DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 13 <-- 13 --> PDF |
MOGUĆNOSTI KRATKOROČNOG PROGNOZIRANJA POJAVE JASENOVE PIPE (STEREONYCHUS FRAXINI Deg.) U NIZINSKIM ŠUMAMA HRASTA LUŽNJAKA Dr IVAN MIKLOŠ, dipl. inž. šum. Katedra za zaštitu šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu, Šimunska c. 25. SAŽETAK. Brojnost populacije predstavlja osnovni biološki parametar za donošenje dovoljno pouzdane prognoze o pojavi nekogštetnika. U članku se razmatraju mogućnosti određivanja brojnostipopulacije jasenove pipe te se konstatira da u tome postoji mnogoviše teškoća nego kod drugih važnih šumskih insekata. Razlozi za to leže u specifičnom razvojnom ciklusu i načinu života tog štetnika te u strukturi naših nizinskih šuma u kojima dolazi jasen. Autor zaključuje da brojnost kornjaša neposredno prije izlaska iz zimskog skrovišta može najbolje poslužiti kao baza za realno kratkoročno prognoziranje pojave jasenove pipe. Za kontrolu brojnosti, odnosno praćenje kretanja populacionog nivoa nekog insekta mogu se koristiti razne direktne i indirektne metode, kojih u primijenjenoj entomologiji ima mnogo. Kod izbora jedne ili više njih potrebno je dobro poznavanje biologije, a naročito ekologije vrste koju se želi kontrolirati. Za široku primjenu u praksi važno je osim toga da metode budu brze i jednostavne, a ipak dovoljno točne i pouzdane. To se prije svega odnosi na štetnike u šumama, koji često zapremaju velike površine, gdje se suviše opsežni ili komplicirani radovi ne bi mogli na vrijeme obaviti. Na rezultate kontrole brojnosti moguće je uočiti tendenciju kretanja populacije i približno predvidjeti njenu brojnost za izvjestan vremenski period unaprijed. Dugoročne prognoze omogućuju pravovremene pripreme za akcije suzbijanja širokih razmjera i zato imaju u zaštiti šuma posebnu važnost. No, one su moguće samo za štetnike kojih je gradologija dobro proučena. Kratkoročne su prognoze realnije i one su neophodne uvijek i za sve štetnike prije donošenja definitivne odluke o potrebi akcije suzbijanja. Da bi se spriječile štete, potrebno je gustoću populacije utvrditi prije pojave onog razvojnog stadija koji štetu čini, a još bolje ako se taj posao može obaviti za isti razvojni stadij, ali prije njegove aktivne faze. Na temelju ovih nekoliko opće poznatih načela razmotrit će se ovdje ukratko mogućnosti prognoziranja pojave jasenove pipe u nizinskim šumama hrasta lužnjaka. Osnovni biološki parametar za donošenje dovoljno pouzdane prognoze je brojnost populacije, a upravo određivanje te brojnosti kod jasenove je |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 14 <-- 14 --> PDF |
pipe veoma teško. Obično se u t\\ svrhu — kod svih štetnika gdje je to moguće — ne broje jedinke već njihove skupine uz određivanje prosječnog broja jedinki u skupini. Sretna je okolnost da su mnogi šumski štetnici u pojedinim razvojnim stadijima grupirani u dovoljno velike skupine, što znatno olakšava brojanje. Tako se na pr. gustoća populacije gubara određuje relativno lako po broju jajnih legala, koja su zbog veličine, boje i smještaja na stablima lako uočljiva. Osim toga veličina jajnih legala te njihova distribucija na stablu indiciraju i gradacionu fazu u kojoj se gubar u to vrijeme nalazi, što ima također određenu prognostičku vrijednost. Na sličan se način možemo poslužiti gusjeničjim zaprecima zlatokraja, borovog četnjaka i drugih vrsta. Nije teško ni brojanje jedinki, ako one nisu prostorno jako raspršene i ako su dovoljno velike, kao npr. kukuljice nekih mrazovaca, sovica i drugih vrsta koje se kukulje u tlu. Osim toga jedinke nekih vrsta mogu se na umjetan