne bi bio veći nego što je na pr. kod mrazovaca
uz primjenu ljepivih prstenova, ali bi, s druge strane, laboratorijski
poslovi bili prilično opsežni, tim više što bi se — kako je predviđeno — obavljali
na jednom mjestu za cijelu SR Hrvatsku, u Centru za dijagnozno-prognoznu
službu. Zbog toga bi za redovno i pravovremeno obavljanje tih poslova
Centar morao biti materijalno i kadrovski osposobljen. No, slični su
poslovi predviđeni i u vezi s ostalim štetnicima koji će se kontrolirati, pa
je odgovarajuća opremljenost Centra preduvjet za dobro funkcioniranje dijagnozno-
prognozne službe.*


LITERATURA


MIKLOŠ, I. (1977): Jasenova pipa ili jasenov surlaš (Strereonychus fraxini Degeer,
Curculionidae, Coleoptera). Upute za kontrolu nekih značajnijih šumskih štetnija
u dijagnostičko-prognostičke svrhe na području SR Hrvatske. Radovi
Šumarskog instituta Jastrebarsko, br. 31.


SUMMARY


Possibilities of short-term prognosis of the Ash weevil (Stereonychus fraxini Degeer)
occurence in lowland forests of pedunculate oak


The population density is the basic parameter lor a sufficiently reliable prognosis
of the numbers of an insect. The author discusses possibilities of estimating
the density of the Ash wee vil population in individual developmental stages in
lowland forests of pedunculate oak in Yugoslavia, considering thet in this respect
there are more difficulties than with many others insect pests. The cause of it
lies in the specific life cycle and habits of Ash weevil and in the structure of
lowland forests in which field ash occures. The conclusion is that the number
of adults before the emergence from their winter shelters can be a good basis
for a precise short-term prognosis of the occurrence of the Ash weevil.


* Rukopis primljen 2. III 1979.
144