način privući na usko ograničeni i točno određeni prostor, gdje se zatim lako izbroje. Tako se na pr. potkornjaci primamljuju u klopke lovna stabla, na svjetlosne i hranjive mamke te u sklopke s feromonima, beskrilne ženke mrazovaca mogu se brojati na ljepivim pojasevima na stablima itd. Kod jasenove je pipe neprilika u tome, što se ni u jednom razvojnom stadiju ne pojavljuje u skupinama. Jaja se nalaze u pupovima i to prosječno svega 3 — 4 u jednom pupu. Ona su sitna, imaju veoma mekani horion i dobro su sakrivena u unutrašnjosti pupa. Već je i zbog toga neprikladno da se populacioni nivo određuje na temelju broja jaja, ali je glavni razlog taj, što u to vrijeme već mogu nastati velike štete na pupovima. Ličinke brste lišće pojedinačno ili u manjim grupama po čitavoj krošnji, a štete su u to vrijeme još veće. Kukuljice su prostorno još više raspršene, jer se osim u krošnji nalaze po čitavoj duljini debla, a jedan dio i u listincu. Zato ni stadij ličinke ni stadij kukuljice nije pogodan za određivanje populacionog nivoa, tim više što je zbog vremenski rastegnutog perioda leženja jaja nemoguće naći čitavu populaciju ni u jednom od ova dva stadija. Preostaje još za razmatranje stadij imaga, koji je za tu svrhu prikladniji utoliko što traje mnogo dulje od svih ostalih. Kornjaši žive 10 — 11 mjeseci, pa i više, od čega oko devet mjeseci provode u stanju mirovanja (od konca lipnja do konca ožujka iduće godine), što također olakšava njihovo brojanje. No, oni se u to vrijeme nalaze dobro skriveni u mahovini i pukotinama kore na deblima, uglavnom do 3 m visine, ali u manjem broju i od 6 — 7 metara. Njihov broj i raspored ovisi o obraslosti debla mahovinom i nije ovisan o vrsti drveta. Veoma su sitni (3 — 3,5 mm dužine) i sivosmeđe boje te se u mahovini veoma teško primjećuju. Ako se tome doda i činjenica da se na deblu nalaze pojedinačno i nejednoliko raspoređeni te djelomice i na znatnim visinama, onda je lako zamisliti kako je pronalaženje i brojanje kornjaša mučan posao. Što se tiče mamaka bilo koje vrste, za sada nije poznat nikakav način primamljivanja odraslih oblika jasenove pipe. Iako je primijećeno da lete prema svjetlosti, do sada nisu nađeni u svjetlosnim mamcima postavljenim u nekim posavskim šumama gdje ima i jasena, a gdje je na pr. mali jasenov potkornjak (Hylesinus fraxini Panz.), koji se roji približno u isto vrijeme kao i jasenova pipa, nalažen u vrlo velikom broju. No, bez obzira kako god inače dobar bio, svaki bi mamak imao taj nedostatak, što bi se, kao i za druge |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Insekte, morao postavljati u vrijeme aktivne faze imaga, a kornjaši jasenove pipe veoma brzo nakon prelaska iz dijapauze u aktivnu fazu počinju praviti štetu na pupovima. Ako bi se na pr. uspjelo sintetizirati supstancu sa seksualnim mirisom ženki (feromon), koji privlači mužjake u vrijeme parenja (kao što je to uspjelo za mnoge druge vrste insekata), onda bi klopke s feromonom u velikoj mjeri olakšale brojanje kornjaša u proljeće, ali bi se brojčani podaci dobili suviše kasno a da bi se mogli sasvim korisno upotrijebiti za prognoziranje u istoj godini. Bila bi naime moguća jedino prognoza šteta od ličinaka, jer su oštećenja na pupovima nastala već ranije. Naravno da se zbog istog razloga ni suzbijanjem ličinaka ne bi mogao postići sasvim zadovoljavajući uspjeh. Ti bi podaci doduše mogli poslužiti za prognoziranje pojave štetnika u idućoj godini, ali je takva prognoza dugoročnija pa prema tome i manje sigurna. SI. 1. Kornjaš jasenove pipe na pupu jasena. Foto- i MIKLOS Gustoća populacije može se za neke defolijatore utvrditi i na indirektan način prema količini ekskremenata, koje izbacuju ličinke na kontrolne ploče postavljene u tu svrhu ispod krošanja stabala. Ova je metoda za jasenovu pipu sasvim neupotrebljiva, jer ekskrementi pipe nisu kruta zrnca kao kod gusjenica, već ostaju stalno zalijepljeni na mjestima brštenja. Druga indirektna metoda sastoji se u procjeni brojnosti populacije prema stupnju oštećenja stabala. Ona se može primijeniti kod svih defolijatora pa tako i kod jasenove pipe, ali ima također taj nedostatak da se mora primijeniti u vrijeme kada su štete već nastale, pa i na taj način dobiveni podaci imaju prognostičku upotrebljivost tek za iduću godinu. U tom se pogledu jasenova pipa ipak razlikuje od tipičnih šumskih defolijatora kao što su gusjenice i pagusjenice. Kao što je poznato, kornjaši pipe oštećuju pupove, a ličinke lišće. Može se neki puta dogoditi da kornjaši budu toliko brojni da potpuo unište |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 16 <-- 16 --> PDF |
pupove, što dovodi do ugibanja Učinaka od gladi pa tako i do naglog pada populacionog nivoa. Prema tome, ako se konstatira taka hiperpopulacija kornjaša, odnosno takav stupanj oštećenja pupova, onda se može predvidjeti i sličan tok gradacije u najbližoj budućnosti i odustati od eventualno planirane akcije suzbijanja ličinaka. Foto: I. MIKLOS Iz svega što je do sada rečeno vidi se, da sve spomenute uobičajene metode određivanja gustoće populacije nailaze u slučaju jasenove pipe na vrlo velike teškoće. No, ako se za jednu od njih ipak moramo odlučiti, potrebno je izabrati onu, koja — bar za sada — ima više prednosti od ostalih. Sa stajališta praktične zaštite šuma najveću prognostičku vrijednost, unatoč spomenutim nedostacima, ima utvrđivanje brojnosti kornjaša u vrijeme njihova mirovanja na stablima. Glavna se prednost ovog postupka sastoji u tome, što se tako određuje brojnost populacije u onom istom razvojnom stadiju u kojem štetnik čini štetu, i to ranije nego što su oštećenja uopće počela. Zatim, mirovanje kornjaša traje čitavo ljeto jesen i zimu te za pregled šume ostaje dovoljno vremena. Razumljivo je da će rezultati pregleda za prognozu biti to vrijedniji što se pregled kasnije obavi, u skladu s pravilom da je prognoza to pouzdanija što je kratkoročnija. Ipak je taj posao potrebno obaviti i dovoljno rano, kako bi se na vrijeme moglo pripremiti eventualno suzbijanje. Od početka do kraja tog dugog vremenskog intervala mirovanja kornjaša može doći do velikog pada brojnosti populacije zbog djelovanja raznih reduktivnih faktora. Prema dosadašnjim istraživanjama, jedan dio kornjaša ugiba od mikoze, koju uzrokuje poznata parazitička gljiva Beauveria (vjerojatno B. bassiana). Ako dođe do većih jesenskih i zimskih poplava u šumama napadnutim od pipe, ugiba onaj dio kornjaša, koji se nađe ispod razine vode. Mortalitet može biti vrlo velik s obzirom na to da se najveći broj kornjaša |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 17 <-- 17 --> PDF |
nalazi u donjim dijelovima debala, većinom do 3 m visine. Tako su se na pr. u vrijeme velikih poplava u Hrvatskoj u jesen 1974. godine mnoge nizinske šume u srednjoj Posavini našle pod vodom, koja je bila mjestimice visoka i do 5 metara. To je bio glavni uzrok gotovo potpunog uništenja kornjaša i prestanka gradacije na tom području. Međutim, ako do poplave dođe prije odlaska kornjaša na prezimljavanje, tj. u mjesecima svibnju i lipnju, onda poplavna voda, makar koliko se zadržala u šumi, nema isti učinak, jer se u tom slučaju kornjaši spuštaju samo do razine vode i tako ostaju na pre/ imljavanju u višim dijelovima stabala. SI. 3. Nepotpuno prolistala krošnja jasena zbog oštećenja pupova od jasenove pipe Foto: I. MIKLOS Prema naprijed iznesenom, brojnost kornjaša utvrđena pred kraj perioda njihova mirovanja po točnosti je najbliža brojnosti kornjaša, od kojih se idućeg proljeća mogu očekivati štete. Ovdje je opet potrebno naglasiti činjenicu da kornjaši prezimljavaju ne samo na jasenima, već i na svim ostalim vrstama drveća, ali se nakon toga |
ŠUMARSKI LIST 4-6/1979 str. 18 <-- 18 --> PDF |
hrane isključivo jasenom. Iz ovoga slijede dva zaključka: prvo, da je prilikom pregleda šumskih sastojina potrebno uzeti u obzir sve vrste drveća, i drugo, da utvrđeni prosječni broj kornjaša po jednom stablu valja svesti na broj jasenovih stabala u sastojini. Ako je na pr. utvrđeno u prosjeku 10 kornjaša po stablu, a udio jasena u sastojini iznosi 0,25, tj. jedna četvrtina, onda to znači da će se na svakom stablu u proljeće naći i kornjaši s ostale tri četvrtine stabala, tj. da će svako jasenovo stablo napasti prosječno 10 x 4 = 40 kornjaša. Tako određena brojnost populacije može poslužiti kao baza za realno kratkoročno prognoziranje pojave jasenove pipe. Metoda određivanja gustoće populacije jasenove pipe na temelju brojnosti kornjaša već je ranije detaljnije razrađena (MIKLOŠ, 1977) te se predviđa da bi se primjenjivala kao sistematska kontrola tog štetnika u organizaciji šumarske dijagnozno-prognozne službe. Ta je metoda dosta komplicirana u usporedbi s metodama koje se upotrebljavaju kod mnogih drugih insekata, unatoč nastojanju autora da je učini što jednostavnijom. Razlog su tome upravo one poteškoće, o kojima je ovdje bilo riječi. Ipak, u njenoj praktičnoj primjeni samo bi se manji dio poslova, i to onih najnužnijih, obavljao u šumi, dok bi se veći dio sastojao u kasnijim laboratorijskim pretragama. Opseg terenskih radova ne bi bio veći nego što je na pr. kod mrazovaca uz primjenu ljepivih prstenova, ali bi, s druge strane, laboratorijski poslovi bili prilično opsežni, tim više što bi se — kako je predviđeno — obavljali na jednom mjestu za cijelu SR Hrvatsku, u Centru za dijagnozno-prognoznu službu. Zbog toga bi za redovno i pravovremeno obavljanje tih poslova Centar morao biti materijalno i kadrovski osposobljen. No, slični su poslovi predviđeni i u vezi s ostalim štetnicima koji će se kontrolirati, pa je odgovarajuća opremljenost Centra preduvjet za dobro funkcioniranje dijagnozno- prognozne službe.* LITERATURA MIKLOŠ, I. (1977): Jasenova pipa ili jasenov surlaš (Strereonychus fraxini Degeer, Curculionidae, Coleoptera). Upute za kontrolu nekih značajnijih šumskih štetnija u dijagnostičko-prognostičke svrhe na području SR Hrvatske. Radovi Šumarskog instituta Jastrebarsko, br. 31. SUMMARY Possibilities of short-term prognosis of the Ash weevil (Stereonychus fraxini Degeer) occurence in lowland forests of pedunculate oak The population density is the basic parameter lor a sufficiently reliable prognosis of the numbers of an insect. The author discusses possibilities of estimating the density of the Ash wee vil population in individual developmental stages in lowland forests of pedunculate oak in Yugoslavia, considering thet in this respect there are more difficulties than with many others insect pests. The cause of it lies in the specific life cycle and habits of Ash weevil and in the structure of lowland forests in which field ash occures. The conclusion is that the number of adults before the emergence from their winter shelters can be a good basis for a precise short-term prognosis of the occurrence of the Ash weevil. * Rukopis primljen 2. III 1979. 144 |